Razvojna psihologija - Prvi kolokvij (PDF)

Razvojna psihologija 23. travnja 2023. i 1 Uvod u područje Razvojna psihologija - Bavi se sustavnim promjenama u ponašanju i sposobnostima koje se dogadaju s napredovanjem razvoja. - Razvojni psiholozi istražuju što su te promjene i zašto se one dogadaju. - Ciljevi: ˆ o...

Razvojna psihologija 23. travnja 2023. i 1 Uvod u područje Razvojna psihologija - Bavi se sustavnim promjenama u ponašanju i sposobnostima koje se dogadaju s napredovanjem razvoja. - Razvojni psiholozi istražuju što su te promjene i zašto se one dogadaju. - Ciljevi: ˆ opisati ponašanje u svakoj točki razvoja čovjeka - tipične obrasce razvoja (normativni razvoj), kao i individualne varijacije u obrascima razvoja (idiografski razvoj). ˆ otkriti uzroke i procese koji proizvode promjene u ponašanju od jedne vremenske točke do druge. ˆ primjenom spoznaja o razvoju pomoći ljudima u postizanju adaptivne razvojne putanje. Pristup cjeloživotnog razvoja - Nudi kompleksnu sliku promjena i činitelja koji do njih dovode. - Pretpostavke: 1. Razvoj je cjeloživotni proces 2. Razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran proces 3. Razvoj je vrlo plastičan proces 4. Razvoj je uklopljen u višestruke kontekste Razvoj je cjeloživotni proces - Ni jedno razdoblje nije važnije od drugih po svom utjecaju na tijek života. - Unutar svakog razdoblja dogadaju se promjene u tri velika područja razvoja - tjelesnom, kognitivnom i socijalnom. Razvojna razdoblja: 1. Prenatalno razdoblje: od začeća do rodenja 2. Dojenačka dob: od rodenja do 2. godine 3. Mlada dječja dob: od 2. do 6. godine 4. Srednja dječja dob: od 6. do 11. godine 5. Adolescencija: od 11. do 20. godine 6. Rana odrasla dob: od 20. do 40. godine 7. Srednja odrasla dob: od 40. do 60. godine 8. Kasna odrasla dob: 60 godina do smrti Područja razvoja: - Tjelesni: Promjene u veličini tijela, proporcijama, izgledu, funkcioniranju tjelesnih sustava, percepciji i mo- torici i fizičkom zdravlju. - Kognitivni (spoznajni) Promjene u intelektualnim sposobnostima, uključujući pažnju, pamćenje, akademskom i svakodnevnom znanju, rješavanju problema, kreativnosti i jeziku. - Emocionalni i socijalni: Promjene u iskazivanju osjećaja, razumijevanju samog sebe, znanju o drugim ljudima, socijalnim vještinama, prijateljstvu, intimnim odnosima i moralnom doživljavanju i ponašanju. Razvoj je višedimenzionalan i višesmjeran proces - Višedimenzionalan: pod utjecajem složene mješavine bioloških, psiholoških i socijalnih činitelja. - Višesmjeran: razvoj nije ograničen na poboljšanje, uključuje i slabljenje; poboljšanje i slabljenje odredenih karakteristika dogada se kroz cijeli život. Razvoj je plastični proces - Prilagodba promjenjivim životnim uvjetima. - Razlikuje se od pojedinca do pojedinca, no moguća je čak i u starijoj dobi (npr. kognitivni trening). ii Razvoj je uklopljen u višestruke kontekste - Utjecaji povezani s dobi - Utjecaji povezani s povijesnim dogadajima - Nenormativni utjecaji Normativni utjecaji: - zahvaćaju velik broj ljudi na sličan način. Normativni utjecaj povezan s dobi -dogadaji čije je pojavljivanje i trajanje predvidivo i vezano uz dob (npr. usvajanje materinskog jezika, početak školovanja i sl.). -osobito su značajni u djetinjstvu i adolescenciji, kada su biološke promjene vrlo brze, a kultura nameće mnoga iskustva kako bi osigurala stjecanje vještina potrebnih za uspješno funkcioniranje u društvu. Normativni utjecaji povezani s povijesnim dogadajima. -dogadaji jedinstveni za odredeno povijesno razdoblje (npr. ratovi, tehnološki izumi, promjena kulturnih vri- jednosti) objadnjavaju zbog čega su ljudi rodeni u približno isto vrijeme (kohorta) medusobno slični, a različiti od ljudi rodenih u neko drugo vrijeme. Nenormativni utjecaji. -neujednačeni su jer ih doživljava samo jedan pojedinac ili svega nekoliko ljudi i ne dogadaju se prema pre- dvivljivom rasporedu. -pojačavaju višesmjernost razvoja. Znanstveni pristup - Poput ostalih znanosti i psihologija nestoji opisati, objasniti, predvidjeti i kontrolirati pojave koje proučava: ponašanje i psihičke procese. -kad god je to moguće, koristi se teorijama. - Psihologijske teorije su temeljene na pretpostavkama o ponašanju i psihičkim procesima, sadrže tvrdnje o načelima i zakonitostima koje vladaju medu njima i omogućuju nam izvodenje objašnjena i predvidanja. - Teorije pružaju okvire koji nam pomažu u organiziranju naših opažanja ljudi - vode nas i daju smisao onome što vidimo. - Teorije se provjeravaju znanstvenim istraživačkim metodama. - Teorije koje su potvrdene istraživanjima pružaju čvrste temelje za praktične akcije - kada uz pomoć teorije uspijemo razumjeti razvoj, možemo puno lakše znati što je potrebno učiniti kako bismo unaprijedili dobrobit djece i odraslih te skrb o njima. - Ključna razlika teorija od običnih mišljenja i uvjerenja - opstanak teorije ovisi o njezinoj znanstvenoj verifi- kaciji: ˆ svaka teorija mora biti provjerena dovoljnim brojem istraživanja. ˆ nalazi tih istraživanja moraju se održati tijekom vremena ili biti replicirani. - Postoje brojne teorije čovjekova razvoja. - LJudi su vrlo kompleksna bića - mijenjaju se tjelesno, mentalno, emocionalno i socijalno. - Za sada ni jedna pojedinačna teorija nije objasnila sve te aspekte razvoja - da bismo objasnili razvojne promjene koristimo se različitim teorijama. - Postojanje većeg broja teorija pomaže unaprijediti naše znanje jer istraživači neprestano pokušavaju podržati, osporiti i integrirati ta različita gledišta kako bismo dobili cjelovitu sliku ljudskog razvoja. Teorijski pogledi na razvoj čovjeka -Psihoanalitičko gledište: ˆ Freudova teorija psihoseksualnog razvoja ˆ Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja - Teorije učenja i kognitivnog razvoja: ˆ Biheviorizam (John Watson, Ivan Pavlov, B. F. Skinner) ˆ Teorija socijalnog učenja Alberta Bandure ˆ Pristup obrade informacija iii  ˆ Piagetova kognitivno-razvojna teorija ˆ Sociokulturalna teorija Vigotskog - Etiologija i evolucijska razvojna psihologija (teorija privrženosti) - Bronfenbrennova teorija ekoloških sustava. Problemi razvojne psihologije - Ljudi su vrlo kompleksna bića - mijenjaju se tjelesno, mentalno, emocionalno i socijalno. - Kroz znanstveno mišljenje o razvoju čovjeka provlače se tri temeljna pitanja: 1. Je li tijek razvoja kontinuiran ili diskontinuiran? 2. Postoji li jedan put razvoja koji je karakterističan za sve ljude ili pak mnogo mogućih putova? 3. Jesu li genski ili okolinski činitelji važniji u odredivanju razvoja? 1. Kontinuitet nasuprot diskontinuitetu -Kontinuirani razvoj - proces postupnog povećanja istih vještina koje su prisutne od samog početka. -Diskontinuirani razvoj - proces u kojem se u odredenim vremenskim razdobljima pojavljuju novi i različiti načini tumačenja svijeta i reagiranja na njega; razvoj je proces koji se dogada u stupnjevima ili stadijima. - Stadij - kvalitativne promjene u mišljenju, osjećajima i ponašanju koje obilježavaju odredena razdoblja razvoja. 2. Jedan ili više putova razvoja - Teoretičari stadija pretpostavljaju kako svi ljudi slijede isti razvojni put. - S druge strane, djeca i odrasli žive u različitim kontekstima ili jedinstvenim kombinacijama osobnih i okolinskih uvjeta koji mogu rezultirati različitim putovima promjene. - Suvremeni teoretičari promatraju kontekste koji oblikuju razvoj kao složene i sastavljene od mnogo slojeva. 3. Priroda nasuprot odgoju; jesu li u odredivanju razvoja važniji genski ili okolinski činitelji? - Priroda - urodene biološke datosti - nasljedne informacije koje dobivamo od svojih roditelja u trenutku začeća; maturacija- genetski odredeni, prirodno odvijajući tijek rasta (biološki odreden razvoj pojedinca u skladu s biološkim nasljedem karakterističnim za vrstu te osobnim biološkim nasljedem) -Odgoj/okolina - složeni činitelji fizičkog i socijalnog svijeta koji utječu na našu biološku strukturu i psihička iskustva prije i nakon rodenja; najčešće djeluju putem učenja - većina razvojnih promjena je nastala interakcijom maturacijskih procesa i učenja Biološki i okolinski temelji razvoja Genski temelji - U jezgri svake stanice nalaze se kromosomi koji su gradeni od DNK. - Geni su dio molekule DNK koji prenose informacije. - Na ljudskom kromosomu nalazi se izmedu 20000 i 25000 gena. - Mali dio gena čini nas različitima u osobinama i sposobnostima (0,9%). - Geni obavljaju svoj zadatak šaljući u citoplazmu upute za proizvodnju velikog broja proteina koji su po- kretači kemijskih reakcija u cijelom tijelu – biološki temelj naših osobina. - Novo biće nastaje kad se spoje gamete ili spolne stanice - spermij i jajašce i tada nastaje zigota - Gamete imaju po 23 kromosoma, a zigota 46. - Raznolikost koja se javlja prilikom stvaranja novih spolnih stanica prilikom mejoze važna je u evolucij- skom smislu - zajednice pojedinaca koji se razlikuju po svojim sposobnostima lakše se prilagodavaju različitim životnim uvjetima i izazovima. iv Razumijevanje odnosa izmedu nasljeda i okoline - Pitanje ”Koliko nasljede, a koliko okolina doprinosi razlikama medu ljudima?” - Bihevioralno-genetička istraživanja (pitanje heritabilnosti) - istraživanja pokazuju da su genski činitelji važni kod razvoja sposobnosti i osobina ličnosti. - Genetski činitelji nam daju potencijal, a ovisno o djelovanju okoline taj se potencijal može više ili manje iskoristiti. - Ali podaci o heritabilnosti ne daju informacije: ˆ o tome kako se inteligencija i ličnost razvijaju ˆ o tome na koji način pojedinci reagiraju na okoline oblikovane tako da im omogućuje puni razvoj njihovih potencijala (heritabilnost inteligencije manja u nepovoljnoj okolini) ˆ o tome na koji način okolina može modificirati utjecaje gena - Pitanje ”Kako priroda i okolina medusobno suraduju?” ˆ Raspon reakcija ˆ Kanaliziranost - perceptivni i motorički razvoj su jako kanalizirani, a kognitivni i socijalni slabije ˆ Korelacija genotipa i okoline - reaktivna (pasivna), pobudujuća (evokativna) i proaktivna korelacija Korelacija genotipa i okoline Rekativna interakcija: ˆ Različite osobe izložene istoj okolini interpretiraju je, doživljavaju i na nju reagiraju različito ˆ Ličnost svakog djeteta izvlači iz objektivne okoline subjektivnu psihološku okolinu, a ta subjektivna psihološka okolina oblikuje razvoj ličnosti Pobudujuća ili evokativna interakcija: ˆ Ličnost svake osobe pobuduje kod drugih ljudi odredene reakcije ˆ Djetetova ličnost može oblikovati način na koji će ga roditelji odgajati, a taj će stil odgoja dalje oblikovati dječju ličnost Proaktivna interakcija: ˆ Kako djeca odrastaju, tako počinju izlaziti i izvan okoline koju im pružaju roditelji pa počinju birati i konstruirati vlastite okoline - traženje kutića ili niša 2 Rani razvoj Razvojna razdoblja: ˆ Prenatalno razdoblje: od začeća do rodenja ˆ Dojenačka dob: od rodenja do 2. godine ˆ Mlada dječja dob: od 2. do 6. godine ˆ Srednja dječja dob: od 6. do 11. godine ˆ Adolescencija: od 11. do 20. godine ˆ Rana odrasla dob: od 20. do 40. godine ˆ Srednja odrasla dob: od 40. do 60. godine ˆ Kasna odrasla dob: 60. godina do smrti v Prenatalni razvoj i rodenje Prenatalni razvoj Glavni dogadaji u prenatalnom razvoju: 1. Začeće 2. Razdoblje zigote: traje oko 2 tjedna, dolazi do implatacije u stijenku maternice, razvija se posteljica 3. Razdoblje embrija 4. Razdoblje fetusa 3. Razdoblje embrija - Traje od 2. do 8. tjedna trudnoće; na kraju je dugačak 2,5cm i težak 4g - Stvaraju se tri sloja stanica: 1. Ektoderm - iz kojeg nastaju mozak i koža 2. Mezoderm - iz kojeg nastaju mišići, kostur, cirkulacijski sustav i drugi unutrašnji organi 3. Endoderm - iz kojeg nastaju probavni sustav, pluća, urinarni trakt i žlijezde - U početku se najbrže razvija živčani sustav - formira se neuralna cijev iz koje se razvijaju kralježnička moždina i mozak 4. Razdoblje fetusa - Krajem drugog tromjesečja organi su dobro razvijeni. - Većina živčanih stanica mozga je na svom mjestu, ali broj glija stanica koje podupiru i hrane živčane stanice nastavlja se povećavati velikom brzinom tijekom čitave trudnoće, kao i nakon rodenja. - U trećem tromjesečju fetus može preživjeti ukoliko se rodi (dob preživljavanja počinje izmedu 22. i 26. tjedna). - Pojavljuju se prva obilježja ličnosti - fetusi s pravilnom izmjenom aktivnih i mirnih razdoblja postali su mirne bebe s predvidljivim rasporedom budnosti i spavanja. - S 25 tjedana reagira na obližnje zvukove, a krajem trudnoće uči prepoznavati i počinje preferirati ton i ritam majčina glasa. Teškoće u prenatalnom razvoju - U velikoj većini slučajeva tijek prenatalnog razvoja ide prema očekivanom rasporedu, no manji broj djece imat će teškoće u prenatalnom razvoju koje će odrediti i daljnji tijek njihovog razvoja. - Djeci koja su imala teškoće u prenatalnom razvoju često su potrebni terapijski postupci kako bi se u što većoj mjeri prevladale ili ublažile teškoće te kako bi mogli ostvariti svoje pune potencijale. - S obzirom da razvoj ovisi o genetskim i okolinskim činiteljima i teškoće u razvoju mogu proizaći iz obje skupine činitelja, kao i iz njihove interakcije. - Primjer utjecaja genetskih činitelja - djeca s Downovim sindromom - Primjer utjecaja okolinskih činitelja na tijek prenatalnog razvoja: - Folna kiselina neophodna je za pravilno formiranje neuralne cijevi u razdoblju embrija - Ukoliko u organizmu trudnice nedostaje folne kiseline u razdoblju embrija, neuralna cijev se neće zatvoriti na očekivani način i kod djeteta nastaje stanje koje nazivamo spina bifida. Rodenje - Očekivano nakon 38. do 42. tjedna trudnoće (kao početak trudnoće uzima se datum zadnje menstruacije). - Ako je dijete rodeno nakon manje od 37 tjedana trudnoće smatra se nedonoščetom. - Faze porodaja: 1. Skraćivanje i otvaranje vrata maternice 2. Poradanje djeteta 3. Izbacivanje posteljice - Izgled novorodenčeta: oko 50cm dužine, teško 3400 grama. vi Komplikacije u perinatalnom razvoju - Perinatalno razdoblje - razdoblje neposredno prije, tijekom i nakon poroda - Najčešće komplikacije u perinatalnom razdoblju: ˆ Anoksija - nedovoljna opskrba kisikom pri porodu ˆ Prijevremeno rodena djeca (nedonošče) ˆ Djeca niske porodajne težine rodena u očekivanom terminu (najčešće posljedica zdravstvenih pro- blema majke ili djeteta koji utječu na prenatalni razvoj) ˆ Infekcije djeteta tijekom poroda ili u prvim danima života - Kao posljedica komplikacija u perinatalnom razvoju mogu nastupiti teškoće u razvoju, bilo privremene (npr. teškoće u ranom motoričkom razvoju) ili trajne (npr. cerebralna paraliza) Razvoj u dojenačkoj dobi Novorodenče - Da bi moglo preživjeti, novorodenče je u potpunosti ovisno o skrbi odraslih osoba. - Medutim, od samog rodenja dijete ima brojne sposobnosti koje mu pomažu u preživljavanju i koje pobuduju pažnju i brigu kod odraslih (npr. refleks sisanja omogućuje djetetu izvodenje dobro koordiniranih pokreta različitih mišića koji mu omogućuju hranjenje) - Najuočljiviji organizirani obrasci ponašanja kod novorodenčeta su refleksi - urodena, automatska reakcija na odredeni oblik stimulacije (npr. refleks sisanja, palmarni refleks, Moro refleks...) - Većina novorodenačkih refleksa nestaje u prvih 6 mjeseci života - sazrijevanjem kore velikog mozga dolazi do postupnog povećanja kontrole nad ponašanjem. - Daljnji razvoj obrazaca ponašanja u dojenačkoj dobi i u svim kasnijim razdobljima života rezultat je procesa učenja. - Učenje = promjene u ponašanju (i/ili u mentalnim reprezencijama) pod utjecajem iskustva. Teorije učenja: Biheviorističke teorije učenja (klasično i operantno uvjetovanje): - Učenje na temelju direktne izloženosti podražajima i njihovim posljedicama (vlastito iskustvo): - Objašnjavaju učenje fizioloških i emocionalnih reakcija, promjene u vjerojatnosti ponašanja. Socijalno-kognitivna teorija - Učenje na temelju promatranja drugih (iskustvo drugih). -Objašnjavaju učenje obrazaca ponašanja, promjene u vjerojatnosti ponašanja. Teorija obrade informacija - Učenje na temelju složenog procesa obrade informacija koji uključuje pažnju, percepciju, rasudivanje, rješavanje problema... - Objašnjava proces mišljenja, učenje koncepata i njihovo povezivanje, učenje postupaka rješavanja različitih vrsta problema... Sposobnosti učenja kod novorodenčeta: - Klasično i operantno uvjetovanje - učenje uvjetovanjem (biheviorističke teorije) - Učenje promatranjem drugih (imitacija) - opservacijsko učenje (socijalno-kognitivna teorija) - Prirodno preferiranje novih podražaja - kognitivno učenje (model obrade informacija) 1. Biheviorističke teorije učenja (klasično i operantno uvjetovanje) - Učenje na temelju direktne izloženosti podražajima i njihovim posljedicama (vlastito iskustvo). - Objašnjavaju učenje fizioloških i emocionalnih reakcija, promjene u vjerojatnosti ponašanja. Klasično uvjetovanje - Odnosi se na učenje nenamjernih emocionalnih ili fizioloških reakcija (npr. strah, napetost mišića, salvacija, znojenje). - Mehanizam učenja kod kojeg se podražaj koji prirodno izaziva neku reakciju uparuje s podražajem koji tu reakciju ne izaziva vii - Nakon klasičnog uvjetovanja podražaj koji prije nije izazivao neku reakciju počinje ju izazivati, jednako kao i podražaj koji tu reakciju prirodno izaziva. Bezuvjetni podražaj: podražaj koji bez prethodnog učenja izaziva reakciju (npr. hrana) Bezuvjetna reakcija: reakcija koja automatski slijedi nakon bezuvjetnog podražaja (npr. slinjenje) Neutralni podražaj: prije uvjetovanja ne izaziva reakciju (npr. zvuk zvona). - Nakon uvjetovanja neutralni podražaj počinje izazivati reakciju. Stoga ga zovemo uvjetovani podražaj, a reakciju koju izaziva uvjetovana reakcija. Primjer uvjetovanja kod dojenčeta: Bezuvjetni podražaj (BP) (majčino mlijeko) - bezuvjetna reakcija (BR) (sisanje) Neutralni podražaj (milovanje čela) (uz BP-majčino mlijeko i BR- sisanje) Uvjetovani podražaj (UP) (milovanje čela) - uvjetovana reakcija (UR)(sisanje). - Uvjetovanje emocija - slučaj malog Alberta - Klasično uvjetovanje je jako važno za dojenčad jer im pomaže prepoznati koji se dogadaji u svakodnevnom životu obično pojavljuju zajedno. - Na temelju toga djeca mogu predvidjeti što će se sljedeće dogoditi pa im okolina postaje predvidljivija i organiziranija. - Zbog toga je važno uspostaviti rutine hranjenja, presvlačenja, kupanja i sl. - kroz ponavljanje tih rutina pro- cesom uvjetovanja dijete će razviti točna predvidanja slijeda dogadaja, a time i sigurnost u skrbnika i okolinu. Operantno (instrumentalno) uvjetovanje - Burrhus F. Skinner (1904. - 1990.) - Svojim eksperimentima mijenjao okolinu s ciljem da na željeni način mijenja životinjsko ponašanje. - Stvaranje veze izmedu ponašanja i posljedica tog ponašanja naziva se operantno ili instrumentalno uvje- tovanje. - Posljedice ponašanja - potkrepljenja i kazne - djeluju na buduće ponašanje. Potkrepljenje - bilo koji dogadaj koji povećava učestalost ponašanja koje mu je prethodilo. - Brzina sisanja dude dovodi do zanimljivih zvukova i slika - dijete počinje brže sisati kako bi vidjelo različite slike i čulo glazbu. - Dijete gleda u oči odrasle osobe, ona mu se osmjehuje i dijete se takoder osmjehuje - dijete ponovno gleda odraslome u oči (uloga u razvoju privrženosti). Kazna- dogadaj koji smanjuje učestalost ponašanja koje mu je prethodilo Potkrepljenja: POzitivno potkrepljenje povećava vjerojatnost nekog ponašanja jer dovode do željenih i ugodnih posljedica (npr. smiješak dovodi do ugodne interakcije pa je veća vjerojatnost da se dijete ponovno nasmiješi toj osobi) Negativno potkrepljenje povećava vjerojatnost ponašanja zbog uklanjanja ili smanjenja nekog neugodnog podražaja (npr. ugoda nakog skidanja mokre pelene nakon što je dijete to signaliziralo da je mokra povećava vjerojatnost da dijete ponovno ukaže da mu je mokra pelena). Kazna: Kazna zadavanjem neugodnih podražaja (npr. opomena da se ne smije dirati pećnica umanjuje vjero- jatnost da će dijete ponovno dirkati) Kazna uskraćivanjem ugodnih i željenih podražaja (npr. prekid igre nakon što je dijete drugom djetetu otelo igračku umanjuje vjerojatnost da će dijete to ponoviti). Učenje uvjetovanjem Razlika izmedu klasičnog i operantnog uvjetovanja: - Kod klasičnog uvjetovanja djeca stvaraju očekivanja o podražajima u okolini, ali ne utječu na podražaje kojima su izložena. - Kod operantnog uvjetovanja djeca djeluju na okolinu (ili operiraju u njoj), a podražaji koji slijede nakon njihova ponašanja utječu na vjerojatnost ponovnog pojavljivanja tog ponašanja. - Male se bebe u procesu učenja aktivne, koriste sve svoje sposobnosti kako bi istražile i kontrolirale svoju okolinu, nastojeći zadovoljiti svoje potrebe za hranom, novim iskustvima i socijalnim kontaktima. - Ukoliko je djetetova oklina u tolikoj mjeri neorganizirana da njegovo ponašanje ne dovodi do predvidljivih ishoda, mogu se razviti vrlo ozbiljne teškoće - od intelektualnog zaostajanja do depresije. viii  2. Socijalno-kognitivna teorija - Učenje na temelju promatranja drugih (iskustvo drugih). - Objašnjavaju učenje obrazaca ponašanja, promjene u vjerojatnosti ponašanja. Imitacija - Novorodenče dolazi na svijet s primitivnom sposobnošću učenja imitacijom - oponašanjem ponašanja druge osobe. - Koristeći imitaciju dojenčad istražuje svoj socijalni svijet, upoznavajući ljude putem oponašanja njihova ponašanja. -Zrcalni neuroni predstavljaju skupinu neurona koje karakterizira aktivacija pri vršenju odredene radnje, ali i pri promatranju radnje osobe koja navedenu radnju čini. 3. Teorija obrade informacija - Učenje na temelju složenog procesa obrade informacija koji uključuje pažnju, percepciju, rasudivanje, rješavanje problema... - Objašnjava proces mišljenja, učenje koncepata i njihovo povezivanje, učenje postupaka rješavanja različitih vrsta problema... Prirodno preferiranje novih podražaja - Od rodenja je ljudski mozak ustrojen tako da ga privlače novi podražaji. - Dojenče obično snažnije reagira na novi element koji se pojavi u njegovoj okolini; kod ponavljanja istog podražaja dolazi do slabljenja reakcije djeteta - habituacija ili privikavanje. - Nakon što je reakcija oslabjela, novi podražaj ili promjena ponovno izaziva reakciju snažnijeg intenziteta -oporavak Habituacija i oporavak omogućuju nam da svoju pažnju usredotočimo na nove podražaje tj. one aspekte okoline koji su nam najmanje poznati - povećavanju učinkovitost učenja. - Dobar rani pokazatelj inteligencije jer ukazuje na brzinu i fleksibilnost mišljenja 3 Tjelesni razvoj Područja razvoja - Tjelesni: Promjene u veličini tijela, proporcijama, izgledu, funkcioniranju tjelesnih sustava, percepciji, i motorici i fizičkom zdravlju. - Kognitivni (spoznajni): Promjene u intelektualnim sposobnostima, uključujući pažnju, pamćenje, aka- demskom i svakodnevnom znanju, rješavanju problema, kreativnosti i jeziku. - Emocionalni i socijalni: Promjene u iskazivanju osjećaja, razumijevanju samog sebe, znanju o drugim ljudima, socijalnim vještinama, prijateljstvu, intimnim odnosima i moralnom doživljavanju i ponašanju. Tijek tjelesnog razvoja - U usporedbi s ostalim vrstama, ljudi imaju produljen period tjelesnog rasta. - Rast u visinu i težinu je brz tijekom dojenačke dobi, sporiji u mladoj i srednjoj dječjoj dobi, a ponovno se ubrzava tijekom puberteta. - U djetinjstvu razvoj slijedi cefalokaudalni i proksimodistalni trend. Tijekom puberteta razvoj ide u suprotnom smjeru i pojavljuju se spolne razlike u tjelesnim proporcijama. - Porast količine masnog tkiva je brz u prvih 9 mjeseci, a kod djevojaka i u adolescenciji. - Za razliku od toga razvoj mišića je spor i postepen do puberteta, kad se jako ubrzava, posebno kod mladića. Tijek razvoja organskih sustava - Tjelesni razvoj kontroliraju hormoni koje izlučuje hipofiza koja je smještena u bazi mozga, u blizini hipo- talamusa. - Hormon rasta utječe na razvoj gotovo svih tkiva. - Tiroksin kojeg izlučuje štitnjača, utječe na razvoj mozga i tjelesnu veličinu. - Spolno sazrijevanje kontroliraju spolni hormoni - estrogeni i androgeni. - Tjelesni razvoj je asinkroni proces - opća krivulja rasta odnosi se na promjene u tjelesnoj veličini. Drugi tjelesni sustavi, kao što su genitalije ili mozak, imaju vlastite krivulje rasta. ix Razvoj mozga - Promjene u električnoj aktivnosti kore velikog mozga, te povećanja težine mozga i veličine lubanje pokazuju kako u razvoju mozga tijekom djetinjstva i adolescencije postoje povremena razdoblja naglog rasta. - Ta se razdoblja poklapaju s glavnim kognitivnim promjenama i vjerojatno znače osjetljiva razdoblja u kojima je, kako bi se ostvario puni razvoj, nužna izloženost odgovarajućim podražajima. 1. Razvoj živčanih stanica - U prenatalnom razvoju odvija se migracija živčanih stanica, a nakon toga se počinju stvarati sinaptičke veze s drugim stanicama (experience-expectant, experience-dependant). - Za opstanak sinaptičkih veza nužno je njihovo podraživanje; živčane stanice koje se rijetko podražuju ubrzo gube svoje sinapse (uklanjanje sinapsi - obrezivanje, engl. pruning). - Pretežno polovinu mozga čine glija stanice koje su odgovorne za mijelinizaciju živčanih stanica čime se povećava učinkovitost prijenosa informacija. - Broj sinapsi prvo intenzivno raste, a onda se smanjuje kroz proces ”obrezivanja”. 2. Razvoj kore velikog mozga - Redoslijed kojim se područja kore velikog mozga razvijaju odgovara redoslijedu kojim se kod djeteta pojavljuju pojedine sposobnosti. - Tijekom djetinjstva i adolescencije stvaraju se veze izmedu različitih struktura u mozgu. - U mnogim područjima mozga osjetljivost živčanih stanica na neurotransmitore raste u adolescenciji. 3. Razvoj ostalih područja mozga - Tijekom djetinjstva i adolescencije stvaraju se veze izmedu različitih struktura u mozgu: ˆ Veza mali mozak - korteks omogućava razvoj ravnoteže i motoričke kontrole, kao i podršku višim kognitivnim procesima. ˆ Razvijaju se i retikularna formacija (važna za kontrolu budnosti i svjesnosti, omogućava razvoj pažnje) i corpus callosum koji povezuje dvije hemisfere. ˆ Limbički sustav (hipokampus, amigdala i hipotalamus) razvijaju se stvarajući medusobne veze i veze s frontalnim režnjevima (pamćenje i predočavanje prostora, emocije). Motorički razvoj u dojenačkoj dobi - Prema teoriji dinamičkih sustava ovladavanje motoričkim vještinama obuhvaća usvajanje sve složenijih sustava djelovanja - odvojene sposobnosti medusobno se stapaju, pri čemu svaka suraduje s drugima kako bi zajedno dovele do učinkovitijih načina istraživanja i kontroliranja okoline (npr. puzanje). - Svaka nova vještina zajednički je rezultat sljedećih činitelja: 1. Razvoja središnjeg živčanog sustava 2. Sposobnosti kretanja kojima tijelo raspolaže 3. Ciljeva koje dijete ima na umu 4. Podrške koju okolina pruža toj vještini - Motorički razvoj nije u potpunosti genski odreden - postoje različiti putovi do iste motoričke vještine. - Razvoj grube motorike - kontrola pokreta koji djetetu omogućavaju kretanje u okolini, mpr. puzanje, stajanje, hodanje... - Razvoj fine motorike obuhvaća manje pokrete, npr. dohvaćanje i hvatanje. - Slijed motoričkog razvoja je gotovo isti za svu djecu, ali postoje velike individualne razlike u brzini razvoja. - Organiziranost i odredeni smjer motoričkog razvoja: ˆ Cefalokaudalni trend ˆ Proksimodistalni trend x Motorički razvoj u djetinjstvu - U mladoj dječjoj dobi, rast tijela uzrokuje pomicanje težišta prema trupu te se poboljšava osjećaj ravnoteže što omogućava usvajanje novih motoričkih vještina (trčanje, skakanje, igre loptom). - U djetinjstvu, očekivanja roditelja i vježbanje doprinose prednosti dječaka u većini motoričkih vještina, dok spolne razlike u visini i snazi igraju veću ulogu u adolescenciji. Pubertet - tjelesni prijelaz u odraslu dob - U pravilu traje oko godine. - Zamah u rastu (djevojčice od 10 do 16, a dječaci od 12,5 do 17,5 godine). - Promjene u primarnim i sekundarnim spolnim obilježjima. - Menarha - kod djevojaka prva menstruacija javlja se nakon zamaha u rastu. - Spermarha - kod dječaja prva ejakulacija. - Promjena u stanjima pobudenosti - spavanje se smanjuje u odnosu na srednje djetinjstvo, iako im treba gotovo ista količina sna. - Pubertet ima snažan utjecaj na psihički i socijalni razvoj, ali ne mora nužno biti buran period na psihičkom planu, postoje velike individualne razlike u prilagodbi koje su vezane i uz biološke i uz socijalne činitelje. 4 Kognitivni razvoj 4.1 Teorija kognitivnog razvoja Jeana Piageta Piagetova teorija kognitivnog razvoja - Jean Piaget (1896 - 1980) - kognitivno-razvojna teorija - djeca aktivno grade znanje manipuliranjem i istraživanjem svijeta. - Tijekom razvoja djeca razvijaju mentalne strukture koje im omogućavaju razumijevanje svijeta i prilagodbu na okolinske uvjete. - Kroz vlastitu aktivnost djeca otkrivaju znanje o svijetu - konstruktivistički pristup. - Potreba za ravnotežom- stanjem u kojem sva nova iskustva imaju smisla zato jer ih možemo objasniti koristeći naša trenutna znanja. - Dok god možemo objasniti nova iskustva uz pomoć postojećih ostajemo u ravnoteži (ekvilibrij ), onda kad to više ne možemo, ravnoteža nestaje (disekvilibrij ) i motivirani smo da je ponovno uspostavimo - razvoj se dogada kad naše razumijevanje napreduje kao rezultat ponovno uspostavljene ravnoteže. Razvoj shema - Da bi razumjeli svijet oko sebe i postigli ravnotežu, ljudi stvaraju sheme - mentalne operacije koje predstav- ljaju naše razumijevanje svijeta. - Ovisno o dobi mogu biti jednostavne, (npr. psihomotorna shema hvatanja objekata u dojenačkoj dobi) ili složene (npr. sistematika životinja ili proporcije u školskoj dobi). - Sheme gradimo kroz direktnu interakciju s okolinom - proces adaptacije. - Nove informacije nastojimo interpretirati uz pomoć postojećih shema, kad to više ne možemo, mijenjamo naše sheme. - Asimilacija je proces korištenja postojećih shema u objašnjavanju novih iskustava. - Akomodacija je proces stvaranja novih shema ili prilagodavanje postojećih kad više ne mogu objasniti nova iskustva. - Sheme se mijenjaju i kroz organizaciju. - Organizacija se odgada na unutarnjem planu, odvojeno od izravnog kontakta s okolinom. - Kad se izgrade nove sheme, one se preureduju i povezuju s drugim shemama te stvaraju čvrsto povezan kognitivni sustav. Piagetovi stupnjevi kognitivnog razvoja - Stupnjevi razvoja - opći obrasci mišljenja kod djece različite dobi ili s različitim iskustvom. - Prelazak s jednog stadija na drugi predstavlja kvalitativnu promjenu u razmišljanju - razliku u načinu na koji djeca razmišljaju, ne u količini informacija kojima raspolažu. xi - Opća teorija razvoja - Razvoj djece je postepen i iskustva s jednog stupnja daju podlogu za prelazak na sljedeći stupanj. - Invarijantnost stupnjeva - svi ljudi prolaze kroz iste stupnjeve istim redoslijedom, ali različitom brzinom. Učenici iste dobi mogu biti na različitim stupnjevima, a način razmišljanja starije djece ili odraslih može ponekad biti sličan onome mlade djece ukoliko im nedostaje iskustva. - Univerzalni - vrijede za djecu u svim kulturama. Senzomotoričko razdoblje (0 - 2 godine) - Djeca koriste motoričke sposobnosti da bi spoznale svijet (npr. sve stavljaju u usta) i na početku nemaju sposobnost mentalne reprezentacije (mentalnog predočavanja objekta) u pamćenju (do dobi od otprilike 8 mjeseci). - Prve sheme formiraju se pomoću cirkularnih reakcija. - Tri važna aspekta razvoja u senzomotoričkom razdoblju: ˆ Vještine rješavanja problema - dijete izvršava aktivnosti usmjerene cilju. ˆ Permanentnost objekta - shvaćanje da objekt postoji čak i kad ga ne vidimo, temelj razumijevanja koncepta objekta. ˆ Razvija se sposobnost imitacije što im omogućava da uče promatrajući druge (postaje moguće i odgodeno ponašanje). Predoperacijsko razdoblje (2 - 7 godina) - Veliki napredak u usvajanju jezika, korištenju simbola (npr. smajlić) i usvaja se velik broj koncepata. - Barataju velikim brojem kategorija osnovne razlike (npr. stol, krevet), kategorija opće razine (namještaj) i potkategorija (npr. radni stol, kuhinjski stol). - Unatoč hijerarhijskoj strukturi kategorija, imaju problema s inkluzijom klasa. - Dominira percepcija i nemaju sposobnost konzervacije Konzervacija - Shvaćanje da količina neke stvari ostaje ista bez obzira na oblik ili na broj dijelova na koje je podijeljena (npr. različite čaše s tekućinom) - Zašto djeca u predoperacijskom razdoblju nemaju tu sposobnost? - Nisu sposobna za operacije - mentalno predočavanje akcija koje poštuju logička pravila. - Centriranost - tendencija da se usmjeri samo na jedan perceptivno najuočljiviji aspekt objekta ili dogadaja i da se ignoriraju druga obilješja (visina vode u čaši). - Transformacija - sposobnost da se mentalno registrira proces prelaska iz jednog stanja u drugo; djeca na ovom stupnju je nemaju (kao da je tekućina u trećoj čaši nova). - Reverzibilnost - sposobnost mentalnog praćenja procesa povratka iz trenutnog stanja u prethodno stanje (mentalno ”preliti” vodu natrag u prvu čašu). Egocentrizam - Nesposobnost da vidimo objekte i dogadaje iz perspektive drugih. Razdoblje konkretnih operacija (7 - 11 godina) - Glavna prekretnica u kognitivnom razvoju. - Razvija se sposobnost logičkog razmišljanja o konkretnim objektima (opipljivim i materijalnim) - veliki napredak. - Razvijaju se sposobnosti: ˆ Konzervacije ˆ Klasifikacije - proces grupiranja objekata na osnovu zajedničkih karakteristika, razumiju inkluziju klasa. ˆ Serijacije - redanje objekata po nekom svojstvu kao što je dužina, težina, volumen ˆ Smanjuje se egocentrizam u razmišljanju - u dobi od 7 i 8 godina djeca počinju raditi mentalne rotacije što im olakšava prostorno rezoniranje (npr. davanje ili slijedenje uputa za dolazak na neko mjesto) i stvaranje kognitivnih mapa - mentalnih reprezentacija poznatog prostora. - Sposobnost serijacije djeci omogućuje da svladaju načelo tranzitivnosti - sposobnosti da zaključe o odnosu dva objekta na osnovu njihova odnosa s trećim objektom (npr. Ante je stariji od Borisa, ali je mladi od Ivana. Tko je stariji Ivan ili Boris?) xii Razdoblje formalnih operacija (od 11 godine) - Djeca u stadiju konkretnih operacija mogu ”operirati na realnosti”, adolescenti u stadiju formalnih operacija mogu ”operirati na operacijama”. - Glavne značajke: 1. Hipotetičko-deduktivno rasudivanje ˆ Stvara se opća teorija o tome što može utjecati na ishod te se dedukcijom dolazi do specifičnih hipoteza koje se mogu testirati u stvarnosti. ˆ Piagetov problem s njihalom ˆ ”Radiš sendviče za izlet - imaš bijeli i integralni kruh, šunku, kulen i pršut, gaudu i ementaler. Koliko različitih vrsta sendviča možeš napraviti ako se svaki sastoji od kruha, mesnog nareska i sira?” 2. Propozicijsko mišljenje ˆ Adolescenti mogu procjenjivati logiku propozicija (verbalnih tvrdnji), a da se ne pozivaju na okolnosti u stvarnome svijetu. ˆ ”Ako su psi veći od slonova, a slonovi su veći od miševa, onda su psi veći od miševa.” Piagetovi stupnjevi kognitivnog razvoja - sažetak Stupanj Obilježja Primjer Senzomotoričko razdoblje Cilju usmjereno ponašanje, Pokreće igračku (0 - 2 godine) permanentnost objekta, traži objekt iza leda roditelja (reprezentacija objekta u pamćenju) Predoperacijsko razdoblje Nagli porast u jezičnim ”Mama, odbliži mi stolicu.” (2 - 7 godine) sposobnostima s pretjerano generaliziranim pojmovima Slimboličko mišljenje Pokazuje kroz prozor i viče ”Kamion” Dominantnost percepcije Zaključuje da je sva voda u umivaoniku došla iz pipe Razdoblje konkretnih operacija Logično zaključuje na temelju Zaključuje da dva objekta na vagi koja (7 - 11 godine) konkretnih materijala je u ravnoteži imaju istu masu iako je jedan veći od drugog Ima mogućnost klasifikacije i Reda kocke prema volumenu serijalnog redanja Razdoblje formalnih operacija Rješava apstraktne i hipotetske Razmatra kakav bi bio život kad bi (od 11 nadalje) probleme nestalo pitke vode Kombinatorno razmišljanje Sustavno odreduje koliko se različitih sendviča može napraviti od mesa, sira i kruha Primjena Piagetove teorije - U obrazovanju je važno voditi računa o stupnjevima kognitivnog razvoja - požurivanje djece se može negativno odraziti na njihov napredak. - Spremnost za učenje - učenicima treba dati zadatke odgovarajuće težine, a izbjegavati zadatke koji su odviše kompleksni te zbunjuju i opterećuju djecu. - Gotovo svi ljudi pokazuju karakteristike formalnoh mišljenja samo u područjima u kojima imaju značajnog iskustva (npr. gustoća ulja) - zbog toga je važno učenicima pružiti konkretna iskustva. - Prema ovoj teoriji najučinkovitija metoda je učenje otkrivanjem. - Osjetljivost na individualne razlike - iako sva djeca prolaze kroz iste stupnjeve, ona to čine različitom brzinom. xiii Doprinos Piagetove teorije - Učenje je aktivni proces u kojem učenik konstruira svoje znanje. - Primjena u oblikovanju kurikuluma - prvo se učenicima pružaju konkretna iskustva, a zatim tek apstraktna i detaljnija. - Pomoći učenicima da povežu konkretne reprezentacije s apstraktnim idejama - dati konkretne primjere koji predstavljaju apstraktne koncepte i principe. - Planirati nastavne aktivnosti kao razvojne ”mostove” prema naprednijem stupnju razvoja. - Uključivanje djece u izvodenje jednostavnih znanstvenih eksperimenata. - Korištenje vlastitih razmišljanja i iskustava djece u obrazovanju iz društvenih i humanističkih znanosti. Piagetovi stupnjevi razvoja i matematika Senzomotoričko razdoblje ˆ Razvija se sposobnost povezivanja broja s objektima ˆ Postoji odredeno razumijevanje koncepta broja i brojenja ˆ Odgojitelji i roditelji mogu pomoći djeci u brojanju različitih objekata (npr. ruke, prsti, bomboni...) Predoperacijsko razdoblje ˆ Djeca mogu rješavati neke jednostavne zadatke koji uključuju konkretne materijale (npr. kocke ili voda), važno je da odgojitelj ili učitelj pri tom razgovara s učenikom kako bi mu pomogao u razvoju shema ˆ Kako u pravilu nemaju sposobnost reverzibilnosti, mogu razumjeti da je npr. 3 + 2 = 5, ali ne i da je s tim povezano da je 5 − 2 = 3. ˆ Treba voditi računa kako dijete najčešće koristi samo jednu dimenziju (npr. visinu) kao osnovu za zaključivanje ˆ Koristiti aktivnosti u kojima se kategoriziraju objekti po različitim svojstvima Razdoblje konkretnih operacija ˆ Djeca uzimaju u obzir više dimenzija u isto vrijeme, imaju sposobnost serijacije i klasifikacije ˆ Preporučuju se praktične aktivnosti s konkretnim materijalima i različiti načini prikazivanja matematičkog zaključivanja (simboli, prikazi, riječi) ˆ Posebno je važno povezivanje konkretnog s apstraktnim (npr. zadaci riječima) - razvoj svijesti o korisnosti matematičkih pojmova u rješavanju stvarnih problema ˆ Kroz uporabu konkretnih materijala, jača se efikasnost učenika jer imaju prilike provjeriti svoj način razmišljanja ˆ Učenici često ne povezuju aktivnosti s konkretnim materijalima s pripadajućim apstraktnim pojmovima, te im treba ukazivati na tu vezu Razdoblje formalnih operacija ˆ Djeca u pravilu razvijaju apstraktne obrasce mišljenja i mogu koristiti samo simbole, bez potrebe za konkretnim reprezentacijama ˆ Korisne tehnike: 1. Pojašnjavanje - traženjem od učenika da izdvoje relevantne informacije iz teksta zadatka potiče razvoj matematičkog zaključivanja 2. Korištenje deduktivnog i induktivnog rasudivanja 3. Evaluacija - metode provjere točnosti rješenja 4. Primjena - povezivanje matematičkog zaključivanja sa situacijama iz svakodnevnog života xiv 4.2 Sociokulturalna teorija Lava Vigotskog Sociokulturalna teorija kognitivnog razvoja Lava Vugotskog - Socijalna interakcija direktno potiče razvoj. - Kroz socijalnu interakciju s osobom koja nešto više zna od njega dijete postiže stupanj razumijevanja koje ne bi mogao postići sam od sebe. - Razumijevanje koje učenik stječe predstavlja kognitivne alate - koncepte, načela i simbole koji zajedno s konkretnim alatima omogućavaju ljudima da adaptivno funkcioniraju u okviru svoje kulture. - Djeca ne moraju ponovno izmišljati znanja svoje kulture - to se znanje akumulira tisućama godina i treba se usvojiti - internalizirati - kroz socijalnu interakciju. - Internalizacija - proces putem kojeg učenik usvaja ideje koje postoje u društvu u svoje unutarnje kog- nitivne strukture (npr. uvjeti za uspješan lov, korištenje novca...) - Učenik je aktivan u procesu učenja i najbolje uči u mentorskom odnosu!!! Jezik i razvoj - Socijalna interakcija uključuje korištenje jezika. - Važne zadaće jezika u razvoju: 1. Daje učeniku pristup znanju koje drugi već posjeduju. 2. Pruža kognitivni alat za razumijevanje vlastitog iskustva. 3. Jezik je sredstvo za regulaciju i razmišljanje o našem vlastitom mišljenju (npr. Na temelju čega to znam? Kako sam to zaključio?) - Djeca često pričaju sa sobom dok se igraju; prethodnik unutarnjeg, privatnog govora, samogovora koji usmjerava naše mišljenje i djelovanje. Privatni govor omogućuje djeci da preispituju svoj način razmišljanja, pomaže im u rješavanju problema i u drugim složenim aktivnostima te u kontroli emocija i ponašanja - važno za razvoj samoregulacije. Privatni govor i samoregulacija - Privatni govor omogućava izvršne funkcije - proces nadgledanja naših misli i njihovog usmjeravanja, što postaje sve važnije kako učimo sve kompleksnije ideje i rješavamo zahtjevne probleme. - Podloga za vještinu pamćenja (”Ako ponovim broj, moći ću ga se sjetiti”) i za rješavanje problema (”Pogledaj, što je nepoznanica u ovom zadatku?”). - S razvojem se privatni govor internalizira, ali ostaje važan dio kognitivnog funkcioniranja. - Djeca koja više koriste privatni govor su uspješnija u učenju, više uživaju u učenju i uspješnije svladavaju kompleksne zadatke. - Deficiti u korištenju privatnog govora su čest problem kod djece s teškoćama u učenju. Područje približnog razvoja - (ili zona proksimalnog razvoja) - Nisu sve interakcije s ”mentorima” jednako uspješne. - Učenik najviše nauči kroz interakciju kad se ona dogada u području približnog razvoja - onim zadacima koje učenik još ne može svladati sam, ali može uz pomoć drugih. Socijalna interakcija i razvoj -Intersubjektivnost - svaki od partnera u komunikaciji prilagodava se perspektivi drugoga čime se stvara zajedničko tlo za komunikaciju. - Važno je da odrasli u takvoj komunikaciji budu poticajni, osjetljivi i podržavajući. - Prema Vigotskom, većina važnih ”otkrića” koje djeca ostvare u procesu učenja proizlaze iz kooperativnog dijaloga izmedu mentora koji modelira aktivnosti i daje verbalne upute, i učenika, koji nastoji razumjeti objašnjenja mentora i s vremenom internalizira i dalje koristi. -Postavljanje skela- pomoć djeci da izvrše zadatke koje ne bi sami moglli izvršiti. - Poučavanje se odvija u malim koracima uz nudenje strategija. - Pri tom treba pripaziti da se djeci da tek toliko podrške da samostalno nastave. - Najvažniji oblici postavljanja skela: modeliranje i propitivanje. xv Socijalna interakcija i razvoj - Vodeno sudjelovanje (Rogoff, 1990) - gradenje mostova izmedu onoga što učenik zna i novog znanja koje se treba usvojiti, strukturiranje i podržavanje djece u njihovim pokušajima i poticanje odgovornosti djeteta za upravljanje procesom rješavanja problema. - Istraživanja o ulozi interakcije odrasla osoba - dijete u procesu učenja, pokazala su da su važni i ekspertnost u odredenom zadatku i komunikacija. - Dijeljeno rješavanje problema u kojem dijete može sudjelovati u suradničkom procesu mišljenja je ključan uvjet da bi socijalna interakcija imala doprinos kognitivnom razvoju djeteta. Usporedba Piagetove teorije i teorije Vigotskog - Obje naglašavaju da učenici ne usvajaju znanje pasivno, već ga aktivno konstruiraju. ˆ Piaget vjeruje da su u tome učenici samostalni ˆ Vigotski vjeruje da učenici to rade u socijalnim odnosima, a zatim to internaliziraju - Uloga jezika i socijalne interakcije ˆ Za Piageta oni razbijaju ravnotežu i onda je pojedinac sam ponovno uspostavlja kroz proces adaptacije ˆ Za Vigotskog direktno doprinose razvoju - Uloga kulture u kognitivnom razvoju ˆ Za Piageta kognitivni razvoj je univerzalni proces, neovisan o kulturi ˆ Za Vigotskog kultura pojedincu pruža kognitivne alate uz pomoć kojih on može uspješno funkcionirati u svojoj kulturi i razvoj se odvija u kulturalnom kontekstu Obje teorije naglašavaju da trebamo smanjiti udio predavanja i objašnjavanja u nastavi umjesto toga koristiti strategije poučavanja koje aktivno uključuju učenike!! xvi 4.3 Teorija obrade informacija Kognitivne teorije učenja - Osnovne postavke kognitivnih teorija učenja pomažu nam da razumijemo način na koji učenici misle, uče i razvijaju se. - Kognitivne teorije učenja objašnjavaju učenje pomoću mentalnih procesa koji uključuju razmišljanje te stje- canje, organizaciju i korištenje znanja - Prema kognitivnim teorijama učenjem se formira znanje, a promjene u znanju omogućavaju promjene u ponašanju. - U procesu učenja učenik nije pasivno pod utjecajem okolinskih faktora, već učenik aktivno vrši mnoge radnje povezane s ciljem učenja (obraać pažnju, ignorira, promišlja, ivježbava, odabire temu, povezuje...) - Starije kognitivne teorije naglašavale su usvajanje znanja, a noviji pristupi konstrukciju znanja. Model pamćenja - Važan doprinos kognitivnim teorijama učenja dala su istraživanja pamćenja. - Uz pomoć pamćenja pohranjujemo informacije, pronalazimo ih i koristimo ih u novim situacijama. - Model pamćenja ˆ proizlazi iz teorije obrade informacija - teorija koja opisuje kako informacije ulaze u naš sustav pamćenja, kako se organiziraju i pohranjuju. ˆ provjeren je i nadopunjen u velikom broju istraživanja. Teorija obrade informacija - Na um se gleda kao na složen sustav baratanja simbolima kroz koje prolaze informacije (slično radu kompju- tera). - Od ulaza informacija u osjetila do bihevioralnog odgovora kao izlaza, informacije se aktivno kodiraju, tran- sformiraju i organiziraju. - Taj pristup pomaže istraživačima u preciznom razumijevanju procesa koji se dogadaju kada osobe različite dobi rješavaju oredene zadatke i probleme - Takoder se zasniva na pretpostavci da su djeca aktivna bića. - Ne pruža jedinstvenu, opću teoriju kognitivnog razvoja, već se usredotočuje na različite aspekte mišljenja od pažnje, pamćenja i vještina kategorizacije, do složenog rješavanja problema. Model pamćenja - sastoji se od tri ključne komponente: ˆ skladišta pamćenja (senzoričko, radno i dugoročno) ˆ kognitivnih procesa (pažnja, percepsija, ponavljanje, kodiranje i dosjećanje; prebacuju informacije iz jednog u drugo skladište pamćenja) ˆ metakognicije (kognitivni mehanizam kojim nadgledamo i reguliramo pohranu informacija i kognitivne procese) - Tijekom razvoja dogadaju se promjene u: ˆ osnovnom kapacitetu pohranjivanja (posebno za radno pamćenje) ˆ broju i učinkovitosti korištenih strategija obrade informacija 1. Skladišta pamćenja 1. Senzoričko pamćenje ˆ Skladište informacija u kojem se dogada inicijalno procesiranje koje transformira podražaje u informacije. ˆ U njemu se kratko zadrži informacija dok ne bude dalje obradenja - polazišna točka za daljnju obradu podataka. ˆ Gotovo je neograničenog kapaciteta, ali vrlo kratko zadržava informacije: oko 1 sekunde za vid i 2-4 sekunde za sluh. xvii  2. Radno pamćenje ˆ Svjesna komponenta sustava pamćenja - omogućava mišljenje i povezivanje informacija. ˆ U radnom pamćenju obraduju se informacije koje dolaze iz senzoričkog i dugoročnog pamćenja. ˆ Sastoji se od 3 komponente: središnjeg izvršitelja (nadgleda tijek informacija, bira strategije proce- siranja informacija, prebacuje informacije u dugoročno pamćenje), fonološke petlje (kratkoročno po- hranjivanje riječi i zvukova, zadržava informacije putem ponavljanja) i vizualno-spacijalnog ekrana (kratkotrajno pohranjivanje vizualnih i spacijalnih informacija) ˆ Kapaciteta 7 ± 2 čestice ˆ Zadržava informacije 10 do 20 sekundi. ˆ Odabir i organizacija informacija takoder troše kapacitet pamćenja pa tijekom procesiranja informacija možemo baratati samo s 2-3 čestice. ˆ Kognitivno opterećenje - količina mentalne aktivnosti koja opterećuje radno pamćenje. ˆ Ovisi o dva faktora: 1. Broj elemenata s kojima se barata 2. Stupanj povezanosti izmedu pojedinih dijelova informacije ˆ Metode smanjivanja kognitivnog opterećenja: grupiranje (chunking), automatizacija, distribuirano pro- cesiranje. Dugoročno pamćenje ˆ Trajno skladištenje informacija. ˆ Stečena znanja su pohranjena u dugoročnom pamćenju i u procesu konstrukcije novih znanja, mi se dosjećamo tih informacija, kombiniramo ih s novim informacijama, organiziramo ih u koncepte u radnom pamćenju i zatim ih opet pospremamo u dugoročno pamćenje Skladišta pamćenja - ukratko Senzoričko pamćenje - Gotovo neograničenog kapaciteta. - Sadrži informacije u neorganiziranom obliku. - Informacije se brzo gube ako se ne procesiraju dalje Radno pamćenje - Ograničenog kapaciteta. - Svjesna komponenta skladištenja pamćenja. - ”Radni stol” na kojem se odvija mišljenje i rješavanje problema. - Usko grlo u procesiranju informacija. - Sadrži vizualni i verbalni procesor koji djeluju nezavisno. Dugoročno pamćenje - Gotovo neograničenog kapaciteta. - Trajno skladište informacija. - Skladišti informacije u obliku shema i slika koje su kodirane u radnom pamćenju. Razvojne razlike u skladištima pamćenja - Kod manje djece senzoričko pamćenje kraće traje. - Kapacitet radnog pamćenja (raspon pamćenja) povećava se s dobi: s 2,5 godine djeca pamte oko 2 čestice, sa 7 godina 4-5 čestica, a od adolescencije 6-7 čestica. - Učinkovitost komponenti radnog pamćenja povećava se razvojem djece - starija djeca brže procesiraju nove informacije i mogu obavljati složene zadatke učinkovitije nego mlada djeca (povezano s mijelinizacijom i uklanjanjem sinapsi, ali i s usvajanjem proceduralnog znanja); najbrži rast sposobnosti javlja se u dobi od oko 12 godina. - Starija djeca imaju više iskustava pa imaju i šire znanje što olakšava nalaženje smisla u novo prezentiranim informacijama. xviii 2. Kognitivni procesi 1. Pažnja ˆ Nismo svjesni većine podražaja dok ne obratimo svjesno pažnju na njih. ˆ Pažnja djeluje kao filter, neophodna je da bismo se mogli usmjeriti na bitne informacije. ˆ Pažnja je ograničena - i kapacitetom i trajanjem. ˆ Različiti distraktori (npr. buka u učionici) lako odvlače pažnju. ˆ Pažnja se značajno poboljšava tijekom ranog i srednjeg djetinjstva - postaje selektivnija, prilagodljiva i bolje planirana. ˆ Tijekom prve godine života djeca su jako orijentirana na nove podražaje. ˆ Nakon prve godine počinje se sve više razvijati kontinuirana pažnja - djeci postaje važno zadržati pažnju kako bi postigla cilj (npr. staviti kocku u kanticu) ˆ Kontinuirana pažnja naglo se razvija u dobi izmedu 2 i 3 i pol godine. ˆ Taj je razvoj potpomognut naglim rastom frontalnih režnjeva mozga, kao i postavljanjem skela u inte- rakcijama s odraslima. ˆ Razvoj pažnje omogućuje razvoj drugih kognitivnih vještina - jezika, istraživanja okoline, rješavanja problema, socijalnih vještina, kooperacije. ˆ Nakon što se razvije kontinuirana pažnja, djeca se bolje usmjeravaju na one aspekte situacije koji su važni za njihove ciljeve - selektivna pažnja. ˆ Selektivna pažnja naglo se razvija u dobi od 6 do 10 godina i nastavlja se razvijati do odrasle dobi. ˆ Djeca takoder postaju uspješnija u primjeni strategija usmjeravanja pažnje kao posljedica razvoja (a) kognitivne inhibicije - sposobnost kontroliranja unutarnjih i vanjskih ometajućih podražaja (b) strategije usmjeravanja pažnje - npr. otvaranje samo onih ladica na kojima je odgovarajući simbol (a) kognitivna inhibicija – Sposobnost kontroliranja unutarnjih i vanjskih ometajućih podražaja. – Osobe s jakom kognitivnom inhibicijom mogu preventirati da im druge atraktivne misli i podražaji koji nisu povezani s ciljem ne odvlače pažnju. – Osigurava da radno pamćenje ne bude preopterećeno s nepotrebnim podražajima te olakšava pro- cesiranje informacija (važno i za kognitivno i za socijalno funkcioniranje) – Razvija se od dojenačke dobi, no u kompleksnijim zadacima značajan porast u sposobnosti javlja se od ranog do srednjeg djetinjstva i nastavlja se do odrasle dobi. – Povezano s razvojem frontalnih režnjeva kore velikog mozga 2. Percepcija ˆ Osjet - ono što detektiraju osjetila kada su izložena podražajima. ˆ Percepcija je proces kojim organiziramo i interpretiramo svoje osjete. ˆ Intenzivno se razvija u dojenačkoj dobi. ˆ Na nju utječu naše osobine i očekivanja Perceptivni razvoj - Percepcija je usko povezana s dječjim ponašanjem u otkrivanju novih vještina (npr. okulomotorna koordina- cija). - Mala djeca su biološki pripremljena za percipiranje - razvoj mozga i iskustvo poboljšavaju njihove sposobnosti. - Percepcija je vezana uz sve druge aspekte razvoja - npr. jezični, socijalni... Perceptivni razvoj u dojenačkoj dobi Sluh - U prvoj godini života djeca organiziraju zvukove u složenije obrasce i mogu odrediti njihovu točnu lokaciju. - Djeca postaju osjetljivija za glasove i riječi njihova materinskog jezika. Razvoj aspekata vida - do kraja 1. godine života dijete stječe sposobnosti: xix  1. Percepcije dubine - sposobnost procjene medusobne udaljenosti objekata te njihove udaljenosti od nas samih. 2. Percepcija obrazaca - što su starija, djeca preferiraju složenije obrasce. 3. Percepcija predmeta - konstantnost veličine i konstantnost oblika; jedinstvo predmeta; kontinuirana putanja kretanja predmeta. 3. Kodiranje i strategije kodiranja ˆ Kodiranje se odnosi na reprezentaciju informacija u dugoročnom pamćenju. ˆ Informacije se mogu kodirati vizualno i verbalno. ˆ Strategije kodiranja – Ponavljanje - informacija se pohranjuje izolirano. * Strategije kodiranja koje uključuju umrežavanje s drugim informacijama: stvaranje vizualnih predodžbi (formiranje mentalnih slika pojedinog gradiva), organizacija (struktura i medusobni odnosi novih informacija) i elaboracija (proširivanje postojećih shema) – Stvaranje vizualnih prerodžbi * Prema teoriji dvostrukog kodiranja informacije se odvojeno pohranjuju u sustavima za verbalno i slikovno pamćenje iz čega proizlazi učinkovitost ove metode. * Primjer: struktura atoma, funkcioniranje probavnom sustava, rad Otto motora. – Organizacija * Zbog toga što dobro organizirano znanje uključuje povezanosti medu elementima smanjuje se kognitivno opterećenja pa su i kodiranje i dosjećanje učinkovitiji. * Primjeri: tablicde, hijerarhije, modeli, ispis sadržaja, umne mape. – Elaboracija * Strategija kodiranja koja povećava smislenost novih informacija povezujući ih s postojećim zna- njima. * Uključuje i tehnike: elaboracijskog ponavljanja, korištenje primjera i analogija. ˆ Razvoj strategija ponavljanja i organizacije – Da bi se razvije potreban je dovoljan kapacitet radnog pamćenja i uvježbavanje. – Češće se počinju koristiti u dobi od oko 7 godina za ponavljanje te 8 godina za organizaciju. – Mlada djeca češće koriste parcialno ponavljanje (npr. mačka - maćka - mačka), a starija kumulativno (npr. stol, čovjek, vrt, mačka - mačka) – Starija djeca grupiraju pojmove u nadredene kategorije – Strategiju organizacije djeca u početku koriste povremeno (nedostatak kontrole) i bez velikog bene- fita (nedostatak korištenja), ali kad je usvoje u dobi od 8 do 10 godina, jako se poboljšava učinkovitost učenja. ˆ Razvoj strategija elaboracije – Izrazito učinkovita strategija – Pojavljuje se krajem srednje dječje dobi (oko 11. godine) – Posebno se razvija u doba adolescencije kad učenici mogu u svijesti držati dvije ili više informacija i geneririati smislene asocijacije. – Javlja se kasno jer zahtijeva značajan trud i kapacitet radnog pamćenja. 4. Dosjećanje ˆ Vraćanje informacija u kratkoročno pamćenje ˆ Prepoznavanje zapamćenih informacija razvije se vrlo rano, u dojenačkoj dobi i ne zahtijeva svjesno ulaganje napora. ˆ Slobodno dosjećanje (dozivanje mentalne reprezentacije bez prisutnog podražaja) počinje se razvijati rano i postepeno se razvija do odrasle dobi; kod starije djece i odraslih olakšano je jer postoji puno više znakova za dosjećanje. xx  ˆ Rekonstrukcija - reprodukcija zapamćenog koja nije doslovna, već uključuje odabir i interpretaciju podataka Zaboravljanje - Zaboravljanje je gubitak ili nemogućnost pronalaženja informacija u dugoročnom pamćenju. ˆ Teškoće u dosjećanju, osipanje tragova pamćenja. ˆ Interferencija - javlja se kad jedno znanje otežava učenje drugog: retroaktivna (novo znanje otežava dosjećanje starog), proaktivna (staro znanje otežava učenje novog). 3. Metakognicija - Metakognicija - sposobnost motrenja vlastitih kognitivnih procesa i mogućnost njihove regulacije u svrhu povećanja njihove djelotvornosti (Flavell, 1979). - Metakognitivne vještine uključuju preuzimanje svjesne kontrole nad planiranjem, praćenjem i izborom stra- tegija učenja, ispravljanjem pogrešaka i promjenom načina i strategija učenja kad je to potrebno (Ridley i sur., 1992). - Uključuje različite razine znanja: 1. Deklarativno znanje o sebi kao učeniku, faktorima koji utječu na učenje i pamćenje i vještinama, strte- gijama i resursima potrebnim da se izvrši neki zadatak - znanje što učiniti. 2. Proceduralno znanje - kako se koriste strategije (matematički algoritmi, strategije čitanja, postavljanje ciljeva) 3. Znanje o samoregulaciji koje osigurava izvršavanje zadataka - znati uvjete kada i zašto primjeniti pos- tupke i strategije. Razvojne razlike u metakogniciji - Općenito se pojavljuju s 5 do 7 godina i dalje se kontinuirano razvijaju. Mlada djeca često nisu svjesna cilja nastavne jedinice, težine zadatka (npr. čitanje za zabavu i čitanje znans- tvene literature). - Starija djeca imaju veću kontrolu nad strategijama - mogu odrediti jesu li razumjeli uputu, jesu li dovoljno učili tako da mogu dati odgovore na testu. - Nemaju svi učenici dovoljno dobro razvijene metakognitivne vještine, čak i u studentskoj dobi. Metapažnja ˆ Mlada djeca su svjesna da trebaju obratiti pažnju na sadržaj samo kad ih se upozori na to. ˆ Starija djeca su općenito svjesna važnosti pažnje i sposobna su je usmjeriti prema važnim informacijama u različitim zadacima. Metamemorjia ˆ Stariji učenici koriste naprednije strategije kodiranja, kao što je stvaranje vizualnih predodžbi i organi- zacija, ali mlada djeca ne. ˆ Starija djeca su puno svjesnija ograničenosti njihovog radnog pamćenja. Faktori koji utječu na metakogniciju Osobine učenika ˆ Ravojni stadij - starija djeca bolje razumiju svoje sposobnosti pamćenja, kao i ograničenja. ˆ Flavell i sur. (1972) - djeci (4-6 godina i 7-10 godina) rekli da uče dok ne nauče tako da mogu točno reproducirati, stariji bili puno točniji u procjeni, iako postoje individualne razlike. ˆ Procjena uspješnosti u zadatku s pamćenjem takoder variria s obzirom na dob: stariji učenici znaju jesu li uspjeli sve zapamtiti i jesu li sposobni dosjetiti se neke informacije. ˆ Wellman (1977) - (predškolci i 3. razred) pokazivao slike i tražio da imenuju objekte. Ako nisu mogli imenovati pitao bi bi li mogli prepoznati naziv izmedu predloženih, treći razred uspješniji u predvidanju. xxi - Stvarni i predvideni opseg pamćenja (graf) - predvidali da djeca izmedu 3. i 5. godine mogu zapamtiti 8 čestica, stvarno to nije tako Osobine zadatka ˆ Starija djeca znaju da je puno lakše učiti kategorizirane informacije: Duele (1986) - mlada djeca misle da je lakše zapamtiti poznate predmete (predškolci i prvi razred), stariji učenici razumiju da je lakše dosjetiti se povezanih kategorija nego nepovezanih elemenata ˆ Starija djeca znaju da treba primjeniti različite strategije učenja ako je cilj čitanja zapamtiti priču od riječi do riječi ili prepričati vlastitim riječima (Myers i Paris, 1978) ˆ Pri rješavanju najjednostavnijih, rutinskih zadataka nije potrebno koristiti metakognitivne vještine. Strategije ˆ Mala djeca (3-4 godine) već mogu koristiti neke strategije pamćenja, ali tek starija djeca raspolažu s više različitih strategija koje im pomažu u pamćenju. ˆ Bez obzira na dob djeca se češće koriste vanjskim strategijama (npr. napisati poruku), nego unutarnjim (npr. razmisliti o koracima koje treba poduzeti). ˆ Često učenici imaju usvojene adekvatne strategije, ali ih ne znaju primijeniti u pravom trenutku. Razvojne teorije procesiranja informacija Caseova neopiagetovska teorija - Robbie Case (1992, 1998) u svojoj teoriji prihvaća Šiagetove stupnjeve, ali prijelaz iz stadija u stadij objašnjava povećanjem učinkovitosti radnog pamćenja. - Svaki stupanj razvoja uključuje različite kognitivne strukture. ˆ Dojenačka dob - senzorske informacije i fizička aktivnost. ˆ Rano djetinjstvo - unutarnje predodžbe dogadaja i aktivnosti ˆ Srednje djetinjstvo - jednostavne transformacije prerodžbi ˆ Adolescencija - kompleksne reprezentacije predodžbi - Tri faktora su odgovorna za porast kapaciteta radnog pamćenja: razvoj mozga, uvježbavanje shema i auto- matizacija i formiranje središnjih struktura koncepata. ˆ Razvoj mozga – Razvoj sinapsi i mijelinizacija omogućuju povećanje učinkovitosti mišljenja. – Biološka osnova predstavlja plafon kognitivnog razvoja - u bilo kojem trenutku, dijete ne može nadmašiti odredenu gornju granicu sposobnosti procesiranja. ˆ Uvježbavanje shema i automatizacija – Piagetove sheme su dječje mentalne strategije. – S učestalim korištenjem shema, one se automatiziraju što oslobada radno pamćenje za kombini- ranje postojećih shema i generirianje novih shema. – Korištenje shema - asimilacija; kombiniranje i generiranje novih shema - akomodacija ˆ Formiranje središnjih struktura koncepata – Kad su sheme karakteristične za odredeno razvojno razdoblje dovoljno automatizirane, oslobada se dovoljno kapaciteta u radnom pamćenju za učvršćivanje shema u novom obliku. – Kao rezultat tog procesa djeca stvaraju središnje strukture koncepata - mrežu koncepata i relacija koje im omogućavaju da razmišljaju o brojnim situacijama na napredniji način. Time se dalje povećava kapacitet procesiranja. – Kad dijete formira nove središnje strukture koncepata, ono prelazi u sljedeći razvojni stadij. - Teorija je primijenjena na više različitih zadataka: aritmetički zadaci riječima, razumijevanje teksta, crtanje, baratanje novcima i razumijevanje socijalnih situacija. - U svakom od tih zadataka djeca predškolske dobi usmjeravaju se samo na jednu dimenziju (npr, jedna linija radnje u priči). - U ranoj školskoj dobi koordiniraju dvije dimenzije. - Oko 9-11 godina središnje strukture koncepata sadrže više dimenzija (npr. glavna radnja i nekoliko sporednih). xxii Sieglerov model odabira strategije - Kad se djeci zada odredeni problem, ona generiraju različite strategije. - S iskustvom neke strategije odabiru, postaju češće i ”preživljavaju”, dok preostale ”odumiru”. - Siegler je istraživao strategije u različitim vrstama problema - osnovnim matematičkim pojmovima, konzer- vaciji, pamćenju lista riječi, čitanje, sricanje, ”križić-kružić”. - Rezultati istraživanja su pokazali da korištenje strategija slijedi model ”preklapajućih valova”. - Djeca iskušavaju različite strategije i odabiru one koje će koristiti prema kriterijima brzine i točnosti. - Djeca najčešće otkrivaju učinkovitije strategije kroz iskustvo korištenja manje učinkovitih strategija. - Ponekad djeca ne usvajaju lako novu strategiju jer usvajanje nove strategije opterećuje kapacitet radnog pamćenja tako da na početku ne dolazi do velike promjene u brzini procesiranja. - Istraživanja su pokazala takoder da djeca ne misle samo na jedan način, čak niti kod iste vrste zadataka. 4.4 Jezični razvoj - Važno je znati kako se odvija jezični razvoj: ˆ Čitanje i pisanje kao temeljni ”alati” za učenje se temelje na jezičnom razvojhu. ˆ Upotreba jezika je povezana sa svim vrstama kognitivnog razvoja - uz pomoć jezika učenici misle i razgovaraju o kognitivnim promjenama koje se kod njih dogadaju. ˆ Jezik je važan za socijalni i osobni razvoj. Poticanje jezičnog razvoja u školskoj dobi - Aspekti jezičnog razvoja koji su ključni za kognitivni razvoj: semantika i gramatika (sintaksa i morfologija). - Koncepti koje predstavljaju pojedini pojmovi (npr. gustoća, energija, fotosinteza) neophodni su za postizanje razumijevanja u bilo kojem području. - Načini usvajanja novih riječi: ˆ eksplicitno poučavanje u kojem je nastavnik usmjeren na ključne pojmove - posebno važno za apstraktne, kompleksne i tehničke termine s preciznim definicijama. ˆ učenje značenja riječi iz konteksta Matematički procesi kurikuluma nastavnog predmeta Matematika Organizirani su u pet skupina: prikazivanje i komunikacija, povezivanje; logičko mišljenje, argumentiranje i zaključivanje; rješavanje problema i matematičko modeliranje; primjena tehnologije. ˆ Prikazivanje i komunikacija – Učenici smisleno prikazuju matematičke objekte, obrazlažu rezultate, objašnjavaju svoje ideje i bilježe postupke koje provode. Pritom se koriste različitim prikazima: riječima, crtežima, maketama, dijagramima, grafovima, listama, tablicama, brojevima, simbolima i slično. U danoj situaciji odabiru prikladan prikaz, povezuju različite prikaze i prelaze iz jednoga na drugi. Prikupljaju i tumače informacije iz raznovrsnih izvora. – Razvijanjem sposobnosti komuniciranja u meteamtici i o matematici učenici se koriste jasnim mate- matičkim jezikom, razumiju njegov odnos prema govornome jeziku, slušaju i razumiju matematičke opise i objašnjenja drugih te razmjenjuju i sučeljavaju svoje ideje, mišljenja i stavove. Uspješna ko- munikacija doprinosti lakšemu i bržemu ustvajanju novih sadržaja i kurikuluma nastavnog predmeta Matematika, ali i kurikuluma ostalih nastavnih predmeta. ˆ 1. Usvojesnost znanja i vještina – opisuje matematičke pojmove – odabire odgovarajuće i matematički ispravne procedure te ih provodi – provjerava ispravnost matematičkih postupaka i utvrduje smislenost rezultata – upotrebljava i povezuje matematičke koncepte ˆ 2. Matematička komunikacija xxiii  – koristi se odgovarajućim matematičkim jezikom (standardni matematički simboli, zapisi i termino- logija) pri usmenome i pisanome izražavanju – koristi se odgovarajućim matematičkim prikazima za predstavljanje podataka – prelazi izmedu različitih matematičkih prikaza – svoje razmišljanje iznosi cjelovitim, suvislim i sažetim matematičkim rečenicama – postavlja pitanja i odgovara na pitanja koja nadilaze opseg izvorno postavljenoga pitanja – organizira informacije u logičku strukturu – primjereno se koristi tehnologijom ˆ 3. Rješavanje problema – prepoznaje relevantne elemente problema i naslućuje metode rješavanja – uspješno primjenjuje odabranu matematičku metodu pri rješavanju problema – modelira matematičkim zakonitostima problemske situacije uz raspravu – ispravno rješava probleme u različitim kontekstima – provjerava ispravnost matematičkih postupaka i itvrduje smislenost rješenja problema – generalizira rješenje. U učionici: - formiranje jasnih objašnjenja matematičkih ideja ispravljanje tudeg matematičkog pisanja - znati koje riječi koristiti i kako ih koristiti - Učenički rad na tekstu - Imenovanje matematičkih koncepata xxiv