ŠUMARSKA FITOPATOLOGIJA PDF

ŠUMARSKA FITOPATOLOGIJA Skripta_Šarić Skripta je namijenjena polaganju ispita „Šumarska fitopatologija“ 3. godine preddiplomskog studija šumarstvo. Materijali korišteni za pisanje skripte preuzeti su iz udžbenika prof. Glavaša, te sa...

ŠUMARSKA FITOPATOLOGIJA Skripta_Šarić Skripta je namijenjena polaganju ispita „Šumarska fitopatologija“ 3. godine preddiplomskog studija šumarstvo. Materijali korišteni za pisanje skripte preuzeti su iz udžbenika prof. Glavaša, te sa predavanja prof. Diminića BOLESTI PLODOVA I SJEMENA 1. grupa: tu spadaju brojne nespecifične plijesni koje pri povišenoj vlazi naseljavanju vanjske ljuske sjemena ili ga naseljavaju tek nakon oštećenja (kukci). Tu spadaju rodovi: Alternaria, Fusarium, Penicillinum, Rhizopus, Trichothecium. 2. grupa: specifične vrste gljiva koje su u stanju prodrijeti u njegovu unutrašnjost i uzrokovati trulež. Tu spadaju rodovi: Rhizoctonia i Ciboria. Mumifikacija sjemena – Ovu bolest izazivaju gljive iz rodova Stromatinia i Sclerotinia. Gljive prodiru u sjeme i svojim ga djelovanjem pretvaraju u mumiju. Ovoj bolesti je podložno sjeme hrasta, breze, jele te mnoge voćne i druge vrste. Trulež plodova – Česta i vrlo štetna pojava u prirodi uzrokovana različitim gljivama. Gljive potpuno unište plod, odnosno sjeme. Deformacija plodova i sjemena – Izazivaju ih gljive iz roda Taphrina: T. johansonii, T. rhisophora, T. alni-incanae. i T. pruni. Deformirani plodovi potpuno gube svoju vrijednost. Pjegavost plodova i sjemena: Raširena na mnogim biljnim vrstama. U većini slučajeva ne djeluje štetno na sjeme, ali kasnije prelazi na sadnice i lišće gdje čini štetu. Ovaj tip bolesti uzrokuju gljive iz rodova: Marsonia, Phoma, Pythium, Heterosporium i dr. Pljesnivost plodova i sjemena – Vrlo česta bolest, osobito u vlažnim staništima. Uzrokuju ih gljive iz više rodova među kojima su najčešći: Penicillium, Aspergillus, Rhizopus, Botrytis itd. Crpe zalihe hranjiva iz sjemena te tako narušavaju vitalnost klice. Podložni su plodovi i sjeme svih biljnih vrsta. Razlikuju se: zelene, crne i roze plijesni. POLIJEGANJE PONIKA Pod polijeganjem ponika podrazumijeva se propadanje mladih biljaka od trenutka klijanja do njihova odrvenjenja. Polijeganje ponika i propadanje mladih biljaka odvija se s obzirom na tijek patogeneze u 2 faze: 1. Polijeganje ponika (3-4 tjedna nakon sjetve do odrvenjenja biljaka) – najkarakterističnija i najčešća faza. Zaraza je moguća prije i nakon nicanja biljaka. U razini zemlje biljke se utanje te se prelome „polegnu“ na mjestu utanjenja. Na utanjenom mjestu biljke su žute do žutosmeđe i smežurane. Uzročnici polijeganja se vrlo brzo šire od izvora zaraze. Fusarium, Phytium, Phytophthora… 2. Propadanje odrvenjelih biljaka – ova faza se odvija sredinom ljeta kada biljke poodrastu. Mogu biti napadnuti korjenčići ili nadzemni dio. Na površini tla bolesne biljke imaju crvenkaste ili smeđe iglice te se lako čupaju iz tla. Vanjski dio korijena bolesnih biljaka se lako odvaja od unutarnjeg dijela koji ostaje žutosmeđe boje. Ukoliko je zahvaćen samo pokoji korjenčić biljke se lako oporave, ali ukoliko je zahvaćen cijeli korijen biljka umire iste godine. Botrytis, Pestalotiopsis…  BOLESTI IGLICA I LIŠĆA 1. Osipanje mlađih borovih iglica – Lophodermium seditiosum -Domaćin: Pinus ssp. -Simptomi: 1-2 poprečne smeđe nepravilne crte, zaražene iglice su crvenkaste, nekrotizirane s crvenim piknidama u obliku različito dugih pruga. Crvenilo iglica počinje u donjim dijelovima sadnice i napreduje prema vrhu. -Štetnost: Kada gljiva zarazi starije iglice ne nastaje velika šteta kao kod mlađih. Ako zarazi iglice iz tekuće vegetacije, šteta je veoma velika, jer može uzrokovati sušenje biljaka. Najviše štete na običnom boru tj. njegovim kulturama. Biologija: Askospore zarazuju borove iglice od srpnja do travnja iduće godine. Međutim razdoblje masovnih zaraza pada između kolovoza i listopada. Nakon zaraze slijedi parazitska faza i razvoj konidijskog stadija. Piknide se razvijaju slijedećeg proljeća. Nakon toga nastupa prijelazna faza od parazitskog k saprofitskom načinu života i razvoj apotecija. Apoteciji sazrijevaju od lipnja do kraja listopada te se oslobađaju askospore koje ponovno zarazuju, osobito u kolovozu i rujnu. Apoteciji se razvijaju na jednogodišnjim i starijim otpalim i ne otpalim iglicama. (KONIDIJSKI STADIJ: Leptostroma austriacum) ASKOSPORE KONIDIJE IMAJU ULOGU U PLAZMOGAMIJI 2. Osipanje starijih borovih iglica – Lophodermium pinastri -Domaćin: Pinus ssp. -Simptomi: Prvi znak klorotične pjege ljeti. Istodobno s pojavom piknida na iglicama se pojavi više crnih poprečnih stromatskih crta. Zaražene samo starije iglice, na jednoj iglici ponekad i po 10 poprečnih crta. -Štetnost: Nema jaka parazitska svojstva. Napada isključivo oslabljene i starije iglice. U nekim slučajevima može se smatrati i korisnom gljivom jer pomaže stablu da se čisti od grana. -Biologija: Ima 2 razvojna stadija: nesavršeni (anamorfni) stadij piknida, opisan kao Leptostroma pinastri i savršeni (telemorfni) stadij apotecija, opisan kao Lophodermiun pinastri. Apotecij sazrijeva u proljeće. Kada su iglice navlažene pa zatim prosušene histerotecij se raspukne i iz njega se razvijaju akospore koje dalje raznosi vjetar. Rasipanje askospora traje od ožujka do rujna. Masovno u svibnju. Nakon zaraze slijedi parazitska faza te se pojavljuju pjege na iglicama. U jesen se pojavljuju prve piknide, a masovna pojava je od siječnja do lipnja. (KONIDIJSKI STADIJ: Leptostroma pinastri) Lophodermium seditiosum Lophodermium pinastri  3. Crvenosmeđa pjegavost borovih iglica – Mycosphaerella pini -Domaćin: Pinus, Pseudotsuga, Larix, Picea -Simptomi: Krošnja izgleda prorijeđeno. Najprije se na iglicama pojave klorotične pjege koje s vremenom posmeđe i oblikuju crveno smeđi prsten. U međuvremenu odumre gornja polovica iglice, a nekad i cijela iglica. Smeđi, gornji (mrtvi) i zeleni, donji (živi) dio iglice tipičan je znak za prepoznavanje ove bolesti. Odumiranje krošnje borova od donjih prema gornjim granama. Na izbojcima ostaju samo jednogodišnje iglice (lavlji rep). Sušenje odozdo prema gore i iznutra prema van. -Štetnost: Kod nas štetna za crni bor. Bolest je kroničnog karaktera pa se na zaraženim borovima javlja svake godine pri čemu se zarazi svaki put sve veći broj iglica. Razvoju bolesti pogoduje povećana zračna vlaga. -Biologija: Jednogodišnji razvojni ciklus. Većina zaraza konidijama od ožujka do početka lipnja. Ako se zaraza odvija askosporama to se odvija u lipnju. Bez obzira na to koje su spore zarazile, u zaraženim se iglicama razvijaju strome s piknidama, a to traje sve do sljedećeg proljeća, tj. godinu dana. Iz toga vidimo da patogen prezimi u zaraženim iglicama na stablu ili u otpalim iglicama. U stromama dok su iglice na stablu razvijaju se piknide s konidijama, a periteciji kada iglice otpadnu. Drugim riječima konidije su glavni izvor zaraze. Konidije sazrijevaju u ožujku. Oslobađanje i rasijavanje konidija traje sve do listopada, ali je glavno vrijeme novih infekcija u travnju i svibnju. Kada konidije dospiju na borove iglice potrebni su povoljni uvjeti za klijanje i zarazu. To su visoka vlažnost i temperatura zraka. Nakon klijanja konidije, nastala hifa ulazi u iglicu kroz puči. *Toksin: dotistromin*. Konidijski stadij: Dothiostroma pini KONIDIJE 4. Smeđa pjegavost borovih iglica – Mycosphaerella dearnessii → Karantenska bolest - Domaćin: Pinus spp., u Hrvatskoj Pinus halepensis (oko Zadra) -Simptomi: Slični kao i kod M. pini, sušenje odozdo prema gore i iznutra prema van. -Štetnost: Napada iglice alepskog bora u dobi do 30 godina. Nije toliko štetna kao u Sjevernoj Americi. 3.-6.mj. i 9.mj = masovne zaraze. Konidijski stadij: Lecanosticta acicola -Biologija: U Dalmaciji se konidije mogu pronaći tokom cijele godine, ali ih najviše nastaje u svibnju pa je tada i najveći broj zaraza. Na zaraženi iglicama na stablu i otpalim iglicama za vlažna vremena otvaraju se acervuli, spore se oslobađaju i šire zračnim strujama i kišom. Drugi način širenja nije poznat. Ova gljiva naseljava samo mezofilne stanice u pjegama na iglicama. Mycosphaerella pini i M. dearnessii 5. Veliki i mali snježni osip borovih iglica – Cyclaneusma niveum i C. minus -Domaćin: Borovi Apoteciji na iglicama -Simptomi: Smeđenje i otpadanje iglica. Apotecij probija epidermu tako da sa strane strše njezina 2 dijela. Raspuknuti dijelovi epiderme i himenij gljive su bjelkasti ili krem boje. Na raspuknutom mjestu nalaze se 1-3 apotecija. -Štetnost: Sekundarni patogen koji se javlja na iglicama starije dobi, nikada na jednogodišnjim. Kod nas utvrđena na alepskom, primorskom i crnom boru. Postoji antagonizam između nje i gljive (Scirrhia pini) = Mycosphaerella pini. 6. Katranska pjegavost borovih iglica – Elytroderma torres-juanii -Domaćin: Pinus halepensis, P. pinea i P. brutia Histeroteciji na iglicama -Simptomi: Krajem zime i u rano proljeće u krošnjama oboljelih borova vidi se crvenilo iglica koje se proteže od donjih grana prema gornjim dijelovima krošnje. Unutrašnjost krošnje suha i osuta te se dobije privid lavljeg repa. -Štetnost: Vrlo jak parazit koji uzrokuje jaka osipanja iglica. U godini jakog napada može izgubiti do 80% iglica. Iglice bolesnih borova svake godine sve kraće i kržljavije, a krošnje i izbojci sve rjeđi. *ANTAGONISTI* 7. Štitasta točkavost borovih iglica – Thyriopsis halepensis -Domaćin: Pinus halepensis i Pinus pinea Trioteciji na iglicama -Simptomi: Na oboljelim iglicama vide se žućkaste pjege na obje strane iglice. Većina ih je na bazi te se šire prema vrhu iglice. Na rubu pjega nalaze se plodišta u obliku sitnih crnih točkica (piknide). Plodišta se mogu naći i izvan pjega, ali i na dijelovima iglice gdje uopće nema pjega. Broj pjega po iglici je različit, ali nikad veći od 5. -Štetnost: Često nakon zaraze ovom gljivom i fiziološkim slabljenjem stabla dolazi do zaraze sa Elytroderma torres-juanii te u takvim slučajevima dolazi do antagonizma. T. halepensis sprečava normalan razvoj E. torres-juanii te možemo reći da je to prirodan način borbe protiv tog opasnog i štetnog patogena. 8. Mjehurasta rđa borovih iglica – Coleosporium spp. -Domaćin: obični, crni i alepski bor -Simptomi: Ecidije koje izbiju poput mjehurića iz kojih će kasnije izbiti narančasta masa ecidiospora (5-6.mj.). -Štetnost: Ova gljiva je obligatni parazit pa u slučaju jakoga napada može učiniti veliku štetu. Sama po sebi rđa je slabi parazit pa nisu zabilježene veće štete. -Biologija: Coleosporium spp. su heterecijske rđe koje stadij spermagonija i ecidija razvijaju na iglicama različitih borova, a uredo, teleuto i bazidijsku generaciju na lišću, a nekada i na stabljikama različitih zeljastih biljaka (rod Senecio). U 8. i 9. mj iz teleutospora nastaju bazidije s bazidiosporama (2 muške i 2 ženske) u listincu. Bazidiospore nošene vjetrom dospiju na borove iglice gdje ih zaraze. Iste jeseni se na iglicama razviju sitne crvenkaste, okruglaste pjege sa spermatogonijima te u tom obliku gljiva prezimljava. Sljedećeg proljeća na tim se iglicama razviju ecidije s ecidiosporama. Ecidiospore vjetrom dospiju na odgovarajuću zeljastu biljku gdje izvrše primarnu zarazu. Na toj se biljci istog ljeta razvije više uredogeneracija (sekundarne zaraze), krajem ljeta ili na jesen se razvija teleutogeneracija i ciklus se ponavlja. Spermacije i spermagoniji imaju ulogu u plazmogamiji teleutospore stvaraju bazidiospore uredospore zarazuju i nastaju na zeljastim biljkama bazidiosore zarazuju borove prezimljavanje u spermatogonijskom stadiju 9. Smeđi osip borovih iglica – Cytospora pinastri -Domaćin: Abies, Pinus, Cryptomeria, Cupressus Piknide na iglicama -Simptomi: U proljeće u vrhovima izbojaka mijenja se boja iglica koje postaju smeđe. Gljiva napada jednogodišnje iglice koje ubrzo posmeđe i ugibaju, ali se i dalje drže na granama. Najsigurniji simptom je prisutnost piknida u iglicama. Piknide se vide kao ispupčenja na obje strane iglice. U jesen iglice dobiju zlatnožuti ton. -Štetnost: Kod nas utvrđena jedino na jeli i to u svim jelovim šumama. Najčešće napadnut pomladak koji raste u zasjeni, na visokim stablima napadnute su pojedine grane. Ne napada velik broj stabala niti su napadi na jednom stablu veliki. __________________________________________________________________________________  10. Hrastova pepelnica – Microsphaera alphitoides -Domaćin: Hrastovi -Simptomi: Na površini lišća stvaraju se bijele prevlake, prvi simptomi već u svibnju. -Štetnost: Štetna gljiva koja smanjuje površinu za proces fotosinteze. Pogoduje joj sunce što je razlikuje od ostalih gljiva. Smanjena asimilacija do 50%. ASKOSPORE -Biologija: Obligatni parazit. U proljeće kleistotecij na otpalom lišću puca i širi askospore ili se razvija direkt iz pupa. Ljeti oidijska generacija višestruko zarazuje konidijama (anamorfni stadij Oidium quercinum koji se razvija na zaraženom lišću i izbocima tijekom vegetacije). Od primarne infekcije do nove generacije konidija potrebno je 3–4 dana. Oidije (nespolne spore) zarazuju kroz cijelu vegetaciju. U jesen se na otpalom lišću ponovno stvaraju kleistoteciji. Zaraza samo mladog lišća. Za širenje bolesti potrebno: 1.Visoka vlaga zraka, 2.Dovoljan broj spora za zarazu, 3.Određena temperatura 26-30°, 4.Sunčeva svjetlost i 5.mlado lišće. PREZIMLJAVANJE: 1. kleictoteciji na otpalom lišću - primarne zaraze lišća u proljeće obavljaju askospore 2. micelij između ljuskica pupova - rastom izbojak biva zaražen micelijem - NAJOPASNIJI NAČIN 11. Rđe topolova lišća – Melampsora spp. (Melampsora allii-populina) -Domaćin: Populus spp. i Allium spp. -Simptomi: Na donjoj strani topolina lišća u svibnju se mogu primijetiti narančasti jastučići. To su uredosorusi s uredosporama. Krajem ljeta čitava donja strana lista bude prekrivena rđom. Ukoliko je napad jak, mogu se uredospore vidjeti i na peteljkama. -Štetnost: Kod prerano otpalog lišća na ožiljcima se ne stvara kalus te je otvoren ulaz za parazite rana. -Biologija: M. allii-populina je heterecijska rđa koja uredo, teleuto i bazidijski stadij razvija na topolovu lišću, a spermagonijski i ecidijski na lišću biljaka Allium. Kada u proljeće na otpalom topolovu lišću prokliju teleutospore i nastanu bazidije s bazidiosporama, vjetar ih prenese na lišće luka. Tu se ubrzo razviju spermatogoniji, a zatim ecidije s ecidiosporama. Ecidiospore vjetrom dospiju na topolovo lišće te ga zaraze. Ubrzo nakon zaraze razviju se uredosorusi s uredosporama, uredospore sekundarno inficiraju te se razvije veliki broj uredogeneracija. Kasno u jesen na gornjoj strani lista razviju se teleutosorusi te u tom stadiju na otpalom lišću gljiva prezimi. Sljedeće godine teleutospore kliju te nastaju bazidije s bazidiosporama koje ponovno zaraze mlado topolino lišće te se ciklus ponavlja.  12. Smeđa pjegavost topolova lišća – Drepanopeziza punctiformis -Domaćin: Populus spp. -Simptomi: U proljeće se na listovima donjih grana uočavaju prvi simptomi. Na zaraženom lišću razviju se pojedinačne smeđe pjege. Središte tih pjega ima malu sivu točku. Kada se pjege spoje dijelovi lišća se osuše, a površina plojke posmeđi. Nakon toga bolest se proširi na peteljke i koru mladih izbojaka. Najsigurniji znak za prepoznavanje su konidije koje su specifične te ih treba gledati pod mikroskopom. -Štetnost: Prijevremena defolijacija, sušenje donjih grana, smanjenje prirasta. Bolest je štetna u rasadnicima, kulturama i plantažama. ASKOSPORE -Biologija: Ova gljiva razvija nesavršeni (anamorfni) stadij acervula po kojem nosi naziv Marssonia brunnea i savršeni (telemorfni) stadij apotecija. U proljeće (ožujak) se iz apotecija oslobode akospore koje vjetar prenese na mlado lišće donjih grana i one ga primarno zaraze. Ukoliko zaraza nastane kada gljiva prezimi u kori vršnih grana, tada se u proljeće u kori razviju acervuli s konidijama koje obave primarne zaraze (ova vrsta zaraze se smatra puno opasnijom). Nakon sazrijevanja askospora razviju se acervuli s konidijama koje sekundarno zaraze isto i novo lišće. Tijekom ljeta razvije se veliki broj konidijskih generacija. Dok je list na stablu, gljiva u njemu živi kao parazit, a kada otpadne kao saprofit. U otpalom lišću razviju se apoteciji s askosporama koje u proljeće vrše primarnu zarazu i ciklus se ponavlja. *Cryptodiaporthe populea -> dolazi često na lisne ožiljke nakon preranog otpadanja lišća*  BOLESTI KORE 13. Ukrivljivanje borovih izbojaka – Melampsora pinitorqua -Domaćin: Pinus spp. i Populus spp. -Simptomi: Na topolinu lišću isti kao kod simptoma koje uzrokuje Melampsora allii-populina. Na kori zaraženog ovogodišnjeg mladog i još rastućeg borova izbojka najprije nastane promjena boje kore, odnosno nekroza i ulegnuće. Na tom dijelu se stvaraju spermatogoniji u obliku malih crvenih točkica. Kora se na tom mjestu raspuca, a među pukotinama se pojave narančaste ecidije (najsigurniji znak bolesti). Nakon zaraze izbojak intenzivno raste na drugoj strani od one koja je nekrotizirana gdje uopće nema rasta zbog čega se izbojak savija. Ukoliko bor svojim obrambenim reakcijama lokalizira nekrozu, on se ispravlja i nastane tipičan oblik „S“. Ukoliko nekroza prstenuje izbojak, on se osuši. Ukoliko je uzročnik savijanja borov savijač (Evetria buoliana) onda se izbojak suši i savije u svojoj osnovi. Kada zakrivljene nastane zbog napada gljive, to uvijek bude dalje od osnove što je veoma bitno znati za dijagnosticiranje. -Štetnost: Najosjetljiviji je obični bor, a zatim crni. Pri jačem napadu svi mladi borovi mogu biti zaraženi. Najznačajniji su napadi na borovima do 10 godina. Ukoliko gljiva napadne stariji bor, tada budu napadnuti samo bočni izbojci na donjim granama. Ako je izbojak rano zaražen, gljiva ga prstenuje i on se osuši, a ukoliko se zaraza desi malo kasnije tada se on samo iskrivi te naposljetku ispravi. 14. Sušenje izbojaka i grana bora – Sphaeropsis sapinea *VAŽNO* -Domaćin: crnogorično drveće, a posebno borovi -Simptomi: Suhe iglice na granama uz sušenje izbojaka. Zaražene iglice odumiru od vrha prema bazi grane. Na iglicama se nalaze crna točkasta ispupčenja koja predstavljaju piknide. Piknide se nalaze i na drugim organima, a osobito ih je puno na češernim ljuskama (štitićima). Prvi znak bolesti je pojava kapi smole na izbojcima u čijoj se blizini može naći jedna ili više nekrotiziranih iglica koje su obično kraće od ostalih. -Štetnost: Nekada se mislilo da napada samo oslabjela stabla. Glavna šteta koju uzrokuje je sušenje izbojaka. Uzrokuje veliki kompleks bolesti po čemu je ona jedinstven slučaj među gljivama. Postoje 2 morfološki i virulentno različite populacije: „Morfotip A“ koji je virulentniji i naseljava Europu (i Hrvatsku) i „Morfotip B“ koji naseljava Sj. Ameriku. KONIDIJE -Biologija: Kada su piknide zrele, što je kod nas od travnja do listopada, spore se oslobode i prenose. Iglice bivaju zaražene kroz puči. Konidije nastaju na malim konidiogenim stanicama (nema konidiofora). Za klijanje konidija na površini iglice potrebna je visoka zračna vlaga. Iglice su najosjetljivije na zarazu za vrijeme rasta. Češeri se zaraze u 2. godini razvoja sredinom proljeća (točnije štitići i kasnije su otporni). Na ljuskama se češera razlikuje veliki broj piknida pa se smatra glavnim izvorom inokuluma. Stariji izbojci, grane i deblo se obično zaraze kroz rane na kori. Kada se bor zarazi, nakon određenog vremena nekrotizira živi dio kore. Daljnje dijelove kore gljiva prvo svojim toksinima usmrti (pertofit) i zatim se u te dijelove šire hife odakle se dalje širi u sržni dio. Iz sržnog dijela kroz srčiku se dalje širi po stablu. Uloga staništa je značajna u predispoziciji crnoga bora na zarazu gljivom S. sapinea u sušnim razdobljima, a ponekad zarazi pogoduje i povišena koncentracija SO2. Uloga kalija u biljci je važna s obzirom na njegov utjecaj na učinkovito gospodarenje vodom, otpornosti na sušu i patogene organizme. Najniže N/K vrijednosti utvrđene su u iglicama borova na tlima flišne matične podloge, na lokalitetima na kojima nisu zabilježeni simptomi odumiranja. Na tlima vapnenačko-dolomitne matične podloge s višim N/K vrijednostima puno je veća mogućnost zaraze ovom gljivom. Gljiva S. sapinea može biti prisutna u borovim organima (latentana faza) ne uzrokujući patološke promjene. U razdobljima kada dolazi do promjena u metabolizmu borova uzrokovanih različitim čimbenicima stresa, najprije sušom, može doći do aktivacije gljive, prelaska iz latentnog u aktivno (patogeno) stanje.  15. Vještičja metla i rak jele – Melampsorella caryophyllacearum -Domaćin: Abies spp. ( stadij 0 i I), Caryophyllaceae stadij (II, III, i IV) -Simptomi: Jedan od simptoma na jeli su grmolike i vrlo guste formacije koje se razvijaju okomito na os grane. U početku su to grmići, a u starosti mogu biti i do 1 m. Na žućkastim iglicama razvijaju se spermatogoniji i ecidije pa je to dodatni simptom ove bolesti. Ljeti iglice s metle otpadnu pa se vidi samo goli izbojak. Na deblu se razvijaju tumori na kojima kora ispuca. Simptomi na zeljastim biljkama su ljeti, a to su pojava rđavih uredosorusa, a zatim tamnijih teleutosorusa na listovima. -Štetnost: Nakon što metla otpadne na tom mjestu ostane hipertrofija na deblu ili grani te se stvara rak-rana koja prijeđe sa grane na deblo. Šteta od gljive nije izravno velika, ali preko rak-rana lako u stablo uđu gljive truležnice. BAZIDIOSPORE -Biologija: Ovo je heterecijska gljiva s potpunim ciklusom razvoja. Stadij spermagonija i ecidija razvija se na jeli, a stadij uredosorusa, teleutosorusa i bazidija na zeljastim biljkama iz porodice Caryophyllaceae (Rod Stellaria). U proljeće bazidiospore nošene vjetrom padnu na izbojak jele. Tu klijaju i prodiru kroz koru u izbojak. Postoje navodi da bazidiospore inficiraju pup jele otkuda se micelij širi u koru izbojaka. Micelij prodire do kambija te prilikom podražaja to mjesto zadeblja. Micelij svojim metabolitima aktivira spavajući pup. Iz tog pupa se razvije izbojak koji ne raste previše u dužinu, ali se jako grana. Na izbojcima se razviju kratke blijedožute iglice na kojima se tijekom lipnja i srpnja stvaraju spermagoniji i ecidije tipa aecidium. Nakon pražnjenja ecidija iglice otpadaju, što se dešava već ljeti. Ecidiospore vjetar nosi na lišće zeljanica koje zaraze. Tamo se razvije više uredogeneracija, a pred kraj vegetacije razviju se teleutosorusi sa teleutosporama. U tom stadiju gljiva prezimljava. Te se ciklus ponavlja. 16. Sušenje hrastovih izbojaka i grana – Colpoma quercinum -Domaćin: Quercus spp. (lužnjak i kitnja u RH) Apoteciji na iglicama -Simptomi: Kora grančica i mladih stabalaca poprima crvenkasto smeđu boju, zatim zaraženi dijelovi odumru i postaju bjelkasti. Na odumrlim granama ljeti nastaju meke piknide. U jesen se na tim mjestima vide tamne linije na kojima je površina kore izdignuta. Tu nastaju pustule raspoređene poprijeko ili koso na grani. U tim su uzdignućima apoteciji gljive. Na grani ih bude veliki broj. -Štetnost: Kod nas na lužnjaku i kitnjaku. Uzrokuje bijelu trulež drva. Oboljela grana brzo truli i ugiba. Potrebna je predispozicija stabla za napad i razvoj bolesti. Različite su teorije o štetnosti i ako neki navode da je važna pri čišćenju stabala od grana. 17. Rak bukve – Nectria ditissima -Domaćin: Fagus spp. i Sorbus aucuparia *zaraza kroz rane kore, lisne ožiljke i prelome grana* - Simptomi: Mogu se vidjeti uzduž cijelog debla i po granama. Nastaju rak-rane i rakaste tvorevine. U početku nastaje nekroza kore na mjestu zaraze. Kora s vremenom otpadne kako gljiva prodire u drvo (otvorene rak-rane). Na rubu rana se nalazi ispupčenje koje predstavlja kalusno tkivo koje služi za zarašćivanje rane. Uz rubove rak-rana i rakastih tvorevina stvaraju se plodišta: bjelkasti sporodohiji ljeti i crvenkasti periteciji u proljeće koji s razvijaju u skupinama. -Štetnost: Otežan transport vode i hranjiva, ali zaraženo stablo ostaje na životu dugi niz godina. PERITECIJI 18. Venuće i sušenje bukovih grana – Nectria cinnabarina -Domaćin: Mnoge vrste listača, najviše bukva *zaraza kroz rane kore* - Simptomi: U proljeće venu tanke grane i zatim se suše. Deblje grane suše se sporije. Na kori grana se razviju brojna crvenkasta ispupčenja (strome). Na površini strome najprije se razvije konidijski stadij, a zatim peritecij. Strome su zajedno sa sporodohijima i peritecijaima najvažniji znak ove bolesti. Oni se počnu javljati na bazi grane pa se šire prema vrhu. Na oboljelom mjestu drvo poprimi smeđu boju, a javor zelenkastu. -Štetnost: Ona je zapravo saprofit na odumrlim i odrezanim granama, ali na oštećenim stablima se ponaša kao parazit. Može biti opasna u našim bukovim šumama. Ona je fakultativni parazit s odgovarajućim značenjem na crnom ribizlu, a pojavljuje se i kao uzročnik raka na bagremu. Parazit slabosti (gubitak vode).  19. Upala kore i rak topole – Cryptodiaporthe populea -Domaćin: Populus spp. -Simptomi: Najočitiji su na prijelazu iz jednogodišnjih u dvogodišnje izbojke, zatim u pazuhu grana, u zoni pupova i na ožiljcima listova. Na početku kora malo nabrekne te se zatim udubi kao da je udarena i počne mijenjati boju. Za točnu dijagnozu treba potražiti plodišta koja u svibnju i lipnju izbiju kroz mrtvu koru u obliku crnih spljoštenih piknida. Pri vlažnom vremenu iz piknida izlaze konidije u obliku sluzave kapljice, tamno bijele boje. -Štetnost: Najvažniji i najštetniji uzročnik bolesti kod topola. Isključivo štetna za mlade topole u rasadniku i u kulturi nakon presadnje. Ona je parazit rana. Štetna je samo pojedinih godina, odnosno kada postoje povoljni uvjeti za njezin razvoj. Vodni stres predisponira zarazi!!! KONIDIJE -Biologija: Razvija konidijski (anamorfni) stadij piknida poznat pod nazivom Discosporium populeum i savršeni (telemorfni) stadij peritecija. Savršeni stadij peritecija je manje poznat. Periteciji se razvijaju u jesen na starijim stablima na odumrlim vrhovima izbojaka, na rubu odumrle kore. Smatra se da askorpore iz peritecija nemaju značaja pri zarazi jer se stvaraju jednom godišnje i malobrojne su iako i one mogu zaraziti. Za zarazu su mnogo važnije konidije iz piknida. Piknide se razvijaju na mrtvoj kori u svibnju i lipnju, ali i tokom cijele godine. Konidije su veoma vitalne, kliju nakon 3-4 sata pri optimalnoj vlazi (98-100%) i temperaturi (0-35°C). Kada konidije dospiju na topolu, zaraze ju kroz otvore na kori. Zaraze su moguće tokom cijele godine, ali izražena su 2 maksimuma: travanj-lipanj, te rujan-studeni. Kada je topola zaražena micelij prodire u tkivo kore i luči toksine koji ubijaju susjedne stanice jer je C. populea pertofit i može naseljavati samo mrtve stanice. Gljiva prezimljava u zaraženoj kori. Kada je temperature popnu iznad 0° micelij se ponovno aktivira. Kada je srednja dnevna temperatura iznad 10° stupnjeva na kori se mogu opaziti nekroze. Periteciji se razvijaju u jesen, ali nemaju značaja Piknide →ZARAZA (4.-5.mj. i 9.-11.mj. vrhunci)  20. Rak kore pitomog kestena – Cryphonectria parasitica -Domaćin: Castanea , Acer, Carpinus, Fagus, Ostria, Quercus *hrast kitnjak u RH* -Simptomi: Razvija više simptoma. Jedna grupa je na izbojcima iz panja, tankim granama i mladim deblima jer imaju tanku i glatku koru. Prvo se pojavi malo ulegnuće kore sa promjenom boje. Nakon toga kora se počinje uzdužno raspucavati i nekrotizirati. Nekroza se ubrzano širi po duljini, a nešto sporije po širini s tendencijom da okruž izbojak, granu ili mlado deblo. Zbog raspucanosti kore i ugibanja kambija kora otpada i nastaju otvorene rak-rane. U tkivu rakastih tvorevina piknide se vide kao crvene točkice. Za vlažna vremena iz piknida u sluzi izbijaju konidije u obliku nepravilnih vitica. Kada se sluz osuši to se na kori vidi kao narančasti roščići. Ukoliko nekroza opkoli zaraženo mjesto, tkivo iznad toga odumire, a ispod izbijaju adventivni pupovi koji su jedan od karakterističnih simptoma. Siguran znak bolesti je i micelij gljive koji se lako uoči ukoliko se kora rascijepi u slojeve. Izgleda poput blijedožutih malih lepeza. Prvi znaci bolesti mogu se vidjeti u krošnji promjenom boje lišća. Na tim granama lišće požuti, zatim pocrveni pa posmeđi. To lišće u jesen ne otpada nego ostaje na grani tijekom zime. S obzirom na virulentnost gljive razlikujemo 3 grupe simptoma: 1) Aktivni rak – micelij brzo napreduje do kambija, na površini kore uočava se ulegnuće, zatim promjena boje, raspucavanje kore i otvoreni rak. Obilne žutosmeđe fruktifikacije. Odumiranje grane ili stabla vrlo očito. Ispod zaraženog dijela stvaraju se izbojci. Radi se o agresivnom tipu gljive. 2) Površinska nekroza kore – Micelij vrlo sporo napreduje i ne prodire do kambija. Fruktifikacije su vrlo rijetke ili ih nema. Česta hipertrofija oboljelog mjesta. Ne stvaraju se izbojci. Slabo virulentni tip gljive. 3) Kalusirajući rak – Micelij prodire do kambija. Oko rana se stvara kalusno tkivo s tendencijom zarašćivanja rane. Fruktifikacije rijetke ili ih nema. Izbojci rijetki. Po virulentnosti između tipova 1 i 2. Hipovirulentni soj zaražen je mikovirusom Cryphonectria hypovirus 1 (CHV 1). -Štetnost: Izaziva sušenje stabala pitomog kestena. Kod nas utvrđena još samo na hrastu kitnjaku, ali bez štete. Gljiva je vrlo agresivna i napada stabla bez obzira na vitalnost. KONIDIJE -Biologija: Gljiva razvija nesavešeni (anamorfni) stadij piknida, opisan kao Endothiella parasitica i savršeni (telemorfni) stadij peritecija. U prirodi se češće razvija konidijski (nesavršeni). U oboljeloj kori najprije se razviju piknide te njihov razvoj traje cijelu godinu. Gljiva jedino nije aktivna zimi. U piknidama se nalaze brojne veoma sitne konidije. Kasno u jesen poavljuju se periteciji po više njih zajedno. Oni se razviju u istoj stromi gdje i piknide. U peritecijima se razvijaju askusi s askosporama. Za vlažna vremena iz njih izlaze u sluzi konidije, odnosno askospore. C. parasitica je parazit rana i potrebno joj je ulazno mjesto na kori. Nakon zaraze gljiva u tkivo kore luči toksine (pertofit) i koje se dalje širi micelij. Na odumrlim dijelovima kore stvaraju se piknide i periteciji te se ciklus ponavlja. 21. Odumiranje listopadnog drveća – Phytophthora spp. -Domaćin: različite drvenaste vrste, rjeđe četinjače – npr. tisa. -Simptomi: Žućenje i prijevremeno otpadanje lišća, odumiranje grana i cijele krošnje. Iz debla počinje curiti tekućina smeđe boje (KRVAREĆI RAK). Ispod kore nalaze se smeđe do crvenosmeđe jezičaste nekroze stanica floema, jasno odvojene od stanica drva. -Štetnost: Gotovo uvijek stablo smrtno stradava. 22. Neprava srž i piravost bukovine - Bukva je bakuljava vrsta na kojoj se često pojavljuje neprava srž nazvana crveno srce, koje je podložno specifičnoj truleži tzv. piravosti. Neprava srž nastaje kao obrambena reakcija na prodor zraka, odnosno kisika. Kada kisik prodre u deblo, on na žive stanice djeluje kao otrov. Stanice se brane osržavanjem i stvaranjem tila sa svrhom da spriječe daljnje prodiranje zraka, odnosno stvaraju nepravu srž. Ako kroz različite otvore na drvu uđu gljive uzročnice truleži, tada se javlja posebni tip truleži tj. piravost (specifičan oblik bijele truleži). Piravost uzrokuje više specifičnih gljiva. Drvo trune u različitim dijelovima različitom brzino iz razloga što nisu svi dijelovi jednako osržili.  23. Antraknoza i rak jasena – Hymenoscyphus fraxineus -Domaćin: Obični i poljski jasen Apoteciji na iglicama -Simptomi: Odumiranje je zapaženo u krošnjama stabala i obuhvaća velik broj simptoma: venuće i prijevremeno opadanje lišća, nekroze lišća, pupova, lisnih peteljki i kore, odumiranje izbojaka i grana, rakaste tvorevine na izbojcima granama i deblu te diskoloraciju drva smeđe do sive boje. Nekrotizirani dijelovi kore variraju u boji i veličini te se uvijek pojavljuju bez sluzastih izlučevina na granama i deblu. Na bolesnim stablima često dolazi do stvaranja zamjenskih izbojaka na granama i deblu. Simptomi su izraženiji na stablima ispod prosječne veličine, na jedinkama slabijeg rasta u sastojinama gustog sklopa te mladim sadnicama. Mlađa zaražena stabla odumiru kroz nekoliko godina, a kod starijih bolest poprima kronični karakter. Konidijski stadij: Chalara fraxinea -Štetnost: Bolest je kroničnog karaktera i ne postoje nikakve mjere zaštite. Razvoj bolesti najviše ovisi o vitalnosti biljke domaćina. ASKOSPORE -Biologija: Savršeni stadij naziva se Hymenoscyphus fraxineus, plodišta ovog stadija, apoteciji, razvijaju se ponajprije na prošlogodišnjim lisnim peteljkama u listincu, rjeđe na izbojcima odumrlih jasenovih sadnica. Apoteciji nastaju od srpnja do rujna na površini pocrnjelih dijelova supstrata (pseudosklerocij), ali se mogu pojaviti i ranije tijekom svibnja i lipnja. Mladi apoteciji su bijeli i krem boje dok stariji i osušeni poprimaju smeđu boju. Biologija vrste nije još u potpunosti razjašnjena. U odnosu na sluzave, ljepljive konidije C. fraxinea, askospore H. fraxineus se rasprostranjuju vjetrom, čime se može objasniti brzo širenje ovog patogena. Askospore se oslobađaju od lipnja ili srpnja, sve do rujna. Velika količina oborina i visoka zračna vlaga pogoduju oslobađanju askospora i povećavaju uspješnost infekcije. Lisna peteljka = rahis  BOLEST PROVODNIH ELEMENATA – TRAHEOMIKOZA 24. Holandska bolest brijesta – Ophiostoma ulmi, O. novo-ulmi -Domaćin: Ulmus spp. i Zelkova serrata -Simptomi: Holandska bolest brijesta može se razvijati u KRONIČNOM I AKUTNOM obliku. AKUTNI - zeleno lišće naglo vene i suši se. To se najprije opaža na najmlađem lišću, a zatim i na starijem u cijeloj krošnji. Nakon sušenja su listovi još zeleni, a zatim požute i otpadnu. Vrhovi mladih zelenih izbojaka se savijaju kukasto (zimski mjeseci!). Kora se na deblu i granama također polako suši. Akutni oblik se obično javlja u mlađim stablima i ona se osuše iste godine nakon zaraze ili sljedećeg proljeća. KRONIČNI - vene lišće na starijim granama, a najviše pri vrhu krošnje (tu lišće dugo ostaje na stablu). Krošnja kasno ozeleni, rijetka je, lišća je manje, rumenkasto je i otpada cijelo ljeto. Taj oblik bolesti je tipičan za starija stabla. -Štetnost: Podložna stabla brijestova bez obzira na dob. Ovo je tipična traheomikoza jer se gljive razvijaju u provodnim elementima brijesta - trahejama. U trahejama gljive razvijaju stanice slične kvascima koje se umnažaju i šire stvarajući toksin koji stimulira razvoj tila, koje djelomično zatvaraju traheje. Zbog toga je onemogućen protok biljnih sokova, a kao posljedica se javlja venuće, zatim sušenje grana ili stabla. Bolest je vrlo štetna jer uzrokuje propadanje i sušenje zaraženih stabla. Ceratoulmin – je protein i smatra se da je to glavni toksin venuća koji je odgovoran za pojavu simptoma i za razvoj bolesti na brijestovima zaraženim gljivom O. novo-ulmi. KONIDIJE -Biologija: Obje vrste imaju sličnu biologiju. O. ulmi razvija dva konidijska stadija te savršeni stadij. O. novo-ulmi također razvija konidijski i savršeni stadij. U provodnim elementima O. ulmi razvija hife poput kvasca koje se brzo šire kroz provodne elemente (do 5m/24 h). Taj je stadij svrstan u rod Sporothrix, a spore se nazivaju micelijske konidije. U hodnicima ličinki potkornjaka razvija se tipični micelij koji razvija konidijski stadij nazvan Graphium ulmi. U tom stadiju konidiofori su skupljeni u snopove nazvane koremiji na čijim vrhovima nastaju u sluzi brojne konidije. Savršeni stadij nazvan O. ulmi pojavljuje se rijetko, a periteciji se razvijaju na supstratu ili djelomično u njemu. U peritecijima se razvije obilje askospora. Za širenje bolesti najvažnije su konidije roda Graphium (konidijski stadij-Graphium ulmi ). Spore tih gljiva prenose u prvom redu potkornjaci (Scolytus scolytus i S. multistriatus ). U hodnicima tih potkornjaka nalaze se različite gljive koje omekšavaju drvo pa ga ličinke lakše jedu, svojim disanjem u hodnicima održavaju i reguliraju vlagu, te služe kao hrana ličinkama. Ako se među gljivama u hodnicima nalazi koja vrsta iz roda Ophiostoma, potkornjaci će je prenijeti na drugo stablo tako što u proljeće imaga jedu konidije i one se nalijepe na njihova tijela. Kad izađu van, odlaze na regeneracijsko žderanje te u pazušcima tanjih grana nagrizaju koru i stvaraju male ranice. Na ranice i oko njih izmetima izbace pojedine konidije, a tu padnu i one s njihova tijela. Te konidije kliju, probiju se u traheje ovogodišnjega goda i bolest se dalje razvija. Potkornjaci mogu prenositi spore na veliku udaljenost. Što je veći broj potkornjaka veće su šanse za prijenos spora. Bolest se može lako širiti žilnim kontaktom bolesnih i zdravih stabla. Konidijski stadij: Graphium ulmi TRULEŽNICE 1) BIJELA TRULEŽ – Razara lignin te ostaje celuloza pa je trulo drvo bjelkasto i zbog toga se zove bijela trulež koja se raspada u vlakancima 2) SMEĐA TRULEŽ – Razara celulozu te se nagomilava lignin zbog čega trulo drvo posmeđi. Raspada se u komadima (kubična trulež) *Uzročnici truleži drva su paraziti rana!* 25. Mednjača – Armillaria spp. -Domaćin: Veliki broj listača i četinjača -Simptomi: Bijela trulež. Gljiva napada korijen odakle se širi u pridanak. Na četinjačama se suše pojedine grane, a u pridanku curi smola. Na hrastu se može primijetiti promjena boje lišća uslijed odumiranja grana. U jesen oko starih zaraženih panjeva izrastaju plodna tijela koja su najsigurniji znak bolesti. Također siguran simptom su rizomorfe ispod kore (gusti spletovi hifa. Daljnji simptom je bioluminijencija hifa. Odnosno natrulo drvo noću svijetli, ponekad tako jako da izgleda kao početak požara, unutarnji dio rizomorfe na zraku u tami svijetli zeleno. Plodišta na stapkama medasto-žute do smeđe boje s lamelama. -Štetnost: Vrste iz roda Armillaria mogu biti saprofitske ili parazitske. Parazitske vrste su A. melea i A. ostoyae. Obje uzrokuju štete i na četinjačama i na listačama, ali je prva uglavnom parazit listača, a druga četinjača. 26. Borova guba – Phellinus pini -Domaćin: Alepski bor, primorski bor i pinija -Simptomi: Na otvorima odumrlih grana ili ispod suhih batrljaka pojave se plodna tijela gljive. P. pini ima plodna tijela 5-12 cm velika, višegodišnja, tamnosmeđe boje, vrlo tvrda. -Štetnost: Zaraza teče preko osušenih ostataka grana u deblo. Kad micelij dospije u drvo, smjesti se između srži i bijeli bora, odakle se širi prema gore i prema bazi debla. Natrulo se drvo raspada po godovima (u napretku bolesti strunu svi, pogotovo u središnjem dijelu srži). Na kraju ju trulež bijele boje s rupicama u razorenom drvu. 27. Špatulasta lističarka – Schizophyllum commune -Domaćin: listače -Simptomi: Plodište je s gornje strane bjelkasto, dlakavo, listići su sivkasti do crvenkasti, uzdužno špatulasti. -Štetnost: Uzrokuje bijelu trulež i piravost bukve. Nije opasna jer ne prodire duboko u drvo. Prvi je stanovnik svježe oborenih stabala i česta na stovarištima na suncu. U Europi jedina vrsta iz tog roda. 28. Bukova guba – Fomes fomentarius -Domaćin: listače (bukva, breza, hrast) -Simptomi: Najpoznatija i najuočljivija guba u šumama listača. Uzrokuje bijelu trulež. -Štetnost: Slabi parazit rana. Prolistala bukva na čijem se deblu nalaze plodišta može se samo od jednom prelomiti uslijed vjetra. Prije bila važna zbog potpale. U srednjoj Europi napada bukvu, u sjevernoj Europi brezu, a na Sredozemlju hrastove. ____ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 29. Žuti kruh – Laetiporus sulphureus -Domaćin: veliki broj listača ( vrba, bagrem, opasna za stare hrastove) -Simptomi: Prepoznaje se po velikim, plosnatim, kao crijep složenim plodnim tijelima – gornja je strana crvenkastožuta, a na donjoj sumporno žute rupice. Plodna tijela se pojavljuju od svibnja do jeseni, posebice na starijim stablima od baze debla pa visoko po deblu i granama. Uzrokuje jaku smeđu trulež. -Štetnost: Opasni neprijatelj starih hrastova. Pretvara srž debla i debljih grana u smeđocrvenu, svijetlosuhu, kockasto ispucanu i u prah zdrobljenu masu i uzrokuje šupljinu u gotovo cijelom stablu. 30. Vukovo meso – Fistulina hepatica -Domaćin: hrast i kesten -Simptomi: Uzrokuje smeđu prizmatičnu trulež. U drvu najprije nastaju smeđe pruge. U tom stadiju drvo još ne gubi tvrdoću i cijenjeno je za furnir i stolariju. Plodište izrasta na deblima i panjevima u jesen. Ona su jednogodišnja, sočna, mesnata, crvene boje. Iz oštećenih dijelova plodišta cijedi se crvenkasta tekućina. -Štetnost: Nalazi se u starijim hrastovim sastojinama. Gljiva nije jako agresivna. 31. Brezova guba – Piptoporus betulinus -Domaćin: breza -Simptomi: Uzrokuje jaku smeđu trulež. Brezova je guba kada je pravilno razvijena poluokrugla ili bubrežasta, na bazi često s jednim kratkim dijelom pričvršćena za drvo. Gornja strana je ne zonirana, svijetlosmeđa ili smeđa pokrivena tankim kožastim slojem koji se da odvojiti. Prema položaju plodišta možemo znati je li naraslo prije ili nakon obaranja stabla. -Štetnost: Najvažniji parazit na brezi i obično prodire kroz osnove grana u deblo. Napada stare i oslabljene breze. Na oborenoj brezi gljiva raste još nekoliko godina. ŠTETE ANTROPOGENOG I ABIOTIČKOG UZROKA 32. Mehanička oštećenja na kori pri sječi i izvlačenju -Pri nestručnom i nepažljivom procesu sječe i izvlačenja drvnih sortimenata dolazi do oštećivanja kore dubećih stabala uslijed udaraca zadanih prolaskom mehanizacije ili udaranjem drvnih sortimenata o pridanke dubećih stabala. Rane koje se stvore na oštećenim mjestima, mjesta su zaraze gljivama truležnicama ili dolazi do nepravog srca i piravosti kod bukve npr. Pri sječi treba obratiti pažnju na smjer obaranja stabla u svrhu što manjeg nastanka štete na dubećim stablima. Pri izvlačenju treba zaštiti ona stabla koja ostaju u sastojini i paziti da se ne ranjavaju sortimenti koji se izvlače. Trupce što prije odvesti iz sastojine kako bi se spriječila diskoloracija drva i razvitak truleži oborenoga drva. 33. Pukotina od mraza (zimotrenost) -Duguljasta uzdužna pukotina, najčešće na južnim stranama. Ishodište je najčešće na deblu na mjestu gdje je zarasla grana. Simptomi nastaju zimi i u proljeće. Uzrokuju ih niske temperature povezane s insolacijom. Obično pukotine dobro zarastu, moguć je napad truležnica. 34. Štete od suše -Naročito breze, javori, obična bukva, johe, smreke, ariši, tuje, … Uzročnik je akutni vodni stres (nedostatak padalina). Suša se različito odražava, ovisno o godišnjem dobu i staništu. Proljetna suša pokazuje simptome u istoj godini, a ljetna sljedeće godine. Simptomi su nekroza ruba lista i savijanje prema bazi. Prijevremeno odbacivanje lista/iglice od ruba krošnje prema unutrašnjosti. Otpadanje izbojaka kod topola i hrastova ili kore kod platane. Posljedice su slabija fiziološka kondicija, redukcija asimilacijske mase, povećana opasnost za pojavu sekundarnih štetnika, stabla mogu odumrijeti. Mjere zaštite ne postoje, eventualno dodavanje vode za pojedinačna stabla i orezivanje. 35. Suncožarne rane -Stradavaju stabla tanke kore, naročito obična bukva i javori. Uslijed jakog zagrijavanja debla dolazi do odumiranja kore. Dodatni izvor može biti refleksija sunčevih zraka u gradovima. Sunčeva toplina prouzrokuje odumiranje stanica floema i kambija što dovodi do fiziološke slabosti (ili smrti) stabla te daljnjeg propadanja napadom gljiva truležnica. Mjere zaštite su umatanje debla u jutene trake, oblaganje stabljikama trske (vodeći računa da se ispod obloge ne zadržava prekomjerna vlaga), zasjenjivanje kore mladih posađenih stabala i sl. Zapravo je najjeftiniji i najsigurniji način izbjegavanje sadnje vrsta tanke kore na mjestima izloženima suncu. ŠTETNE POLUPARAZITSKE BILJKE 36. Bijela imela – Viscum album - Domaćin: V. album ssp. album-bjelogorica; ssp. abietis-jela; ssp. austriacum-bor -Simptomi: Grmoliki vazdazeleni poluparazit na gornjim granama i deblu. Duguljasti listići nalaze se na dugim peteljkama na dihotomski razgranjenim izbojcima. Bobice (plodovi) su bijele boje i ljepljivi -Štetnost: Oduzima stablu vodu i mineralne tvari što dovodi do slabljenja i odumiranja. Osim toga imela biljci pravi i zasjenu jer su smještene u gornjim dijelovima krošnje. Mjera zaštite je pravovremeno rezanje imele u zdravo dijelu grane jer ona svojim sisaljkama (haustorijima) prodire u drvo. Zaraza imelom raste u skladu s osutosti krošanja jele. -Biologija: Ptice nakon hranjenja kljun uljepljen bobicama čiste od koru drveta te na taj način rasprostiru imelu. Za klijanje sjemenke je, za razliku od većine ostalih biljaka, potrebna svjetlost. Pri klijanju razvije se posebni organ za pričvršćivanje biljke za granu domaćina. Zatim se razvije sisaljka koja izlučuje enzime koji rastvaraju stanice kore i dolazi do prodiranja u tkivo domaćina. Sisaljkama (haustorijama) imela iz provodnog sustava domaćina crpi vodu i mineralne tvari, dok organske tvari sama asimilira (poluparazit). Cvjetovi jednospolni i dvodomni. 37. Žuta imela – Loranthus europaeus - Domaćin: Hrast i pitomi kesten -Simptomi: Slično kao i kod bijele imele. Grmolike izrasline u krošnji. Zimi bez lišća i sa žutim ljepljivim bobicama (plodovima). -Štetnost: Stablo slabi zbog odumiranja vode i hranjiva. Jaki napadi dovode do odumiranja. Mjere zaštite iste kao i kod bijele imele.