Odovori Na Pitanja Za Kolokvij - PDF

ODGOVORI NA PITANJA -- LINGVISTIKA POVIJEST, SAUSSAUERE, STRUKTURALIZAM 1. Pitanje: Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 18. stoljeća - Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 18.stoljeća - Vlastiti se, naime, jezik smatra jedinim razumljivim jezikom, dok je nepoznati jezik...

ODGOVORI NA PITANJA -- LINGVISTIKA POVIJEST, SAUSSAUERE, STRUKTURALIZAM 1. Pitanje: Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 18. stoljeća - Pregled povijesti bavljenja jezikom do konca 18.stoljeća - Vlastiti se, naime, jezik smatra jedinim razumljivim jezikom, dok je nepoznati jezik nerazumljiv, stran - Grci su barbarima nazivali one koji su govorili njima nerazumljivim jezicima, jer su njihov govor dOŽivljavali kao nesuvislo sricanje, \"bar, bar\'\' - Vrlo je teško odrediti starost jezika - prema anatomskim pojedinostima može zaključiti kako se Pithecanthropus pekinensis prije otprilike 500 000 godina mogao artikulirano izražavati - Pokušaje pronalaženja odgovora je velikim dijelom uvjetovan razvoj europske kulture, u Starom zavjetu (Knjiga Postanka 1:18, 19, 20) - Potvrde o božanskoj naravi jezika nalazimo i u najstarijim indijskim tekstovima, primjerice u Rg-Vedi - Prema staroegipatskoj mitologiji svijet je stvorio bog Atum svojom božanskom riječi. - U Starom se zavjetu pripovijeda i o nastanku različitih jezika (Knjiga Postanka 11) - Afričko pleme Subiya, primjerice, pripovijeda priču o građenju tornja do neba, jer su ljudi smatrali Mjesec poglavičinim nakitom i željeli ga dohvatiti; drveni se toranj, medutim, srušio, a ljudi su smrtno stradali. Prema predaji Ila toranj je izgradila nesretna, napaćena žena kako bi doprla do boga i zatražila njegov savjet - Maye su pripovijedali o prvom čovjeku, Votanu, koji je sudjelovao u gradnji kuće što je trebala sezati do neba; ta je divovska kuća mjesto na kojemu je bog svakom plemenu dao poseban jezik - Motiv tornja pojavljuje se i u azijskoj predaji, primjerice burmanskog naroda Lahu i zapadnokineskoga Lolo - dovršenje tornja bogOVi su spriječili time što su pobrkali jezike - Bavljenje jezikom odnosno problemima jezika bilo je dvostruko uvjetovano - s jedne strane sasvim praktičnim razlozima - potrebom za razumijevanjem nekog jezika - s druge strane filozofskim razmatranjima o naravi jezika. - Rezultat praktične uvjetovanosti bili su priručnici: rječnici i gramatike. Najstariji su primjer sumersko-akadski silabari i popisi riječi, nastali početkom drugog tisućljeća prije Krista - Sumerski je najstariji primjer jezika kulta i obrazovanosti. - Da bi omogućili razumijevanje sumerskoga, obrazovani su ljudi sastavljali komentare i interpretirali tekstove - Sumersko-akadskom popisu riječi kasnije je kao treći jezik dodan hetitski. ***GRČKA I RIM*** - Mitovi pripovijedaju o nastanku jezika, dok filozofi jezik pokušavaju objasniti - Za grčke je filozofe u 5. stoljeću prije Krista vrlo važno pitanje vezano za jezik bilo kako stvari dobivaju imena, odnosno u kojem su medusobnom odnosu stvar i pripadajuća riječ. - za umijeće raspravljanja bio važan odnos riječi i stvari. - Hermogen - vjeruje da su imena stvari nastala dogovorom i da ni na koji način nisu povezana sa stvarima koje označuju - Aristotel, Platonov učenik, jezikom se bavio razumijevajući ga kao izraz misli i temelj pjesništva. - , Aristotel jezični izraz shvaća kao znak (oii a) za duševni sadržaj - Ono što je različito jesu jezični znakovi pa se stoga isti sadržaji mogu izreći različitim jezicima. - osnovni jezični glas, slog, veznik ili česticu, skupinu riječi i rečenicu.\' Ustanovio je kategoriju vremena grčkog glagola - Stoici - pridonijeli su novim spoznajama o jeziku baveći se prije svega logikom, koju dijele na gramatiku, retoriku i dijalektiku - Odnos stvari, bića i riječi stoici smatraju prirodnim, jer rijeći proizlaze iz općih predodžbi. Prema Diogenu Laerciju razlikovali su ove dijelove govora: imenicu, glagol, veznik i član. Stoici su Aristotelov pojam fleksije ograničili na pet padeža imenice; - Grci se problemima jezika bave i u okviru retorike, govorničke vještine. - Retorika. peto stoljeće prije Krista - njezin je razvoj uvjetovan političkim promjenama koje su omogućile javno govorničko djelovanje, - Kod Rimljana je grčki jezik bio dijelom izobrazbe aristokratske djece, a školovanje se većinom dopunjavalo boravcima u nekomu od velikih helenističkih filozofskih odnosno retoričkih središta - Jezik je pak bio predmetom zanimanja ne samo gramatičara već i filozofa i retoričara. - Marko Terencije Varon - De lingua latina sačuvano je pet od ukupno 25 knjiga, uglavnom posvećen etimologiji, Varon riječi dijeli na promjenjive (verba fecunda) i nepromjenjive (verba steri/la); promjenjive se riječi dalje dijele ovisno o tome imaju li kategoriju padeža ili vremena. - kategorija padeža odreduje riječi koje naziva nomina (imenice, zamjenice i pridjevi), a kategorija vremena odreduje glagole - prilozi (adverbia) ne poznaju nijednu od lih kategorija. - Jedan od najvažnijih spisa o Varonu jest spis Coniectanea in Varronem Josepha Justusa Scaligera iz godine 1565. - kritičar jezika odnosno kao cenzor ispravne uporabe jezika i zagovornik jezične kulture - Most izmedu antike i srednjega vijeka predstavlja Priscijanovo djelo Institutiones grammaticae, nastalo u 5 stoljeću - Od 18 knjiga prvih je 16 posvećeno glaSOvima i oblicima, a zadnje se dvije bave problemima sintakse odnosno konstrukcije. - Prvih je 16 knjiga - Priscianus maior - Zadnje dvije -- Priscianus minor ***SKOLASTIČKI PRISTUP JEZIKU U SREDNJOVIJEKOVLJU*** - Priscijanova i Donatova gramatika te su dvije gramatike nezaobilazni priručnici za razumijevanje latinske Biblije - Pojmovi jezik i gramatika u to se doba često zamjenjuju jer se jezikom smatra ono što je shematizirano gramatikom - U 12. stoljeću Petrus Heliae sastavlja Summa grammaticae, Gramatiku odreduje kao znanost o ispravnom pisanju i govorenju; zadaća joj je da na skladan način poveže slova u slogove, slogove u riječi, a riječi u rečenice \[aristotelovska logika\] - Villa-Dei sastavio je gramatička pravila u heksametrima naslovljena Doctrinale. - Skolastičkim se razdobljem odreduje razdoblje europske teologijske i filozofske misli od 9. do 15. stoljeća. -- Obrazovni curriculum obuhvaćao je trivium - gramatiku, dijalektiku i retoriku te quadrivium - geometriju, aritmetiku, astronomiju i glazbu - Skolastička promišljanja jezika - osnovna im je nakana logiku primijeniti na gramatiku -. Smatra se da logika i gramatika doduše imaju isti predmet - smislenu rečenicu - spravno gradenu rečenicu (sermo congruus - a istinitu rečenicu (sermo verus) - Zadaća je znanstvene odnosno spekulativne gramatike otkrivanje načela prema kojima je riječ kao znak s jedne strane povezana s ljudskim razumom, a s druge strane s onim što predstavlja ili označuje - gramatika može odrediti i kao filozofska teorija dijelova govora - Srednjovjekovna etimologija objašnjava riječ pomoću druge riječi ili više njih koje su bolje poznate, a prema obilježjima stvari i sličnosti slova. - fenestra. (prozor) tumači kao ferens nos extra (što nas nosi van) -. Tri su pak osnovna objašnjenja nastanka jezika: jezik je Božje djelo; jezik je djelo prirode; jezik je čovjekovo djelo -. Najrazličitija su tumačenja jezika kao Božjeg djela - Enarratio in Genesim, Dionzije - nas· talo u prvoj polovici 15. stoljeća - Bog dovodi životinje pred Adama kako bi prvi čovjek shvatio da medu životinjama nema prikladne zamjene za ženu te da bi životinjama dao imena; da bi Adam mogao svoje zna· nje prenijeti na potomke, potreban mu je jezik. Na taj način Dionizije odreduje temeljnu funkciju jezika, a to je komuniciranje, informiranje i instrukcija. ***HUMANIZAM I RENESANSA*** - Početkom 14. stoljeća nastaje prvo djelo posvećeno narodnom jeziku, spis Nauk o pučkom jeziku Dantea Alighierija - dokazuje vrijednost narodnog jezika - Proširivanje zanimanja s latinskoga i na druge jezike očitovalo se i mnogo prije nastajanjem gramatika narodnih jezika - irska gramatika iz 7. stoljeća, islandska iz 12; u 1 3. stoljeću Roger Bacon sastavlja gramatiku grčkoga i hebrejskoga. - U razdobljU humanizma jača zanimanje za grčki - Osnovni problem humanističkog promišljanja jezika jest kako relativnost individualne upotrebe jezika povezati s općom obvezatnošću jeZika. - humanistički program obrazovanja ističe humanističke diSCipline -- gramatiku - Hrvatski filozof Frane Petrić - Za - razumijevanje Petrićevih stajališta i postavki o retorici posebno su važne rasprave glavnih predstavnika humanizma o pitanjima jezika i retorike, odnosa retorike i filozofije, ljudske spoznaje i tipova znanja. -. Petrić u ĐijalOZima o povijesti iz 1560. godine razgraničuje ars oratoria, retoričko umijeće, ars poetica, pjesničko umijeće, te ars historica, historiografsko umijeće - Dijalozima o retorici, izdanima u Veneciji 1562. godine, ide korak dalje i podvrgava kritici samu retoriku kao govorničko umijeće i kao znansrvenu disciplinu - Petrić se bavi pitanjem kako riječ i govor odražavaju stvarnost. - Ustraje na rušenju idolatrije riječi, razlučujući pojmove - U prvom dijalogu Il Lamberto, ovvero del parlare raspravlja u odnosu značenja i znaka te pojma \[u raspravi sudjeluju Michiele Lamberti (LAM), Giulio Strozzi (STR) i Frane Petrić (PE)\] - U kontekstu hrvastke renesansne retorike bitna su shvaćanja dubrovačkog filozofa Nikole Vitova Gučetića -- komentari Aristotelove Retorike; svojim stajalištima o odnosu govora i mišljenja , poimanjem govora kao umjetnosti, istovjetnosti dijalektike i retorike, povezanosti retorike i logike ANTICIPIRA baroknu retoriku - Misionari, putnici i istraživači koji su istraživali i donjeli promjene u 15 i 16 stoljeću značajno su utjecali na razvoj jezikoslovlja kao znanstvene discipline \[19.stoljeće\] - 15\. -- 17. stoljeće; raste broj rječnika, gramatika i pravopisnih priručnika zbog zanimanja za narodne jezike - Objavljivani rječnici češkog, poljskog, flamanskog, bretonskog, 35 franuskih gramatika, 20 španjolskih gramatika - Zanimljiva je rasprava Josepha Justusa Scaligera Diatriba de Europaeorum !inguis tiskana 1610. godine. Scaliger u Europi razlikuje četiri velika materinska jezika te osam malih. Veliki su jezici latinski, grčki, germanski i slavenski, a mali albanski, tatarski, madžarski, finski, irski, starobritanski i bretonski te baskijski. Od slavenskih jezika navodi rutenski, poljski, bosanski, ilirijski, dalmatinski i vindijski. - Najstariji zasad poznati dvojeZični rječnik u kojem se kao jedan jezik javlja hrvatski objavljen je 1527. godine pod naslovom Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesea, a autor je vjerojatno Petar Lupis Valentian - Autor prvog samostalno tiskanog rječnika je Faust Vrančić koji 1595. objavljuje Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae. -- hrvatske riječi koje se kao posuđenice koriste u mađarskom jeziku - Prva hrvatska gramatika Institutionem linguae illyricae libri duo od Bartola Kašića objavljena je u Rimu 1604. godine - Kašić se bavio i pitanjima pravopisa te prevodenjem; osim Rituala rimskog (Ritual rimski istomačen slovinski po Bartolomeu Kašiću, Rim, 1640 - Kašiću zabranjeno tiskanje prijevoda Biblije - U obranu prijevoda Kašić je objavio tri latinska teksta u kojima usporeduje slavenske prijevode Biblije - Jakov Mikalja objavio je u Loretu 1649. godine gramatiku talijanskoga jezika u jednoj knjizi: Gramatika talianska ukratko illi kratak nauk za naučiti latinski, rječnik Blago jezika slovinskog \[talijanski i latinski ekvivalent\] - Rajmunda Đamanjića Nauk za dobro pisati kltinskijem slovima riječi jezika slovinskoga iz 1639. godine. - U drugoj polovici 17. stoljeća objavljen je kajkavski rječnik Dictionar ili reči slovenske z vekšega vkup zebrane (1670) autora Jurja Habdelića koji smatra da je najbolje kada se za osnovicu književnog jezika odabere jedno narječje. Habdelić se odlučuje za kajkavsko narječje, ***prosvjetiteljski pristup jeziku u Europi i Hrvatskoj (izbor jednoga autora i prikaz njegova prinosa razvoju jezikoslovne misli u 17. i/ili 18. st.)*** - U djelu De dignitate et augmentis scientiamm (iz 1623. godine) Bacon razlikuje dvije vrste gramatike - literarnu i filozofsku gramatiku (gramma tica litteraria, grammatica philosophica - Prva - gramatika koja se bavi riječima - Druga - spekulativna gramatika u skolastičkom smislu. - Bacon smatra da treba uvesti i poredbenu gramatiku svih jezika, cilj koje bi bio prikazati osobitosti odnosno prednosti i nedostatke jezika - John Locke - U uvodu treće knjige svog najvažnijeg djela Essay Concerning Human Understanding iz 1690. godine Locke navodi kako je Bog čovjeku podario sposobnost govora jer ga je odredio društvenim bićem.\" Osim komunikacijske funkcije, Locke navodi još jednu jezičnu funkciju, onu samokomuniciranja - Odredenje jezika kao oruda razuma, instrumentum rationis - temeljnih značajki prosvjetiteljsko-racionalističke jezične teorije autora 17. i 18. stoljeća - Rene Descartes u pismu iz godine 1629. raspravlja o mogućnosti strogo logički strukturiranoga univerzalnog jezika. Takav bi se jezik trebao temeljiti na uspostavljanju matematički preciznog redoslijeda svih misli, - U Francuskoj je uspostavljena logičko-matematička metoda koja je u drugoj polovici 17. stoljeća utjecala na nastajanje prve opće, teorijsko-kritičke gramatike, poznate kao gramatika iz Port -Royala (1660). - Autori gramatike su Antoine Arnauld i Claude Lancelot na razumljiv način objasne lOgičke osnove onoga što je zajedničko svim jezicima, da uvedu u bitne jezične pojave i gramatičke pojmove francuskoga jezika - zapravo, samo o grčkom, latinskom i francuskom - Gottfrieda Wilhelma Leibniza - Najopsežnija razmatranja jezičnih pitanja sadržana su u spisu Nouveaux essais sur l\' entendement humain, nastalom 1704. godine, - seže od problema odnosa jezika i mišljenja, preko naravi i funkcije riječi do poredbenoga jezičnog opisa - U spisu Unvorgreiffliche Gedancken, betreffend die Ausiibung und Verbesserung der Teutschen Sprache iz godine 1697. Leibniz riječi odreduje kao znakove što označavaju ne samo misli već i stvari. - Osnovna je funkcija riječi da predstavljaju i objašnjavaju ideje. - Ljudski su organi stvoreni tako da mogu artikulirati glasove koje zovemo riječima - Kada bi izmedu odredene skupine glasova i odredene ideje postojala prirodna veza, postojao bi samo jedan jezik. - Leibniz razlikUje dvostruku upotrebu riječi - riječi pomažu našem pamćenju i na taj način govorimo sami sa sobom - Leibniz smatra da jezici nisu nastali kao rezultat nekog plana, već kao rezultat prirodnog nastojanja čovjeka da glasove prilagodi afektima i kretanju duha - Jezik je odraz ljudskog duha, a raščlamba značenja pojedinih riječi najbolje pokazuje kako funkcionira razum. - Nastanak jezika Rousseau smješta izmedu nastanka obitelji, odnosno uvodenja vlasništva i otkrića poljodjelstva i obrade kovina. - Johanna Gottfrieda Herdera u raspravi Ober den Ursprung der Sprache iz 1770. godine. U prvom dijelu Herder polazi od prirodne sposobnosti čovjeka, odnosno prirodnog zakona da se čovjek kao osjećajno biće oglasi glasovima što postaju jezikom. - Osnovna je funkcija jezika omogućiti čovjeku da intelektualno raspolaže svijetom; - Čovjek je, međutim, i društveno biće pa je stoga radi međusobnog sporazumijevanja daljnji razvoj jezika bio nužan 2. Europsko i hrvatsko jezikoslovlje u 19. stoljeću - Najvažniji radovi Wilhelma von Humboldta - Humboldt proučavao europske i neeuropske jezike - Temelj njegova bavljenja jezikom bilo je određenje biti jezika - U raspravi Uber das vergleichende Sprachstudium in Beziehung auf die verschiedenen Epochen der Sprachentwicklung iz godine 1820. Humboldt iznosi tezu o različitosti jezika. - Različitost jezika nije uvjetovana razlikom u glasovima odnosno znakovima, već različitim pogledom na svijet (Weitansicht) - Shvaćanje jezika kao specifičnog pogleda na svijet obuhvaća dva aspekta: jezik čovjeku otvara iskustvene mogućnosti, otvara mu svijet; s druge se pak strane nameće sumnja da jezik u tolikoj mjeri unaprijed određuje našu spoznaju da može iskriviti stvarnost i istinu - Programatski iznesena teza iz 1820 iznesena u djelu a Uber die Verschiedenheit des menschlichen Sprachbaues und ihren Einflufl auf die geistige Entwicklung des Menschengeschlechts jest da je jezik djelatnost a ne djelo - jezik je djelovanje duha što omogućuje da artikulirani glas postane izrazom misli. Izražavanje misli glasovima ujedno je i definicija govorenja - Jezik se kao ono što nasljedujerno od prethodnih naraštaja govornika odlikuje osobinom nužnosti. - Prostor i granice te slobode odredene su zakonitostima jezika, a zadaća je jezikoslovca da raspozna i odredi te granice. - Jezik se, naime, ne bi moglo izumiti kada on već ne bi bio temeljnom osobitošću ljudskog razuma. - Čovjek jest ono što jest upravo po jeziku - Jezik je zakon koji uvjetuje funkcije mišljenja. - I jezik i instinkt urode ni su, a osnovna je razlika u tome što je jezik svjesna, intelektualna djelatnost - Bit je jezika da materiju pojavnog svijeta pretače u misli. - Jezik teži formi, a kako riječi nadomještaju predmete, tako i one moraju biti podredene oblicima. - jezik uvijek pripada čitavoj naciji -- prijelaz iz subjektivnog u objektivno - Humboldt jezik time objašnjava kao izvorno jedinstvo subjekta i objekta, kao najvišu sintezu duha što omogućava mišljenje - Jezik je specifični pogled na svijet u dvostrukom smislu: jezik je pogled na svijet s individualnog stajališta svakog čovjeka, svakog pojedinca; svaki čovjek govori svoj vlastiti jezik. - Individualnost nacionalnog jezika i osobitosti jezika svakog pojedinca u toj je dvostrukoj perspektivi nemoguće razdVOjiti. T - Već pri prvoj dedukciji jezika kao uvjeta za mogućnost svakog mišljenja i spoznaje pokazala se posrednička funkcija jezika - kao što glasovi posreduju izmedu predmeta i subjekta, tako i cjelokupnost jezika posreduje izmedu prirode i čovjeka. - Na taj način se u prvi plan stavlja jezik kao uvjet za mogućnost spoznaje, dok je njegova funkcija sredstva priopćavanja od drugorazredne važnosti - Humboldt odreduje jezik kao oblik nacionalnog karaktera i duhovnosti. - Konceptualno planiranje općeg jezikoslovlja trajalo je kod Humboldta više od tri desetljeća. Najraniji nacrt jest Plan zu einer systematischen Encyclopaedie aller Sprachen iz godine 1801 -- 1802 - Humboldt je, kao i Bopp, bio svjestan Činjenice da svojim konceptom jezikoslovlja uvodi nov način jeZikoslovnog razmatranja - , Franz Bopp poredbenom gramatikom Ober das Conjugationssystem der Sanskritsprache in Vergleichung mit jenem der griechischen, lateinischen, persischen und germanischen Sprache, objavljenom 1816. godine, utemeljuje poredbena jezikoslovlje - Nastavljajući ideju Friedricha Schlegela iznesenu u spisu Ober die Sprache und Weisheitder Indier iz 1808. godine, Bopp pretpostavlja da se sličnosti pojedinih indoeuropskih jezika temelje na nekadašnjem jedinstvu tih jezika. - Schlegel je ustanovio bitnu podudarnost sanskrta te latinskoga, grčkoga, germanskoga i perzijskoga. - Utemeljiteljem historijske gramatike smatra se Jacob Grimm. - Grimmovo zanimanje za jezik proizlazi iz zanimanja za pravo, naslijede i život naroda uopće. - zajedno s bratom Wilhelmom prikuplja bajke iz narodne predaje i riječi za njemački rječnik na kojem radi do kraja života. - Deutsche Grammatik što obuhvaća 3 854 stranice u četiri sveska, a izlazilo je od 1819. do 1837. - povijesnom pregledu razvoja germanskih jezika, od gotskoga do novoengleskoga. - U odredenju jezikoslovlja kao znanstvene discipline Grimm polazi od spoznaje - u znanstvenom smislu spoznati znači izvesti iz zakonitosti. - Predmet jeZikoslovlja je isključivo ljudski jezik. - ezik medutim nije predmet isključivo jezikoslovlja već i drugih znanstvenih disciplina - tvorbam glasova bavi glasovna fiziologija; jezičnom raščlambom misli psihologija, a problemima pojmovnog i mislenog povezivanja logika i metafizika. - Kao i ostali organizmi, jezik obolijeva, stari, umire. - Primjer djelovanja zakonitosti u jeziku jest zakon o glasovnom pomaku (Lautverschiebung - Rask 1818. objavljuje raspravu Untersuchung ilber den Ursprung der alten nordischen oder isliindischen Sprache. - - Grimm je te podudarnosti objašnjavao pretpostavkom glasovnog pomaka u pretpovijesnom razdoblju germanskoga kada su izvorni indoeuropski aspirirani konsonanti postali nerasparani - - Glasovni pomak pobliže opisuje jezikoslovac Karl Verner u članku Eine Ausnahme der ersten Lautuerschiebung -- on je proučavao izmjenu spiranat i okluziva u germanskoj konjugaciji i ustanovio da je ta izmjena ovisna od položaja staroga varirajućeg indogermanskog akcenta 3. Prve lingvističke metode u 19. stoljeću -- most prema jezikoslovlju 20. stoljeća - U 19.stoljeću -- jezikoslovna istraživanja - Karakteristične metode mladogramatičara su polaženje od činjenica i analitičko-kritička usmjerenost - Vrhunac mladogramatičara -- 1876.-1890. ; vrijeme znanstvenih rasprava i svađa u kojima je često prevladavala osobna netrpeljivost - Za njih fantomski prajezik ne postoji - Vrijeme brojnih otkrića i postignuća koji oblikuju jezikoslovlje kao znanost - Utjecaj prirodoznanstvenih disciplina očituje se već pedesetih godina, ponajviše u radovima Augusta Schleichera - Za njega je jezik čista priroda, odnosno lingvistika je prirodna znanost - Schleicherov cilj u prošlosti nije više sanskrt, nego indoeuropski kao prajezik prije odvajanja pojedinih jezika - Važan doprinos odrednosti pojmova - djelo Heymanna Steinthala Die Classification der Sprachen, dargestelIt als die Entwickelung der Sprachidee, Berlin, 1850 - Na temelju morfoloških obilježja - Steinthai razlikuje jezike s nepromjenjivim riječima (izolirajUĆi), s dodavanjem (aglutinativni) te fleksivne jezike - Pozornost mladogramatičara usmjerena je na jezične oblike, prije svega na glasove. Glasovni su zakoni izjednačeni s prirodnim zakonima - Hermann Paul -- pod glasovnim zakonom samo ustanovljava ravnomjernost unutar skupine povijesnih pojava - August Leskien bavio se poredbenim istraživanjima baltičkih i slavenskih jezika (Die Deklination im Slawischen, Litauischen und Germanischen, Leipzig, 1876) i sastavio gramatiku srpskohrvatskoga jezika od koje je izišao samo prvi dio (Grammatik der serbokroatischen Sprache, Heidelberg, 1914). -. Karl Brugmann autor je grčke gramatike iz 1885. godine, dvosveščanog djela Grundrifl der vergleichenden Grammatik (1886 - 1892), Kurze vergleichende Grammatik der indogermanischen Sprachen (1902. i dalje). - Zajedno s Hermannom Osthoffom Brugmann je autor djela Morphologische Untersuchungen auf dem Gebiete der indogermanischen Sprachen (1878 - 1890). Osnovno im je polazište psihološki mehanizam govornog čina te stajalište da je spoznaja razvoja jezika moguća jedino na temelju promatranja suvremenih govornika - U njihovim se djelima ne spominje sintaksa -. Prvo opsežnije djelo s toga zapostavljenog područja je Syntaktische Forschungen Delbriicka i Windischa, što obuhvaća pet svezaka. - Teorijskim se razmatranjima bavi Prinzipien der Sprachgeschichte Hermanna Paula iz 1880. godine. - Pravi su predmet jezičnog istraživanja svi jezični iskazi svih individualnih govornika u medusobnom djelovanju. - \"Egzaktna znanstvena spoznaja\'\' moguća je zbog velike ujednačenosti jezičnih procesa u najrazličitijih individualnih govornika - Važan temelj jezičnih procesa su psihički procesi, stvaranje predodžbi - Za izravno promatranje su od fizičkih pojava najvažnije akustičn; promatranje jezičnih pojava u materinskom jeziku, izravno u govornika - Razvoj jezičnih oblika odgovara darvinističko m načelu razvoja organske prirode - svrhovitost oblika uvjetuje njihovo održavanje ili nestanak. - pozornost pridaje glasovima odnosno glasovnim promjenama kojih je uzrok prenošenje glasova na nove individualne govornike. Pojedine se riječi povezuju u skupove na temelju glasovnih ili značenjskih podudarnosti; razlikuju se dvije vrste skupova - sadržajni (primjerice različiti padeži imenice) i formalni (primjerice svi komparativi, sva prva lica glagola) - Novi se odnosi stvaraju prema uobičajenim shemama novim proporcijama - taj se proces naziva analognom tvorbor - Hugo Schuchardt, poredbeni jezikoslovac i romanist, u djelu o vokalizrnu vulgarnog latinskog\"l iznosi ideju o jezičnim promjenama što se šire poput valova, a podrobnije ju razraduje u raspravi aber die Klassifikation der romanischen Mundarten (Graz, 1900). Istraživanje vokalizrna vulgarnog latinskoga dovelo je Schuchardta do spoznaja kojima se suprotstavio mladogramatičarima - U raspravi aber die Lautgesetze. Gegen die Junggrammatiker (Berlin, 1885) Schuchardt tvrdi da se teza o beziiznimnosti glasovnih zakona ne može dokazati ni deduktivno ni induktivno i smata se dogmom - Osobito je važan Schuchardtov doprinos u istraživanju medusobnih utjecaja različitih jezika objavljen u nizu priloga naslovljenih Kreolische Studien. - Miješanje jezika za Schuchardta je socijalno uvjetovano i nema jezika u kojem se ne bi moglo naći elemenata preuzetih iz drugih jezika. - Tim se odnosima bavi i u raspravi Slawo-Deutsches und Slawo-Italienisches (Graz, 1885) posvećenoj Francu Miklošiču. - Temelje romanističke lingvistike kao povijesne discipline postavio je Friedrich Diez primjenom povijesno-poredbene me· tode Boppa i Grimma na opis romanskih jezika u Grammatik der romanischen Sprachen (Bonn, 1836 - 1843) te etimološkim rječnikom romanskih jezika - prvi veliki moderni jezični atlas jest lingvistički atlas Francuske Julesa GiIlierona (Atlas linguistique de la FranceIALF). Model povijesno· geografskog opisa narječja predstavio je u svom djelu Saggi ladini (1873) Graziadio Isaia Ascoli. - Jedan od najvažnijih teoretičara romanističke lingvistike je Wilhelm Meyer-Liibke - ( Grammatik der romanischen Sprachen, Leipzig, 1890 - 1902) donijela je obilje materijala ne samo za književne jezike već i za brojna narječja - Tvorcem moderne slavistike smatra se Slovenac Franc Miklošič - Osobito su važni njegova poredbena gramatika slavenskih jezika (Vergleichende Grammatik der slavisehen Sprachen) te rječnici Lexicon palaeoslovenico-graeco-Iatinum i Etymologisches Worterbuch der slavisehen Sprachen - Vatroslav Jagić 1875. pokrenuo je časopis \"Archiv fUr slavische Philologie\". - Usporedbom odnosa među pojedinim jezicima došao je do uvjerenja da se osjećaj jezičnog srodstva ne ravna prema pojedinačnim točkama komparativne fonetike, nego prema ukupnosti svih pojava jezične, kulturne, a i političke naravi. -. Posebno je važna Istorija slavjanskoj filolog;; (Sankt Peterburg, 1910) - sustavna moderna lingvistička teorija u punom smislu riječi znanstvena - reakcije na mladogramatičarske poglede na jezik i na njihovu praksu otvorile su nekoliko usporednih metodoloških tokova u kojima su do punog izražaja došla neka gotovo usputna dostignuća ranijih desetljeća, poput fonetike i dijalektologije, i zanimanje za istraživanje živih idioma na terenu bez obzira na to piše li se na njima ili ne piše. - Kao što se to obično događa s novim teoretskim i metodološkim načelima, i mlado gramatičarska je teorija našla mnogobrojne zagovornike i sljedbenike (koji će od IBBO-ih godina do razdoblja između dvaju svjetskih ratova obogatiti lingvistiku mnogim temeljnim djelima o razvoju pojedinih jezika). ali i žestoke osporavatelje koji su isticali kako je jezik odviše složena pojava da bi se njegov razvoj mogao objasniti djelovanjem samo dvaju osnovnih činitelja. - GeorgWenker (1852 - 1911). Prihvativši načelo beziznimnosti fonetskih zakona, Wenker je zaključio da bi, u tom slučaju, granice među mjesnim govorima, narječjima i blisko srodnim jezicima morale biti savršeno precizne i uvijek jasne te da bi se to dalo ilustrirati i potvrditi s pomoću jezičnih karata. - Mjesto da točno omeđuju svaki dijalekt, izoglose su se na kartama vrlo nepravilno i nepredvidljivo raspršivale u snopove, a vrlo često izoglose i izofone nisu se ni dale utvrditi. Ćak i toliko karakteristična pojava kao što je Lautverschiebung, koja dijeli niskonjemačke govore (Plattdeutsch) od visokonjemačkih (Hochdeutschl, pokazivala je znatne razlike od jedne riječi do druge - To pak je potvrdivalo da je u osnovici dijalekta uvijek određena jezična mješavina\' te da su u mjesnim govorima utjecaji sa strane mnogo važniji nego što se to moglo pretpostaviti - No nastanak lingvističke geografije u pravom smislu riječi vezan je za protivnike mladogramatičarske škole - Utemeljiteljem se smatra Jules Gillieron -- francuski dijalektolog iz Švicarske - vrlo metodički proveo pripreme za prikupljanje grade za atlas - Držao je da u atlasu osim fonetike treba takoder obraditi morfologiju, leksik i sintaksu, te da osim pučkih riječi treba proučavati i učene riječi kako bi se utvrdilo odakle su se i na koji način širile. Upitnik se zato sastojao od I 920 pitanja, od kojih je 498 bilo predvideno samo za područje južne Francuske a I 422 za ukupno galoromansko područje - u zastupljeni svi relevantni galoromanski dijalektalni tipovi (francuski, franko provansalski i okcitanski - negaloromanske idiome Francuske (baskijski, bretonski, katalonski, talijanski itd.) nije kanio ispitivati - Edmond Edmont je provodio ta istraživanja jer nije bio lingvist, ali je imao dobar sluh i oduševljavao se dijalektologijom - Ispitanici su morali biti starosjedioci koji se se malo kretali izvan mjesta prebivališta - anketa se obavljala napreskokce u mjestima koja su zemljopisno i jezično bila dovoljno udaljena - Godine 1902. započelo je objavljivanje Francuskoga jezičnog atlasa (Atlas linguistique de la France) i do 1912. objavljeno je 12 svezaka - \"Život jezika\", što su ga karte prikazivale statički, trebalo je protumačiti i otkriti mu dinamiku. Istom se tumačenje karata može nazvati lingvističkom geografijom u pravom smislu riječi, novom metodom ili školom - Tako se na kartama jasno vidjelo da se riječi, jednako kao i ljudi, sele, da se iz jednoga mjesta ili kraja šire u bliže i daljnje prostore. - Vidjelo se da se riječi koje dolaze iz Pariza kao prestižnoga političkog i kulturnog središta šire cijelom zemljom gotovo bez otpora da ih brzo i lako primaju i udaljena urbana središta (Bordeaux, Marseille, Lyon i sl.) , koja i sama postaju središtima njihova daljnjeg širenja, da njihovu širenju osobito pogoduje dobra komunikacijska povezanost - Karte su također pokazivale da su neke riječi, koje su zbog fonetskih promjena došle u homonimijsku koliziju s drugim riječima, zamijenjene \" robustnijim\", otpornijim elementima, da su druge uzmaknule pred svojim konkurentima koji su bili izražajniji (ekspresivniji), slikovitiji, motiviraniji - Zato se u nazivima uz određene pojmove mogu otkriti različiti slojevi, a zadaća je geografske lingvistike proučavanje jezične stratifikacije, jezične \" geologije\" - \' Neke su karte pokazivale da se pojedine inovacije pojavljuju na određenome jezičnom prostoru poput erupcija, na udaljenim, međusobno izoliranim mjestima, ali su, poput vulkana, u podzemnoj vezi (glog -- albus spinus -- aubepine - Već su prva tumačenja jezične građe s karata pokazala da govorni jezik u stvarnosti ima mnogo bogatije i složenije oblike nego što su nam to pokazivala istraživanja samo na temelju pisanih tekstova - Građa atlasa uvodi nas u živi govor i njegove procese - Raščlanjujuči nazive s karte, Gilleron je utvrdio da se na cijelome galoromanskom prostoru oni mogu svesti na pet tipova - - Tako se na krajnjem sjeveru Francuske, na anglo-normanskim otocima, u zapadnoj Švicarskoj i u Žirondi za pčelu kaže Ape(m) - Na prostranome trokutastom području na sjeveru Francuske dolaze nazivi tipa rnollche ii rnie! - Na velikome kompaktnom području između rijeke Loire na sjeveru te Pireneja i Sredozemnoga mora na jugu, kao i između Alpa i rijeke Rhone, raširen je tip abeille - Na frankoprovansalskome prostoru se na nj fonetski pravilno izravno nastvalja tip aveille - Jugoistočna Bretanja, prostor uz dolinu rijeke Loire nevelika je area s tipom avette, dok se na istoku u Alzasu i Loreni kaže mouchette - Samo se u sjevernoj polovici Francuske za pčelu rabi mouche, essaim, essette i ruche - Jednosložni oblici e, es a u odvojenim rubnim zonama ne mogu se objasniti ako se ne pretpostavi da je nekoć, nakon romanizacije, na cijelome području Galije jedini naziv za pčelu bilo lat. APIS - Poput poredbena-povijesne metode, i geografska lingvistika rekonstruira, ali ona radi s raznolikijom i manje shematičnom građom. - dok tradicionalna poredbena-povijesna lingvistika inzistira na što točnijem proučavanju pojedinačnih glasova u razvoju (i to drži najvažnijim). geografska lingvistika u središte svojega zanimanja stavlja riječ zamjenjujući pritom mehanički proces glasovnoga razvoja puninom života riječi - Nasuprot jednostranomu determinizmu poredbena-povijesne metode - geografska je lingvistika razotkrila stvaralačke činitelje u jeziku bez obzira na to jesu li oni u vezi s latinskim ili nisu u jeziku i njegov razvoj potiču homonimija i polisemija, pučka etimologija, težnja za ekspresivnošću i afektivnošću u izrazu, a glasovni proširci, pri povećavanju glasovnog opsega ugroženih (osakaćenih) riječi, dodaju se mimo fonetskih zakona. - Fonetske promjene izazivaju u riječima \"patološka stanja\" (npr. homonimiju i sl.), pojave fizičkog i kvantitativnoga reda, dok su istodobno \" terapeutska sredstva\" (zamjena jednih oblika drugima) - Nova je disciplina pokazala kako se jezični razvoj ne može svesti na djelovanje glasovnih zakona, nego na njegov razvoj utječu mnogobrojni fizički, psihički, biološki, društveni, politički, administrativni, gospodarski, zemljopisni i drugi činitelji - Unatoč mnogim prigovorima koji su toj metodi upućeni (nije dovoljno zabilježiti jedan odgovor na jedno pitanje, govor jednoga ispitanika nije dovoljno reprezentativan za govor nekog mjesta, - omogućila mnoštvo novih spoznaja o jeziku, pa su se ubrzo na raznim stranama počeli pripremati i atlasi za druge jezike - M. G. Bartoli, Talijanski jezični atlas - Sextil Puscariua -- građa za rumunjski jezični atlas - Granice među dijalektima nisu oštre - Zbog lingvističke geografije lingvistika postaje samostalna disciplina a. Genetsko tipološka lingvistika - Klasifikacija jezika -- u lingvistici postupak razvrstavanja jezika u skupine prema jednom od triju kriterija: genetskom, tipološkom i arealnom - Analitička usporedbe kako genetski srodnih tako i nesrodnih jezika što omogućuje razvoj tipoloških istraživanja, ali i formuliranja pojma jezičnog saveza nasuprot jezičnoj zajednici koja se izdvaja genetskim kriterijima - Unutar jezičnog saveza slične fonološke i gramatičke pojave nalazimo u susjednim jezicima koji genetski nisu izravno srodni - Funkcioniranje sustava znakova temeljno je specifično obilježje ljudskog jezika b. August Wilhelm Schlegel - Začetnik jezične tipologije kao lingvističke discipline - Morfološka jezična tipologija: izolativni, aglutinativni i flektivni jezici - Izolativni -- npr. Kineski -- riječi su u pravilu nepromjenjive - Aglutinativni -- npr. turski -- riječi sadržavaju niz jasno razdvojenih afiksa za izražavanje gramatičkih funkcija, pri čemu svaki afiks izražava samo jednu gramatičku kategoriju - Flektivni jezici -- npr. Latinski.- riječi u pravilu imaju afikse koji izražavaju više gramatičkih kategorija odjednom npr istovremeno kategoriju padeža i kategoriju broja c. Joseph Greenberg - Razvio kvantitativnu morfološku tipologiju jezika -- strukturalne razlije među jezicima mogu se izraziti brojčano, različitim omjerima između različitih jezičnih jedinica - Analitički jezici -riječi sadržavaju samo jedan morfem kao vijetnamski \[radi se o razvrstavanju jezika prema broju morfema, brojčani je indeks blizu 1\] - Sintektički jezici -- riječi sadržavaju više morfema kao starogrčki i brojčani je indeks znatno veći - Indeks prefiksalnosti (broj prefiksa: broj morfema) -- razvrstavanje jezika na prefiksalne i sufiksalne - Indeks sufiksalnosti: broj sufiksa : broj morfema) - Hrvatski jezik indeks prefiksalnosti tek nešto manji od indeksa sufiksalnosti - Japanski jezik -- radikalno sufiksalni jezik: indeks prefikslanosti gotovo jednak nuli - Proučavanje jezičnih univerzalija -- teza o jezičnoj strukturi za koje se može utvrditi da vrijede za sve jezike svijeta \[za veliku većinu njih\] - Tipologija reda riječi -- poredak osnovnih sintaktičkih elemenata subjekta, objekta i glagola - SOV: japanski, mongolski, hindski - SVO: engleski, francuski, hrvatski - Iva jede jabuku. - \*The woman the man saw. \> Ženu je čovjek vidio. Tele je vidjelo janje. (S + V + O) - VSO: irski, velški, berberski - VOS: malgaški (na Madagaskaru), majanski jezici - OVS: hiškarjana (u Amazoniji) - OSV: šavante (u Amazoniji) - Postoje dva tipa jezičnih univerzalija: statističke i implikacijske univerzalije - Statističke -- s prethodi o i obuhvaćaju 90 jezika svijeta, SOV, SVO, VSO - Implikacijske univerzalije -- postoje jezici tipa SOV koji nemaju prefikse, a imaju sufikse kao što je japanski i postoje jezici tipa VSO koji posjedovanu imenicu imaju prije imenice koja označuje posjedovatelja - Glava čovjeka (posjedovanje-posjedovatelj) -- uobičajena konstrukcija - čovjekova glava (posjedovatelj-posjedovano) → neuobičajena konstrukcija 4. FERDINAND SE SAUSSURE I DIHOTOMIJE On dihotomije dijeli na pet dijelova: - Jezična djelatnost: jezik (kao sustav) /govor (kao primjena sustava u komunikaciji) - Jezični znak - označeno (ili pojam, značenje) / označitelj (ili glasovna, \" slušna slika - Pristup jeziku: interna lingvistika/eksterna lingvistika - sinkronija/dijakronija (proučavanje funkcioniranja jezika u danom trenutku/proučavanje jezika u njegovu razvoju); - vrste odnosa u jeziku (medu jezičnim elementima): odnosi in praesentia (sintagmatski odnosi) / odnosi in absentia (asocijativni odnosi). - Navodno postoji i šesta dihotomija forma/supstancija, a neki tumači Saussurea smatraju da postoje i dihotomije sustav/vrijednost i razlikovnost/opozicija -   DIHOTOMIJE -- RADNI LISTIĆ a. Jezična djelatnost - Pojam i glasovna slika mogu se međusobno podudarati - Iako je govor drugačiji mi ipak koristimo isti jezik - Govornik može postati slušatelj, a slušatelj govornik - Jezik: apstraktan sustav znakova određene jezične zajednice - Govor: individualna primjena jezika u komunikacijskom činu - Pojmovi i glasovne slike su sudionici u komunikaciji - Jezik i govor zavisni su jedno o drugom, ali ne znače istu stvar b. Jezični znak; označeno i označitelj - Jezični znak: psihička ili mentalna veza između pojma i glasovne slike - Označeno se s označiteljem nalazi u arbitrarnoj vezi (proizvoljnost jezičnog znaka) - Označitelj: psihički otisak izgovorenih glasova (ili napisanih slova) u ljudskom mozgu - Označeno: značenjski sadržaj ili značenje elementa(riječi); psihički determinira koncept onoga što se s tim jezičnim zvukom komunicira - U pismu se slijedi jedan te isti niz za nastajanje iste riječi c. Pristup jeziku(interna i eksterna lingvistika) - Ne ovisi eksterna o internoj lingvistici i obrnuto - Interna lingvistika se bavi pručavanjem jezika samog po sebi i samog za sebe, sve što se tiče sustava i pravila - Eksterna lingvistika proučava jezik u njegovim odnosima prema izvanjezičnoj stvarnosti, jezik u društvu i jezik u zemljopisnom prostoru, moglo bi se u jednu ruku reći \'život jezika\' i način na koji se mijenja s obzirom na okolinu d. Perspektiva - Perspektiva se dijeli na sinkroniju i dijakroniju - Jezična djelatnost se dijeli na jezik i govor, a jezik dodatno na sinkroniju i dijakroniju - Sinkronija: označuje jezično stanje u danom vremenskom presijeku, radi se o statističkoj lingvistici. Također, možemo ju objasniti kao pregled više stavki jezika u jednom vremenskom periodu - Dijakronija: označuje razvojne faze u vremenu (razvojna/evolutivna lingvistika). Također ju možemo objasniti kao povijest razvoja jezika e. Vrste odnosa u jeziku - Imamo paradigmatske i sintagmatske - Sintagmatski -- realiziraju se u govoru(linearni), jezične se jedinice nižu jedna za drugom; jedinice više razine udružuju se u veze (fonemi m-a-m-a) - Paradigmatski odnosi: pripadaju jeziku, odnosi između jedinice koja stoji na određenom mjestu u poruci i svih onih jedinica koje bi na tom mjestu mogle stajati, odnosi između efektno upotrjebljenih elemenata (fonema i morfema) i svakog drugog elementa koji bi mogao biti na njegovu mjestu da je izbor bio drugačiji 5. Europski strukturalizam ***Praška fonološka škola Trubeckoj*** - Saussureov nauk o jeziku najvjernije i u intelektualnom smislu najpotpunije nastavlja europski strukturalizam. - Iako se nazivak strukturalizam primjenjuje na vrlo različite pristupe jeziku, ipak treba istaknuti da sve strukturalističke škole pokazuju nekoliko osnovnih zajedničkih značajki kako glede koncepcije tako i glede metoda. - Praška fonološka škola nastala je djelovanjem Praškog lingvističkog kruga na poticaj germanista Vilema Mathesuisa, ruskog lingvista Romana Jakobsona i profesora slavistike Nikolaja Trubeckoja - Trubeckojeve osnove fonologije sadrži više od dvjesto fonoloških sustava, a od nastanka fonologije redovito je pratio razvoj te znanosti - Trubeckojeve Osnove (1939) i Jakobsonove Osnove povijesne fonologije (1939, 1964, 1 970) daju cjelovit pregled dostignuća nove lingvističke discipline između 1928. i 1939. kako za Sinkronijski tako i za dijakronijski pristup - Problem jezika i govora (sustava i procesa, norme i komunikacijskog djelovanja) postao je osnovicom fonološke teorije N. S. Trubeckoja. - Trubeckoj fonologiju, koja u glasovima proučava ono što obavlja kakvu funkciju u jeziku, odvaja kao disciplinu od fonetike koja proučava materijalnu (fizikalnu) stranu glasova ljudskog jezika.\" - Iako naglašavaju prednost sinkronijske analize, oni ipak iznose tvrdnju o punoj ravnopravnosti sinkronijskog i dijakronijskog pristupa te da sinkronijski opis ne može u potpunosti isključiti pojam razvoja - integralna metoda se suprotstavlja metodi koja na promjene glasova u jeziku gleda kao na izolirane pojave - I pražani razgraničuju unutarnju i vanjsku povijest jezika, ali za razliku od Saussurea iz razmatranja ne isključujuju a priori, kao nerelevantan, odnos između jezika i izvanjske stvarnosti. - Svoj nauk o fonološkim sustavima Trubeckoj temelji na Saussureovoj dihotomiji jezik/govor. Svaki govorni čin sadrži ostvaraj modela , uzora i očitovanje je norme ili skupa normi - Svaki se glasovni izraz može podijeliti na određen broj minimalnih jasno definiranih jedinica koje se zovu fonemima - Svaki jezik posjeduje ograničen i strogo određen broj fonema, a fonemi se među sobom razlikuju s pomoću fonetičkih (glasovnih) svojstava koja su razlikovna: svaki fonem sadrži strogo određen broj takvih svojstava ili obilježja, a i u jeziku je ukupan broj tih obilježja ograničen i skupo određen - Razlike među glasovima mogu služiti za razlikovanje značenja, ali ima i glasovnih razlika između k u riječima kiša i kuća, ili pak razlika između nazala u Ana i Anka - Glasovne razlike koje služe za razlikovanje riječi različita značenja zovu se opreke ili opozicije, a fonemi su upravo glasovne jedinice koje stoje u opoziciji prema drugim fonemima istog sustava po najmanje jednom glasovnom obilježju - Antoneline slike za Trubeckoja -  Antonelin dio -- Jackobsonov binarizam, funkcionalizam i realizam Andrea Martineta Slike    6. Američki strukturalizam - Svaki jezik ima dvije sastavnice: računski sustav, koji proizvodi strukturne opise, i rječnik (leksikon), koji opisuje leksičke jedinice koje se u njima pojavljuju - U nekim teorijama rječnik obuhvaća cijelu morfologiju, u drugima je morfologija podijeljena izmedu rječnika (tvorba) i sintakse (infleksija), a u trećima je rječnik samo spremište nepredvidljivih obavijesti o leksičkoj jedinici (o njezinu izgovoru, značenju i formalnim obilježjima), a morfologija je dio sintaktičke ili fonološke sastavnice - e\. Svaki se strukturni opis sastoji od barem dvijU prikazanih razina - Jedna prikazuje glasovnu strukturu ili fonetsku formu (PF), a druga značenje ili logičku formu (LF) u mjeri u kojoj su one jezično odredene - Te dvije posredničke razine moraju zadovoljiti tri uvjeta: 1) moraju biti univerzalne -- PF mora prikazati sve moguće izraze sa simbolima određene razine, a LF mora imati mogućnost da se s pomoću njezinih simbola prikazuje svaka misao koja se može jezično izraziti / 2. Mo· raju biti posrednici (engl. interfaces) u smislu da njihove jedinice moraju moći biti interpretirane od drugih mentalnih sustava. Pri PF to su senzorno-motorički sustavi, a pri LF pojmovno-inercijski sustavi / 3. Moraju biti jednolike (engl. uniform) u smislu da su im prikazi jednaki za sve jezike, tj. da obuhvate sva svojstva jezika i samo njih. - Generativni gramatičari pretpostavljaju dvije unutarnje posredničke razine -- dubinska i površinska struktura -. Dubinska je struktura bila razina na kojoj su se unosile leksičke jedinice u derivaciju (izračun), a ujedno i razina koju su semantička interpretativna pravila preslikavala na značenjski prikaz. - Površinska je struktura bila izvedena primjenom transformacijskih pravila iz dubinske i na nju su se primjenjivala fonološka pravila koja su je preslikavala na glasovni prikaz - Stoga je u proširenoj standardnoj teoriji dubinska struktura ostala samo posrednik između računskog sustava i rječnika, a objekt semantičke interpretacije postala je površinska struktura obogaćena praznim kategorijama koje označuju dubinski položaj pomaknutih konstituenata i omogućuju rekonstrukciju osnovnih relacija dubinske strukture važnih za semantičku interpretaciju - Time su oba pojma promijenila i značenje i funkciju a samim time i nazivlje u D-struktura i P-struktura - Rječnik D-struktura S-strukturaPF i LF - Minimalistički program(generativna teorija iz 1990-ih) -- leksičko unošenje nije jednokratan proces već je rječnik dostupan tijekom cijele derivacije; u ovoj teoriji nema više D i S strukture nego postoje samo vanjske posredničke razine - Poimanje generativne teorije: REČENICA JE HIJERARHIJSKI USTROJENA - Postoje dva vrsta pravila prema kojima dijelimo rečenicu : - Pravila frazne strukture -- proizvode strukturne opise što prikazuju hijerarhijsko ustrojstvo izraza - Transformacijska pravila -- preslikavaju jedne strukturne opise na druge i tako izvode gramatičke konstrukcije iz apstraktnih temeljnih prikaza - Strukturno stablo rečenice: - Za proizvodnje tog strukturnog prikaza bitna su pravila frazne strukture - Iz strukturnih stabala se iščitavaju odnosi među jedinicama: odnos između kategorije i njezinih konstituenata zove se nadređenost(dominacija) - U našem je stablu VP nadređena kategorijama V, NP, AP, N, Av i A - S = rečenica - N = ime(nica), V= glagol, A = pridjev, Av = prilog - NP = imenska skupina, VP = glagolska skupina, AP = pridjevska skupina - VP je neposredno nadređen NP, ali ne i V - Odnosi nadređenosti i podređenosti određuju hijerarhijsku strukturu rečenice - Ako dvije kategorije nisu u odnosu nadređenosti, onda su u odnosu prethođenja - Odnosi prethođenja određuju linearnu strukturu rečenice - U našem stablu postoji asimetrija dvaju kategorija NP Kategorija neposredno nadređena prvom NP-u nije neposredno nadređena drugom NP-u - Ta se asimetrija određuje konstituentskom ili c-komadom jedna kategorija komandira drugom ako i samo ako je kategorija koja je neposredno nadređena prvoj kategoriji nadređena i drugoj kategoriji bez da su prva i druga kategorija nadređene jedna drugoj - Svako se transformacijsko pravilo sastoji od dvaju dijelova: (i) strukturnoga opisa koji određuje na koje se strukture transformacija može primijeniti i (ii) strukturne promjene koja određuje kako se strukturni opisi mijenjaju. - Transformacijsko pravilo (6) koje mijenja rečenicu iz izjavne u upitnu s česticom li transformirat će to ovako - Slika na kojoj se prikazuje tekst, crno-bijelo, mjerni štapić, monokromatski Opis je automatski generiran - Strukturni je opis pravila (6) formuliran kao niz termina (konstanti ili varijabli)\" kojima je pridodan jedinstven strukturni indeks (l - 5). Strukturna promjena pokazuje kako je taj niz preoblikovan. U (6) je finitnome glagolu dodana čestica li (dodavanje je označeno znakom +) i termini 3 i 4 zamijenili su mjesta. Dakle, svako je transformacijsko pravilo kombinacija jedne ili više transformacijskih operacija. Neke su od njih jednostavne, a druge složene. - Dodavanje je jednostavne transformacija jer se ne može prikazati kao zbroj dviju ili više drugih operacija, a permutacija nije jer se može prikazati kao zbroj dodavanja i poništavanja - Pravilo 6 je specifično za hrvatski jezik i primjena tog pravila na nizove koji zadovoljavaju njegov strukturni opis nije obvezatna jer ono ne mijenja pravilnu sastavljenost - pravila koja moraju biti primijenjena da bi se dobio pravilno sastavljen niz :njih zovemo obvezatnim (obligatnim) transformacijama - Razlike medu jezicima ograničene su u toj teoriji na određene opcije (parametre) u primjeni pojedinih načela - Uklanjanje pravila frazne strukture omogućeno je odvajanjem rječnika od računskoga sustava i pojavom tzv. X\'-teorije. - Uklanjanje pravila frazne strukture omogućeno je odvajanjem rječnika od računskoga sustava i pojavom tzv. X\'-teorije. - To znači da je postojanje pravila određeno time što postoje prijelazni glagol - sintaktičko ponašanje leksičke kategorije određeno je u potpunosti rječničkom jedinicom unesenom na njezino mjesto - Sintaktičke su skupine definirane s pomoću leksički kategorija - Sintaktičke su skupine endocentrične i mogu se promatrati kao frazna projekcija leksičke kategorije koja je njihova glava. - Uočeno je isto tako da je unutarnji hijerarhijski ustroj različitih skupina vrlo sličan i da su i u tom pogledu pravila redundantna - Ta je redundancija uklonjena uvođenjem X\' -teorije. Središnja je ideja te teorije da leksička kategorija X projicira fraznu kategoriju X\' pri čemu je X glava od X\', da postoji više projekcijskih razina\" i da se struktura različitih sintaktičkih skupina može prikazati kategorijalno neutralnim obrascem: (8)  - Y je dodatak ili adjunkt, Z je odrednik ili specifikator, a W je dopuna ili komplement - Ova pravila opisuju hijerarhijsko ustrojstvo sintaktičkih skupina - Uvođenjem X\' -teorije sustav frazne strukture za pojedine jezike sveden je na određivanje parametara koji definiraju poredak konstituenata, jer shematska pravila x\' -teorije ništa ne govore o poretku - U minimalističkom su pristupu uklonjena i X\' -teorija i shematska pravila (8j, a teorija frazne strukture svedena je na rječničke jedinice i operaciju koja ih spaja (uzimajući u obzir njihova svojstva) u veće Cjeline.\" - Operacija spoji koja uzima par sintaktičkih objekata i povezuje ih u novi jedinstveni objekt, asimetrična je operacija koja projicira ili a ili P, a glava projiciranog objekta postaje etiketa složenoga oblika - Objekt koji se projicira zove se metom operacije - Za razliku od pravila frazne strukture koja su suvišna, čini se da su transformacije nužne kao operacije za oblikovanje derivacija - Istodobno je postalo jasno i da se niječne, upitne i imperativne rečenice ne mogu izvoditi iz istih polaznih struktura kao izjavne rečenice - Također je ubrzo utvrđeno da ni dubinska struktura pasivnih rečenica ne može biti ista kao ona aktivnih rečenica - Transformacije su svedene na pomicanja, poništavanja i nekad unošenje novih jedinica - Najvažniji slučaj toga općega načela, operacija pomakni formulirana je tako da iza sebe na mjestu s kojega je a pomaknuto ostavlja trag koji se od a razlikuje samo time što nije glasovno ostvaren. - U teoriji načela i parametara i minimalističkom pristupu opisne se tvrdnje dijele u dvije skupine: one koje su iste za sve jezike i one koje su specifične za dani jezik - Prvu skupinu čine načela a drugu određenja vrijednosti pojedinih parametara - Parametarska je varijacija strogo ograničena - Razlike među jezicima na LF razini moraju biti posljedica izbora parametarskih vrijednosti u vidljivom djelu ili rječniku - Na PF razini sve je dostupno opažanju i tu se moguće razlike među jezicima, ali unutar granica određenih načelima univerzalne fonetike (i morfologije) - Načela se u teoriji načela i parametara dijele u dvije skupine: ona koja služe za izgradnju derivacija i ona koja određuju oblik i ustrojstvo proizvedenih prikaza - U prvoj skupini -- određuju način njihove primjene i njihovo djelovanje - Uvjet najkraće spone i načelo posljednjeg utočišta - Uvjet najkraće spone -- traži da spone u lancu stvorenom primjenom operacije pomakni budu najkraće moguće - Načelo posljednjeg utočišta -- traži da se operacija pomakni primjenjuje samo kada je to nužno - Univerzalna je gramatika strukturirana tako da se načela svrstavaju u jezične module koji se zovu teorijama: teorija vezanja, padežna teorija, teorija tematskih relacija (v-teorija) - Upravljanje je lokalizirana inačica c-komande : - Upravljanje je ograničenje lokalnosti medu jedinicama u sintaktičkim prikazima. - Osim ograničenja lokalnosti i \" geometrijskih\" svojstava strukturnih opisa, široko je područje primjene i načela gospodarnosti. - Osobito je važna uloga načela pune interpretacije, koje onemogućuje pojavu suvišnih simbola u prikazima i suvišne korake u izračunu (derivaciji) - Ako neki prikaz na PF razini nema senzorno-motoričku interpretaciju (nije snop obilježja), tada on nije prihvatljiv. (vrijedi i za LF) - Teorija vezanja bavi se anaforičkim odnosima medu imenskim skupinama - Neki su anaforički odnosi nužni, drugi mogući, a treći isključeni, ovisno o vrsti imenskih skupina koje u njih ulaze. -  - Povratna zamjenica sebe u (10a) mora se odnositi na Ivana, a u (10b) se ne može odnositi na Ivana, već samo na Mariju. Nasuprot tome, osobna zamjenica njega u (10e) ne može se odnositi na Ivana, ali može u (10d). Zamjenica on ni u (10e) ni u (10f) ne može se odnositi na Ivana. Isto tako dva Ivana u (10g) i (10h) ne mogu biti ista osoba. - Imenski se izrazi dijele u tri razreda - Izrazi koji, kao povratne zamjenice, moraju imati antecedent u određenom području zovu se anafore - Izarzi koji, kao osobne zamjenice, mogu biti anaforični, ali im antecedent ne smije biti preblizu, zovu se pronominalni izrazi - Referentni izrazi -- ne mogu imati antecedent kao npr. Rečenica Ivanova majka voli sebe. - Rečenica: Ivanova majka voli sebe. I Rečenica: Ivan voli Ivanovu majku. -- majka ne može biti ista osoba. - Pravilo 12 - Za antedenciju nije bitno prethođenje nego c-komanda - U (12a) Ivanova nije u odnosu c-komande ni sa sebe ni s Ivana i zato ne može biti koreferentno sa sebe, ali može s Ivana. Sebe je c-komandirano cijelom NP Ivanova majka i zato ta NP može biti antecedent od sebe. Drugim riječima, antecedent neke imenske skupine može biti samo onaj izraz koji njome c-komandira - Tradicionalno se smatra da je područje u kojemu anafore moraju biti vezane u hrvatskom jeziku surečenica: Marija ne razumije Ivanovu brigu o sebi - u kojemu se sebi može odnositi samo na Ivana, a ne na Mariju iako su u istoj surečenici i Marija e-komandira sebi - kategorija upravljanja za anaforu sebi imenska skupina Ivanovu brigu o sebi jer sadržava i njezina upravljača (brigu) i potencijalnoga vezača (Ivanovu) načela teorije vezanja mogu se formulirati ovako: -  - Teorija tematskih relacija ili - Tematskim relacijama zovemo semantičke funkcije kao što su agent (vršitelj). tema (trpitelj). cilj. izvor i sl - Pretpostavlja se da postoji konačan skup tematskih relacija iz kojega različite glave (glagoli) uzimaju nekoliko uloga i pridružuju ih svojim sintaktičkim argumentima tako da svaki argument dobije neku ulogu - Neki jezici imaju morfološke padeže, u drugima su oni tek djelomice ostvareni, a u trećima ih uopće nema - U nominativno-akuzativnim jezicima subjektu finitne rečenice pridružuje se nominativni Padež. objektu prijelaznoga glagola akuzativni Padež. a objektu prijedloga ili posljeloga kosi Padež - Padežni filtar - Padež je preduvjet za glasovno ostvarenje -  - Imenska skupina može dobiti Padež samo ako je upravljana glavom koja ima svojstvo pridruživača Padeža - Osim odnosa upravljanja. u nekim je jezicima za pridruživanje Padeža nužno da pridruživač Padeža i imenska skupina budu međusobno priložni - Padežni filtar je uveden kao morfološko ograničenje, ali to se pokazalo nekorisnim jer svaka NP ne može imati jedan Padež kao što svaki argument može imati samo jednu ulogu - Chomsky (1985) je proširio -.}­ kriterij tako da obuhvati i padežni filtar. Prema tom prijedlogu bitno je obilježje argumentiranost. a ne glasovna ostvarenost - Argumenti, da bi bili vidljivi za tematsko označavanje na razini logičke forme moraju imati padež - TEMELJNI POJMOVI TG GRAMATIKE - IZVORNI GOVORNIK → onaj kojemu je dani jezik materinski - KOMPETENCIJA → sposobnost razlikovanja „dobrih" i „loših" rečenica - OVJERENOST → rečenice koje izvorni kompetentni govornik prepoznaje kao sintaktički „dobre\'\' - POTVRĐENOST → potvrda rečenice u govoru ili pismu - OVJERENOST (GRAMATIČNOST) ≠ ZNAČENJE (SEMANTIČNOST) - NEOVJERENA REČENICA → rečenica koja nije načinjena prema sintaktičkim pravilima -