Francuska revolucija (1789): Povijest, uzroci i posljedice PDF

**[REVOLUCIJA U FRANCUSKOJ ]** **STANJE U PREDREVOLUCIONARNOJ FRANCUSKOJ** - revolucionarni proces u Francuskoj započinje 1878., vlada saziva skupštinu prvaka -- izaziva u Francuskoj živu aktivnost koja je prvo zahvatila plemstvo i parlamente - međurazdoblje od dvije godine između saz...

**[REVOLUCIJA U FRANCUSKOJ ]** **STANJE U PREDREVOLUCIONARNOJ FRANCUSKOJ** - revolucionarni proces u Francuskoj započinje 1878., vlada saziva skupštinu prvaka -- izaziva u Francuskoj živu aktivnost koja je prvo zahvatila plemstvo i parlamente - međurazdoblje od dvije godine između saziva skupštine prvaka i saziva Generalnih staleža naziva se „aristokratskom pobunom" - da bi izbjegao otpor povlaštenih dijelova društva ministar Calonne shvatio je kako je bolje da njegove reformske projekte ponajprije prihvate pripadnici povlaštenih staleža, ali ne okupljeni u svojim konstitutivnim tijelima, nego u skupštini prvaka sastavljenoj po njegovom izboru - njegov plan načelno je podržavao jednakost svih pred novim nametom, „teritorijalnom subvencijom", koja bi trebala zamijeniti dvadesetinu, predložio je i brisanje duga klera preuzimanjem zakupa vlastelinskih prava Crkve **PRVACI** - skupština prvaka sastala se 22.2.1787., članovi bili oporba Calonneu, odbili prijedloge generalnog kontrolora, Luj XVI. je otpustio Calonnea i pozvao nadbiskupa iz Toulousea, vođu oporbe u skupštinu prvaka - on je shvatio da samo Calonneov plan može omogućiti ravnotežu, iz njega izbacio određene točke, ali ostavio „teritorijalnu subvenciju", no prvaci ostaju nepopustljivi, što je značilo ponovno zahtijevanje sazivanja Generalnih staleža -- Luj XVI. to odbija i raspušta skupštinu 25.5.1787. - naposljetku se pokazalo da je financijsko ozdravljenje povezano s reformom režima i da se deficit nalazio u „nacionalnoj riznici" nakon raspuštanja skupštine dolazi do predstavljanja reforme parlamentima, to je učinio Briene - sud velikaša prihvatio neke reforme, ali odbija teritorijalnu subvenciju te zahtijeva sazivanje Generalnih staleža (24. srpnja) - izgon parlamenta u Troyes, ostali francuski viši sudovi združili su se u pariškom parlamentu te podržali pobunu aristokracije -- vlada povlači teritorijalnu subvenciju, ponovno je sazvala parlament u Parizu i najavila sazivanje Generalnih staleža za 1792. - kraljevska sjednica 1787. -- Brienne iznosi parlamentu prijedlog zajmova -- parlament oštro kritizira financijske politike vlade i Crkve, kralj obećao ranije sazivanje GS te potvrdio zajmove - kralj izjavljuje kako će, ako popusti narodu, od monarhije stvoriti magistarsku aristokraciju, a upravo su to parlamentarci željeli učiniti od Staleža -- da bi to napravili moraju očuvati podršku buržoazije, predstavljajući se kao zaštitnici „prava naroda" -- 3.5.1788. se pozivaju na temeljne zakone kraljevstva: izglasavanje nameta prinadležnosti Generalnim staležima, Francuzi ne mogu biti proizvoljno ni zatočeni ni uhićeni, svete povlastice zakona i tradicije su nepovredive - reforme koje je donio Lemoignon (lišio parlamente njihovih temeljnih nadležnosti) potaknule revoluciju po cijeloj Francuskoj - parlamenti nisu htjeli popustiti i pobuna je izbila u velikom dijelu gradova gdje su zasjedali vrhovni sudovi - osim povlaštenih tijela, koja su do tog trenutka vodila otpor protiv vlade, osnovana je stranka koja se odredila kao „narodna" ili stranka „patriota" prema uzoru na američke, nizozemske i belgijske revolucionare, vođe stranke novačeni među liberalnim plemstvom (i ostalim obrazovanim pukom) - ujedinjeni s povlaštenima patriotu su zahtijevali izravno sazivanje Generalnih staleža, no odvojili su se od aristokracije i tražili „udvostručenje" Trećeg staleža, tj. „glas po glavi" te sastavljanje ustava, ubrzo će patrioti zamijeniti parlamente u vođenju pokreta - Brienne kapitulirao, na njegovo mjesto dolazi Necker (uživa potporu patriota),5.7.1788. najavljeno sazivanje Generalnih staleža za 1.5.1789., nema odredbi vezanih uz glasove, no uvedena sloboda tiska (Francuzi pozvani iznijeti vlastite stavove o reformi države) -- drži pokret živim, omogućuje patriotima da raspravljaju o svojim programima - 6.11.1788. Necker saziva skupštinu prvaka (da bi povlašteni sami pristali na udvostručenje i glasovanje po glavama) -- oni traže da GS budu sazvani u obliku iz 1614. te najavljuju revoluciju koja se sprema - na odboru 27.12. uspio je da kralj prihvati udvostručenje broja predstavnika Trećeg staleža, ali nije uspio ishoditi odluku o glasovanju (izaziva dodatnu uznemirenost) **OD SAZIVANJA GENERALNIH STALEŽA DO ZAUZIMANJA BASTILLE** - 1788\. najgora žetva -- rast cijene žitarica i kruha -- bijeda i financijski problemi -- tri rješenja: državni bankrot, duboke reforme koje predvode jaki ministri s kraljevom podrškom te obraćanje Generalnim staležima -- sazivanje GS neizbježno, a kada se to podudara s ekonomskom krizom dolazi do ubrzanja revolucionarnih pokreta - zahtjevi GS („glas po glavi") počeli su približavati povlaštene kralju, no „aristokratsku pobunu" koja je dvije godine paralizirala kraljevu vladu, nakon siječnja 1789.zamijenila je živa buržoaska oporba koju je podržavala velika masa seljaka koja je tada činila 90% stanovnika - u srpnju 1789. oporba se pretvorila u široki revolucionarni pokret, koji je obuhvatio gotovo cijeli narod (seoske mase, buržoaziju, čak i dio povlaštenih) - 1789\. -- organizacija izbora za GS, određen modalitet: pravo glasa imaju oni koji navrše 25 i plaćaju porez - nijedan se uvjet nije tražio za pravo biranja, premda je glasovanje za zastupnike Trećeg staleža imalo nekoliko stupnjeva, birači su svojim opunomoćenicima predavali cahiers -- papirić, bilježnca na kojima su bile napisane njihove „žalbe" - u cahierse Trećeg staleža, i ponajviše, u cahiersgeneraux, tj. one koji su sastavljani u sjedištima sudskih okruga, buržoazija je mogla, zahvaljujući svojem utjecaju, unijeti svoje najvažnije zahtjeve: izglasavanje ustava, ukidanje povlastica i ekonomski liberalizam - monarhijsko uređenje nije osporavano - u 1000 cahiersa nalazili su se glasovi obrtnika i seljaka te njihovi prigovori protiv feudalnog režima - povlašteni iskazivali privrženost kralju, ali su prepoznavali potrebu provođenja reformi, nisu imali namjere odreći se vlastitih povlastica i feudalnog režima - u Parizu u predgrađu Saint Antoine 28.4. buknula je velika pobuna - knjižica *Što je treći stalež?*, Emmanuel Joseph Sieyes -- navodi glavne crte političkog problema Francuske na kraju „starog režima", kritika društva utemeljenog na povlaštenom staležu, treći stalež nije ništa značio u političkom sustavu **NARODNA SKUPŠTINA** - GS otvorio kralj u Versaillesu 5.5.1789. -- Treći stalež se borio za zajedničko utvrđivanje ovlasti i glasovanje jedan čovjek -- jedan glas (jedino to može ostvariti učinkovitost reformi) - 10\. lipnja Treći stalež poziva druga dva da se udruže -- prihvaćaju smo liberalni plemići i župnici - 17.6.1789. Treći stalež izjavljuje da osniva Narodnu skupštinu, ubrzo preuzimaju odobravanje nameta, privremeno potvrdivši postojeće -- ta odluka značila da ako kralj i povlašteni ne prihvate njihove prijedloge, oni bi mogli proglasiti obustavu ubiranja nameta - Luj XVI. izdaje zapovijed da se zatvori dvorana za sastanke - zastupnici se zaklinju da se nikada neće razdvajati te da će se sastajati gdje god bude potrebno - kralj 23.6.na „kraljevskoj sjednici" ukida odluke Trećeg staleža - Treći stalež ostaje u dvorani i ne odstupa od vlastitih odluka donesenih u ime naroda -- Mirabeau se suprotstavlja kraljevu izaslaniku - 27\. lipnja kralj popustio: dopustio da se kler i liberalno plemstvo udruže sa zastupnicima „općina" i poziva protivnike da oforme Narodnu skupštinu - odobrenje NS je samo prividno, kralj trebao vrijeme da okupi vojnike oko glavnog grada - seljaci i gađani ubrzo shvatili da su se svi povlašteni udružili kako bi se oduprli zahtjevima naroda, utoliko što su htjeli da kralj ishodi raspuštanje GS - strah od „aristokratske urote" protiv „volje naroda" -- strah među građanima i seljacima - 12.7. se saznalo za novi otkaz Neckeru, što je bio uvod u udar koji je kralj smišljao - 14.7 -- narod napao spremišta oružja i zauzeo Bastillu, oružarnicu i državni zavor, simbol kraljeve samovolje - pobunjeni parižani osnovali su ustaničku općinu, narodnu stražu i usvojili trobojnu kokardu - iznenađen opsegom pobune Luj XVI. poziva Neckera i 17.7 odlazi u Pariz da bi potvrdio gotov čin - revolucija se proširila Francuskom, naoružani narod prisvojio općinsku vlast, no pobunjenici su se bojali jedni drugih tako da je krajem srpnja Francusku zahvatio neobičan fenomen „veliki strah" -- utjecao na razvoj revolucije što se tiče seoskog svijeta -- žustro zatražili ukidanje feudalnog režima - građani, jedini predstavnici Trećeg staleža u NS -- namjeravali sastaviti ustav koji bi trebalo proglasiti zajedno s osobnom slobodom, jednakošću pred zakonom i poštivanjem vlasništva, shvatili su da je samo vlasništvo ugroženo budući da se feudalna prava i desetine, čije su izravno ukidanje zahtijevali seljaci, činili oblike vlasništva - seoski ustanak trebalo je hitno okončati jer je zaprijetio imovini građanstva, stoga su zastupnici TS branili zahtjeve seljaka s ciljem obuzdavanje revolucionarnog pokreta -- taj prešutni savez građanstva i seljaštva omogućio je Revoluciji postizanje najradikalnijih i najpresudnijih rezultata - 4.8.1789. Skupština u zanosu donosi odluke o ukidanju feudalnog režima i povlastica, o poreznoj jednakosti te o ukidanju desetina -- vijesti se brzo šire -- neredi na selima prestali, skupština mirno mogla nastaviti svoj posao - američke deklaracije o pravima jako „američke", francuske rade u korist čovječanstva - Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 26.8.1789. -- potvrdila NS -- ljudi se rađaju i ostaju slobodni i jednaki u pravima, cilj svakog političkog udruživanja jest očuvanje prirodnih i nezastarivih prava čovjeka (sloboda, vlasništvo, sigurnost i otpor potlačivanju), podrijetlo svakog suvereniteta u narodu, vlast mora proizlaziti iz naroda, sloboda -- može se činiti sve ono što ne šteti drugome, zakon izraz opće volje -- svi građani imaju pravo sudjelovati (osobno ili preko zastupnika) u stvaranju zakona, zakon mora biti isti za svakoga, čovjek može biti uhićen i zatvoren samo u slučajevima određenim zakonom i na način na koji on to propisuje, svaki se čovjek smatra nevinim dok ga se ne proglasi krivim - francuska Deklaracije -- zamišljena tako da se može primijeniti u bilo kojoj zemlji i bilo kojem vremenu, ona je rezultat kompromisa koje su iznosili različiti zastupnici, posebno Sieyes i La Fayette, naglasak na slobodu, no ne spominje se sloboda vjere, prebivališta, industrije i trgovine, okupljanja, udruživanja i obrazovanja - pravo vlasništva nalazi se među „nezastarivim prirodnim pravima", a posljednji članak navodi da je vlasništvo nepovredivo i sveto - kralj može biti opunomoćenik naroda, narodni suverenitet nije djeljiv -- staleži se ne mogu održati, zakon izraz volje pa svaki napad na javni red mora biti suzbijen - PRAVA ŽENE I GRAĐANKE 1791. izjava spisateljice Olympe de Gouges - u predgovoru se ističe da je pomanjkanje prava žena uzrok korupcije vlade i javnih nedaća, traži opće pravo glasa i reviziju bračnih ugovora - žena se rađa slobodna i ima ista prava kao i muškarac, razlike mogu biti samo utemeljene na društvenoj koristi, imaju prava na slobodu, vlasništvo, sigurnost i otpor potlačivanju, narod je savez i žena i muškaraca, sloboda izražavanja misli i nazora - eksplozija Deklaracije na prvi mah uznemirila kralja, razmišljao o oružanom napadu te poziva nove trupe - na takve okolnosti te na porast cijena i većom oskudicom pariški je puk, kao i u srpnju, odgovorio ustankom - 5.10 -- povorka žena, koja je slijedila nacionalnu gardu, kreće u Versaille, a 6. je odatle u Pariz dovedena kraljevska obitelj - kralj je Tuileriesu već bio zatvorenik, talac patriota, skupština ga je slijedila u glavni grad i tad je usvojila Sieyesovu teoriju o ustavotvornoj vlasti - odlučila je da Narodna i Ustavotvorna skupština budu nadređene kralju i da kralj ne može odbaciti ustavnu odluku - Skupština počela uživati diktatorska ovlaštenja te dvije godine suvereno vlada Francuskom, ali je bila pod velikim pritiskom naroda - ne više kao državljani nego kao građani, patrioti se okupljaju u klubu da bi raspravljali o državnim poslovima - za klubove najodlučnijih patriota ustalio se naziv jakobinci (pariško društvo „prijatelja Ustava" koje i je vodilo imalo sastanke u blagovaonici samostana Jakobinaca - ti klubovi vršili su aktivan nadzor nad lokalnim poslovima, iritirali su vlasti, prijavljivali su aristokrate - sloboda tiska -- novine izražavaju sve težnje (i desničarske i ljevičarske) - u tim okolnostima je, od listopada 1789. do rujna 1791., US utemeljila novi režim, čije su pojedinosti nedvojbeno trebale biti privremene, no čije najvažnije crte još predstavljaju snagu moderne Francuske **UKIDANJE FEUDALIZMA I MODERNE REFORME** - US za cilj ima stvaranje novog režima (ustavne monarhije, na načelima Deklaracije) - s jedne strane US je uništila *ancienregime*, no nije to učinila odmah, uništila je jednu instituciju kako bi stvorila drugu, sposobnu ju zamijeniti, stare institucije su i dalje postojale, a mnoge su se nove manje -- više ugledale na stare - društvo *ancienregimea* počivalo je na hijerarhijama i povlasticama, a Deklaracija proglašava jednakost pred zakonom - US pokušala uključiti takvu jednakost u institucije, no ne uspijeva - 4.8.1789. ukinuta su tri staleža na koja je Francuska podijeljena i osobnu ovisnost (u Fr još milijun i pol kmetova) te priznala građanska prava strancima i glumcima - priznavanje jednakosti Židovima izazvalo rasprave te je odluka o tome donesena tek 27.9.1791. - jednakost pretpostavljala jednakost rasa -- ukidanje ropstva u francuskim kolonijama, predstavnici francuskih doseljenika ustali jer bi to značilo propast kolonija - skupština ih je poslušala, no to izaziva eksploziju u kolonijama, koja će izazvati propast plantažera - svi Francuzi dobili pravo dobivanja bilo koje službe -- plemstvo gubi monopol nad visokim službama, okoristilo se građanstvo (obrazovani, imaju mogućnosti) - društvene klase utemeljene na zemljišnom, kapitalističkom ili industrijskom vlasništvu 1789. zamijenile su staleže koji su se temeljili na povlasticama - ukidanje feudalnog režima 4.8.1789. izglasala Skupština, način provedbe objavljen 15.3.1790. poražavajuća -- samo „počasna" i osobna feudalna prava te desetina bili besplatno ukinuti, a brojni nameti i kraljevska prava morali biti otkupljeni - seljaci se smatrali izigranima te počinju neredi -- tek su Zakonodavna skupština i Konvent, nakon preokreta na vlasti, seljacima bez ikakve odštete ukinuli svaki trag feudalnog režima - od svibnja 1970. javnost razmatra mogućnost prodaje dobara klera kako bi podmirili krizu - Mirabeau -- dobra klera bit će stavljena na raspolaganje narodu i poslužit će za podmirivanje duga, država će se brinuti za troškove bogoštovlja, a plaće će biti određene tako da se ukloni skandalozna razlika između župnika i biskupa **PRODAJA CRKVENIH DOBARA I EKONOMSKE REFORME** - Država je 2.11. zaplijenila crkvena dobra koja su trebala biti jamstva za emisiju jedne vrste papirnatog novca „asignata" (doznaka) - asignati -- trebali poslužiti za podmirivanje državnog duga, ali će biti upotrijebljeni za sticanje nacionalnih dobara - kupci morali platiti samo 12 -- 30% kupovne cijene, ali koliko god cijena bila mala, većina nadničara je sav svoj novac potrošila na kruh čija je cijena 1789. bila vrlo visoka - prodaje na dražbama, okoristili se seljaci koji su već posjedovali zemlju, građani, plemići i pokoji župnik - prodajom nacionalnih dobara ne smanjuje se broj seljaka bezemljaša - asignati pomogli otplaćivati dug, no starom dugu se pridružio novi, nastao zbog obveze nadoknađivanja svih ukinutih službi - 1791\. dolazi do pada vrijednosti asignata zbog sve većih emisija (jer se nameti više nisu ubirali -- blagajna prazna) - gube trećinu svoje vrijednosti, stvorena monetarna kriza (do 1797.) - Skupština nadahnuta idejama fiziokrata i ekonomista: pustite neka svatko čini što hoće i neka sve ide svojim tokom - US priznala svim Francuzima slobodu u ograđivanju i obrađivanju njihove zemlje -- vlasnici izvukli korist, radnici koji su koristili pravo slobodne ispaše gledali kako se privatizira njihov resurs - US potiče agrarni individualizam -- dolazi do povećanja broja pojedinačnih imanja -- izražena rascjepkanost zemlje - 1791\. -- ukidanje cehova (jer uživaju isključive povlastice) - LeChapelier -- traži zadržavanje starih policijskih naredbi koje su branile radnicima udruživanje u sindikate, „koaliranje" i stupanje štrajka -- US izglasala - mostarine, cestarine i najveći dio neizravnih nameta ukinut - državna ubiranja morala proizlaziti iz izravnih poreza, tj. doprinosa -- zemljišnog poreza, poreza na pokretnu imovinu, oporezivanja trgovačkih djelatnosti - u brojnim pokrajinama sloboda prometa i trgovine pšenicom izazvala nerede - u vanjskoj trgovini US daje prednost interesima velikih trgovaca pred principima -- ukinula povlastice lukama, trgovačkih kompanija (posebno Indijske), no očuvala je sustav zaštitnih carina i iskazala neprijateljstvo u trgovačkim ugovorima sa Sjedinjenim Državama (1778.) i s VB (1786.) koje su snizile carinske tarife - kolonijalna trgovina ostala strogo regulirana unatoč prosvjednima izaslanika kolonija - osnovala „kolonijalna skupštine" koje su bile sastavljene od bjelačkih doseljenika koje su zadržale trgovinu crnačkim robljem i ropstvo - ekonomski liberalizam glavna značajka Francuske do 1914. **UPRAVNE I SUDSKE REFORME** - US podijelila Francusku na 83 departmana, no odučila je da će se stare granice poštovati, osim ako se uistinu ne uvidi apsolutna korist ili potreba da ih se ukine - od središta departmana do najudaljenije točke za jedan dan hodanja - departmani podijeljeni na kotare kojih je moglo biti najviše 9, kotari podijeljeni na kantone, osnovna upravna jedinica ostala župa koja je dobila naziv općina - na čelu općine, kotara i departmana izabrani savjeti dijelili su se u dva dijela - jedan zadužen za izvršnu vlast (upravni odbor, javni tužitelj i sudski službenici općine), a drugi za donošenje odluka (opći savjet) - kralja predstavljao opunomoćeni sindik koji je bio izabran - velika decentralizacija - u svakom sjedištu kotara postojao je građanski sud, a u sjedištu departmana kazneni sud - sve suce birala i plaćala država - na kaznenom sudu sjedili su i građani i izjašnjavali se o proceduri koju treba slijediti te o krivnji optuženika - kazneni sud imao i dvije porote (nasumice izabrani građani) - svi sudovi morali suditi prema istim zakonima - kazneni zakon ukinuo mučenje i okrutne kazne, smrtna kazna i dalje zadržana - samo dva vrhovna suda -- kasacijski i onaj koji se sastajao samo da bi se sudilo određenim zločinima i prijestupima političke naravi - Narodna straža bila namijenjena održavanju unutarnjeg reda - profesionalna vojska se brzo raspala - vojnici se bunili protiv plemićkih časnika, US poziva dobrovoljce iz NS da formiraju vojsku vojnika -- građana - članovi US nisu stvorili demokratsku republiku, već su se trudili pronaći kompromis kojim bi dio stare kraljeve vlasti bio zaštićen te zadržati stvarnu vlast u rukama posjednika -- plemićkih ili buržoaskih - prema Sieyesovu savjetu US podijelila građana na dvije skupine -- pasivne (uživaju građanska prava) i aktivne (uživaju politička prava) - birači morali plaćati poreze (tri dana plaće) -- bilo ih je 4 300 000 od 25 mil. stanovnika -- izravno birali članove municipalnih savjeta, 500 000 najbogatijih birali sve ostale vlasti (Zakonodavnu skupštinu, opće savjete departmana i kotara te suce) - ZS imala pravo: predlaganja i izglasavanja zakona, izglasavanje proračuna na koje je kralj nije imao pravo veta, donošenje odluka o miru ili ratu, pravo obraćanja narodu proglasima - kralj ostao jak (iako više nije milošću Božjom\...) -- imenuje i opoziva šest ministara, koji su odgovorni i odani samo njemu, i koji su odabrani izvan Skupštine, imao vrhovnu vlast nad vojskom i mornaricom, vodio diplomaciju, pr4edlagao objavljivanje rata i zaključivanje mira skupštini, pravo suspenzivnog veta: imao je pravo uskratiti svoju sankciju nekog zakona, koji je u takvom slučaju stupao na snagu samo ako bi ga i sljedeće dvije Zakonodavne skupštine potvrdile, nije mogao raspustiti Skupštinu - politički problemi -- izvršna i zakonodavna vlast htjele doći do maksimuma posebnih ovlaštenja koja ime je priznavao Ustav, vjerski problem pogoršao odnose između kralja i Skupštine - ukidanje desetine i stavljanje dobara klera na raspolaganje narodu -- Skupština odlučila da bogoštovlje održava država -- morala znati njihov broj pa se upliće u pitanje određivanja vjerskih okruga - US donosi Građanski ustav svećenstva 1790. -- ukinuti samostani kontemplativnih redova (nepotrebni), preustroj okruga -- u svakom departmanu jedan biskup (dakle, 52 biskupije), bogoštovne službenike plaćala država, biskupe birala izborna skupština departmana, a župnike kotara - Papa Pio VI. nezadovoljan, Breveom (ispravom) od 10.3 i 13.4 1791. osudio Građanski ustav svećenstva - to je značilo podjelu u Francuskoj crkvi, ondje su već postojale dvije crkve; Ustavna crkva, prepoznata i novčano potpomognuta od države, i Rimska crkva, koja je ostala vjerna papi i odbijala priznati Ustav - Luj XVI. pokajao se što je potvrdio Građanski ustav, ustrajao je na odluci da se djelitelja milostinje na njegovu dvoru postavi svećenik lojalan papi, francuski narod ga nastojao spriječiti pa je odlučio pobjeći iz grada, no pokušaj bijega 20.6.1791. je propao, i kralj je bio uhvaćen u Varennes -- en -- Argonneu na putu za Habsburšku Nizozemsku - uznemirenost u Francuskoj - Luj XVI. razriješen dužnosti -- Skupština imala izvršnu i zakonodavnu vlast - ideje proglašenja republike preplašile su skupštinu i pariške narodne straže, kojima je zapovijeda La Fayette -- one su pucale na sudionike manifestacije koji su 17.7. na Marsovu polju potpisivali peticiju u korist republike - Skupština ublažava narav svog djela -- od srpnja do rujna 1791. preispitala je Ustav, smanjujući broj birača, ograničavajući slobodu kluba i učinivši od Građanskog ustava svećenstva zakon neovisan o Ustavu - nakon svečanog vraćanja Luja XVI. na dužnost 30.9.1791., Skupština se raspušta, uvjerena da je napokon uspostavila jedinstvo i slogu naroda - u stvarnosti, pucnjava na Marsovu polju i vjerski raskol podijelili su Francusku i Europu više nego ikad **[REVOLUCIJA I KONTRAREVOLUCIJA U FRANCUSKOJ I EUROPI ]** **VAL REVOLUCIJA U EUROPI** - različita mišljenja o revoluciji: - francuski opat Barruel u djelu Povijest jakobinskog pokreta (1798.) -- optužuje filozofe, masone i jakobince svih zemalja da su organizirale urotu da bi proširili revoluciju - drugi mislili da organizacija „propagandni klub" ima za cilj širenje revolucije po čitavoj Europi - pobornici novih ideja vidjeli u revoluciji prirodni fenomen kojem su se radovali - Camille Desmoulins -- narodni govornik koji je pokrenuo novine Revolucija Francuske i Barbanta, za njega francuska i belgijska revolucija prirodno povezane - Antoine Barnave u djelu Uvod u francusku revoluciji (1793.) -- francuska revolucija ne postoji, ona je okosnica europskoj revoluciji - mirovnim sporazumom iz 1783. između VB i Sjedinjenih Država omogućeno je britanskoj vlasti odupiranje revolucionarnom pritisku Iraca i britanskih radnika, no vijesti o francuskoj revoluciji izazvale su oduševljenje - osnivaju se društva i klubovi spremni pomoći, Revolucionarno društvo osnovano na spomen britanskoj revoluciji 1688. podržava francusku revoluciju - Društvo iz Londona osnovano 1792. (po uzoru na jakobinske klubove), Društvo za ustavnu obaviještenost, Britanski revolucionarni klub osnovan 1792. -- ta društva pokrenula lavinu peticija za reforme -- zatražili „prava čovjeka", proširenje prava glasa i parlamentarnu reformu -- no tu nije bila riječ o traženju društvene jednakosti - njihova očitovanja ne prelaze fazu govora jer problemi koji su postojali u Francuskoj ne postoje u VB -- građanstvo već sudjeluje u vlasti, postoji porezna jednakost, feudalni sustav mnogo lakši jer nije obuhvaćao daće koje je trebalo davati u posebnim prilikama (droits casuels), kmetstvo nije bilo značajnije zastupljeno u ruralnim područjima, a desetina je bila nepodnošljiva samo u Irskoj - ali velika društvena nejednakost -- građanstvo svoje ciljeve vezalo uz ciljeve aristokracije, a ne uz ciljeve ruralnih slojeva (kao u Fr.), u Irskoj stanovništvo teško podnosilo britansku dominaciju -- pojačani nemiri - reakcija je trijumfirala u Nizozemskoj nakon 1787. -- britanske snage su vratile statoldera u Ujedinjene Pokrajine sa svim ovlastima, 40 000 patriota emigriralo u Francusku i Belgiju (buržoazija, trgovci, bankari\...) -- osnivaju klubove i održavaju tajne kontakte s ljudima iz UP - nizozemski patrioti, koji su pribjegli u Francuski, i pritajeni jakobinci Ujedinjenih Pokrajina aktivno su pripremali revoluciju -- htjeli protjerati statoldera i osnovati demokratsku republiku - u Belgiji se revolucija 1789. širi potaknuta krizom (slična kao i u Fr.) i nemirima - Belgijski patrioti se dijele u svije skupine -- demokrati pod vodstvom Voncka željeli obnoviti zemlju, konzervativci ili državnici pod vodstvom Van der Noota brinuli su se za očuvanje tradicionalnih ustanova - Vonck osnovao tajno društvo Aris et Focis (Za oltare i ognjišta) - 18.7.1789. car Josip II., vladar Belgije, poništio je povelju o povlasticama koju se obvezao poštovati kada je došao na vlast - vijest o suprotstavljanju GS Luju XVI. ohrabrila Belgijance -- 18.8.1789. revolucija je izbila u Liegeu -- osnovali su narodnu vojsku, propao je habsburški režim i Josip II. je morao povući postrojbe - svaka belgijska provincija proglasila vlastitu neovisnost, Akt o ujedinjenju belgijskih provincija -- ustanovljena belgijska država - belgijska država propada nakon smrti Josipa II. 1790. -- državnici od njegova brata Leopolda II. uspjeli dobiti obećanje kako će ponovno uspostaviti stare institucije, stoga su se odvojili od vonckista i oslobodili put kontrarevoluciji - ponovno buđenje revolucije u Ženevi i Nizozemskoj (nakon prijašnjeg neuspjeha brojni Ženevljani emigrirali u Francusku, među njima i ministar financija Claviere) - Švicarci u Francuskoj osnovali Helvetski klub -- htjeli pomicati slobodu u onim švicarskim kantonima u kojima je plemstvo izopačilo izvorne institucija, u kontakti s ljudima u Švicarskoj -- ideje se brzo šire (novine, leci), Laharpe (učitelj djece Katarine II.) podržavao svoje sunarodnjake iz Petrograda - zbog novonastale situacije neki članovi patricijata predlažu reforme, odbijeni - u kantonu Zuricha intelektualci skloni revoluciji, odluka da se švicarska tkanina više ne smije uvoziti u HM i Prusku izazvala krizu -- kriza i vijesti iz Francuske potaknule intelektualce i obrtnike na prosvjede i zahtjeve za reformom, slobodom i jednakošću te ukidanjem feudalnih prava u slavom Memorialu iz 1794., njegov nastanak proglašen je „urotom" i žestoko progonjen - u Ženevi ponovno počinje revolucija, demokrati (bili poraženi 1782.) 1792. osvajaju vlast i usklađuju prava domaćih i žitelja s pravima buržoazije - umnožavaju se klubovi jakobinskih obilježja, a Revolucionarni odbor je preuzeo vlast - njemački intelektualci okupljeni u masonske lože i bavarsko Društvo prosvijećenih daju podršku revoluciji - bitne novine Njemačka kronika Chrisitiana Schubarta - liberali i demokrati Hamburga i Altone ujedinjeni u društvo, izbijanjem rata Francuske i Pruske 1792. gradske vlasti naredile zatvaranje (vjerovali da klub potiče subverzivne aktivnosti) - Immanuel Kant branio Revoluciju, njegovi prijatelji i učenici označeni kao jakobinci na crnoj listi vlasti - Fichte otvoreno staje na stranu Revolucije, no kao ni Kant ni Sieveking, nije htio ustanak u Njemačkoj - Herder, Goethe i brojni drugi na strani revolucije - U HM (posebice Donjoj Austriji, Štajerskoj i Tirolu) htjeli svladati otpor privilegiranih - nemiri potiču Josipa II. i Leopolda II. da aristokraciji vrate većinu oduzetih povlastica -- jačanje zahtjeva buržoazije i seljaka - Leopold II. umire 1792. Franjo II. -- odbija svu ustupke kojima se htjela proglasiti ustavna vlast koja bi zastupala četiri staleža (kler, plemstvo, buržoaziju, seljaštvo) - osnivani tajni klubovi koji su promovirali Revoluciju i organizirali urote protiv carske vlasti, otkriveni 1794., vođe pogubljene - na lijevoj obali Rajne -- intelektualci šire ideje, buržoazija iznosi svoje zahtjeve od 1790., seljaci se bune - u Ugarskoj Josip II. provodi centralizaciju i germanizaciju državne uprave, plemići koji su bili gotovo jedini zastupljeni u Saboru svrstali se u oporbu - u Ugarskoj dvije oporbe -- plemićka i nacionalna, Josip II. i Leopold II. nastojali zadobiti potporu ugarskih plemića dajući ustupke i poništavajući ukidanje tlake -- seljaci uznemireni, sitno plemstvo nije uvjereno -- nagovaraju grofa Feketea da u Saboru ishodi pripremanje ugarske Deklaracije o pravima čovjeka i građanina te Ustavni zakon -- Franjo II. ih zabranio 1793. - tajna društva -- Društvo reformatora (sitno plemstvo) poziva na ukidanje povlastica klera i magnata te na stvaranje jedinstvene mađarske nacionalne države, Društvo jakobinaca (najradikalniji demokrati) -- oba društva osnovao profesor Martinović -- uhićen 1794. -- izdao mađarske jakobince, on i vođe pogubljeni - u Ugarskoj nemoć buržoazije i ovisnost u kojem je živjelo mnoštvo seljaka -- nemogućnost uspjeha revolucije, može koristiti samo sitnom plemstvu na štetu magnata - poljska revolucija -- 8 do 9 mil. kmetova, nekoliko stotina tisuća plemića i vrlo malen broj građana koji su obavljali kakvu javnu dužnost - kralj bez stvarne vlasti, Sejm paraliziran zbog liberum veta (pravo svakog plemića da spriječi donošenje neke odluke, sve se mora izglasati jednoglasno) - kralj Stanislav Poniatowski htio ojačati vlast -- oslonio se na dio plemića i buržoazije koji su htjeli pretvoriti poljsku u modernu državu - uz pomoć tih „patriota" u 3.5.1791. izveo je državni udar i proglasio Ustav koji je monarhiju učinio nasljednom, ukinuo je liberum veto i skupštinu pretvorio u moderan parlament - prava buržoazije ograničeno proširena, položaj Židova i seljaka nepromijenjen - ta „revolucija" dala izgovor Rusiji, Pruskoj i Hm da interveniraju kako bi uništili „jakobinstvo" u Varšavi -- zauzetost vojnih sila od pomoći Francuzima jer ih inače ne bi mogli nadvladati - kraljevski državni udar proširio revolucionarne ideje među buržoazijom i djelom seljaštva -- revolucionarni potres 1794. -- Kosciuszko i demokrati pripremili ustav koji je trebao seljake osloboditi ovisnosti -- pobunjenici podijeljeni na rojaliste i prijatelje slobode -- Prusi, Rusi i HM guše ustanak - u Švedskoj kralj Gustav III. također htio iskoristiti „prosvjetiteljstvo" kako bi konsolidirao kraljevsku vlast oslanjajući se na buržoaziju i seljake protiv aristokracije - Akti o udruživanju i o sigurnosti (1789.) -- dao svim Šveđanima jednakost u pravima - aristokrati 16.3.1792. iz osvete ubijaju kralja, no ne diraju temeljne odredbe Akta - seljaci su bili slobodni, a preraspodjela zemlja poboljšava njihov položaj - „kraljevska revolucija" u Švedskoj spriječila je narodnu revoluciju **[JOŠ JEDAN NASLOV KNJIGE (NIJE NAVEDEN KOJI)]** - U Napuljskom je Kraljevstvu feudalni poredak koji su uveli Normani bio arhaičniji nego u Francuskoj. Seljaci su rijetko posjedovali zemlju, buržoazija je bila moćna samo u velikim gradovima. Kler je utjecajan u cijeloj Italiji, ali podijeljen zbog jansenizma -- kritizirao autoritet pape i biskupa. Od 1789. u sjevernoj Italiji i Napulju javili su se revolucionarni pokreti ili klubovi. - Policija proganjala društva Buonarroti u Pisi i Ranza u Vercelliju zbog stavova -- utočište na Korzici. Seljaci u Rueglionu, Droneru i S Pijemontu pridružili su se pekarima i napali gradske vlasti uz povike: Živio Pariz! Živjela Francuska! U Bolonji su studenti na čelu s Luigijem Zambonijem organizirali urotu i izazvali pobunu. Zamboni i de Rolandis uhićeni su i smaknuti 1796., nekoliko dana prije dolaska francuskih trupa. - U Napulju su se revolucionare grupe formirale 1790. godine, a kad se eskadra admirala Latouche-Trevillea usidrila pred gradom u prosincu 1792., pretvorile su se u tajnu organizaciju podijeljenu na ćelije/sijela te povjerenstva sastavljena od predstavnika više ćelija. Godine 1794. društvo se raspada zbog unutarnjeg raskola, a ekstremisti su ga napustili kako bi osnovali klub „Reomo" -- Republika ili smrt. - Na čelu prvog takvog kluba bio je urar Andrea Vitaliani. Klub je otkrila policija te je 56 jakobinaca uhićeno, trojica su s Vitalianom, osuđeni na smrt i smaknuti. U Španjolskoj je 1789. vlast donijela najoštrije mjere kako bi spriječila svaku revolucionarnu propagandu, pomogla inkvizicija. Neki Španjolci došli su u Francusku, Jose Merchena i Vicente Maria Santivanez, iz Bayonnea ili Perpignana pokušali proširiti revolucionarne ideje u Španjolsku -- prepreke. - U Madridu je Picornella y Comile osnovao malu grupu revolucionara, potkraj 1794. i početkom 1795. Pripadnici grupe osuđeni su na smrt, pomilovani. Na Balkanskom poluotoku seljaci su bili pod osmanskom vlašću, a u Rusiji seljaci su kmetovi. Balkan je došao u kontakt s revolucijom preko komunikacije s Bečom ili preko jadranskih obala uz koje su pristajali talijanski i francuski brodovi. - Rumunji iz Transilvanije prevode Voltaire na svoj jezik, Brissot se prije revolucije zanimao za sudbinu Vlaha. Deklaracija o pravima čovjeka bila je poznata u Transilvaniji, Moldavskoj i Vlaškoj. Grk Rhigas koji se sklonio u Beču, preveo je Marseljezu na moderni grčki, skladao Himnu slobodi i sastavio prijedlog ustava za Grčku. Austrijska ga je policija 1797. uhitila s prijateljima, a 1798. umro u osmanskom zatvoru. ☹ - U Rusiji pjesnik Radiščev posvetio koji stih Revoluciji, Katarina II. ga prognala u Sibir, uglavnom su bili pasivni prema revoluciji. Francuske kolonije na Antilima od 1789. zahvaćene požarom revolucije, neredi na Antilima, Santo Domingu, Martiniqueu, Guadeloupeu, Gvajani, od 1792. plamte ustanci na tim kolonijama. Amerikanci su oduševljeni Francuskom revolucijom koja se čini kao nastavak njihove - La Fayette je zadužio Jeffersona, veleposlanika SAD-a u Parizu, da donese Washingtonu, novom predsjedniku SAD-a jedan od ključeva Bastille uz pismo u kojem je pisalo da su prvaci SAD-a otvorili vrata Bastille te da će ključevi Bastille naći svoje pravo mjesto jedino u Americi. - Francuzi s boravištem u SAD-u osnivali klubove i objavljivali novine, od 1792. federalisti -- američki konzervativci, kritiziraju smjer Francuske revolucije, demokrati ih hvale. **REVOLUCIJA I KONTRAREVOLUCIJA U FRANCUSKOJ** - Englez Burke napisao je „Razmišljanja" koja su pridonijela zaustavljanju revolucionarnog pokreta udaljivši od njega buržoaziju, imala su veliki utjecaj u Europi. U Francuskoj su kontrarevolucionari bili brojni. Od 1789. pokušali su se ujediniti, no nisu uspjeli postići ništa više od organiziranja heterogenih grupa koje su činili plemići i građani, jedni željeli restaurirati *ancienregime*, a drugi manje ili više obuhvatne reforme; od programa Luja XVI., predstavljenog 23. 7. pred Generalnim staležima, do monarhije britanskog tipa, što je predložio Mounier s prijateljima u rujnu. - Neposlušni svećenici odbili su položiti zakletvu koju je zahtijevao Građanski ustav svećenika -- pojačanje, emigranti činili jezgru kontrarevolucije. - Marseljeza -- Claude Joseph Rouget de Lisle bio je časnik u Strasbourgu, skladao je između 24. i 25. travnja 1792. bojnu popijevku vojske na Rajni, Marseljezu. Pjesma koju su u Pariz donijeli dobrovoljci s Rajne dočekana je s oduševljenjem te je izabrana za francusku nacionalnu himnu. - Prva emigracija postojala je od 1787., od odlaska generalnog kontrolora financija, Calonnea. Zapravo je započelo 1789., kad je grof d\'Artois napustio Versailles, raste do 1793. Plemići i neposlušni svećenici prešli su u Savoju, Švicarsku, Pijemont, VB i posebice u kneževine u području Rajne. Tu su se okupljali časnici koji su napustili vojsku nakon vojnih pobuna 1790. i 1792. godine. - Luj XVI. i Marija Antoaneta od 1789. upućivali su apele španjolskom kralju Karlu IV., rođaku. Bili su zarobljeni u Tuileriesu od listopada i traže pomoć habsburške vojske. Josip II. bio brat Marije Antoanete, no umro je 1790. godine, a Leopold II. je nakon neuspjelog pokušaja bijega kraljevske obitelji u dogovoru s kraljem Pruske, s kojim se susreo u Pillnitzu 1791., uputio prvo upozorenje Francuskoj. - Vladari Pruske i HM zapravo i nisu bili toliko zabrinuti zbog preokreta u Francuskoj jer je francuska pozicija u Europi znatno oslabljena. Bojali su se posljedica proklamacije nekih načela Francuske revolucije koje bi mogle poremetiti staro međunarodno europsko pravo. - Joseph de Maistre -- član masonske lože, ćaća mu predsjednik Savojskog senata, bio je sklon sazivanju Generalnih staleža Francuske. Zalagao se za ustav po uzoru na britanski zakonodavni ustroj. Jakobinci su zauzeli Savoju u proljeće 1792., Joseph bježi u Italiju (Aosta). Razmatranja o Francuskoj iz 1797. jedan je od najvažnijih spisa nastalih i objavljenih u kontrarevolucionarnim krugovima, neprijateljski stav prema 1789., ideali klasika političke filozofije tradicionalnog obrasca. Revoluciju smatra kaznom za bezbožništvo prosvjetiteljske Francuske, moderni svijet ograničen je i egoističan, temelje politike neshvatljiv je poput Boga. Teza da su politika i povijest prirodno, Božjom voljom, uvijek utemeljene na religiji i da se promjenom religioznih načela mijenjaju politički oblici. - Vladarima se čini najopasnije načelo narodnog suvereniteta i pravo naroda na samoodređenje. Francuzi izrazili želju da budu Francuzi? Smisao federacije narodne garde utemeljene u Valenceu 1789. Stanovnici Languedoca, Provanse i Dauphinea potvrdili volju da budu Francuzi. Federacija iz Strasbourga 1790., više od 3000 predstavnika narodnih gardi Alzasa, Lorrainea, Franche-Comtea izjasnilo se Francuzima jer sami žele biti Francuzi. - Ako se Alzas smatrao francuskim pod istim uvjetima kao sve druge pokrajine, nisu postojali razlozi da se njegovim vladarima prizna djelomična odšteta kao nadomjestak za ukidanje vlastelinskih prava -- tezu iznio 1790. zastupnik Merlin de Douai na govornici Ustavotvorne skupštine. Papinski posjed, Avignon i okolica bili uključeni u francusko područje, a Savoja, pokrajina sardinijskog kralja i habsburški dijelovi Nizozemske zahtijevali su savez s Francuskom prema pravu naroda na samoodređenje. - 12\. 7. 1790. Avignonci uputili sličan zahtjev, aneksija izglasana 13. 9. 1791. Glasovanje, kojim je posvećeno novo međunarodno pravo, uzbunilo je sve dvorove Europe i pridonijelo deklaraciji iz Pillnitza? Velik dio patriota na čelu s Brissotom i žirondincima došli su na pomisao kako će jedino rat omogućiti pobjedu nad kontrarevolucijom. Nizozemski i belgijski patrioti, švicarski, savojski, talijanski i njemački revolucionari s adresom u Francuskoj, poticali su ulazak u rat, u nadi da će osloboditi svoje zemlje. - Jakobinci su bili manjina na čelu s Robespierreom, upozoravaju da će rat uzrokovati propast revolucije. Leopold II. umire 1792. Njegov nasljednik nije imao jednaku umjerenost, u Francusku šalje posljednji ultimatum. 20. 4. 1792. Luj XVI. predložio je Zakonodavnoj skupštini objavu rata kralju Češke i Ugarske, prijedlog je izglasan. - Žirondinci -- politička struja Francuske revolucije. Uzeli su ime departmana Gironde odakle je potjecala većina zastupnika, koji su isprva sjedili na lijevoj strani i u Zakonodavnoj skupštini, a poslije na desnoj strani u Konventu. Predstavljali su buržoaziju te su strahovali da bi Revolucija mogla dovesti do napada na vlasništvo. Rat protiv HM i Pruske smatrali su nužnim kako bi okrenuli nezadovoljstvo francuskog naroda prema izvanjskom neprijatelju. Zavadili su se s jakobincima, koji su bili protiv rata. Žirondinci su se suprotstavljali svakoj revolucionarnoj mjeri i svakoj intervenciji u gospodarski život maksimiranjem cijena. Uzalud pokušali spasiti kralja od smrtne presude apelirajući na departmane, nadjačani u lipnju 1793. - Rat je započeo 1792. i trajat će 20 godina. Nije bio samo rat između Francuske te HM i Pruske, nego je zahvatio čitav Zapadni svijet, sukob između snaga revolucije i kontrarevolucije. Na jednoj strani oni koje žele ukinuti feudalnost, *ancienregime*, povlastice, vlast Crkve, da se izgradi novi svijet utemeljen na razumu i prosvijećenosti VS svi oni koji su željeli očuvati poredak iz prošlosti, povlastice i predrasude. - Vandeja -- 1793. stanovništvo u Vandeji, zapadnoj Francuskoj, ustalo je protiv republike i revolucionarnih institucija. 1794. dekretom Konventa, u Vandeju su poslani pakleni odredi generala Turreaua. Palili su sela i imanja, ubijali stoku i pobili oko 100.000 st. - Sankiloti -- (oni koji ne nose hlače do koljena, doslovni prijevod) bio je pogrdan termin za francuske revolucionare koji su nosili duge hlače umjesto culottes, svečanih hlača koje su se nosile uz svilene čarape i cipelice od sjajne kože. Sankiloti su nosili stvarnu političku funkciju za vrijeme Revolucije i Konventa do pada Robespierrea, osobito među obrtnicima i malim trgovcima. Osigurali su buržoaziji mnoštvo za manevre u rušenju starog režima, no program za koji su se borili nije se posve podudarao s programom buržoazije. Pokret sankilota ostvario je najveći uspjeh od lipnja 1793. donošenjem odluke o maksimumu, tj. određivanjem maksimalne cijene za žitarice, i terorom protiv neprijatelja revolucije. - Žirondinci su mislili kako protiv sebe imaju tek HM s vojskom izmučenom 5-god sukobima s Osmanlijama i narodom lišenim želje za ratom. Vjerovali su kako će Pruska, prosvijećena država intervenirati protiv revolucije. No, Pruska se u skladu s deklaracijom iz Pillnitza, pridružila HM. **UHIĆENJE KRALJA I NJEGOVE OBITELJI** - Prvi sukobi bili su katastrofa za francuske snage. Skupština, koja je posumnjala kako je kraljevska obitelj u kontaktu s neprijateljem, izglasala je određene dekrete s ciljem da kralju onemogući državni udar i da osnaži obranu. Raspustila je kraljevsku stražu, deportirala neposlušne svećenike, pred zidinama Pariza organizirala tabor od 20 000 feudalaca od dobrovoljaca koji su pristupili narodnoj straži te se okupili radi proslave godišnjice federacije iz 1790. i radi obrane gl. grada. - Luj XVI. bio je ohrabren uspjesima neprijatelja, stavio je veto na te odluke. Radnici iz predgrađa Pariza podigli su ustanak, ušli u Tuileries i osam sati protestirali, kralj odbija povući veto. Kraljev otpor ohrabrio je kontrarevolucionare u zemlji, na granicama Prusi i Habsburgovci pojačavaju pritisak. Zakonodavna je skupština objavila da je domovina u opasnosti 11. 7. 1792. te je ovlastila federalce da se upute u Pariz na svečanost 14. 7. - Sastav Zakonodavne skupštine: 345 nezavisnih, 264 fejantinaca, 136 jakobinaca i žirondinaca = 745 zastupnika - Fejantinci -- vjerski red, refomirana grana cistercita. Utemeljio ih je Jean de La Barriere, opat u cistercitskom samostanu Feuillant u Toulouseu. Samostan fejantinaca u Parizu je tijekom revolucije postao sjedište Ustavotvorne i Zakonodavne skupštine. Godine 1791. ugostio je grupu koja se odvojila od jakobinaca i koja je predstavljala i najbogatiji dio buržoazije i liberalno plemstvo, koje se bojalo republike i rata. Ta je grupa preuzela ime fejantinci. Iako su svi bili pobornici ustavne monarhije, podijelili su se na više frakcija, među kojima je jedan dio osnivača A. de Lametha a drugi La Fayette. Kad su 1792. revolucionari napali Tulieries, Skupština je izglasala svrgavanje kralja. Njegovim svrgavanjem s prijestolja nestao je klub fejantinaca, koji je zamišljao da će učiniti revoluciju umjerenom i u određenom razdoblju zavladati Francuskom lmao. - Luj XVI. ostao je pasivan, čekao je dolazak habsburške vojske i Prusa u Pariz, iako su ga fejantinci napustili. Zamolio je da se u međuvremenu revolucionari zastraže proglasom. Proglas je sastavio emigrant, a u Koblenzu potpisao Brunswick, glavni general pruske vojske, u glavni je grad stigao 1. kolovoza. Riječ je o silovitom i nezgrapnom manifestu, koji je prijetio Parizu vojnim pohodom i potpunim prevratom, ako se kraljevskoj obitelji nanese i najmanja povreda -- nagli razvoj revolucije - Pariške sekcije, marseilleski federalci i građani Bresta pripremaju završni ustanak koji je Francusku oslobodio kralja, izbio 10. 8., u Tuileries je provalilo mnoštvo naroda. Kraljevska se obitelj sklonila u dvorani skupštine, koja je bila razoružana pred tim novim snagama pod vodstvom ustaničke općine Pariza i narodnih vođa, poput Robespierrea, bivšeg zakonotvorca i Dantona, jednog od osnivača društva kordiljera. - 10.8. detronizirali su kralja, dopustili da se zatvori u Temple i najavili izbore s općim pravom glasa za novu ustavotvornu skupštinu nazvanu Konvent. Ta skupština trebala je Francuskoj osigurati novu vladu, provizornome izvršnome vijeću na čelu s Dantonom bila je prepuštena izvršna vlast. Pruska vojska ušla je u Francusku nakon 10. 8., zauzela položaje uz granicu, a 2. rujna Verdun, utvrdu koja je štitila Pariz. - Vlasti u Parizu i provinciji dale su zatvoriti brojne aristokrate ili neposlušne svećenike koji su bili osuđeni kao sumnjivi ili ortaci stranaca. Grupe razbjesnjelih revolucionara 2. rujna krenule su u zatvore Pariza, u 4 dana pobili su većinu zatvorenika. - Georges-Jacques Danton -- u klubovima kordeljera i jakobinaca Danton je stalno radio na radikalizaciji Revolucije. Komuna ga je nametnula kao ministra pravosuđa u novoj žirondinskoj vladi. Pokušao je u tajnosti zaključiti primirje s VB i Pruskom. U tajnosti je nastojao spasiti kraljev život, no na kraju je i sam morao glasovati za pogubljenje Luja XVI. U travnju 1793. razišao se sa žirondincima, a potom ušao u Odbor javnog spasa. Kada je izišao iz vlade, udaljavao se od revolucionarne struje da bi postao vođa umjerene opozicije -- vođa popustljivaca. Na kraju se morao popeti na giljotinu zajedno s grupom popustljivaca. - General Dumouriez -- 1792. žirondinci su ga postavili za ministra vanjskih poslova i ministra rata. Porazio habsburške odrede kod Valmyja 20. rujna, a Pruse kod Jamappesa 6. studenog. Zaposjeo je Belgiju u nekoliko dana. U veljači 1793. neuspješan pohod na Nizozemsku. Poražen je od habsburške vojske kod Neerwindena i Louvaina. Započeo s pregovorima s kontrarevolucionarnim snagama, planirao krenuti na Pariz i restaurirati monarhiju. Vojnici ga nisu slijedili, prisiljen na bijeg, Konvent ga stavio izvan zakona. Sklonio se u HM pa u VB gdje je bio vladin savjetnik. **NAORUŽANA NACIJA** - Francuska silina i preciznost paljbe te odlučan otpor postrojba obeshrabrili su Pruse, Brunswick naredio povlačenje. Nakon Valmyja francuske trupe pobijedile habsburšku vojsku kod Jemmappesa s austrijskim generalom Clerfaytom. Katarina II. moja osobna legenda, HM i Prusku stalno gurala u intervenciju protiv Francuske, okoristila se odsutnošću susjeda i pokušala steći nove teritorije na štetu Poljske. Pruski je kralj aneksijom dijela Poljske želio održati ravnotežu s Rusijom -- događaji u Poljskoj spasili su Francusku i Revoluciju. - Istog dana kao i Valmy, 20. rujna, sastao se Konvent. Na prvoj je sjednici ukinuta monarhija i određeno je kako će svoje odluke datirati prvom godinom Republike. Zadržane su institucije uspostavljene u Ustavotvornoj skupštini do izglasavanja novog ustava. **KONVENT** - Tijela koja su se spontano pojavila nakon 10. kolovoza i koja su dovela do vladavine prvoga terora u Francuskoj i dalje su djelovala. - Kordiljeri -- članovi jednog od klubova koji su djelovali tijekom revolucije. Uzeli su ime samsotana kordeljera, redovnika franjevačkog reda, gdje su 1790. tiskar Momoro, liječnik Saintex i inženjer Dufourny osnovali Societe des amis des droits de l\'homme. Klub je imao utjecaj na Skupštinu, vladu i javna događanja. Pokret je imao potporu demokratskih novinara, među kojima se posebno isticao Marat. Nakon Maratove smrti 1793., zaoštravanje terora i rat stvorili su među kordeljerima raskol na struje popustljivih -- Danton i Desmoulins i bijesnih -- Hebert, Chaumette. Prvi su zagovarali umjerene težnje, a drugi radikalni egalitarizam potaknut krizomu opskrbi hranom. Robespierreova odluka da se suprotstavi tim strujama izazvala je sukob -- pad hebertista, a zatim dantonista. - Prusi i Habsburgovci napustili su francusko tlo, revolucionarne postrojbe zauzele su habsburšku Nizozemsku i veći dio lijeve obale Rajne. Invazija na Kraljevstvo Sardinije, koje se pridružilo koaliciji, izvedena je u listopadu. Francuske postrojbe zauzele su Savoju i grofoviju Nicu. Žirondinci, čija je bila većina od početka Konventa, držali su vlast u svojim rukama do 2. srpnja 1793. - Francuska se trebala proširiti do prirodnih granica: Rajne, Alpa i Pireneja, pripojiti Belgiju i lijevu obalu Rajne. Luj XVI. osuđen je na smrt vrlo malom većinom i pogubljen 21. siječnja 1793. godine. Smrt kralja, osvajačka i aneksionistička politika žirondinaca, otvaranje ušća Schelde -- zatvorenog od 1583. za trgovinu te djelovanje revolucionara u mnogim eu državama doveli su do širenja rata. - Stvorena je prva velika koalicija protiv Francuske. VB, borila se protiv revolucije iz 1773., i Španjolska ujedinile su se s HM, Pruskom i Sardinijom uz odobravanje Katarine II., kasnije i Portugala, većina njem. i tal. zemalja stupila na scenu. U Eu su samo OC, Švicarska i skandinavske zemlje ostale u miru s Francuskom. Iz Belgije se 18. ožujka Dumouriezova vojska, poražena kod Neerwindena vratila na francuski teritorij. - General je prebacio odgovornost za poraz na režim koji je dopustio raspuštanje njegovih vojnika, pokušao marširati na Pariz s namjerom državnog udara. Vojnici se suprotstavili, prešao neprijateljima i predao u njihove ruke ministra rata Beurnonvilea i poslanike Konventa koji su došli nadzirati njegovo djelovanje. Teror u Francuskoj tijekom 1793. i 1794. - Konvent je počeo sastavljati ustav od svoga prvoga okupljanja. Dovršenje je usporeno sukobom žirondinaca i montanjara. Kad su žirondinci bili eliminirani, ustav je dovršen. Zvao se Ustav prve godine i bio je demokratičniji od onog iz 1791. Uvedeno je opće pravo glasa za muškarce i referendum, sloboda naroda da odlučuje sam o sebi te bratstvo slobodnih naroda. Priznata su neka socijalna prava, društvo je dužno pomoći siromasima pronalaženjem posla ili davanjem materijalne pomoći. Moralo je svima zajamčiti obrazovanje. Ustav je proveo decentralizaciju vlasti jednaku onoj iz 1791. - Prema njemu Zakonodavna skupština birala se na godinu dana, a Izvršno vijeće, koje su činili ministri koji su uvijek bili birani izvan Skupštine, nije se činilo previše moćnim. Odobren referendumom sa gotovo 2 mil. glasova, Ustav spremljen u škrinju arku i položen pred noge predsjednika Konventa. Prvi je put ustav stavio kao pitanje socijalnu demokraciju. - Charlotte Corday, ubojica Marata -- potaknuta djelima Plutarha, Rousseaua i enciklopedista odlučila je osvetiti prijestupe i nasilje nad žirondincima izabravši kao žrtvu Marata, neprijatelja Gironde. 9. srpnja kreće u Pariz, 12. srpnja napisala Adresseaux Francais da bi opravdala planirani potez. 13. srpnja se predstavila Maratu, napisala mu je poruku u kojoj govori da mu mora otkriti neke tajne od velike važnosti za spas Republike, progone ju i bori se za slobodu, želi pravo na njegovu zaštitu. Marat ju je primio sjedeći u kadi -- liječio kožnu bolest, i pišući. Izmijenili su nekoliko riječi, a onda ga je Charlotte izbola nožem, uhićena je i izjavila da je ispunila svoju misiju. Sudili su joj i osudili je na giljotinu. Maratova smrt pojačala je atmosferu straha koja je vladala u Parizu i učinila građanski rat ozbiljnijim. - Konvent je uspostavio revolucionarnu vlast, 10. 10. 1793. objavljeno je kako će do proglašenja mira vlada u Francuskoj biti revolucionarna, izvanredna. Izvršna vlast povjerena je dvama odborima Konventa: Odboru javnog spasa i Odboru opće sigurnosti. Prvi je osnovan kao Odbor opće obrane 1. siječnja 1793., kad su odnosi Francuske i VB postali napeti. Sveden je na 9 članova nakon Dumouriezove izdaje, a 6. 4. 1793. povjerena mu je uprava, osim financije i policije. U srpnju i kolovozu osnovan je Veliki odbor, koji će diktatorski vladati godinu dana i spasiti Francusku od invazije, sastojao se od 12 članova. - Republikanski kalendar -- revolucionarne Francuske uveo je Konvent 24. 11. 1793. Početak godine je 22. 9., dan obljetnice proglašenja republike. U čast načela jednakosti godina 12 mj, svaki 30 dana, mjeseci u 3 dekade. Godine 1805. ukinuo ga je Napoleon koji je od 1. siječnja 1806. uveo gregorijanski kalendar. **VELIKI ODBOR** - Odbor opće sigurnosti, osnovan pri uspostavljanju Konventa, naslijedio je Odbor za nadzor zakonodavstva, također fomiran u rujnu 1793. od 12 članova koji su na dužnosti 9 mjeseci pod upravom političke policije. Dva su odbora činila svojevrsnu parlamentarnu vlast koja je suvereno upravljala poslovima zemlje. Revolucionarna vojska, organizirana u brojnim departmanima radi uhićenja sumnjivih, ukinuta je zbog nediscipline. - Druga deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1793. -- 24. 6. 1793. narodni je Konvent odobrio novi ustav koji je zamijenio onaj iz 1791. Nikad nije primijenjen jer je taj isti Konvent odlučio da vlada ostane provizorna i nerevolucionarna do kraja rata. Novi ustav donio je i novu DOPČIG, ona iz 1789. bila je preambula Ustava iz 1791. Potvrdio obvezu društva da svima zajamči sredstva za opstanak, potvrdio je i pravo na obrazovanje i pravo na ustanak protiv despotske vlasti. - Federalistu su se pobunili u Normandiji, poraz 13. srpnja u Pacy-sur-Eureu. Većina departmana približava se Konventu, pobuna u 3 središta: Vandeja, Lyon i Provansa s gradovima Marseilleom i Toulonom. Konvent je organizirao teror kako bi ugušio trenutačne i spriječio buduće ustanke. U ožujku 1793. ponovno su započeli s uhićenjima sumnjivih. Dana 17. 9. 1793. izdan je dekret kojim su određene različite kategorije sumnjivaca te naređeno njihovo uhićenje. - Prvi izvanredni sud osnovan je 18. kolovoza 1792., sporost izazvala rujanske masakre lmao pa je 29. 11. ukinut. Nakon Dumouriezove izdaje, revolucionarni sud ponovno uspostavljen u Parizu. - Maximilien Robespierre, „Nepodmitljivi" -- izabran je u Konvent 1792. te se izjasnio za smrtnu osudu za kralja i započeo oštru borbu protiv žirondinaca koje je pred Konventom optužio za korupciju 23. 4. 1793. Potaknuo Parižane na ustanak protiv korumpiranih zastupnika. 30. 4. ustanovio je ustanički odbor, a sutradan je izbio najbolje vođeni ustanak revolucionarnog razdoblja. Postao je članom Odbora javnog spasa i godinu je dana dominirao francuskom političkom scenom stalno aktivno djelujući u Konventu i Jakobinskom klubu, upravljajući Odborom javnog spasa i vodeći malenu skupinu odanih ljudi -- Saint-Just, Couthon i Lebas. 5. rujna započeo je teror koji je doveo do eliminacije desne oporbe, hebertista i Dantona. Teror dobio novu organizaciju i sve je više podvrgavan izravnom nadzoru Odbora javnog spasa. Nametnuo je Francuzima stalnu napetost pozivajući ih na borbu protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja. Imao je podršku zemlje, sredinom 1794. pobjeda kod Fleurusa uklonila je prijetnju napada i stvorila prostor za protivnike Robespierrea i jakobinaca. Na sjednici 9. thermidora 27. srpnja 1794. Konvent se okrenuo protiv Robespierrea i donio dekret o njegovu uhićenju. Odveli su ga u zatvor u Luxemburgu, gdje ga je ustanička općina oslobodila iste večeri. Tijekom noći vojska Konventa ga je uhitila u Hotelu de Ville, gdje je pokušao počiniti samoubojstvo. Dana 10. thermidora smaknut je na giljotini. - Od veljače 1793. Konvent je donio odluku o novačenju 300 000 ljudi, odluka je poslužila Vandejcima kao izgovor za pobunu. U kolovozu je skupština odredila masovno novačenje, neženje od 18 do 25 pozvani na oružje, ostatak nacije kao cilj morao imati rat i pobjedu. - Saint-Just, mladi Robespierreov prijatelj -- u rujnu 1792. njegov ga je departman izabrao u Konvent. Istaknuo se kao govornik i zatražio osudu Luja XVI., predlagao reorganizaciju vojske -- demokratska i povrgnuta Skupštini. Usredotočen na osiguravanje nacionalnog jedinstva unutar demokratske republike, postao najbliži Robespierreov suradnik. Uputio prijedlog Konventu u ime Odbora javnog spasa o načinima na koje bi siromasi, koji su podupirali revoluciju, bili obeštećeni dobrima neprijatelja Francuske. Misije kod vojske na Rajni i sjeveru 1794. godine te na granicama na sjeveru i istoku 1794. godine. Uspio je podići moral trupa i povesti ih u pobjedu, najvažnija pobjeda kod Fleurusa 1794. Pad Montagne iste godine 1794., a dan ranije u Konventu pokušao govorom obraniti Robespierrea, smaknuti zajedno na giljotini. - Jakobinski teror -- razdoblje revolucije u kojem su prevladale najradikalnije snage koje su se poslužile sustavnim nasiljem protiv vlastitih neprijatelja. Započeo je 5. rujna 1793. kad je narodni Konvent, suočen s prosvjedima sankilota koji su tražili kruh i giljotiniranje, stavio na dnevni red teror. Završio je padom robespjerovske vlade 9. termidora II. godine iliti 27. srpnja 1794. Teror je pratio revoluciju sve do Napoleonovog državnog udara 9. 11. 1799. godine. Nasilje 14. 7. 1789. odražavalo je atmosferu političke i gospodarske revolucije. Pokušaj bijega kraljevske obitelji u srpnju 1791. doveo je do općega straha. Deklaracija iz Pillnitza od 27. 8. kojom su se konzervativne sile okrenule protiv Francuske, dovela je do tog da se na kralja, dvor i neposlušne svećenike gleda kao na neprijatelje domovine. U ljeto 1792. državni udar od 10. 8. osnivanje pariške Komune koja je Zakonodavnoj skupštini nametnula osnivanje izvanrednog suda i rujanski pokolj. Pobjednici su, u panici zbog vojnih poraza i u strahu od izdaje, počinili pokolj u zatvorima Pariza -- 1000 mrtvih, obični zatvorenici ugl. Smrtna presuda izrečena kralju u siječnju 1793. U rujnu 1793. Konvent stavio teror na dnevni red. 17. 9. izglasan zakon o sumnjivima. Niz političkih procesa -- pogubljenje Marije Antoanete, Filipa od Orleansa i predstavnika umjerene struje. Osuđeni kao izdajnici, a zapravo su poraženi politički protivnici. - Teror je čimbenik revolucionarne vlade koja se na vrhuncu terora koristila Odborom opće sigurnosti. Zakon 10. 6. 1794. kojim su ukinute istrage, odvjetnici i branitelji. U posljednjoj fazi terora, u lipnju i srpnju 1794. govorilo se o velikom teroru -- 1000 smrtnih presuda mjesečno. Lyon -- društveni sukob nadrastao politički, Vandeja -- masovno uništenje s uništavanjem imanja i sela, zločinstva, kolektivno davljenje u Loiri koji je naredio Jean Baptiste Carrier. - Od 9. thermidora završava teror, borba protiv jakobinskog društva - novi oblici nasilja - bijeli teror. - Oskudica 1788. -- 1789. žetve 1791., 1792. i 1793. nedostatne. Nedovoljan urod -- siromašna ponuda na tržnici, prehrambeni proizvodi po sve višim cijenama, poskupljenje živežnih namirnica. U Parizu sankiloti u ljeto i jesen 1793. prosvjedovali protiv politike Konventa -- grupa nezavisnih radnika, malih prodavača, obrtnika, radnika i šegrta. Proleteri tzv., bili su manjina među sankilotima. Žele samo veću jednakost te jednakost u razdiobi živežnih namirnica i plaća. Ne protive se vlasništvu, a ideal je društvo malih nezavisnih proizvođača i malih zemljoposjednika. Arhaično poimanje vlasti -- izravno u rukama naroda koji bi odlučivao u primarnim skupštinama putem javnog glasovanja. Glavni govornik sankilota bio je Hebert i kasnije tzv. „Bijesni" te Jacques Roux, preuzeli težnje sankilota. Konvent je u borbi protiv poskupljenja morao pod pritiskom sankilota utvrditi maksimalne cijene živežnih proizvoda, neusporedivo radikalnije i strože nego što je to ikad bilo učinjeno u *ancienregimeu*. Opće maksimiranje cijena i plaća provedeno je 29. rujna 1793. - Hebert i hebertisti -- Jacques Rene Hebert istaknuo se u Parizu 1789. izdavačkom djelatnošću populističkih obilježja, u studenom 1790. osnivanje novina Le Pere Duchesne. 1792. Jacques postao načelnik nove pariške Komune. Nepovjerenje Robespierrea zbog demagogije i rastućih socijalnih zahtjeva hebertista. Hebert predlagao program koji se može shvatiti kao neodređen socijalizam, nagovijestio miješanje države u gospodarstvo i borbu protiv špekulanata i nakupaca, bez preciznog postavljanja gospodarskih problema u odnosu s političkim problemima. Pad hebertista započeo trijumfom Odbora javnog spasa nad ljevicom i desnicom. Hebertisti 4. ožujka 1794. pokušali organizirati ustanak kako bi izravno preuzeli vlast. Odbor ih je neutralizirao, naredba uhićenja glavnih vođa -- osuda na giljotini odmah izvršena. Povećan razdor sankilota i srednjeg sloja jakobinskog građanstva, u pitanje doveden njihov utjecaj i pripremljeni uvjeti koji će 27. srpnja 1794. omogućiti državni udar. - Odbori i revolucionarna vojska trebali su prisiliti seljake da opskrbljuju tržnice i prodaju u skladu s utvrđenim maksimumom. Sankiloti zahtijevali jednakost dobara koja su se trebala ostvariti povećanjem nameta bogatašima i podjelom zemlje. - Jacques Roux i „Bijesni" -- borili su se za maksimum cijena i početak politike terora. Roux je među prvima zatražio izvanredne mjere protiv skupoće, istomišljenike su mu prozvali „bijesni" zbog nasilnih prosvjeda. Između veljače i rujna 1793. pridonijeli su radikalizaciji političke borbe i usmjeravanju Revolucija prema fazi terora. Konvent potaknut prijetnjama utvrdio cijene žitarica i brašna na tržnicama. Roux sudjelovao u pobuni 31. svibnja koja je dovela do pada žirondinaca. Nakon Maratove smrti, predstavio se kao nastavljač, no udovica ga je otkrila kao lašca -- uhićen na inicijativu Odbora javnog spasa. Donesen opći maksimum koji je ograničavao cijene i plaće -- Odbor uništio pokret „Bijesnih", Roux se ubio pred revolucionarnim sudom. (vau) - Odbor dopustio da Danton i njegovi prijatelji popustljivci krenu u rat protiv terora. Da se spriječi smjer revolucije popustljivih i da se brzo svrši kompromisnim mirom i restauracijom kralja, uhićeni su Danton i njegovi prijatelji. Hebertisti, bijesni i popustljivci predani revolucionarnom sudu, pogubljeni u travnju 1794. - Chouans -- nadimak seljaka u nekim područjima zapadne Francuske i na sjeveru Loire koji su 1793. osnovali kontrarevolucionarni projekt chouannerie po krijumčaru Jeanu Cotterau zvanom Chouan -- mogao oponašati sovu, znak raspoznavanja noću. Pokret je započeo 1793. i završio 1800., no nikad nije organizirao miliciju kao Vandeja. Raštrkana gerila bez kontinuiranog djelovanja, karakter razbojništva. Potaknut ekonomsko-socijalnim razlozima, no temeljni aspekt pokreta bio je vjerski, najviše razvijen u regijama gdje je protureformacija bila najučinkovitija. Od 1795. vojska guši pokret, nestanak s konkordatom 1801. kojim je katolička vjera ponovno uvedena u Francuskoj - Robespierreov Odbor javnog spasa je 4 mj svemoćan, pokušao uvesti deistički kult, štovanje Najvišega Bića. Nastavio s umjerenom socijalnom politikom, ukinuto ropstvo u kolonijama i uvedeno besplatno i obvezno školovanje. Unutarnje pobune ugušene, Lyon osvojen 9. listopada, Marseille 25. kolovoza, Toulon 18. prosinca. Vandejci su poraženi 23. prosinca. U proljeće 1794. francuske su postrojbe većim dijelom mogle stati pred vanjskog neprijatelja. Vojska Republike prvi je put upotrijebila optički telegraf, koji je osmislio Claude Chappe, i vojnu aerostatiku Contea. Dana 26. 7. vojska na sjeveru odnosi sjajnu pobjedu kod Fleurusa, koja Francuzima otvara vrata Belgije. Dana 10. 6. Robespierre je dao izglasati zakon za ubrzanje postupaka revolucionarnog suda ukidanjem malih jamstava, koja su optuženi imali -- lišeni branitelja. Povećan broj smrtnih osuda. - Povjesničari se ne slažu glede uzroka velikog terora. Prema jednoj hipotezi, zakon je posljedica dekreta iz ventosea, čiji je cilj bio požurivanje smaknuća osumnjičenih koje su narodna povjerenstva, osnovana na tim dekretima, odabrala. Zakon je predstavljen u Konventu bez savjetovanja s Odborom opće sigurnosti. Odbor za osvetu iskrivljava primjenu zakona najrazličitijim optužbama da bi optuženi bili osuđeni i da bi se povećao broj smrtnih kazni. - Drugi povjesničari smatraju kako ne postoji veza između dekreta iz ventosea i zakona iz prairiala. Zakon je u skladu s logikom razvoja revolucije, centralizacijom izvanredne jurisdikcije u Parizu i razvojem terora. Pokušaji ubojstva Robespierrea i suradnika Herboisa u svibnju 1794. glavni su uzroci donošenja tog zakona. Robespierreovi sljedbenici osjećaju se ugroženo i žele iskorijeniti sve neprijatelje naroda. Sankiloti dali slabu podršku robespjeristima. - Veliki odbor javnog spasa, lišen podrške naroda, ukinut je 27. 7. 1794. Robespierre i prijatelji uhićeni su i pogubljeni na giljotini dan kasnije. Brz svršetak terora, maksimum cijena i plaća je ukinut u prosincu iste godine. Preostali žirondinci pozvani su u Konvent, nazvan „thermidorskim". Većina se vratila liberalnim i individualističkim idejama. Ustav iz 1793. nije ponovno stavljen na snagu jer su ga smatrali previše demokratičnim. Revolucionarna vlast zadržana u blažem obliku, Konvent sastavlja novi ustav iz 1795. godine. - Konvent se zalaže za reakcionističku politiku, povratak na integralni liberalizam. Ukidanje maksimuma -- brz rast cijena. Ustanak pariških sankilota koje guši vojska koja je prvi put nakon 1789. krenula na pobunjeni narod. Rojalisti se žele okoristiti nastalom situacijom i dokopati se vlasti. - Pokušaj iskrcavanja emigranata u Quiberonu krvavo propao, ustanak pariških rojalista 5. 10. 1795. ugušile postrojbe predvođene generalom Bonaparteom koji se istaknuo tijekom opsada Toulona 1793. - Kako bi okončali vjersku krizu koja je počela 1790., Konvent je odredio odvajanje Crkve od države. Obnovljeno visoko obrazovanje, osnivaju se škole, instituti, arhivi, muzeji itd. Nakon pobjede u Fleurusu uslijedila je okupacija Belgije u ljeto 1794. te Ujedinjenih provincija sljedeće zime. Lijeva obala Rajne, bez Mainza, pala pod vlast republikanaca. Na dva kraja Pirineja francuska je vojska prešla granicu i ušla u Španjolsku. Raspala se kontrarevolucionarna koalicija, ionako nemaju sporazum zemalja-članica. Španjolska ne vjeruje VB (ne bih ni ja iskr), poljsko pitanje sukobljava Prusku, HM i Rusiju. - Potkraj 1792., nakon Valmyja, Pruska i Rusija pripoijle su dva velika dijela Poljske. To je bila druga podjela Poljske, a HM nije bila sretna što su je isključili. Poljski patrioti okupljeni oko Kosciuszkog 1794. pomislili su kako će nacionalnim i revolucionarnim ustankom uspjeti potjerati ruskog neprijatelja sa svog tla i kako će Poljsku učiniti demokratskom državom prema primjeru Francuske. Digli su ustanak i pripremili novi ustav koji je predviđao oslobođenje seljaka od zavisnosti, aristokracija ih nije podržala. Jakobinci, gospodari Varšave, proveli su teror kao u Francuskoj pokušavajući isprovocirati reakciju naroda protiv neprijatelja. Poljski patrioti većinom su bili umjerena struja i opirali su se korjenitim društvenim promjenama. Rusi nisu uspjeli zadržati habsburške i ruske trupe, zarobili su Kosciuszkog u listopadu, Varšava kapitulirala 6. 11. 1794. - Pruska je preselila svoju vojsku na istok -- pregovori s Francuskom. Veliki vojvoda Toskane, carev brat, pokazao je kako jedan vladar može pregovarati s revolucionarima zaključivši mir s Konventom 9. veljače 1795. godine. U Bazelu je 6. travnja red došao na Prusku. Prva među trima velikim silama priznala je Francusku Republiku i pristala na to da čitava S Njemačka postane neutralna. Nizozemski statolder ostao izoliran, bez nade za pomoć. - Ujedinjene Pokrajine morale su pregovarati 16. svibnja te su Francuskoj ustupile nizozemsku Flandriju, Maastricht i Venlo plativši veliku ratnu odštetu od 100 mil. forinti, ofenzivni i defenzivni savez. Španjolska potpisala mir 22. srpnja u Bazelu prepustivši Francuskoj svoj dio Santo Dominga. Poljska -- treća podjela 24. 10. 1795. - Rat protiv VB, HM i Italije se nastavljao, revolucionarna Francuska činila se kao dominantna sila u zapadnoj Europi. Robespjeristi 1793. i 1794. odrekli se programa koji su izložili žirondinci u slavnom dekretu od 19. 11. 1792., dolaska na prirodne granice Francuske te pružanja pomoći onim narodima koji su željeli obraniti svoju slobodu i uspostaviti nezavisne republike. Žirondinci ili njihovi duhoviti nasljednici, koji su se vratili na vlast nakon 9. thermidora, bili su brojni u Odboru javnog spasa. - Dobili su većinu u Konventu, 1. 10. dali na glasovanje pripajanje Savoje, Nice i Belgije. Željeli su rješenje jednako onom za lijevu stranu Rajne. Habsburgovci još uvijek držali Mainz i jer je Porajnje još uvijek bilo bojno polje. Nizozemski patrioti vratili su se u domovinu s francuskom vojskom: želje su ispunjene i osnovana je Batavska republika. U proljeće 1795. pitanje što će biti s revolucijom ostaje otvoreno. Njemački, švicarski i talijanski patrioti žele pobjedu Francuske, kako bi uništili ancienregime i uspostavili republike u vlastitim zemljama. **[PARABOLA O NAPOLEONU BONAPARTEU ]** **OD ČASNIKA REVOLUCIJE DO PRVOG KONZULA** - **rođen u Ajacciju (Korzika) 15. kolovoza 1769.g.** - **obitelji Bonaparte priznato obiteljsko plemstvo te dobivaju zaštitu vladara otoka, grofa di Marbeufa, zahvaljujući kojoj Napoleon dobiva besplatno mjesto u internatu u Autunu, zatim prelazi u vojnu školu u Brienneu i konačno odlazi u Pariz 1784.g.** - **bio je nadaren za matematiku, čitao je klasike -- posebno Rousseaua (njegov utjecaj očituje se u dva djela koja je Napoleon napisao 1791.g. : Dijalog o ljubavi i Razmišljanja o stanju prirode)** - **godine 1785. imenovan je artiljerijskim potporučnikom i zadužen za provincijske garnizone** - **gajio je divljenje prema domoljubu Pasqualeu Paoliju** - **obitelj Bonaparte, vjerna Francuskoj, prisiljena odseliti se s Korzike -- žive u Marseilleu u teškim ekon uvjetima** - **Napoleon piše apologiju revolucionarne vlade u obliku dijaloga: Večera u Beaucaireu** - **povezuje se s Lazareom Carnotom, organizatorom revolucionarne vojske, i Paulom Barrasom, članovima Direktorija, Napoleon postaje zapovjednik unutarnje vojske, njegov položaj dodatno učvršćuje građanski brak sklopljen 1796.g. s Josephinom koja je bile plemićke krvi, iste godine Direktorij Napoleona imenuje zapovjednikom vojske u Italiji** - **s loše opremljenom vojskom, uspostavivši disciplinu, kreće u napad na habsburško-pijemontsku vojsku koja je bila brojčano jača, u dva tjedna Napoleon je porazio vojsku Pijemonta i prisilio savojskog vojvodu Vittorija Amedea III. na potpisivanje primirja u Cherascu, u bitci kod Lodija 1796. pobjeđuje habsb. te ulazi u Milano kojeg su napustile habsburške vlasti, Napoleon je nametnuo papi nepovoljan mir u Tolentinu kojim se papa morao odreći teritorija u Emiliji i Romagni, MR prisiljena je demokratizirati 1797.g.** - **\*Paul de Barras: sudjelovao u čuvenom jurišu na Bastilleu 1789.g., nakon opsade Toulona jača njegova vlast, a konačni slom doživljava 1799.g. i povlači se** - **mir u Campoformiju (poznat i kao Campoformido) 17. listopada 1797.g. -- HM ustupljene su Venecija s većim dijelom kopna, Istra i Dalmacija** - **Napoleon ide u pohod na Egipat kako bi prekinuo britanski lanac trgovine s Orijentom, isplovljava 19. svibnja 1798. iz Toulona, najprije zauzima Maltu pa se iskrcava u Aleksandriji, kod piramida poražava Mameluke, no ubrzo je francusku flotu kod sidrišta Abukir uništio britanski admiral Horatio Nelson, 1799. Napoleon napada Siriju** - **u Francuskoj se situacija pogoršava -- s jedne strane vanjski vojni porazi (Apeninski poluotok, osim Genove, franc. je morala napustiti pod prijetnjom habsb.-ruske koalicije), a s druge nerješivi unutarnji sukobi (ponovna rekonstrukcija Direktorija), imućni slojevi tražili su jakog čovjeka koji će ih zaštiti od povratka monarhije i ponovnog početka revolucionarnog procesa, Napoleon napušta Egipat te se 1799. iskrcava u Frejusu, mjesec dana kasnije državni udar okončao je vladavinu Direktorija, Bonaparte, Sieyes i Ducos preuzeli zadaću oko novog ustava** **VELIKA FRANCUSKA I CARSTVO** - **Ustav zvan „Ustavom iz godine VIII", prihvaćen 7. veljače 1800.g., davao je gotovo diktatorsku vlast prvom konzolu -- Napoleonu, pomagala su mu dva podređena konzula, Jean-Jacques-Regis de Cambaceres i Charles-Francois Lebrun, i Državno vijeće** - **Konzervativni Senat izabirao je članove dvaju drugih skupština: Zakonodavno tijelo i Tribunat** - **bitka kod Marenga 1800. -- Napoleon porazio HM** - **godine 1802. Cisalpinska Republika preimenovana je u Republiku Italiju i povjerena Napoleonovu predsjedništvu, kao i Ligurska Republika, Pijemont aneksirao** - **Napoleon nastavlja unutarnju reorganizaciju, okružen lojalnim i sposobnim suradnicima, dvojica su uživala određenu autonomiju: Charles-Maurice Talleyrand (vanjski poslovi) i Joseph Fouche (unutarnji poslovi)** - **Konkordatom od 16. srpnja 1801.g. Napoleon je proglasio katoličanstvo vjerom većine Francuza, isposlovao je priznanje konzularne Republike od pape, stvorio je novi episkopat** - **osnovana Francuska banka 1800.g. -- ukidanje sustava zakupa i stvaranje novog monetarnog jedinstva uvođenjem originalnog franka 1803.** - **\*Georges Cadoudal: Luj XVIII. Daje mu zapovjedništvo 1798. nad kontrarevolucionarnom borbom u Bretanji, sudjeluje u neuspjelom atentatu na Napoleona, nakon ponovnog pokušaja urote je uhićen i smaknut 1804.g.** - **novosti u sudstvu uvedene organskim zakonom 1800.g. : na dnu piramide bili su mirovni suci, po jedan za svaki kanton, i prvostupanjski sudovi, po jedan za svaki kotar, a na vrhu kasacijski sud, suce je po novome birala vlada, iste godine osnovano povjerenstvo koje je elaboriralo nekoliko zakonika: Građanski zakonik 1804., Zakonik o građanskom postupku 1806., Trgovački zakonik 1807., Zakonik o kaznenom postupku 1807. i Kazneni zakonik 1811.** - **najvažniji je bio Građanski zakonik ili Napoleonov zakonik koji je stvorio čvrstu zaštitnu prepreku oko načela građanskog vlasništva, individualne slobode i pravne jednakosti, a istodobno je hijerarhijski podijelio zajednički život u važnim prirodnim institucijama, ponajprije u obitelji** - **Senat 18. svibnja 1804.g. Napoleona proglašava francuskim carem s pravom dinastijskog nasljeđivanja, iste godine 2. prosinca Napoleon se je vlastitim rukama, u nazočnosti pape Pija VII., okrunio carskom krunom, a 1805.g. i krunom kralja Italije** - **obnavlja se neprijateljstvo između Franc. i Britanije** - **21.listopada 1805.g. francusko-španjolsku flotu (zapovjednik Pierre Charles de Villeneuve), koja je isplovila iz luke Cadiz kako bi se spojila s flotom admirala Ganteaume u Brestu, kod Trafalgara je uništio admiral Nelson, bila je to konačna potvrda britanske pomorske nadmoći** - **stvorena Treća protufrancuska koalicija: HM, Rusija i Švedska, Napoleon ih pobjeđuje, bitka kod Austerlitza, mirom u Bratislavi 1805.g. Franjo II. morao je Francuskoj prepustiti Veneciju i Dalmaciju, dopustiti širenje franc. saveznika Wurttemberga i Bavarske i odreći se naslova cara Svetog Rimskog Carstva** - **Napuljsko Kraljevstvo oduzeto je Ferdinandu Bourbonskom i dodijeljeno je Josephu Bonaparteu, Napoleonovu starijem bratu, a ubrzo ga nasljeđuje Joachim Murat, suprug Caroline Bonaparte, Napoleonove sestre** - **Njemačka je svedena na 38 država, stvara se Rajnski savez pod franc. protektoratom, Batavijska Republika postaje Nizozemsko Kraljevstvo, a njezinim kraljem postaje Napoleonov brat Louis** - **\*Admiral Horatio Nelson, heroj Trafalgara: Nelson franc. floti zadaje težak poraz kod Abukira 1798.g. i time sprječava Napoleona u planiranom pohodu na OC, Nelson dobiva vrhovno zapovjedništvo nad brit. flotom s činom admirala, 21. listopada 1805.g. Nelson je pobijedio Francuze kod Cadiza, blizu rta Trafalgar, ali je u toj bitci poginuo** - **Pruska ulazi u rat na strani Rusije i Švedske, Napoleon poražava Prusku u Jeni i Auerstedtu, Napoleon ulazi u Berlin i potpisuje dekret o uvođenju kontinentalne blokade kojim je zabranio trgovačku razmjenu s VB, Napoleon i car Aleksandar I. se sastaju i dolazi do sporazuma u Tilsitu 1807.g., okončan je rat protiv Četvrte koalicije, visoku cijenu platila je Pruska (smanjen im je teritorij, okružena je novim vazalnim državama Francuske, Vestfalskim Kraljevstvom i Velikim Varšavskim Vojvodstvom)** - **stvoren franc.-ruski savez protiv VB, svijet podijeljen na dvije utjecajne sfere: Europa je Napoleonova, a Orijent je ruski.** **OD VLASTI NAD EUROPOM DO WATERLOOA** - **u Rusiji sve izraženije negodovanje zbog franc. kršenja dogovora i štete koju je zemlja imala kod kontinentalne blokade, u Madridu izbija pobuna 1808.g. zbog Napoleonova svrgavanja zakonskih vladara u Španjolskoj i postavljanja na prijestolje brata Josepha** - **Napoleon 1809.g. zadaje velik udarac HM i nameće joj nepovoljan mir u Schonbrunnu** - **u ovo periodu bio na vrhunci moći, iskoristio je to vrijeme za rješavanje vlastitih dinastičkih problema** - **u braku s Josephinom nije imao djece, stoga se razveo u prosincu 1908.g., u travnju 1810.g. oženio je Mariju Lujzu Habsburšku, kćer habsb. cara Franje I., 20.ožujka 1811. Napoleonu se rodio nasljednik -- Napoleon Francois, rimski kralj** - **gospodarstvo se oporavilo od kriza iz revolucionarnog razdoblja, napredovale su manufakture koje su mogle prodavati svoje proizvode zaštićene od britanske konkurencije** - **ugled velikih kulturnih institucija (npr. Francuski institut, Politehnička škola, Viša normalna škola) zasluga je ponajprije napretka znanosti** - **kako bi se spriječio bilo kakav izraz neodobravanja, postojala je mučna cenzura tiska (1810.g. vlasti je čak ograničila broj novina) i velik policijski aparat koji je uredio Fouche** - **romantizam koji se javljao u drugim zemljama često je bio praćen žestokom reakcijom protiv političke i kulturne hegemonije koju je nametnula Francuska, posebno u Njemačkoj gdje je Beethoven 1804. povukao posvetu Eroice Bonaparteu i gdje je Fichte 1807./08. sastavio Govore njemačkom narodu kako bi potaknuo pruski otpor protiv Francuza** - **osim intelektualaca, sve veći otpor i nezadovoljstvo pokazuju i narodne mase prisiljene na novačenje i „namet u krvi" te podložne tributarnom režimu, izbija ekonomska kriza 1811./12.g.** - **blokada koja je nanijela ozbiljne štete britanskom gospodarstvu dugoročno se pokazala neefikasnim oružjem u slamanju britanskog otpora** - **savez s Rusijom, ugrožen obostranim nepovjerenjem, 1811.g. postojao je još samo na papiru, kada je Aleksandar I. iznio zahtjev da Francuzi napuste Pomeraniju i Prusku 1812.g. Napoleon je odlučio napasti Rusiju, 28. svibnja 1812.g. krenuo je iz Dresdena prema Njemenu s gotovo 700 000 ljudi te je krajem lipnja prodro na ruski teritorij ne naišavši na otpor** - **taktika generala Kutuzova, koja se sastojala u povlačenju pred neprijateljem, uništavajući urod i sve više mu otežavajući opskrbu, na kraju se pokazala pobjedničkom** - **u bitci kod Borodina Francuzi pobjeđuju i dolaze u napuštenu Moskvu koja je bila spaljena te Napoleon suočen s užasnom ruskom zimom naređuje opće povlačenje 19. listopada** - **nakon pogibelji zbog hladnoće, gladi i napada kozaka prilikom prelaska Berezine, manje od 50 000 ljudi vratilo se iz Rusije** - **vrativši se u Pariz Napoleon je suočen sa stvaranjem nove europske koalicije (Rusija, Pruska, Švedska, HM) te okuplja vojsku od 400 000 ljudi i 1813.g. doživljava uspjehe u Lutzenu, Bautzenu i Dreddenu, no u tzv. bici naroda kod Leipziga Napoleon je pretrpio konačan poraz i Francuzi su morali napustiti Španjolsku** - **neprijateljske sile se udružuju i pritišću Francusku, Napoleon 30. ožujka 1814.g. primoran napustiti Pariz i povući se u Fontainebleau, Senat ga je proglasio svrgnutim i pozvao na prijestolje Luja XVIII.** - **6. travnja 1814.g. Napoleon je potpisao abdikaciju, napušta ga žena, Napoleon odlazi na Elbu** - **glasnici su Napoleonu javljali stanje u Francuskoj i zazivali njegov povratak, Napoleon 1815.g. bježi s otoka i odlazi u Pariz, Luj XVIII. napustio je Francusku i Napoleon je zaposjeo Tuilleries, jedini važan pristaša kojeg je tada Napoleon pridobio bio je liberal Constant** - **neprijateljske sile sklapaju novu, sedmu koaliciju i započinju novi sukobi s Napoleonom, 18. lipnja 1815.g. doživio je velik poraz kod Waterlooa od Britanaca i Prusa te je bio primoran 22. lipnja ponovno abdicirati** - **Napoleon neuspješno pokušava pobjeći u Ameriku, no predaje se britanskim vlastima i postaje zatvorenik na brodu Bellerofonte 15. srpnja 1815.g., koalicija je odlučila da će ga Britanci odvesti na dalek otok Svetu Helenu, bio je smješten u gradiću Longwoodu** - **Napoleon umire 5. svibnja 1821.g. od raka želuca, u trenutku smrti uz njega su bili Charles Montholon (u Francuskoj izdaje Napoleonove rukopise) i maršal Henri Bertrand** - **\*Wellington, „željezni vojvoda": puno ime mu je Arthur Colley Wellesley, bio je jedan od velikih Napoleonovih protivnika, zbog svoje iznimne fizičke otpornosti i nesalomljive volje nazvan je Iron Duke, „željezni vojvoda".** **NAPOLEONOV SUSTAV VLADANJA** - **Napoleon je gotovo 5 godina bio zaokupljen politikom svoga otoka Korzike** - **mladi Napoleon pokazao je sklonosti za politiku nego za rat, jedan od glavnih razloga njegova uspjeha bit će majstorstvo povezivanja vojnog uspjeha s politikom** - **u Italiji 1796./97. Napoleon nastavlja politiku osvajanja i otimanja teritorija, pod geslom donošenja slobode** - **dobiva Belgiju, Jonske otoke i protektorat nad Cisalpinskom Republikom, Francuska na sve potpuniji način ostvaruje prirodne granice i prevlast u Njemačkoj i Italiji** - **\*Legenda i stvarne činjenice o Napoleonu u njegovih suvremenika: nadzor nad tiskom bila je Napoleonova stalna preokupacija, želio je da se podržava njegova politika i veličaju njegovi pothvati, Europom se širi slike o Napoleonu kao nepobjedivom vođi, umjetnici idealiziraju klasičnu ljepotu njegove fizionomije i okružuju ga božanskom aurom, suprotno tome javlja se „crna legenda" -- inspirirana brit. publicistikom koja ga je prikazivala kao krvoločnog tiranina, neprijatelja vjere i čovječanstva, isticala su se negodovanja onih koji su ga optuživali da je izdao Revoluciju i težnju naroda za slobodom i neovisnošću, stvarne činjenice o Napoleonu: iznimna radna sposobnost, osjećaj za detalj i realizam bez zanošenja u prosuđivanju ljudi i stvari koji su ga činili velikim upraviteljem, usuđivao se krenuti iznad ciljeva koje su drugi držali nemogućima, slava i moć bili su njegovi jedini ciljevi, religiju je doživljavao samo kao instrument vladanja, glavne sastavnice njegova vojnog talenta: sposobnost predviđanja protivničkih pokreta, spremnost u odlučivanju i brzina kretanja** - **Napoleon jača središnju izvršnu moć, eliminirajući narodnu kontrolu i stavljajući pod nadzor lokalne administracije i pravne ustanove** - **najuglednije ličnosti departmana (oblasti): prefekti, članovi departmanskog vijeća, magistrati, Napoleon je po svojoj volji imenovao općinske i departmanske uglednika** - **nacionalne uglednike (zastupnici, ministri, državni savjetnici) birao je Senat (tijelo od 60 do 80 članova)** - **Napoleon i njegovo Državno vijeće (skupština dužnosnika i vrhovni administrativni sud) predlagali su zakone Tribunatu, Tribunat je tijelo od 100 članova koje je moglo samo prihvatiti ili odbiti nacrte zakona, zatim su ih 3 njegova člana prenosila Zakonodavnom tijelu, od 300 zastupnika, koje ih je prihvaćalo ili odbijalo tajnim glasanjem bez rasprave** - **dakle, izvršna i zakonodavna vlast bile su zapravo u Napoleonovim rukama, narod je njegovu vlast potvrđivao plebiscitom (tim sustavom bio je odobren novi ustav, doživotni konzulat, carstvo), monarhija je formalno stvorena iz demokracije** - **Napoleonov režim podržavali su jakobinci, a opozicija su bili republikanci i reakcionari rojalisti, nije postojala parlamentarna opozicija, snažna republikanska struja u vojsci je nestala, Napoleonov režim pažljivo je nadzirao svaki mogući izvor i oblik oporbe i pazio je da ga što prije uguši** - **u tom razdoblju povećava se i usavršava policijski aparat, stvorena je državna policija, posebna pariška policija, policija prefekta Seine i policija ministarstva rata, povećao se i broj posebnih sudova i vojnih povjerenstava** - **prva jaka opozicija Napoleonu stigla je iz redova svećenstva** - **glavne točke sporazuma (konkordata) s Pijom VII. bile su sljedeće: \* katolicizam je vjera većine Francuza, \* nadbiskupe i biskupe imenuje i plaća Vlada kojoj polažu prisegu vjernosti, a zatim od pape dobivaju „kanonsku instituciju", \* bule i papinske odredbe Vlada mora odobriti, \* vjerski brak slijedi nakon građanskog braka, \* registre osobnih podataka stanovništva drže gradske uprave, \* priznat je izvršeni čin prodaje crkvenih dobara** - **Napoleon je preko prefekata kontrolirao biskupe, a preko njih niži kler** - **konkordat je utvrdio i neke ustupke: ponajprije ograničavanje cezaropapizma iz prethodnog stoljeća, koji bi crkvu podčinio državi i u vjerskim pitanjima te odricanje od nacionalne crkve** - **\*Konkordat između Napoleona i Pija VII.: potpisan 15. srpnja 1801.g. i njime je okončan dug i težak razdor između Kat crk i franc države (razdor je nastao nakon izbijanja Revolucije 1789.g.), Napoleon je konkordatom proturevolucionarnim krugovima oduzeo potporu svećenstva, postojale su mnoge dvosmislene formulacije i određena neriješena pitanja, javlja se otpor prema konkordatu u mnogim biskupijama gdje biskupi i vjernici otkazuju poslušnost i stvaraju antikonkordatsku crkvu („malu crkvu") -- Državno vijeće i Tribunat prigovaraju na spomenuti otpor, godine 1802. franc. vlada, bez konzultiranja Vatikana, donosi neke odredbe za primjenu konkordata („organske članke"), ti novi članci poništavali su mnoge ustupke dane Crkvi: franc. država prisvojila si je prava u vezi s kultom, određivanjem svećenika, osnivanjem seminara i tekstova katekizama, nakon toga izdani su „organski članci" protestantskih vjera koji su državni sastavim dijelom konkordata i koji su regulirali vjerske obrede reformacijskih i luteranskih pastora koje je također plaća država, dana 8. travnja 1802.g. Zakonodavno tijelo odobrilo je zakon o vjerama i 18. travnja u Notre Dameu proslavljeno je pomirenje s Kat. crk** - **svećenstvo s jedne strane postajalo jednim od elemenata franc. administracije, s druge je gubilo veliku autonomiju od Rima do koje je Francuska jako držala = potaknuti sukob s Napoleonom koji uspijeva na svoju stranu privući visoki kler, ali niži je kler uz Rim - fenomen ultramontanizma (filoromanske tendencije dijela franc. svećenstva)** - **Napoleon je želio od Pariza stvoriti novo vjersko središte cijeloga svijeta, od pape zatvorenika u Fointainebleau 1813.g. iznuđen je novi konkordat kojim se potpuno priznaje „galikanska sloboda", odnosno prava države da imenuje dio članova crkvenoga zbora, Pio VII. odmah je opovrgnuo odobrenje koje je iznuđeno od njega, a neslaganje s Crkvom bio je i dalje negativan element koji će nekoliko mjeseci kasnije prouzročiti slom Carstva** - **kodifikacija zakona uglavnom se pripisuje Napoleonu, iako su Revolucija i Direktorij stvorili jedinstven pravosudni sustav s tri stupnja (prvostupanjskim, žalbenim i kasacijskim) te institu porote i započeli pripremu jedinstvenog sustava zakona, kodifikacija zakona ostaje velika Napoleonova pobjeda** - **Napoleonov zakonik ojačao je instituciju obitelji (osobito ulogu muškarca u obitelji na štetu žene, ostavljene u položaju potpune podčinjenosti), ograničivši razvod i regulirajući nasljedno pravom učvrstio je vlasništvo nad nekretninama i ojačao je prava suverene države, uvodeći registre stanovništva i dajući prednost građanskom braku pred crkvenim, nestalo je feudalno i običajno pravo te crkveni privilegiji, u kaznenom pravu uspostavljena je tajna istraga nakon koje je slijedio javni usmeni postupak sa slobodom obrane pred porotom koja donosi presudu, proglašena je jednakost svih građana pred zakonom, što se tiče magistrature, Napoleon je uspostavio načelo po kojem car imenuje suce i oni provode pravdu u njegovo ime** - **u N. zakoniku oskudne su odredbe o odnosu između kapitala i rada te one koje se odnose na pokretno vlasništvo** **GOSPODARSKA POLITIKA** - **zasluge za monetarnu i financijsku obnovu Francuske pripadaju Direktoriju, kojem se duguje na optjecaj kovanica, ukidanje prisilnog tečaja, početak reorganizacije cijelog sustava izravnog i neizravnog poreza s podjelom na Vladine urede koji ubiru porez te sređivanje javnog duga** - **Napoleon počinje preuređivati ubiranje izravnih poreza, organizirao je službu za ubiranje poreza, ispunjavanje popis poreznih obveznika izuzeo je iz ovlasti municipija** - **stvoreno je novo tijelo za sigurnu politiku državne blagajne, čiji je resor bio odvojen od resora financija: servisna kasa, prava državna blagajna, za primanje svih primitaka, izdavanje državnih vrijednosnih papira za amortiziranje podmirenog duga i računski sud za kontrolu zakonitosti troškova** - **Napoleon je s jezgrom privatnog kapitala stvorio Francusku banku, temeljni element a razvoj trgovačkog i industrijskog kredita, obnovio je monetu, povećao je javni prihod** - **Napoleonova financijska politika bila je prožeta pravim terorom dugova i velikim otporom prema zaduživanju (držao se ekonomičnog upravljanja uz suzdržavanje od rasipanja)** - **„izvanredno javno dobro" -- blagajna u koju će ulaziti svi nameti strancima i koja će ostati isključivo i izravno ovisna o caru** - **novac iznuđen od pobijeđenih koristio se kao dugoročni prihod države za očuvanje visoke vrijednosti vrijednosnih papira ili za zajmove** - **financijski slom Carstva bio je totalan, baš kao i politički** - **Napoleon je ostavio čvrst aparat poreznih i novčarskih tijela, dobro ubiranje i siguran priljev poreza bili su stupovi njegovih financija i svih urednih financija** - **na polju upravljanja ekonomskim snagama Ustavotvorna je skupština odredbom iz 1791.g. potvrdila načelo apsolutne slobode proizvodnje i rada** - **Napoleonov zakon od 12. travnja 1803.g. samo potvrđuje Le Chapelierovu odredbu iz 1791.g.** - **u praksi je izbjegavao privatne dogovore kojima se htjelo proizvoljno sniziti plaće, kao što je zabranio radnička udruživanja s ciljem otpora, ali je dopuštao radničko udruživanje s obilježjima uzajamne pomoći i opreza i sindikate proizvođača, svaki radnik morao je imati radnu knjižicu koju mu je izdavao gradonačelnik i u tri najveća radnička središta, Parizu, Lyonu i Marseilleu, policijski komesarijat** - **Napoleon je želio spriječiti svaki oblik udruživanja koji je mogao biti izvor nereda i pretvoriti se u instrument političke oporbe, istodobno je pazio da nema nezaposlenosti i da ne rastu cijene osnovnih proizvoda** - **funkcija napoleonske države bila je usmjerena na organizaciju i regulaciju proizvodnje, industrije i trgovine** - **s ciljem poticanja i upravljanja proizvodnjom u sklopu interesa cijele nacije 1801.g. u Parizu je osnovano opće Vijeće za poljoprivredu, obrtništvo i trgovinu (pravi predstavnik nacionalnih ekonomskih interesa), koje se 1810.g. dijelom transformira u Vijeće za tvornice i manufakture, a 1811. u Ministarstvo za proizvodnju i trgovinu** - **vladino djelovanje širi se preko dvaju velikih društava: Poljoprivrednog društva i Društva za poticanje nacionalne industrije** - **zakonom iz 1803.g. država pokušava nadzirati proizvodnju i jamčiti kvalitetu** - **Napoleon 1806.g. proglasio kontinentalnu blokadu** - **blokada je iznimno koristila Francuskoj i kontinentalnoj Europi: pridonijela je razvoju unutarnjih potencijala različitih zemalja, njihovih industrija, kontinentalne razmjene među nacijama, a da zapravo nije potpuno prekinula trgovinu s VB i prekomorskim zemljama** - **industrija se najviše budi u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Češkoj** - **Napoleon 1810.g. prisiljen dati „licencu" za trgovanje s VB (što je i početak cvjetanja krijumčarenja), iako samo uz plaćanje zlatom, to pokazuje da nije mogao bez osnovnih sirovina poput pamuka, vune, sirovog šećera i drugih kolonijalnih proizvoda potrebnih industrijama** - **kultura: sloboda tiska ukinuta, Napoleon 1800.g. odjednom ukinuo čak 74 pariških novina, tisak se sveo na Moniteur (carevu osobnu tvorevinu), analogno je kontrolirano širenje knjiga, knjižari su morali dobiti ovlaštenje od države, knjiga (posebno političke ili povijesno-moralne tematike) je morala proći tri dopuštenja: magistrata, cenzora i policijskog prefekta** - **znanost: velik napredak postižu matematika, fizika, medicina i kirurgija, no povijest i filozofija ostaju nepotaknute, Francuski institut ostao je bez razreda za moralne i političke znanosti** - **škole: na čelu prosvjete 1808.g.