Građansko procesno pravo PDF

Summary

This document discusses civil procedure law in Serbia, covering topics such as civil proceedings, lawsuits, disputes, and procedural prerequisites. The text explains different types of proceedings, the meaning of incidental questions, judicial powers, and relevant principles. It also delves into concepts like jurisdiction, international jurisdiction, and different types of competence.

Full Transcript

### **1. Građanski postupak, parnica i spor** Građansko parnično procesno pravo (GPP) je samostalna pravna grana koja se bavi regulacijom procesno-pravne djelatnosti sudova i drugih učesnika u cilju ostvarivanja sudske funkcije. GPP obuhvata dvije vrste normi: - - Metodi ostvarivanja građans...

### **1. Građanski postupak, parnica i spor** Građansko parnično procesno pravo (GPP) je samostalna pravna grana koja se bavi regulacijom procesno-pravne djelatnosti sudova i drugih učesnika u cilju ostvarivanja sudske funkcije. GPP obuhvata dvije vrste normi: - - Metodi ostvarivanja građanskog pravosuđa razlikuju se prema vrsti postupka: - - - **Parnica** je konkretan postupak između parničnih stranaka, gdje tužilac postavlja tužbeni zahtjev i traži sudsku zaštitu. Parnica prilagođava proces potrebama pojedinačnih predmeta. **Spor** je stanje neizvjesnosti u materijalno-pravnom odnosu između dva subjekta u vezi sa pravima i obavezama. Spor ne mora uvijek dovesti do parnice, ali ako jedna stranka zatraži sudsku zaštitu, tada nastaje parnica. ### **2. Pojam i podjela procesnih pretpostavki** Procesne pretpostavke su uslovi ili okolnosti propisani normama procesnog prava, od kojih zavisi da li je sudski postupak dopušten. Njih treba razlikovati od materijalnih pretpostavki, koje se tiču suštine predmeta odlučivanja. **Vrste procesnih pretpostavki**: - - - - Procesne pretpostavke mogu se odnositi na: - - - ### **3. Značenje incidentalnog pitanja u parničnom postupku** Incidentalna ili prejudicijelna pitanja su pravna pitanja koja nisu glavni predmet spora, ali su bitna za odlučivanje o tužbenom zahtjevu. Prethodno pitanje može biti samo pravno pitanje koje je samostalno podobno za odlučivanje i čini dio činjenične podloge spora. Odluka o takvom pitanju ne stiče pravosnažnost i unosi se u obrazloženje, a ne u dispozitiv presude. ### **4. Incidentalna ovlaštenja suda u parnici** Sud može odlučivati o prethodnom pravnom pitanju kao glavnom ako to stranke zahtijevaju. Ako se u parnici pojavi pitanje koje je u nadležnosti drugog suda ili organa, sud ima ovlaštenje da odlučuje o tom pitanju kao o prethodnom, osim ako o tome već postoji pravosnažna odluka nadležnog organa koja vezuje sud. ### **5. Važenje normi procesnog prava s obzirom na prostor** Norme procesnog prava važe prema načelu **lex fori**. To znači da se primjenjuju procesna pravila suda koji vodi postupak, bez obzira na nacionalnost stranaka ili druge okolnosti. Ovo načelo je univerzalno prihvaćeno i važi u većini pravnih sistema. ### **6. Važenje normi procesnog prava s obzirom na lica** U pravilu, sva lica koja se nalaze na teritoriji zemlje potpadaju pod jurisdikciju domaćih sudova, bez obzira na državljanstvo. To znači da sva lica, uključujući i strance, mogu podnositi tužbe i biti tužena pred domaćim sudovima. Izuzeci su lica koja uživaju diplomatski imunitet, ali i u tim slučajevima postoje izuzeci, na primjer, kada lica sa diplomatskim imunitetom učestvuju u postupcima u kojima se dobrovoljno odriču tog imuniteta ili kada se imunitet ne odnosi na određene vrste postupaka. ### **7. Važenje normi procesnog prava s obzirom na vrijeme** U pogledu vremenskog važenja pravnih normi, primjenjuje se načelo da pravne norme nemaju povratno dejstvo, osim kada to zakon izričito dozvoljava. Pravilo je da će se postupak koji je započet prije donošenja novog zakona nastaviti i okončati prema pravilima novog zakona. Ovo važi za procesne norme, dok se norme materijalnog prava ne primjenjuju retroaktivno. Ovaj princip neposrednog dejstva procesnih normi poznat je kao **tempus regit actum**, što znači da se primjenjuje zakon koji je važeći u trenutku preduzimanja procesne radnje. ### **8. Načelo dispozitivnosti i oficijelnosti** Načelo dispozitivnosti podrazumijeva da se postupak pokreće isključivo na inicijativu stranke (tužitelja), a ne suda. Stranka je ta koja postavlja tužbeni zahtjev i njime određuje predmet i obim sudske zaštite. Sud pruža zaštitu samo u granicama zahtjeva, te ne može dodijeliti više ili drugačije od onoga što je tužitelj tražio. Dispozitivnost se odnosi i na raspolaganje tužbenim zahtjevom tokom postupka, uključujući priznanje zahtjeva, odricanje od zahtjeva i sudsko poravnanje. Načelo oficijelnosti se primjenjuje u onim postupcima gdje sud ima aktivniju ulogu i može po službenoj dužnosti (ex officio) preduzimati određene radnje. Ovo načelo se manje primjenjuje u parničnom postupku, ali dolazi do izražaja u situacijama kada je sud dužan osigurati zakonitost postupka i zaštitu javnog interesa. ### **9. Raspravno načelo i istražno načelo** U građanskom postupku sud mora utvrditi relevantne činjenice kako bi mogao pravilno primijeniti odgovarajuće pravne norme. Da bi to postigao, mora odgovoriti na dva ključna pitanja: činjenično i pravno pitanje. - - #### **Raspravno načelo** Prema raspravnom načelu, odgovornost za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza leži na strankama. Sud je ovlašten uzeti u obzir samo one činjenice i dokaze koje stranke iznesu tokom postupka. Dakle, sud ne može samoinicijativno prikupljati dokaze niti utemeljiti svoju odluku na činjenicama koje stranke nisu predočile. Ovo načelo osigurava da su stranke u potpunosti odgovorne za vođenje postupka i dokaze koje će sud koristiti pri donošenju odluke. U našem pravu, raspravno načelo je osnovno načelo građanskog postupka. Sud, međutim, ima ograničenu ulogu u poticanju stranaka da dopune svoje činjenične navode ili dostave dodatne dokaze, ali on ne može aktivno prikupljati dokaze umjesto stranaka. #### **Istražno načelo** Prema istražnom načelu, sud ima aktivnu ulogu u prikupljanju činjenica i dokaza. Sud može, a u nekim slučajevima i mora, po službenoj dužnosti prikupljati dokaze i utvrđivati činjenično stanje, bez obzira na to što su stranke iznijele. Ovo načelo obično dolazi do izražaja u postupcima koji se odnose na javni interes, kao što su postupci vezani za porodično pravo, radne sporove i slično. U pravnom sistemu koji primjenjuje istražno načelo, sud nije vezan za činjenice koje iznesu stranke, već ima ovlaštenje da samostalno utvrđuje činjenično stanje kako bi donio pravičnu presudu. #### **Primjena u praksi** U našoj praksi, sud uglavnom djeluje prema raspravnom načelu, ali u sporovima gdje je dispozitivnost ograničena (npr. u porodičnim sporovima ili sporovima vezanim za zaštitu prava djece), sud može primijeniti istražno načelo. U tim slučajevima, sud ima veću aktivnu ulogu i može samostalno istražiti činjenice relevantne za spor kako bi osigurao pravičnu odluku. ### **10. Načelo kontradiktornosti** Načelo kontradiktornosti osigurava da svaka stranka ima pravo da se izjasni o svim dokazima, izjavama i radnjama suprotne strane, kao i o radnjama suda. Ovo načelo garantuje pravednost postupka i omogućava strankama ravnopravan pristup pravdi. Načelo kontradiktornosti posebno dolazi do izražaja na glavnoj raspravi, gdje svaka stranka ima pravo da predlaže dokaze i komentariše dokaze druge strane. Kršenje ovog načela predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, zbog čega se može ulagati žalba i drugi pravni lijekovi. ### **11. Načelo litiskontestacije** Načelo litiskontestacije u parničnom postupku odnosi se na formiranje sudskog spora u trenutku kada tuženi preuzme aktivnu ulogu u postupku, odnosno kad se izjasni o navodima tužbe. U savremenim pravnim sistemima, strankama se osigurava pravo, ali ne i obaveza, da se izjasne o tvrdnjama suprotne strane. Odsustvo izjašnjavanja može dovesti do različitih posljedica, u zavisnosti od pristupa koji pravni sistem usvaja. - - ### **12. Pravosudna funkcija u materijalno-pravnom i formalno-organizacijskom smislu** **Pravosudna funkcija** može se analizirati iz dva aspekta: materijalno-pravnog i formalno-organizacijskog. - 1. 2. 3. - 4. 5. 6. ### **13. Pojam, elementi i vrste arbitraže** **Arbitraža** je oblik alternativnog rješavanja sporova u kojem stranke sporazumno povjeravaju rješavanje svog imovinskog spora arbitražnom sudu umjesto redovnom sudu. Arbitraža omogućava strankama da izaberu arbitraže, te je često brža i fleksibilnija u odnosu na redovne sudove. **Elementi arbitraže**: - - - **Vrste arbitraža**: 1. 2. 3. ### **14. Pojam i modaliteti arbitražnog sporazuma** **Arbitražni sporazum** je sporazum kojim stranke odlučuju da rješavanje svog spora povjere arbitražnom sudu, umjesto redovnom sudu. Arbitražni sporazum može biti: - - **Odnos arbitražnog sporazuma i glavnog ugovora**: Arbitražna klauzula može biti tretirana kao aksesorni (pridruženi) sporazum, ili kao autonomni pravni institut, što znači da je arbitražni sporazum neovisna pravna obaveza. ### **15. Kompetenz-kompetenz problem** **Kompetenz-kompetenz** načelo odnosi se na ovlast arbitražnog suda da odlučuje o vlastitoj nadležnosti. Pitanje koje se postavlja je: da li arbitražni sud ima pravo da odluči da li je nadležan za konkretni spor, ako je to dovedeno u pitanje? Većina teorija prihvata da arbitražni sud može odlučivati o svojoj nadležnosti, ali s mogućnošću naknadne kontrole od strane redovnih sudova. ### **16. Izuzeće sudija** Nepristrasnost sudije je ključna za osiguranje objektivnog presuđivanja i pravilnog donošenja odluka. Očuvanje nepristrasnosti štiti pravo stranaka da im sudi nepristrasni sudija, što je od temeljne važnosti za pravično suđenje. Sudija može biti izuzet u dva slučaja: po sili zakona (*ex lege*) ili po ocjeni suda. #### **Razlozi za izuzeće po sili zakona** Ovo su situacije u kojima zakon automatski predviđa izuzeće sudije, obzirom na njegov odnos prema strankama ili njegovu ulogu u postupku: 1. 2. 3. #### **Razlozi za izuzeće po ocjeni suda** Pored razloga po sili zakona, mogu postojati i druge okolnosti koje dovode u pitanje nepristrasnost sudije. Ove okolnosti ne moraju biti izričito navedene u zakonu, već sud može na osnovu konkretne situacije odlučiti da li je sudija nepristrasan. Na ovaj način se osigurava maksimalna zaštita nepristrasnosti suda. ### **17. Pojam i vrste nadležnosti** **Nadležnost** se odnosi na pravo i dužnost suda da postupa u određenoj pravnoj stvari. Ova nadležnost se može posmatrati iz objektivnog i subjektivnog ugla: - - Nadležnost sudova uređuje se zakonom, a njena podjela može biti sljedeća: #### **Vrste nadležnosti** 1. 2. - - - Na ovaj način se osigurava pravilna organizacija sudskog sistema i poštovanje prava stranaka na pravično suđenje. 18\. APSOLUTNA NADLEŽNOST Pojam \"apsolutna nadležnost\" odnosi se na nadležnost sudova u odnosu na druge organe, bilo domaće ili strane, kako bi se utvrdilo koji sud ili organ ima pravo da odlučuje u određenom sporu. 1. 2. 3. 4. 5. Povreda ovih pravila o nadležnosti je veoma ozbiljna jer može dovesti do ništavosti celog postupka, što znači da viši sud mora po službenoj dužnosti da proveri da li su poštovana ova pravila. 19\. MEĐUNARODNA NADLEŽNOST **Međunarodna nadležnost** odnosi se na to kada i kako domaći sudovi mogu rešavati sporove koji uključuju element \"inostranosti\" --- dakle, kad su povezani sa drugim državama. To može značiti da su ljudi ili kompanije iz različitih zemalja uključeni u spor ili da je predmet spora u nekoj drugoj zemlji. 1. - - 2. 3. 4. - - - - 5. 6. Dakle, međunarodna nadležnost domaćih sudova reguliše kada i pod kojim uslovima sudovi mogu suditi u sporovima koji uključuju strane elemente. 20\. STVARNA NADLEŽNOST **Stvarna nadležnost** se odnosi na to koji sud je nadležan da rešava određeni spor unutar jedinstvenog sudskog sistema, zavisno od vrste spora i važnosti. 1. 2. - - - - 3. 4. 5. 6. Ukratko, stvarna nadležnost osigurava da svaki spor bude rešen pred odgovarajućim sudom, prema pravilima koja su vezana za vrstu i vrednost spora. 21\. FUNKCIONALNA NADLEŽNOST **Funkcionalna nadležnost** se odnosi na to kako su ovlašćenja raspoređena između različitih sudova i unutar istog suda, u okviru istog predmeta. Ona određuje ko ima pravo da odlučuje o žalbama i preispitivanju odluka donetih u prvom stepenu. 1. 2. - - - 3. 4. - - Dakle, **funkcionalna nadležnost** je ključna za raspodelu nadležnosti između sudova u različitim fazama jednog predmeta, posebno kad se radi o žalbama na odluke. 22\. ODREĐIVANJE VRIJEDNOSTI SPORA Određivanje **vrijednosti spora** u građanskom postupku znači koliko je „vrijedan" slučaj koji pokrećeš, odnosno kolika je vrijednost onoga što tužiš. Sud koristi ovu vrijednost da bi odredio ko je nadležan za spor i koja pravila će se primjenjivati. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Ukratko, **vrijednost spora** je iznos ili vrijednost onoga što tražiš u tužbi, a to pomaže sudu da odredi kako će se tvoj slučaj rješavati. 23\. POJAM I VRSTE MJESNE NADLEŽNOSTI **Mjesna nadležnost** određuje koji će tačno sud (od više sudova koji su stvarno nadležni) rješavati konkretan spor. To se odnosi na to **gdje** će se suditi, a ne samo koji sud po rangu je nadležan. 1. 2. - - - 3. 4. Ukratko, mjesna nadležnost određuje gdje će se slučaj rješavati na osnovu različitih pravila, najčešće prema mjestu gdje tuženi živi, ali postoje izuzeci i posebna pravila za različite vrste sporova. 24\. OPŠTA MJESNA NADLEŽNOST **Opšta mjesna nadležnost** znači da se spor protiv tuženog u pravilu vodi pred sudom u mjestu gdje tuženi ima **prebivalište** (stalno boravište) ili, ako je pravno lice u pitanju, u mjestu gdje to pravno lice ima **sjedište**. - - Ovo pravilo se temelji na načelu **\"actor sequitur forum rei\"**, što znači da onaj ko tuži mora slijediti sud prema prebivalištu tuženog. Ovim se osigurava **jednakost u postupku** -- tuženi ne mora putovati daleko od svog prebivališta. Ako osoba živi u inostranstvu, ali je državljanin FBiH, zadržava pravo da se protiv nje vodi postupak u mjestu njenog posljednjeg prebivališta u FBiH. Razlika između **prebivališta** i **boravišta**: - - Za pravna lica (npr. firme), opća mjesna nadležnost se određuje isto kao kod fizičkih lica, ali prema sjedištu firme. 25\. POSEBNA MJESNA NADLEŽNOST **Posebna mjesna nadležnost** označava situacije kada se tužba može podnijeti ne samo sudu koji je opće nadležan (gdje tuženi živi ili ima sjedište), već i nekom drugom sudu koji je zakonom određen. Ova nadležnost može biti **izberiva (elektivna)** ili **isključiva (ekskluzivna)**. ### **Vrste posebne mjesne nadležnosti:** 1. - - - - - - - 2. 26\. IZBERIVA MJESNA NADLEŽNOST 27\. ISKLJUČIVA MJESNA NADLEŽNOST Isključiva mjesna nadležnost znači da određeni sud ima isključivo pravo da rešava određene vrste sporova. Ovo se najčešće dešava kada postoji jaka veza između suda i predmeta spora, kao što je slučaj sa nekretninama. Evo kako to funkcioniše: 1. 2. 3. 4. Dakle, isključiva mjesna nadležnost postavlja jasna pravila o tome koji sud može da rešava određene vrste sporova, a to pomaže da se izbegnu nesporazumi i komplikacije. 28\. POMOĆNA MJESNA NADLEŽNOST Pomoćna mjesna nadležnost se primenjuje kada se ne može primeniti opća ili isključiva mjesna nadležnost. Ona pruža alternativne opcije za rešavanje sporova u određenim situacijama. Evo kako to funkcioniše: 1. 2. 3. 4. 5. Dakle, pomoćna mjesna nadležnost pruža fleksibilnost i omogućava da se sporovi reše čak i kada ne postoje jasne odredbe o nadležnosti. 29\. DELEGACIJA I ORDINACIJA Delegacija i ordinacija su dva načina na koje se može odrediti mjesna nadležnost kada zakon ne može jasno da je definiše za sve situacije. ### **Delegacija** Ovo se odnosi na prenošenje nadležnosti sa jednog suda na drugi. Postoje dva tipa delegacije: 1. 2. ### **Ordinacija** Ordinacija se koristi kada nije moguće utvrditi mjesnu nadležnost prema zakonu, a postoji jurisdikcija federalnih sudova. U takvim situacijama, Vrhovni sud FBiH može na osnovu predloga stranaka odrediti koji će sud biti nadležan. Na primer, ako se vodi spor protiv državljanina FBiH koji živi u inostranstvu i nije imao prebivalište u FBiH, Vrhovni sud može odrediti mjesno nadležan sud. Dakle, oba postupka omogućavaju da se pronađe odgovarajući sud za rešavanje spora, čak i kada zakon ne pruža jasne smernice. 30\. UGOVOR O MJESNOJ NADLEŽNOST Ugovor o mjesnoj nadležnosti omogućava stranama da se dogovore o tome koji sud će biti nadležan za rešavanje sporova, ali postoje određena pravila koja treba imati na umu. ### **Ključne tačke:** 1. 2. 3. 4. 5. Ovaj ugovor omogućava strankama veću fleksibilnost u izboru suda, što može biti korisno za olakšavanje postupka. 31\. ATRAKCIJA NADLEŽNOSTI Atrakcija nadležnosti, ili nadležnost po privlačenju, javlja se kada se pred jednim sudom već vodi postupak koji je povezan s novim postupkom koji treba da se pokrene. U tom slučaju, novi postupak se vodi pred istim sudom. Ovo ima nekoliko prednosti: - - - Postoje dva tipa atrakcije: 1. 2. 32\. SUKOB NADLEŽNOSTI Sukob nadležnosti se javlja kada dva ili više organa (sudova) smatraju da su nadležni ili da nisu nadležni za rešavanje određenog predmeta. Postoje dva tipa sukoba: 1. 2. Sukob može biti: - - U slučaju apsolutnog sukoba, rešenje donosi Ustavni sud. U negativnom sukobu između sudova, odlučuje neposredno viši sud nadležan za te sudove. Na primer, sukob između općinskih sudova rešiće kantonalni sud, dok će sve ostale sukobe rešavati Vrhovni sud FBiH. Pravila o litispedenciji sprečavaju pozitivni sukob, jer ne dozvoljavaju vođenje dva postupka o istom predmetu istovremeno. 33\. STRANAČKA SPOSOBNOST Stranačka sposobnost se odnosi na to ko može biti stranka u parnici, odnosno ko može zauzimati položaj tužioca ili tuženog. Evo kako to funkcioniše: 1. - - 2. 3. - - 1. 2. 4. - - - 5. Ova pravila pomažu u održavanju pravne sigurnosti i efikasnosti postupka. 34\. PARNICNA SPOSOBNOST Parnična sposobnost znači da osoba ili organizacija može samostalno učestvovati u sudskom postupku, preduzimati pravne radnje (kao što je podnošenje tužbe ili odbrana), i da te radnje imaju pravni efekat. Evo kako to funkcioniše na najjednostavniji način: 1. - - 2. - 3. - 4. - - ### **Ukratko:** Parnična sposobnost je pravo osobe ili organizacije da samostalno učestvuje u sudskom postupku. Ako osoba nema tu sposobnost, sud mora osigurati da je postupak ispravno vođen, i tek ako se problem ne reši, tužba može biti odbijena. 35\. STVARNA I PROCESNA LEGITIMACIJA **Stvarna legitimacija**: - - - - **Procesna legitimacija**: - - 36\. ZAKONSKA I VOLJNA SUKCESIJA **Sukcesija**: - **Zakonska sukcesija**: - **Voljna sukcesija**: - 1. 2. 3. 37\. UTICAJ SINGULARNE MATERIJALNO-PRAVNE SUKCESIJE NA PARNICU 1. - 2. - 3. - 4. - ### **Ukratko** Ako stranka proda predmet tokom parnice, parnica se i dalje nastavlja. Tužilac gubi pravo da tuži za tu stvar, ali može nastaviti da vodi spor. Njegov naslednik može postati deo parnice samo uz saglasnost svih strana. 38\. ZAKONSKI ZASTUPNIK Zakonski zastupnik je osoba koja ima pravo da zastupa one koji ne mogu sami donositi pravne odluke. Ova ustanova je regulisana normama materijalnog prava, posebno porodičnim i obligacionim pravom. Evo kako to funkcioniše: **Ko su zakonski zastupnici?**: Zakonski zastupnici najčešće su roditelji ili staratelji koji zastupaju maloljetnike ili osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost. **Šta mogu raditi?**: Zakonski zastupnik može preduzimati sve redovne parnične radnje u ime osobe koju zastupa. To uključuje podnošenje tužbi i odgovaranje na njih. **Specijalne radnje**: Za neke važne pravne radnje, poput povlačenja tužbe ili sklapanja sudskog poravnanja, zakonski zastupnik mora imati posebno odobrenje. Ove radnje su izvan redovnog upravljanja pravima zastupanog. **Pratnja suda**: Sud ima obavezu da tokom postupka proverava ispravnost zakonskog zastupanja. Ako se utvrde greške, to može dovesti do apsolutne ništavosti presude, što znači da može biti poništena. **Mogućnost ispravke grešaka**: Ako se otkriju problemi u zakonskom zastupanju, strane mogu podneti žalbe čak i nakon više od pet godina od donošenja presude. Dakle, zakonski zastupnik igra ključnu ulogu u zaštiti prava onih koji ne mogu sami da donose odluke, a sud nadgleda ispravnost tog zastupanja tokom celog postupka. 39\. PUNOMOĆNIK Punomoćnik je osoba koja zastupa stranku u parnici. On deluje u ime parnično sposobne stranke, a radnje koje preduzima imaju pravne posledice za tu stranku. Evo kako to funkcioniše: **Ko može biti punomoćnik?**: - **Uloga advokata**: - **Naknada**: - - Dakle, punomoćnik igra važnu ulogu u parničnom postupku, omogućavajući strankama da efikasnije zastupaju svoja prava i interese. 40\. PROCESNA PUNOMOĆ **Šta je procesna punomoć?** - **Razlikovanje od osnovnog pravnog odnosa**: - 41\. PARNIČNA PUNOMOĆ **Oblik punomoći**: - **Vrste punomoći**: - **Ovlašćenja punomoćnika**: - - - Dakle, procesna i parnična punomoć omogućavaju punomoćnicima da zastupaju stranke u parnicama, a pravilno izdavanje i razumevanje ovih punomoći je ključno za legalnost postupka. 42\. SPOREDNO MIJEŠANJE U PARNICU Sporedno miješanje u parnicu, ili procesna intervencija, omogućava trećim licima da učestvuju u postupku koji se vodi između drugih strana. Evo kako to funkcioniše: **Vrste procesne intervencije**: 1. 2. **Uloga umješača**: - **Pretpostavke za učestvovanje umješača**: 1. 2. **Stadijumi parnice**: - ### **Ukratko** Sporedno miješanje u parnicu omogućava trećim licima da se uključe u postupak kako bi zaštitili svoje pravne interese. Postoje određene pretpostavke koje moraju biti ispunjene, a umješač može učestvovati u bilo kojoj fazi parnice. 43\. POLOŽAJ OBIČNOG UMJEŠAČA Položaj običnog umješača je prilično ograničen, jer on ne može delovati kao stranka u parnici. Umješač pomaže stranci na čijoj strani se miješa, ali njegova ovlaštenja su jasno definisana. Evo kako to funkcioniše: **Ograničenja umješača**: Umješač nema status stranke u postupku, što znači da ne može donositi odluke ili preuzimati odgovornosti kao tužilac ili tuženi. Njegova ovlaštenja su usmerena na pomoć i kontrolu, ali ne uključuju ključne radnje u postupku. **Dispozitivne radnje**: Umješač ne može preduzimati dispozitivne radnje, kao što su povlačenje tužbe ili sklapanje poravnanja. To su radnje koje bi mogle direktno uticati na ishod spora. **Saslušanje**: Umješač ne može biti saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja. To znači da ne može iznositi svoje dokaze ili svedočiti kao tužilac ili tuženi. **Ovlaštenja umješača**: Njegova ovlaštenja su fokusirana na pomaganje stranci na čijoj strani se miješa, kao i na praćenje ili kontrolisanje postupaka te stranke. Dakle, položaj običnog umješača je limitiran; on može pomoći stranci, ali nema pravo da preduzima ključne radnje ili iznosi dokaze. Njegova uloga je više podrška nego aktivno učestvovanje u postupku. 44\. INTERVENCIJSKO DEJSTVO PRESUDE Intervencijsko dejstvo presude odnosi se na situaciju kada u novoj parnici stranka pokreće regresni zahtev protiv svog intervenijenta iz prethodne parnice. Evo kako to funkcioniše: **Definicija intervencijskog dejstva**: Presuda iz prethodne parnice ima intervencijsko dejstvo prema umješaču, što znači da umješač ne može osporavati pravilnost presude u novoj parnici. Ovo dejstvo onemogućava umješača da dovodi u pitanje bilo koji element prethodne presude. **Širina i strogoća**: Intervencijsko dejstvo je šire i strožije od pravosnažnosti. Dok pravosnažnost obuhvata samo dispozitiv (odluku) koji se odnosi na tužbeni zahtev, intervencijsko dejstvo se proteže i na obrazloženje presude. **Ograničenja za umješača**: Umješač ne može preispitivati ni činjenični ni pravni osnov presude. Ovo znači da je njegovo pravo na osporavanje presude znatno ograničeno, što doprinosi pravnoj sigurnosti i stabilnosti prethodnih odluka. Dakle, intervencijsko dejstvo presude osigurava da umješač ne može dovoditi u pitanje ishod prethodne parnice u novim postupcima, čime se jača pravna sigurnost i stabilnost presuda. 45\. MATERIJALNO I FORMALNO SUPARNIČARSTVO Suparničarstvo, ili subjektivna kumulacija, nastaje kada u parnici učestvuju dva ili više lica kao tužioci ili tuženi. Postoji nekoliko vrsta suparničarstva koje se razlikuju prema pravnim i činjeničnim osnovama. Evo kako to funkcioniše: **Materijalno suparničarstvo**: - - - **Formalno suparničarstvo**: - - 1. 2. 3. Dakle, materijalno suparničarstvo se oslanja na zajednicu u pravnim ili činjeničnim osnovama između strana, dok formalno suparničarstvo zahteva istovrsne zahteve, ali bez postojanja takve zajednice. 46\. OBIČNO SUPARNIČARSTVO Obično suparničarstvo nastaje kada dva ili više lica učestvuju u parnici kao tužioci ili tuženi, pri čemu svako od njih ima svoj samostalni položaj. Evo kako to funkcioniše: **Samostalni procesno-pravni odnosi**: - **Jedinstvenost postupka**: - **Dejstva običnog suparničarstva**: - **Materijalno suparničarstvo i pravna zajednica**: - Dakle, obično suparničarstvo omogućava da više lica učestvuje u parnici kao samostalne stranke, ali da se njihovi slučajevi razmatraju zajedno u jednom postupku. 47\. NUŽNO I JEDINSTVENO SUPARNIČARSTVO **Nužno suparničarstvo**: - **Vrste nužnog suparničarstva**: 1. - 2. - Dakle, **nužno suparničarstvo** zahteva jedinstvenu odluku za sve uključene strane, dok je **nužno suparničarstvo u užem smislu** usmereno na situacije gde svi učesnici odnosa moraju zajednički biti deo postupka da bi imali pravo na učešće. 48\. NUŽNO SUPARNIČARSTVO U UŽEM SMISLU Ovo suparničarstvo se javlja kada svi učesnici materijalno-pravnog odnosa moraju učestvovati u parnici, jer samo zajedno imaju potpunu stvarnu legitimaciju. Na primer, kod nedeljivih stvarnih prava, kao što su suvlasnici nekretnina u sporu za utvrđivanje prava služnosti, svi suvlasnici moraju biti prisutni u parnici. 49\. **Eventualno suparničarstvo** se javlja kada tužilac u jednoj tužbi obuhvati više tuženih, ali postavi zahteve prema svakom od njih redom, u zavisnosti od ishoda prema prethodnom. Evo kako to funkcioniše: **Kako se zasniva**: - - **Svrha eventualnog suparničarstva**: - **Kada se koristi**: - **Ishod**: - - Dakle, eventualno suparničarstvo omogućava efikasnije rešavanje sporova i izbegava rizik vođenja više parnica, jer tužilac može redom postaviti zahteve protiv više tuženih u jednoj parnici. 50\. GLAVNO MIJEŠANJE U PARNICU Glavno miješanje se događa kada treća osoba tvrdi da ima pravo na stvar ili pravo o kojem se već vodi parnica između drugih ljudi. Evo kako to funkcioniše: **Kako se desi?** - **Zašto to radi?** - **Dva uslova**: 1. 2. **Šta se dešava?** - Dakle, glavno miješanje je način da se treća osoba uključi u parnicu i traži svoja prava na stvar ili pravo koje je predmet te parnice. 51\. PROCESNE RADNJE STRANAKA Procesne radnje su aktivnosti koje stranke preduzimaju tokom parnice, a koje su regulisane procesnim pravom. Evo kako to funkcioniše: **Subjektivne pretpostavke**: Stranka koja preduzima procesne radnje mora imati stranačku, parničnu i postulacionu sposobnost. To znači da mora biti pravno sposobna da učestvuje u postupku. **Procesna izjava**: Svaka procesna radnja je jednostrana izjava stranke, a njen adresat je uvek sud. Stranke svojim radnjama obraćaju sudu kako bi napredovale u postupku. **Dejstva procesnih radnji**: Procesna radnja proizvodi pravne posledice prema normama procesnog prava, bez obzira na to da li je stranka želela takve posledice. Na primer, ako stranka nešto prećuti, to može imati negativne posledice. **Uslovljenost**: Procesne radnje ne mogu zavisiti od uslova. Međutim, tužilac može postaviti više zahteva supsidijarno, što znači da sud razmatra drugi zahtev ako prvi bude odbijen. **Opoziv radnji**: Većina procesnih radnji može biti povučena (opoziva), osim neposrednih radnji koje stvaraju novu procesno-pravnu situaciju, kao što su povlačenje tužbe ili odricanje od tužbenog zahteva. **Forma radnji**: Većina radnji može biti preduzeta u slobodnoj formi, dok se najvažnije radnje, poput tužbe ili žalbe, moraju preduzeti u unapred utvrđenom obliku. **Podela procesnih radnji**: - - - - Dakle, procesne radnje stranaka su ključne za vođenje parnice i određuju kako će se postupak odvijati i okončati. 52\. PROCESNE RADNJE SUDA Procesne radnje suda obuhvataju sve aktivnosti koje sud preduzima tokom parnice, a najvažnije su odluke koje sud donosi u formi presude ili rešenja. Evo kako to funkcioniše: **Presuda**: Presudom sud donosi odluku o meritumu spora, odnosno o glavnoj stvari u parnici. **Rešenja**: Sud preduzima druge radnje u toku parnice u formi rešenja, koje uglavnom imaju unutrašnje dejstvo i regulišu tok postupka. **Vremenski razvoj postupka**: Sud zakazuje i odlaže ročišta, postavlja rokove i šalje pozive, čime kontroliše tok i brzinu postupka. **Osiguranje cjelishodnosti rasprave**: Sud može spajati više parnica ili razdvajati pojedine elemente postupka kako bi se postupak efikasnije sproveo. **Priprema glavne rasprave**: Sud prikuplja dokaze i procesni materijal kako bi pravilno pripremio slučaj za glavno suđenje. **Pismena forma**: Većina važnih radnji suda, kao što su presude, rešenja i podnesci, moraju biti preduzete u pismenoj formi. **Podnesci**: Svi podnesci moraju biti jasni i sadržavati potrebne elemente. Ako podnesak nije ispravan, sud daje rok stranci da ga ispravi; ako to ne učini, podnesak se odbacuje ili smatra povučenim. **Zapisnik**: Zapisnik je ključni dokument koji beleži sve radnje na ročištu i usmene radnje preduzete izvan ročišta. Zapisnik je važan jer na osnovu njega može da se proveri da li je postupak vođen u skladu sa pravilima. **Posledice grešaka**: Ako postoji razlika između zapisnika i sudske odluke, to može dovesti do apsolutne povrede postupka, što znači da postupak može biti poništen. Dakle, procesne radnje suda su ključne za vođenje parnice, a njihov pravilan oblik i sadržaj osiguravaju zakonitost i efikasnost postupka. 53\. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE Povraćaj u pređašnje stanje je mehanizam koji omogućava stranci da ispravi propuštanje rokova ili ročišta u slučaju kada nije kriva za propuštanje. Evo kako to funkcioniše: **Propuštanje roka ili ročišta**: Stranka mora imati opravdani razlog zašto nije ispunila rok ili se nije pojavila na ročištu. Propuštanje mora biti takvo da je stranka izgubila pravo da preduzme određenu radnju (prekluzija). **Opravdan razlog (iusta causa)**: Propuštanje je opravdano ako se ne može pripisati stranci ili njenom zastupniku. To znači da je postojala neka vanredna okolnost koja je sprečila stranku da reaguje na vreme. **Rok za podnošenje prijedloga**: Stranka mora podneti prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje u roku od 15 dana od dana kada je razlog propuštanja prestao, ili od dana kada je stranka saznala za propuštanje. Objektivni rok je 3 meseca, a u privrednim sporovima 30 dana. **Podnošenje prijedloga i propuštena radnja**: Stranka mora zajedno sa prijedlogom za povraćaj preduzeti i radnju koju je propustila. **Sudski postupak**: O prijedlogu odlučuje sud pred kojim je trebalo da se preduzme radnja. Sud može održati ročište, ali to nije obavezno ako je razlog propuštanja opštepoznat. Sud odlučuje bez obzira na prisustvo stranaka. **Nema povraćaja za povraćaj**: Povraćaj nije moguć ako je stranka propustila rok za podnošenje prijedloga za povraćaj. **Dejstvo povraćaja**: Ako sud odobri povraćaj, parnica se vraća u stanje pre propuštanja, a sve odluke donete zbog propuštanja se ukidaju. Radnja preduzeta nakon povraćaja smatra se blagovremenom. Dakle, povraćaj u pređašnje stanje omogućava stranci da ispravi grešku uz određene uslove, ali je važno da se prijedlog podnese na vreme i uz opravdane razloge. 54\. POJAM, SADRŽAJ I OSNOV TUŽBE Tužba je procesna radnja kojom stranka traži pravnu zaštitu pred sudom. Postoje određeni uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi tužba bila prihvaćena i da bi postupak mogao da se vodi. Evo kako to funkcioniše: **Stranačka sposobnost**: Tužilac i tuženi moraju imati sposobnost da budu stranke u postupku. To znači da moraju biti pravno sposobni da učestvuju u postupku. **Procesna sposobnost**: Stranke moraju biti sposobne da preduzimaju procesne radnje. U slučaju da nisu (maloletnici ili osobe lišene poslovne sposobnosti), moraju imati zakonskog zastupnika. **Postulaciona sposobnost**: Stranke moraju biti u stanju da pravilno izraze svoje zahteve pred sudom. U nekim slučajevima, zakonom se zahteva da stranku zastupa advokat. **Legitimacija**: Stranka mora imati pravni interes da podnese tužbu, odnosno mora biti aktivno ili pasivno legitimisana. Aktivna legitimacija znači da tužilac ima pravo da pokrene postupak, dok pasivna legitimacija znači da tuženi može biti tužen za određeni zahtev. **Nedostatak prethodne presude o istom predmetu**: Tužba ne može biti podneta ako je o istom predmetu već doneta pravosnažna presuda. **Dovoljan osnov tužbe**: Tužilac mora izneti činjenične i pravne osnove za podnošenje tužbe, koji moraju biti dovoljni da se o tužbenom zahtevu može raspravljati. Dakle, tužba može biti podneta samo ako su ispunjeni ovi uslovi, koji osiguravaju da postupak bude vođen pravilno i zakonito. 55\. KONDEMNATORNE TUŽBE Kondemnatorne tužbe su tužbe u kojima tužilac traži da sud naloži tuženom da preduzme neku radnju, nešto trpi ili se uzdrži od određenih postupaka. Evo kako to funkcioniše: **Tužbeni zahtjev**: Tužbeni zahtjev kod kondemnatornih tužbi usmeren je na radnju tuženog, kao što je: - - - **Presuda**: Presudom u kondemnatornoj tužbi, sud potvrđuje pravo tužioca prema tuženom i istovremeno nalaže tuženom da ispuni obavezu na koju je usmeren tužbeni zahtjev. **Izvršenje presude**: Ako tuženi ne ispuni obavezu iz presude dobrovoljno, tužilac ima pravo da zahteva prinudno izvršenje kroz izvršni postupak. **Pravni interes**: Pravni interes tužioca proizlazi iz povrede njegovog prava, pa se tužba podnosi da bi se ta povreda otklonila. Tužilac obično ne mora posebno dokazivati postojanje pravnog interesa, jer se on podrazumeva. **Nedospjela potraživanja**: Problem nastaje kod tužbi gde je potraživanje još nije dospjelo (npr. dug još nije dospeo za naplatu). Ako se tokom postupka utvrdi da potraživanje nije dospjelo, sud će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ako tužilac navede da će dospjelost nastupiti u budućnosti, tužba se odbacuje zbog nepostojanja pravnog interesa. **Izuzeci**: Kondemnatorna tužba može biti dopuštena za nedospjela potraživanja u izuzetnim slučajevima, kao što su tužbe za zakonsko izdržavanje. Dakle, kondemnatorna tužba je usmerena na obavezu tuženog da izvrši neku radnju ili se uzdrži od nje, a tužilac može zahtevati prinudno izvršenje ako tuženi ne postupi po presudi. 56\. DEKLARATORNE TUŽBE Deklaratorne tužbe (utvrđujuće tužbe) su tužbe u kojima tužilac traži od suda da utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa. Evo kako to funkcioniše: **Tužbeni zahtjev**: Kod deklaratornih tužbi, tužbeni zahtjev usmeren je na utvrđivanje pravnog odnosa. Tužba može biti: - - **Šta može biti predmet tužbe?**: Tužba se može odnositi na utvrđenje celokupnog pravnog odnosa ili pojedinih posledica koje iz njega proizlaze. Ne može se tražiti utvrđenje samo jednog elementa pravnog odnosa (npr. isteka roka, ali može prestanak ugovora zbog isteka roka). **Pravno relevantne činjenice**: Pravno relevantne činjenice same po sebi ne mogu biti predmet tužbe, osim u specijalnim slučajevima kao što je osporavanje isprave (querela di falso). **Pravni interes**: Pravni interes tužioca za podnošenje deklaratorne tužbe je procesna pretpostavka. Tužilac mora dokazati pravni interes, osim u slučajevima gde zakon predviđa takve tužbe. Neizvesnost ili nesigurnost u pravnom odnosu, obično izazvana ponašanjem tuženog, može biti osnova za podizanje tužbe. **Cilj deklaratorne tužbe**: Glavni cilj ovih tužbi je prevencija -- tužilac traži utvrđenje pravnog odnosa kako bi otklonio neizvesnost i nesigurnost u vezi sa pravnim stanjem. Dakle, deklaratorne tužbe omogućavaju strankama da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa, čime se rešavaju nesigurnosti i sporovi pre nego što nastane potreba za izvršenjem neke radnje. 57\. ODNOS DEKLATORNE I KONDEMNATORNE TUŽBE Deklaratorne i kondemnatorne tužbe se razlikuju prema cilju koji tužilac želi postići u parnici. Evo kako to funkcioniše: **Deklaratorna tužba**: Deklaratorna tužba služi za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa. Cilj tužioca je da dobije pravnu sigurnost i otkloni neizvesnost, ali ne traži direktnu izvršnu radnju od tuženog. Deklaratorna tužba je korisna pre nego što nastupi povreda prava. **Kondemnatorna tužba**: Kondemnatorna tužba se podnosi kada je već došlo do povrede prava i tužilac traži od suda da naloži tuženom da preduzme određenu radnju, trpi ili se uzdrži od nečega. U slučaju kondemnatorne tužbe, presuda može biti izvršena prinudno. **Prelazak iz deklaratorne u kondemnatornu tužbu**: Ako je pravni spor eskalirao u povredu prava, pravni interes za deklaratornu tužbu prelazi u pravni interes za dosuđenje, što znači da kondemnatorna tužba postaje neophodna, a deklaratorna suvišna. **Prejudicijelni ili incidentni zahtjev**: Deklaratorni zahtjev može se pojaviti kao **incidentni zahtjev** u toku parnice pokrenute kondemnatornom tužbom. Sud mora odlučiti o prethodnom pitanju (pravnom odnosu) kako bi mogao rešiti glavni kondemnatorni zahtjev. **Cilj incidentnog zahtjeva**: Tužilac koristi incidentni zahtjev kako bi sprečio tuženog da osporava pravni odnos u nekoj budućoj parnici. Incidentni zahtjev je dodatni, ali ne menja glavnu tužbu. Dakle, deklaratorne tužbe služe za utvrđivanje prava, dok kondemnatorne tužbe traže dosuđenje obaveze. U nekim slučajevima, deklaratorna tužba postaje suvišna kada je potrebna kondemnatorna zaštita, ali može biti uključena kao prejudicijelni zahtjev u toku kondemnatorne parnice. 58\. KONSTITUTIVNE TUŽBE Konstitutivne (preobražajne) tužbe su tužbe kojima tužilac traži pravnu promenu, odnosno izmene ili ukidanje postojećeg pravnog odnosa. Evo kako to funkcioniše: **Tužbeni zahtjev**: Kod konstitutivnih tužbi, tužbeni zahtjev je usmeren na stvaranje nove pravne situacije putem sudske presude. Tužilac traži od suda da donese presudu kojom se menja, preinačuje ili ukida postojeći pravni odnos. **Karakteristike**: - - **Primeri**: - - - Dakle, konstitutivne tužbe omogućavaju tužiocu da putem suda traži promenu pravnog odnosa, bilo da je reč o prestanku, poništenju ili preinaci pravne situacije. Ove tužbe su ključne kada se pravna promena može ostvariti isključivo putem sudske presude. 59\. PROCESNO-PRAVNA I MATERIJALNO-PRAVNA DEJSTVA PODNOŠENJA TUŽB SUDU? Podnošenje tužbe sudu ima dva tipa dejstava: procesno-pravna i materijalno-pravna dejstva. Evo kako to funkcioniše: **Procesno-pravna dejstva**: - - **Materijalno-pravna dejstva**: - - - - Dakle, podnošenje tužbe pokreće procesna dejstva koja definišu nadležnost suda i pravila o preinačenju tužbe, dok materijalno-pravna dejstva utiču na zastaru, zakašnjenje dužnika i prava strana u sporu. 60\. LITIPENDACIJA Litispendacija označava postojanje parnice koja nastaje dostavljanjem tužbe tuženom. Od tog trenutka parnica postoji, a litispendencija traje sve dok se parnica ne okonča. Evo kako to funkcioniše: **Početak i trajanje**: Parnica počinje kada se tužba dostavi tuženom. Litispendencija prestaje okončanjem parnice. Prekid i mirovanje postupka nemaju uticaja na litispendenciju. **Procesno-pravna dejstva litispendencije**: - - - - - **Materijalno-pravna dejstva litispendencije**: - **Zabrana dvostruke litispendencije**: Najvažnije dejstvo litispendencije je zabrana vođenja više parnica o istom predmetu spora između istih stranaka. Ako sud utvrdi da već postoji parnica o istom predmetu, odbaciće drugu tužbu kao nedopuštenu. **Identitet stranaka i predmeta spora**: Da bi se utvrdila dvostruka litispendencija, stranke u obe parnice moraju biti iste, ali ne moraju imati iste uloge. Dakle, litispendacija osigurava da se ne vodi više parnica o istom predmetu između istih stranaka i utiče na procesna i materijalno-pravna dejstva tokom postupka. 61\. POJAM I USLOVI OBJEKTIVNE KUMULACIJE Objektivna kumulacija postoji kada se u jednoj tužbi postavi više tužbenih zahtjeva. Iako se ti zahtjevi razmatraju u istom postupku, svaki od njih zadržava procesno-pravnu samostalnost. Evo kako to funkcioniše: **Pojam objektivne kumulacije**: U objektivnoj kumulaciji tužilac ističe više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženog, a svaki od tih zahtjeva se razmatra kao zaseban procesno-pravni odnos unutar istog postupka. **Uslovi za objektivnu kumulaciju**: 1. 2. **Određivanje vrijednosti predmeta spora**: - **Vrste spajanja zahtjeva**: - - **Pojam prividne kumulacije**: - - Dakle, objektivna kumulacija omogućava da više zahtjeva bude razmatrano u jednom postupku, dok se zadržava njihova procesno-pravna samostalnost. Uslovi za kumulaciju uključuju povezanost zahtjeva ili nadležnost suda za sve zahtjeve. 62\. KUMULATIVNO I EVENTUALNO SPAJANJE Kumulativno i eventualno spajanje su načini na koje tužilac može istaknuti više tužbenih zahtjeva protiv tuženog u jednoj tužbi. Evo kako to funkcioniše: **Kumulativno spajanje**: - - **Eventualno spajanje**: - - - - Dakle, **kumulativno spajanje** omogućava tužiocu da traži odluku o više zahtjeva istovremeno, dok **eventualno spajanje**osigurava da sud razmotri pomoćni zahtjev samo ako osnovni bude odbijen. 63\. ALTERNATIVNO SPAJANJE Alternativno spajanje je specifično spajanje tužbenih zahtjeva koje je dozvoljeno samo u sporovima vezanim za alternativne obligacije. Evo kako to funkcioniše: **Pojam alternativnog spajanja**: - - **Karakteristike**: - - **Facultas alternativa**: - - Dakle, u **alternativnom spajanju**, tužbeni zahtjev sadrži više mogućih ishoda, ali ispunjenje jedne od alternativa zadovoljava cijeli zahtjev. Tuženi ima pravo izbora, a ne obavezu, da izvrši jednu od ponuđenih alternativa, čime se ostvaruje tužbeni zahtjev. 64\. PREINAČENJE TUŽBE Preinačenje tužbe znači promenu elemenata koji određuju identitet tužbe. Može biti **objektivno** (promena predmeta spora) ili **subjektivno** (promena tuženog). Evo kako to funkcioniše: **Objektivno preinačenje**: - - **Subjektivno preinačenje**: - - Dakle, preinačenje tužbe može da promeni predmet spora ili tuženu stranu, ali se mora poštovati procesna pravila i, u slučaju subjektivnog preinačenja, pribaviti pristanak uključenih strana. 65\. ODGOVOR NA TUŽBU Odgovor na tužbu je procesna radnja tuženog kojom on izražava svoj stav prema tužbi i tužbenom zahtjevu. Evo kako to funkcioniše: **Rok za odgovor**: Tuženi je obavezan da dostavi pismeni odgovor na tužbu sudu u roku od 30 dana. Ako ne dostavi odgovor na vrijeme, a tužilac zatraži presudu zbog propuštanja, sud može donijeti presudu u korist tužioca. **Priznanje tužbenog zahtjeva**: Ako tuženi u odgovoru prizna tužbeni zahtjev, sud odmah donosi presudu na osnovu priznanja. **Zakazivanje pripremnog ročišta**: Na osnovu odgovora na tužbu, sud odlučuje da li je potrebno zakazati pripremno ročište ili se odmah može zakazati glavna rasprava. Pripremno ročište je obavezno, osim ako sud proceni da nema spornih činjenica ili je spor jednostavan. **Svrha pripremnog ročišta**: Na pripremnom ročištu, sud preispituje uslove za nesmetano vođenje postupka i prikuplja procesnu građu za glavnu raspravu. Takođe, sud rešava procesna pitanja poput res iudicata, lis pendens ili pravnog interesa. **Zakazivanje glavne rasprave**: Sud zakazuje glavnu raspravu najkasnije u roku od 30 dana od pripremnog ročišta, ali može odlučiti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta. **Glavna rasprava**: Glavna rasprava je centralna faza postupka u kojoj se utvrđuju činjenični osnovi presude. Na njoj se rešavaju sva preostala procesna pitanja, a iako se nastoji da se rasprava okonča na prvom ročištu, u praksi se često vodi na više ročišta. Dakle, odgovor na tužbu je ključan korak u postupku, jer definiše stav tuženog prema tužbi i omogućava sudu da organizuje dalji tok postupka, uključujući pripremno ročište i glavnu raspravu. 66\. PREKID POSTUPKA Prekid postupka je vrsta zastoja do kojeg dolazi kada se u toku parnice pojave smetnje koje onemogućavaju nesmetano vođenje postupka. Evo kako to funkcioniše: **Obligatorni prekid postupka**: Prekid postupka je obavezan u sledećim situacijama: 1. 2. 3. 4. 5. 6. **Fakultativni prekid postupka**: Prekid postupka je moguć, ali nije obavezan, u sledećim situacijama: 1. 2. 3. **Procesno-pravna dejstva prekida**: - - - **Vrste odluka o prekidu**: - - Dakle, prekid postupka može biti obavezan ili fakultativan, a njegovo dejstvo je zaustavljanje svih procesnih radnji dok traje smetnja. Nastavak postupka zavisi od uklanjanja smetnji i može zavisiti od volje stranaka ili službene dužnosti. 67\. NAVEDITE POJAM DOKAZIVANJA I ELEMENTE KOJE OBUHVATA Dokazivanje je procesna radnja kojom sud, stranke i ostali učesnici u postupku prikupljaju, izvode i ocenjuju dokaze kako bi se utvrdile činjenice relevantne za odlučivanje u sporu. Evo kako to funkcioniše: **Pojam dokazivanja**: Dokazivanje je delatnost u okviru koje se prikupljaju i izvode dokazi, a cilj je utvrđivanje spornog činjeničnog stanja. U našem pravu sud ima ključnu ulogu u dokazivanju, jer je njegova dužnost da utvrdi istinite i potpune pravno relevantne činjenice. **Elementi dokazivanja**: 1. 2. 3. 4. 5. Dakle, dokazivanje je suštinski deo sudskog postupka, a njegovi elementi omogućavaju strankama i sudu da razjasne sve sporne činjenice na osnovu kojih će se doneti presuda. 68\. PRAVNO-RELEVANTNE ČINJENICE Pravno-relevantne činjenice su one činjenice koje su od značaja za rešavanje spora, jer su povezane sa pravnim posledicama koje određuju norme materijalnog prava. Evo kako to funkcioniše: **Pojam pravno-relevantnih činjenica**: - **Priroda pravnog odnosa**: - **Uloga suda**: - Dakle, pravno-relevantne činjenice su od suštinskog značaja za proces dokazivanja, jer na osnovu njih sud donosi odluke koje imaju pravne posledice za stranke u sporu. 69\. STAVOVI ISKUSTVA I PRAVNA PRAVILA Stavovi iskustva i pravna pravila igraju ključnu ulogu u sudskom postupku, posebno u procesu dokazivanja i donošenja pravnih zaključaka. Evo kako to funkcioniše: **Stavovi iskustva**: - - 1. 2. **Pravna pravila**: - - Dakle, **stavovi iskustva** pomažu u utvrđivanju činjenica, dok su **pravna pravila** uvek poznata sudu i ne podliježu dokazivanju, čak i kada se radi o primeni stranog prava. 70\. PRIZNATE ČINJENICE Priznanje činjenica postoji kada jedna stranka izjavljuje da su činjenične tvrdnje druge stranke tačne ili ih ne osporava, čak i ako su te tvrdnje nepovoljne za stranku koja ih priznaje. Evo kako to funkcioniše: **Pojam priznatih činjenica**: - - **Procesno-pravno dejstvo priznatih činjenica**: - - **Izuzeci**: - - Dakle, priznate činjenice su činjenice koje se ne dokazuju, osim u posebnim slučajevima kada sud proceni da je potrebno dodatno ispitivanje, ili kada je u pitanju spor sa ograničenim dispozitivnim načelom. 71\. OPŠTEPOZNATE ČINJENICE I PRIVATNO ZNANJE SUDIJE Općepoznate činjenice (notoria) i privatno znanje sudije igraju važnu ulogu u postupku, ali se tretiraju na različite načine. Evo kako to funkcioniše: **Općepoznate činjenice (notoria)**: - - - - **Privatno znanje sudije**: - - - Dakle, **općepoznate činjenice** ne zahtevaju dokazivanje jer su javno poznate, dok **privatno znanje sudije** nema procesni značaj i mora se dokazivati, a sudija sa takvim znanjem može biti izuzet iz postupka. 72\. PRAVNE PRETPOSTAVKE Pravne pretpostavke (praesumptio iuris) su činjenice koje zakon automatski pretpostavlja, bez potrebe za njihovim dokazivanjem. Evo kako to funkcioniše: **Vrste pravnih pretpostavki**: 1. - - 2. - - **Funkcija oborivih pretpostavki**: - - Dakle, **neoborive pravne pretpostavke** ne mogu biti osporene, dok **oborive pravne pretpostavke** omogućavaju strankama da dokažu suprotno, čime se balansira pravna sigurnost i fer postupak. 73\. INDICIJE Indicije su posredno relevantne činjenice koje sud koristi za donošenje zaključaka o tačnosti pravno relevantnih činjenica. Evo kako to funkcioniše: **Pojam indicija**: - - **Uloga indicija**: - - Dakle, indicije su posredni dokazi koji omogućavaju sudu da zaključi o pravno relevantnim činjenicama kada nema neposrednih dokaza, ali sud mora biti siguran u tačnost indicija koje koristi. 74\. PREDMET DOKAZIVANJA Predmet dokazivanja su sve činjenice koje su relevantne za rešavanje spora. U pravnoj teoriji, te činjenice se dele u četiri grupe: 1. 2. 3. 4. 75\. VRSTE DOKAZA Postoje različite vrste dokaza koje se koriste u postupku, a moramo razlikovati pojmove dokaznih činjenica i dokaznih sredstava: 1. 2. **Podela dokaza**: - - - **Podela dokaznih sredstava**: - - Dakle, dokazivanje obuhvata različite vrste dokaza i dokaznih sredstava, koje omogućavaju sudu da dođe do saznanja o pravno relevantnim činjenicama u postupku. 76\. SVJEDOK Svjedok u sudskom postupku je osoba koja sudu prenosi svoja saznanja o određenim činjenicama. Evo kako to funkcioniše: **Pojam svjedoka**: - - **Neposredno i posredno saznanje**: - - **Sposobnost svjedočenja**: - - **Dužnost svjedočenja**: - - **Pravo na uskratu odgovora**: - **Procesna prava svjedoka**: - - Svjedokova izjava se ocenjuje prema načelu slobodne ocene dokaza, a njegova sposobnost i verodostojnost se procenjuju na osnovu ličnih okolnosti i sadržaja svedočenja. 77\. VJEŠTAK Vještak je stručno lice koje se koristi kao dokazno sredstvo u slučajevima kada je za utvrđivanje određenih činjenica potrebno stručno znanje koje sud nema. Evo kako to funkcioniše: **Uloga vještaka**: 1. 2. 3. 4. **Razlika između vještaka i svjedoka stručnjaka**: - - **Određivanje vještaka**: - - - **Dužnosti i odgovornosti vještaka**: - - **Obnova vještačenja**: - - **Ocjena mišljenja vještaka**: - Dakle, vještak pruža stručnu podršku sudu u dokazivanju, ali sud uvek zadržava pravo da sam oceni validnost i tačnost mišljenja vještaka. 78\. ISPRAVE Isprave su stvarna dokazna sredstva i odnose se na fizičke predmete na kojima su zapisane ili izražene određene misli. Evo kako to funkcioniše: **Pojam isprava**: - - **Vrste isprava prema različitim kriterijima**: 1. - - 2. - - 3. - - **Inostrane javne isprave**: - Dakle, isprave služe kao dokazna sredstva u postupku i mogu biti različitih vrsta zavisno od njihove funkcije, forme ili izdavaoca. Javne isprave imaju posebnu dokaznu snagu, dok privatne isprave zahtevaju dodatno dokazivanje njihove verodostojnosti. 79\. OBEZBJEĐENJE DOKAZA Obezbjeđenje dokaza je procesna ustanova koja omogućava izvođenje dokaza u situacijama kada postoji opasnost da se kasnije ti dokazi neće moći izvesti ili će njihovo izvođenje biti otežano. Evo kako to funkcioniše: **Pretpostavke za obezbjeđenje dokaza**: 1. 2. **Vremenska dinamika**: - - **Izvođenje dokaza**: - - **Dejstvo obezbjeđenja dokaza**: - - ### **Parnični troškovi** Parnični troškovi su izdaci učinjeni tokom i povodom vođenja parnice. Evo kako to funkcioniše: **Vrste troškova**: - - **Princip snošenja troškova**: - - - **Posebni slučajevi**: - - **Odluka o troškovima**: - Dakle, obezbjeđenje dokaza i parnični troškovi regulišu se tokom postupka kako bi se osiguralo pravilno vođenje parnice i pokrili neophodni izdaci. 80\. POVLAČENJE TUŽBE Povlačenje tužbe je procesna radnja kojom tužilac izražava svoju volju da odustaje od traženja pravne zaštite u pokrenutoj parnici. Evo kako to funkcioniše: **Pojam povlačenja tužbe**: - **Vrijeme povlačenja**: - - **Postupak povlačenja**: - - **Posljedice povlačenja**: - - Dakle, povlačenje tužbe omogućava tužiocu da odustane od dalje vođenja parnice, ali uz uslove zavisne od stadija postupka i uključene strane. 81\. FIKCIJA O POVLAČENJU TUZBE Fikcija o povlačenju tužbe predstavlja situacije u kojima se smatra da je tužilac povukao tužbu, iako nije izričito izjavio da to čini. Evo kako to funkcioniše: **Slučajevi fikcije o povlačenju tužbe**: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Dakle, u ovim situacijama zakon automatski tretira tužbu kao povučenu bez obzira na to da li je tužilac izričito povukao tužbu ili ne. 82\. SUDSKO PORAVNANJE Sudsko poravnanje je oblik dogovora između stranaka u parničnom postupku, regulisano normama procesnog prava. Evo kako to funkcioniše: **Vrste poravnanja**: - - **Predmet sudskog poravnanja**: - - **Kada se može zaključiti**: - **Sudsko poravnanje je moguće samo u sporovima**: - **Dejstva sudskog poravnanja**: 1. 2. **Izvršnost**: - Dakle, sudsko poravnanje omogućava strankama da riješe spor dogovorom pred sudom, a efekat takvog poravnanja izjednačava se sa pravosnažnom sudskom presudom. 83\. PROCESNO-PRAVNI I MAT-PRAVNI PRIGOVORI Prigovori su odbrambene radnje koje tuženi može koristiti kako bi osporio tužbeni zahtjev tužioca. Evo kako to funkcioniše: **Vrste prigovora**: - - #### **Procesno-pravni prigovori:** - - - - - #### **Materijalno-pravni prigovori:** - - 1. 2. 3. - - Dakle, tuženi koristi procesno-pravne prigovore da pokuša odbaciti tužbu zbog proceduralnih problema, a materijalno-pravne prigovore da ospori osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju činjenica i prava. 84\. PRIGOVORI KOMPENZACIJE Prigovor kompenzacije se koristi kada tuženi želi da svoje potraživanje prema tužiocu \"prebije\" sa onim što tužilac potražuje od njega. Evo kako to funkcioniše: **Osnovni uslovi za kompenzaciju**: 1. 2. 3. 4. **Kako nastaje kompenzacija**: - **Prigovor kompenzacije u postupku**: - - **Posebne okolnosti**: - Prigovor kompenzacije je odbrambeni mehanizam kojim tuženi pokušava umanjiti ili neutralizirati svoj dug prema tužiocu koristeći sopstveno potraživanje prema tužiocu, ali tek nakon što sud donese odluku o tome. 85\. PROTIVTUŽBA Protivtužba je tužba koju podnosi tuženi tokom parnice, a kojom tuženi ističe svoj samostalni tužbeni zahtjev protiv tužioca. Evo kako to funkcioniše: **Vrste protivtužbi**: 1. - 2. - 3. - **Svrha protivtužbe**: - - Protivtužba je efikasan način da tuženi istakne svoje zahtjeve unutar iste parnice i postigne pravosnažnu odluku o njima. 86\. KODEMNATORNE, DEKLARATORNE I KOSTITUTIVNE PRESUDE **Kondemnatorne (dosuđujuće) presude**: Ove presude se donose na osnovu kondemnatornih tužbi, kada sud udovoljava tužbenom zahtjevu. - - - **Deklaratorne (utvrđujuće) presude**: Ove presude se donose na osnovu deklaratornih tužbi, a njima se utvrđuje postojanje ili nepostojanje određenog pravnog odnosa ili prava. - - - **Konstitutivne (preobražajne) presude**: Ove presude se donose na osnovu konstitutivnih tužbi, gdje tužilac traži promjenu u pravnom odnosu. - - - Svaka od ovih presuda ima specifične pravne posljedice u zavisnosti od vrste tužbe kojom je pokrenuta. 87\. PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA I PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA **Presuda na osnovu priznanja**: Ova presuda se donosi kada tuženi prizna tužbeni zahtjev tužioca do zaključenja glavne rasprave. - - - **Presuda na osnovu odricanja**: Ova presuda se donosi kada se tužilac odrekne tužbenog zahtjeva do zaključenja glavne rasprave. - - - Primjeri: U slučaju kada tužilac više ne želi da traži povrat dugovanja, on može odustati od zahtjeva, a sud će donijeti presudu kojom se tužba odbacuje. ### **88. Presuda zbog propuštanja** **Presuda zbog propuštanja**: Ova presuda se donosi kada tuženi ne odgovori na tužbu u zakonskom roku, iako mu je tužba uredno dostavljena, a tužilac je zatražio takvu presudu. - - - ### **89. Dopunska presuda** **Dopunska presuda**: Sud donosi dopunsku presudu kada je u prvobitnoj presudi izostavio da odluči o svim pitanjima ili zahtjevima koje je tužilac postavio. - - - ### **90. Procesna, jedinstvena i podijeljena pravosnažnost** **Procesna (formalna) pravosnažnost**: Presuda postaje procesno pravosnažna kada više nije moguće podnijeti redovan pravni lijek protiv nje. - 1. 2. 3. 4. **Jedinstvena pravosnažnost**: Presuda postaje pravosnažna u cijelosti i ima punu pravnu snagu za sve strane u sporu. **Podijeljena pravosnažnost**: Neke tačke presude mogu postati pravosnažne, dok se o drugima još uvijek može odlučivati putem žalbenog postupka. ### **91. Materijalna pravosnažnost** **Materijalna pravosnažnost** odnosi se na sadržaj presude i njen uticaj u stvaranju pravne sigurnosti, jer presuda postaje konačna i obavezujuća u odnosu na sporni pravni odnos. - - - ### **92. Objektivne i subjektivne granice pravosnažnosti** - - - ### **93. Vremenske granice pravosnažnosti** **Vremenske granice pravosnažnosti** određuju trenutak od kojeg presuda stupa na snagu kao pravosnažna. To može biti: - - - Pravosnažna presuda ima snagu izvršnog naslova i može biti sprovedena u izvršnom postupku. ### **94. Žalba -- sadržaj i razlozi** **Žalba** (appellatio) je pravni lijek koji omogućava stranci nezadovoljnoj prvostepenom presudom da traži njeno preispitivanje pred višim sudom. Žalba se podnosi u pisanoj formi, a njena funkcija je u interesu ne samo stranaka, nego i pravosuđa, jer omogućava otklanjanje eventualnih grešaka koje su mogle nastati u prvostepenom postupku. - 1. 2. 3. 4. - 5. 6. 7. - 8. 9. 10. - ### **95. Odluke drugostepenog suda po žalbi** Drugostepeni sud razmatra žalbu na presudu prvostepenog suda i donosi odgovarajuću odluku u zavisnosti od utvrđenih činjenica i pravnih okolnosti. Ako je žalba osnovana, drugostepeni sud ima nekoliko opcija: 1. - - 2. 3. 4. 5. ### **96. Revizija** **Revizija** je vanredni pravni lijek koji omogućava preispitivanje pravosnažnih drugostepenih presuda. Ona je devolutivna, prekluzivna i nesuspenzivna, što znači da ne sprečava izvršenje presude. Mogućnost podnošenja revizije je ograničena određenim uslovima: - - - 1. 2. - ### **97. Ponavljanje postupka** **Ponavljanje postupka** je vanredni pravni lijek koji se koristi za preispitivanje pravosnažnih presuda na osnovu novih činjenica ili krivičnih djela počinjenih tokom postupka. Postoji nekoliko ključnih pretpostavki: - - - - - - ### **98. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije** Ponavljanje postupka i revizija su različiti vanredni pravni lijekovi, ali mogu se primijeniti u različitim fazama postupka. Revizija se odnosi na preispitivanje pravosnažnih presuda zbog grešaka u primjeni prava ili procesnih povreda, dok se ponavljanje postupka koristi kada postoje novi dokazi ili krivična djela. Revizija je ograničena na određene sporove i vrijednosti, dok ponavljanje može biti primijenjeno u širem spektru slučajeva, pod uslovom ispunjenja zakonom predviđenih pretpostavki. ### **99. Postupak u parnicama iz radnih odnosa** Poseban postupak u parnicama iz radnih odnosa odnosi se na sporove u kojima radnik traži zaštitu svojih prava. Tu se primjenjuju specifične odredbe koje su različite od općeg parničnog postupka, dok za sporove po tužbi poslodavca protiv radnika važe odredbe općeg parničnog postupka. Ključne specifičnosti postupka u radnim sporovima su sljedeće: - - - - ### **100. Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda** Sporovi zbog smetanja posjeda obuhvataju dvije osnovne situacije: uznemiravanje posjeda (*interdicta retinendae possesionis*) i oduzimanje posjeda (*interdicta recuperandae possesionis*). Zaštitu posjeda uživa svaki posjednik, bez obzira na to je li posjed stečen zakonito ili nezakonito. Važno je napomenuti da se uz tužbu zbog smetanja posjeda ne može istovremeno podnijeti zahtjev za naknadu štete. Tužbom se može tražiti samo zabrana budućeg ometanja ili uspostavljanje ranijeg stanja posjeda. 1. 2. 3. 4. 5. 6. ### **101. Postupak u sporovima male vrijednosti** Sporovi male vrijednosti odnose se na tužbene zahtjeve čija vrijednost ne prelazi 3.000 KM. Ovaj postupak se primjenjuje isključivo na novčana potraživanja, potraživanja u pokretnim stvarima ili u situacijama kada tužilac pristaje na zamjensko ispunjenje u novcu (*facultas alternativa*). Međutim, sporovi u vezi nekretnina, radnih odnosa i ometanja posjeda ne spadaju u ovu kategoriju. Postupak u ovim sporovima karakteriziraju: 1. 2. 3. 4. 5. ### **102. Postupak pred arbitražom** Arbitraža je oblik alternativnog rješavanja sporova u kojem stranke svojom voljom derogiraju nadležnost redovnog suda i povjeravaju rješavanje spora arbitrima. Postupak pred arbitražom je uređen sljedećim pravilima: 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Use Quizgecko on...
Browser
Browser