Hrvatska u ranom srednjem vijeku PDF

HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU ETNOGENEZA HRVATA etnogeneza – proces oblikovanja i razvoja naroda, nikad ne prestaje Izvori za najraniju hrvatsku povijest(nema autentičnih izvora): 1. „De administrando imperio“(„O upravljanju carstvom“), priručnik cara Konstantina VII. Porfirogeneta za sv...

HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU ETNOGENEZA HRVATA etnogeneza – proces oblikovanja i razvoja naroda, nikad ne prestaje Izvori za najraniju hrvatsku povijest(nema autentičnih izvora): 1. „De administrando imperio“(„O upravljanju carstvom“), priručnik cara Konstantina VII. Porfirogeneta za svoje nasljednike; X. st. 2. „Ljetopis popa Dukljanina“; anonimni svećenik iz Bara; XII. st. 3. „Historia Solonitana“(„Splitska povijest“); Toma Arhiđakon; XIII. st. 626. godina.- opsada Konstantinopola, avarski kagan Bajan predvodi Avare i Slavene, no Konstantinopol je izdržao, a Avari i Slaveni se povlače na bizantske zapadne posjede koje su zaposjeli već prije opsade. → Slaveni se miješaju sa starosjediocima na prostoru današnje Hrvatske. → završetak seobe naroda. Avari uspostavljaju kaganat potkraj 6.st. sa središtem u Panonskoj nizini, protezao se od istočnih Alpa i južne Poljske do Grčke. Stara Salona odumire, a njeni se građani sele u Dioklecijanovu palaču gdje nastaje grad Split. LEGENDA O DOLASKU HRVATA NA OVAJ PROSTOR: Nema jednoznačnog i apsolutno točnog odgovora. Konstantin VII. Porfirogenet: Hrvati došli na ove prostore po naredbi cara Heraklija; danas sa sigurnošću možemo reći da je ovo krivo- Avari i Slaveni su se nastanjivali po svojoj volji Anonimni nastavljač Konstantina Porfirogeneta- Hrvati su na ove prostore došli iz Bijele Hrvatske (Prema popu Dukljaninu dio uže Hrvatske(Bijela i Crna Hrvatska), a u djelu Konstantina Porfirogeneta sjeverna Bavarska, sjeverno od Turaka ili Ugara, negdje u gornjem toku rijeke Wisle) pod vodstvom 5 braće(Hrvat, Klukas(Lukas), Lobelos(Lobel), Kosences(Kosenc) i Muhlo) te 2 sestre(Tuga i Buga); imena su različitog podrijetla; slična legenda i kod drugih europskih naroda(5 braće i 2 sestre dovode Čehe u Češku iz Hrvatske). Bijela Hrvatska-prostor s kojeg su došli Hrvati, najvjerojatnije negdje oko istočne Bavarske, jučne Poljske i sjeverne Češke; moguće i da je bila još jedna oko Kijeva. Praški dokument iz 1086. spominju se hrvati iz sjeverne Češke. TEORIJE O PODRIJETLU HRVATA: Dolazak Hrvata ne treba promatrati kao neki događaj, nego kao dugotrajni proces. 1. Walter Pohl: Hrvati u početcima nisu etnička, nego društvena skupina; hrvatska imena se pojavljuju na granicama Avarskoga carstva → Hrvati su ratnici koji su se ujedinili nakon pada Avarskog carstva 2. Tanajske ploče, Iranska teorija- grčki natpisi nastali u 4.st.: „Horoatus“ → Hrvati us Iransko pleme s prostora današnjeg Afganistana 3. autohtona- Hrvati su dio Avara 4. slavenska- Hrvati su jedan od Slavenskih naroda koji je došao tijekom seobe naroda na ove prostore 5. Gotska- Toma Arhiđakon Od 7. do 9. st. Slaveni žive u manjim skupinama izmiješani sa starosjediocima. Pod franačkim utjecajem, radi efikasnijeg ratovanja, Slavenske skupine se ujedinjuju. 852. Trpimirova darovnica- prvi spomen hrvatskog imena Sklavinije- organizacije Slavena: 1. Neretvanije 2. Zahumlje 3. Travunija 4. Duklja 5. Raška/Srbija 6. Bosna 7. Hrvatska? → upitno, izvor iz X.st. POKRŠTAVANJE HRVATA: Počinje uspostavljanjem franačke vlasti na ovim prostorima, ali traje dugo. Ivan Ravenjaanin- Splitski nadbiskup, živio je na sredini 7.st., Toma Arhiđakon ga smatra „Obnovitelj salonitanske crkve“; obnova crkva na obali Glavni val pokrštavanja zaleđa u 9.st. iz Franačke Pokrštavanje-formalno prihvaćanje nove vjere Kristijanizacija-proces prihvaćanja kršćanstva(VII.-IX.st.; dvije faze: elita, narod) Višeslavova krstionica(IX.st.-glavni val pokrštavanja Dalmacije)- jedan od najljepših, ali i najtajnovitijih izvora →svećenik Ivan →knez Višeslav, ne spominju se ni godine, ni prostor na kojem je vladao →služila je za krštenje odraslih osoba 3 smjera pokrštavanja: 1. Rim(VII.st.) 2. Franačka(IX.st.) 3. Bizant(sv. Ćiril i Metod) OBLIKOVANJE HRVATSKE AACHENSKI MIR(812.) -podjela teritorija: →Franačka: unutrašnjost →Bizant: otoci i obalni gradovi FRANAČKA PODJELA TERITORIJA: grofovije i kneževine(markgrofovije): 2 kneza: Dalmacija: Borna Donja Panonija: Ljudevit LJUDEVIT →upravitelj pokrajine Donje Panonije 819. diže pobunu ujedinivši prostor od međuriječja Save i Dunava do današnjeg Salzburga BORNA →franački saveznik i Dalmatinski knez Kreće na Ljudevita kako bi ugušio pobunu, a negdje na granici kneževina dočekuje ga Ljudevit sa vojskom. Bornu usred bitke napuštaju njegovi vojnici, Guduscani, ali Borna se spasio zahvaljujući njegovoj tjelesnoj straži, Pretorijancima. Bitka pokraj rijeke Kupe- prva poznata bitka u hrvatskoj povijesti, kreće pisana povijest Hrvata Neki smatraju Bornino suprotstavljanje Ljudevitu izdajom Hrvatstva, no kasnije će se utvrditi da je Borna „prvi Hrvat“ Isprva, Borna nosi titulu kneza Guduscana(Gačana- stanovnika sjeverne Like/stanovnici uz rijeku Guduču(Zadarsko zaleđe, Pribir)) knez Gudučana → vođa skupine ljudi Dux Dalmacije i Liburnije → prostorna vlast, dodjeljuje mu Franačka, najvjerojatnije zbog otpora Ljudevitu uspon Hrvatske- na prostoru između Zrmanje i Cetine u Bornino se vrijeme brojna hrvatska plemena ujedinjuju Ljudevit opustošuje Borninu zemlju, ali ga Borna pobjeđuje 820. Borna osobno dolazi pred Ludovika Pobožnog i sudjeluje na vijećanjima o Ljudevitovoj sudbini 822. Franci nakon nekoliko neuspjelih pokušaja slamaju Ljudevita koji bježi u sjeveroistočnu Bosnu gdje je svrgnuo Srpskog kneza te dolazi kod Ljudevisla, Bornina rođaka koji ga 823. ubija 821. Umire Borna, prvi hrvatski knez, a nasljeđuje ga nećak (V)Ladislav koji dobiva potvrdu naroda i cara MISLAV(oko 839.) U njegovo vrijeme plovidbu Mlečana ometaju slavenski gusari, posebno poganski Nerekljani 839. u Sv. Martinu susreću se Mislav i mletački dužd Petar Tradenik i sklapaju prvi poznati mir između Mlečana i hrvatskog vladara izlazak na more → kondura- brod; ne služi za transport, nego za gusarenje kristijanizacija-dobri odnosi sa splitskim nadbiskupom; gradnja crkvice sv. Jurja u Kutelji, Kaštelanski zaljev, dao ju je sagraditi knez Mislav; prva crkva koju možemo izravno povezati sa hrvatskim vladarom crkva sv. Marije u selu Biskupija pored Knina – u njoj se nalazio najstariji mauzolej hrvatskih vladara TRPIMIR(845.-864. Veliki broj izvora → Veliki ugled i moć Iskorištava krizu Franačke i Bizanta → Franačka se raspala nakon smrti Ludovika Pobožnog, a Bizant je pod napadom Bugara vladao iz Klisa susret s Gottshalkom- benediktinac protjeran iz Franačkog Carstva zbog teorije predestinacije (predodređeno je hoće li duša ići u raj ili pakao) Gottshalk ga naziva „Rex slavorum“(Kralj Slavena) → Veliki ugled i neovisnost SUKOB S „NARODOM GRKA“ „Narod Grka“- ne zna se, najvjerojatnije neka bizantska vojna ekspedicija Trpimir pobjeđuje, a Gottshalk, kako bi dokazao svoju teoriju, zapisuje kako je pobjeda bila predodređena je su „kneževi konji zadovoljno rzali prije bitke“ SUKOB S BUGARIMA bugarski knez Mihajlo Boris pokoravao je sve ispred sebe, ugrozio čak i Bizant, ali Trpimir ga pobjeđuje negdje u današnjoj Bosni Bugari nakon poraza neuspješnog pohoda(završio mirom) Trpimiru izaslanstvo s darovima benediktinski samostan u Rižinicama- Trpimir pokrovitelj gradnje jedan od prvih samostana u Hrvatskoj možda je bio Trpimirova zadužbina Trpimirov natpis → najstariji kameni natpis s titulom i imenom hrvatskog vladara Trpimirova darovnica(852.) Najvažniji dokument u ranom srednjem vijeku Potvrđuje splitskom nadbiskupu vlasništvo nad crkvom sv. Jurja u kaštelanskom zaljevu koju je sagradio Mislav prvi spomen Hrvatskog imena(„Dux Croatorum“)→ ne vlada samo prostorom, nego i narodo iskaz Trpimirove neovisnosti(„Milošću Božjom knez Hrvata“) suradnja s Crkvom i dalmatinskim gradovima Čedadski evanđelistar(Cividale) Cividale- najvažnije hodočasničko središe ovog dijela Europe „dominus“- rabio se samo za iznimno važne ljude i političke moćnike prvog reda Trpimir- utemeljitelj dinastije Trpimirovića DOMAGOJ(864. – 876.) Nije Trpimirović, možda je bio neki od Trpimirovih velikaša, kad je došao na vlast prognao je Trpimirova sina Zdeslava sukob s Mlećanima → đakon Ivan(tajnik dužda Petra II. Orseola) naziva ga „pesimus slavorum dux“(„Najgori knez Slavena“) → sukobi s Mlečanima na moru, bavi se gusarenjem i uništavanje mletačkih brodova papa Ivan VIII. ga kritizira zbog gusarenja Arapi napadaju Dubrovnik → Domagoj traži pomoć cara Bazilija 1. koji pomaže i pretvara Dalmaciju u Bizantsku temu na čelu sa strategom koji stoluje u Zadru Franačka okupacija Barija- luke na jugu Italije koju su već neko vrijeme držali Arapi → Hrvati na čelu s Domagojem pomažu Francima vratiti Bari → Bazilije to iskorištava te na hrvatsko prijestolje postavlja Zdeslava, Trpimirovog sina Domagoj pri povratku iz Barija, vraća vlast te unatoč papinoj molbi ubija urotnike Na kraju vladavine iskorištava Franačke unutarnje trzavice te opustošuje istarske gradove 876. Domagoj umire, a 878.na prijestolje doalzi Zdeslav ZDESLAV(878.-879.) Veliki utjecaj Bizanta → nakon dugo vremena Bizant ne kontrolira samo obalne gradove, nego i zaleđe 879. Zdeslav je ubijen, a na prijestolje dolazi Branimir BRANIMIR(879.-892.) Nije Trpimirović „Dilecto filio Branimir“(„Ljubljenom sinu Branimiru“) pismo pape Ivana VIII. Branimiru u kojem govori da je 21.5.879. na blagdan uzašašća blagoslivlja kneza i cijeli narod → stariji povjesničari su to smatrali međunarodnim priznanjem, ali tada nije bilo međunarodne zajednice pa nije moglo doći do međunarodnog priznanja, ali sigurno predstavlja papino priznanje Branimira kao samostalnoga vladara. Branimir papinim pismom dobiva legitimitet koji mu je bio potreban jer je na prijestolje došao ubojstvom prethodnika. Mnoštvo kamenih natpisa iz Branimirovog vremena Branimirov natpis Šokot kod Benkovca „Dux Croatorum“- prvi spomen hrvatskog narodnom imena u kamenu utemeljenje Hrvatske(Ninske) biskupije najveća biskupija Nin postaje jedno od najvažnijih središta moći hrvatskog vladara via magna- „velika cesta“, cesta koja je povezivala Nin i Knin, dva važna vladarska središta Branimir pokušava sjediniti Hrvatsku i dalmatinske gradove →ninski biskup uz pomoć kneza Branimira dolazi na čelo splitske biskupije; blagoslov je dobio od Akvilejskog patrijarha, ali ne od pape. Ovaj pokušaj spominje se na Branimirovom natpisu iz Muća kod Splita. Vladarski dvorovi: Nin, Knin, Klis i Bijaći Kao i Trpimirovo, i Branimirovo ime zapisano je u čedadskom evanđelistaru, uz njegovog spominje se i ime prve poznate hrvatske kneginje Maruše(u evanđelistaru piše Mariose) izgradnja i obnova crkvi razvoj klesarstva- čak 5 natpisa- više od svih ostalih vladara iz IX. i X. st. veliki broj natpisa → izgradnja crkva jedan od najljepših primjera je crkva sv. Spasa na izvoru Cetine nemamo točan podatak, ali najvjerojatnije je sagrađena u Branimirovo vrijeme MUNCIMIR(892.-910.) vjerojatno najmlađi Trpimirov sin(u darovnici govori kako je ponovo došao na očevo prijestolje i potvrđuje ista prava kao i njegov otac) osim darovnice, sačuvan je samo još jedan dio oltarne pregrade iz Uzdolja kod Knina na kojoj se spominje njegovo ime. Na njoj se Muncimir ne naziva dux, nego princeps(vladar), a princeps je u srednjovjekovnoj hijerarhiji iznad duxa u Muncimirovo vrijeme dolazi do sukoba između Bugara i Srba, a Muncimir je dovoljno ugledan da se miješa u srpsku unutarnju politiku TOMISLAV(910.-928) 914. knez Tomislav(„Historia Salonitana“- nadbiskup Ivan biskupuje u njegovo vrijeme) 925. „Tomislav rege(rex)“; papa Ivan X., za razliku od Bizantskog cara koji sve smatra nižima od sebe te ih imenuje kako želi, papa odgovara na pismo imenom kojim mu piše Papino nazivanje Tomislava kraljem to nema formalno značenje, nego značenje ugleda. Bitnije je koliki utjecaj vladar ima na ljude te je li samostalan, nego njegov formalni naziv. SUKOB S BUGARIMA Tomislav se umiješao u sukob Bizanta i Bugara na strani Bizanta → bugarski car Simeon na Tomislava šalje vojsku predvođenu Alog Boturom → Izvor nam govori da su Hrvati pobijedili pobivši cijelu vojsku, a najvjerojatnije je u bitci i umro Alog Botur. Pred Bugarskim navalama, u Hrvatsku bježi srpski knez Zaharija → Hrvatska je toliko ojačala da je mogla voditi aktivnu vanjsku politiku u najvećem sukobu tog vremena, ratu Bizanta i Bugarske. SUKOB S MAĐARIMA Nepouzdani izvori → sukob u Slavoniji pop Dukljanin → Hrvati odbijaju napade mletački kroničar → Mađarski prodori do mora Tomislav ja bio bizantski saveznik, a budući da na popisu članova crkvenih sabora nema bizantskog stratega, možemo zaključiti da je Bizant Tomislava nagradio sa nekom vrstom vlasti nad dalmatinskim gradovima CRKVENI SABORI U SPLITU(925. i 928.) 925. odabir metropolije: Ivan(Splitski nadbiskup) – tradicija stare Salone Formin(Zadarski biskup) – središte bizantske teme Dalmacije Grgur(Ninski(Hrvatski) biskup) – najveća biskupija Prednost dobiva splitski nadbiskup Ivan zbog tradicije stare Salone i mjesta na kojem počivaju kosti sv. Dujma i zato jer Crkva nije htjela da središte metropolije bude u manjem mjestu sukob Grgura s papom nije se dogodio zbog jezika bogoslužja kako mnogi smatraju, nego zato jer je Split dobio prednost nad najvećom biskupijom Tomislavov stav nije poznat, ali moguće je da se protivio jer je njegov, hrvatski, biskup bio na gubitku, ali dobio je ono što je htio, a što ni Trpimiru, ni Branimiru nije uspjelo, sjedinjenje dalmatinskih gradova i Hrvatsku u jednu crkvenu pokrajinu što je bilo preduvjet za sjedinjenje u jednu državnu cjelinu. 928. Papa ukida Ninsku biskupiju, a Grguru zapovijeda premještaj u Skradin. Današnja slika Grgura kao borca za bogoslužje na narodnom jeziku vjerojatno je kriva, Ninska biskupija bila je pod Franačkim utjecajem → Grgur je vjerojatno brijao bradu i služio na latinskom jeziku Tomislav umire 928., a iz nejasnih navoda na izvorima zaključujemo da ga je naslijedio Trpimir II., vladar o kojem ne znamo gotovo ništa Trpimira nasljeđuje Krešimir I. čiji se sinovi, Miroslav i Mihael (Mihajlo) Krešimir, sukobljavanju oko prijestolja te izbija građanski rat ban Pribina, prvi imenom poznati ban u hrvatskoj povijesti, staje na stranu Mihajla Krešimira i dovodi mu pobjedu, a Miroslava je svrgnut banovi postaju utjecajni, ponekad čak i kraljevi suvladara Kraljevstvo se sastojalo od 11 županije (Konstantin VII. Porfirogenet) MIHAJLO KREŠIMIR (VELIKI) (949.-969.) doba obnove i mira došao na vlast nakon građanskog rata jer je uz njega stao ban Pribina razvoj vojne snage – Konstantin pretjeruje s brojevima, ali sigurno je došlo do vojnog razloga prva hrvatska kraljica Jelena Slavna → dala sagraditi 2 crkve na Gospinu otoku u središtu Solina, u jednoj su se kraljevi krunili, a u drugoj pokapali Na sarkofagu kraljice Jelene nalazimo genealogiju(rodoslovlje) hrvatskih vladara iz X.st. STJEPAN I. DRŽISLAV(969.-995.) od oca naslijedio stabilno kraljevstvo → nestašica izvora, izvori se uglavnom temelje na nemirima i bitkama; u Držislavovo vrijeme nema izvora o trzavicama između Hrvatske i Dalmatinskih gradova kapitulske oltarske ploče(Kapitul kod Knina) – temelj nasljeđivanja vlasti: dux magnus(vladar) i dux(nasljednik) Bizant vođen Bazilijem II ponovo ulazi u sukob s Bugarima vođenima novim carem Samuilom, Stjepan Držislav, kao i pola stoljeća prije njega Tomislav, postaje Bizantski saveznik pruživši utočište Samuilovom protivniku → Bizant mu šalje oznake kraljevske vlasti i daje titulu kralja Hrvatske i Dalmacije → Stjepan I. Držislav – prvi hrvatski okrunjeni kralj(„Stjepan“ znači okrunjen) Od početka vladavine bio je okrunjen hrvatskom krunom, a kasnije se okrunio i bizantskom krunom Za razliku od njegovih prethodnika on nije imao samo simboličnu, nego i formalnu vlast Najstariji Držislavov sin Svetoslav Suronja nasljeđuje Držislava, a dva mlađa Držisalvova sina Krešimir i Gojislav dižu se protiv Svetoslava Mlečani iskorištavaju građanski rat te pod vodstvom Petra Orseola zauzimaju istočnu jadransku obalu Svetoslav kao taoca Petru Orseolu daje svojeg sina Stjepana koji se udaje mletačkom princezom(dinastija Svetoslavića), Svetoslavići nakon progona Orseola iz Venecije bježe u Mađarsku, a moguće je i da na upravljanje dobivaju Slavoniju Svetoslav je svrgnut, a kraljevstvom su vladali Krešimir II. i Gojislav vladaju zajedno u razdoblju bez puno izvora KRIZA: dinastijski sukobi Mlečani Mađari stabilizacija prilika u Europi → društveni i gospodarski rast nakon krize slijedi uzlet Kraljevstva STJEPAN II. sin Krešimira III. pomagao ustanak u Karantaniji protiv njemačkog kralja Konrada II. nemamo puno izvora iza sebe ostavlja stabilno kraljevstvo PETAR KREŠIMIR IV.(1058.-1074.) Korčulanski kodeks – Petar Krešimir optužen za ubojstvo brata Gojislava kako bi došao na prijestolje → pred papinim poslanikom se zakleo da je nevin suradnja s papom → brojno obdaruje Crkvu u Hrvatskoj brojne vladarske isprave: → utemeljiteljska povelja samostana sv. Petra na Rabu – prvi spomen Kraljevstva Hrvatske i Dlamacije → darovnica samostanu sv. Krševana u Zadru – napominje da je proširio vlast na more i kopno, Jadransko more naziva „Jadransko more“ Za razliku od Domagoja, koji more smatra poprište pljački, kod Petra Krešimira u jednakom je položaju kao i kopno te se smatra kraljevskim vlasništvom → osnutak Šibenika dao sagraditi samostan sv. Ivana u Biogradu Ne znamo na kakva je proširenja mislio kad kaže da je proširio vlast na more i kopno, ali možemo pretpostaviti da je mislio na Panoniju, Bosnu i bizantsku Dalmaciju; dotad neovisna Neretvanska kneževina sigurno je pod vlašću hrvatskog kralja pomagao je protubizantski ustanak nakon crkvenog raskola Rimska se Crkva sve više upliće u ustoličenje vladara Splitski crkveni sabor 1060. papin izaslanik Mainach zaključci Lateranskog sabora za splitskog nadbiskupa postavljen osorski biskup Lovro, najveći pristaša reformnog pokreta u Hrvatskoj, a kao prijatelj kraljeva jedan je od najvažnijih osoba u ovom dijelu povijesti U vrijeme Petra Krešimira IV. graditeljstvo i umjetnost su na vrhuncu, uglavnom utjecaj Zapada, ali ima i obilježja Bizanta(proskineza) 1074. napad Normana – vojvoda Amiko stanovnici Raba se brane izlaganjem moći sv. Kristofora Zarobljavanje hrvatskoga kralja → najvjerojatnije Petar Krešimir IV. → kralj vladavine Petra Krešimira IV. koji za nasljednika bira boležljivoga nećaka Stjepana ban Dmitar Zvonimir → suvladar Petra Krešimira IV. → jedan od najmoćnijih i najpoduzetnijih banova do tad pod izlikom da je boležljiv, odnosno nesposoban za vladanje, Stjepan je sklonjen u samostan sv. Stjepana u Splitu te na vlast dolazi Dmitar Zvonimir DMITAR ZVONIMR(1075.-1089.) nije bio Trpimirović, no moguće je da je bio Svetoslavić bračno vezan s Arpadovićima – oženio je Jelenu Lijepu, sestrom mađarskog kralja Geze I. 1075. – okrunjen u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu – okrunio ga papin izaslanik Gebizona krunidbena zakletva → vazalni ugovor između pape i Zvonimira; Zvonimir se zakleo na vjernost papi i priznao ga za svojeg suverena Kralj dobiva novu ulogu – ulogu sudca Početci feudalizma → Zvonimir kada je vjenčao svoju kćer za Vinihu Lapčanina i kao miraz dao Karinsku županiju Baščanska ploča(1100.) Samostan sv. Lucije na Krku glagoljica prvi spomen imena i titule hrvatskog vladara na hrvatskom(„Zvonimir, kral hrvatski“) Knin – kraljevska rezidencija i sjedište hrvatskoga biskupa Poklanja crkvu sv. Marije i Stjepana u Solinu(mauzolej) splitskom nadbiskupu SMRT KRALJA ZVONIMIRA(1089.) Zvonimira su ubili njegovi plemići jer su bili nezadovoljni Zvonimirovom idejom da povede Hrvate u križarske ratove pet crkva u biskupiji kod Knina upitno je je li istina jer prvi službeni papin poziv u križarski rat došao tek 1095., no moguće je da je Zvonimir dobio poziv bizantskog cara Nakon Zvonimirove smrti na vlast dolazi Stjepan III. koji vlada 2 godine, a budući da ni Zvonimir nije imao nasljednika nastaje bezvlađe