FITOCENOLOGIJA - Konačni materijal za ispit PDF

FITOCENOLOGIJA - SKRIPTA ZA ISPIT PODJELA FITOCENOLOGIJE SINMORFOLOGIJA - proučava izgled, sastav i ﬂornu strukturu zajednica SINEKOLOGIJA - istražuje vanjske i unutarnje uvjete u razvoju i rasprostranjenos biljne zajednice SINDINAMIKA - proučava dinamiku zajednica ; promjenom vanjskih čimbenika mijenja se ﬂorni sastav, ﬁzionomija SINHOROLOGIJA - proučava rasprostranjenost biljnih zajednica te deﬁnira njihove areale SINKRONOLOGIJA - istražuje povijesni razvoj pojedinih vrsta i vegetacijskih pova u dužim razdobljima SINTAKSONOMIJA - svrstava biljne zajednice po određenim ﬂorno-socijalnim kriterijima u jedan hijerarhijski sustav FITOCENOLOSKI SMJEROVI FIZIONIMSKI SMJER – sistema zacija biljnih zajednica vršila se na osnovi vanjskog izgleda, odnosno ﬁzionomije. Začetnik je Alexandar von Humboldt. EKOLOŠKI SMJER – u prvi plan stavlja ekološke uvijete, prije svega tlo i klimu. FIZIONOMSKO-EKOLOŠKI SMJER – povezuje ﬁzionomske i ekološke značajke. U klasiﬁkacijama se daje prednost vrstama drveća i klimatskim prilikama. Prva moderna i značajna istraživanja i rezulta. FLORNI SMJER – polazi od ﬂornog sastava zajednica. Pozornost se posvećuje jednako svim vrstama; glavnim vrstama drveća jednako kao i ostalom raslinju. Postoje različite škole unutar ﬂornog smjera; između ostalih i ciriško monpelješka škola (Braun-blanquet). Osnovna jedinica je asocijacija. Najviše se primjenjuje u RH. BIOCENOLOŠKI SMJER – daje prednost horološkim odnosima, arealu i ekološkim značajkama pojedine vrste. Osnovna jedinica je vegetacijski pojas. TIPOLOŠKI SMJER – deﬁnira i razvrstava šume i šumska staništa u jasno ograničene pove. Tip je skup svih sastojina is h ili sličnih ekološko bioloških i šumsko gospodarskih značajki tj. osnovna jedinica koja se poklapa sa asocijacijom ili subasocijacijom. FITOCENOLOŠKE ŠKOLE CAJANDEROVA (FINSKA) ŠKOLA – istom pu pripadaju sve sastojine koje su u istoj dobi zrelos i imaju is sastav u sloju prizemnog rašća. Nazivi se određuju prema najvažnijoj biljci iz prizemnog rašća. SUKALJEČEVA (RUSKA) ŠKOLA – osnovna jedinica je biocenoza (ﬁtocenoza i zoocenoza + tlo i atmosfera). Is p biocenoze sadrži iste biljne i živo njske organizme; iste ekološke uvijete. Imenovanje se vrši na osnovu determinantnih (ediﬁkatorskih) vrsta. POGREBNJIKOVA (UKRAJINSKA) ŠKOLA – p je određen s obzirom na tlo, klimu i ﬂorni sastav. ZLATNIKOVA (ČEŠKA) ŠKOLA – ujedinjuje biološke i ekonomske čimbenike. TRI SKUPINE ORGANIZAMA U METABOLIZMU BIOCENOZE PROIZVOĐAČI (producen ) - autotrofne zelene biljke koje od anorganske tvari iz biotopa i uz Sunčevu energiju (fotosinteza) proizvode organske tvari potrebne za opstanakdrugih organizama POTROŠAČI (konzumen ) - heterotrofni organizmi koji se na neki način hrane biljkama (živo nje, gljive, bakterije i biljke bez kloroﬁla) ; važni su za održavanje ravnoteže među svim članovima biocenoze i abiotskih čimbenika RAZGRAĐIVAČI (reducen ) - uglavnom bakterije i gljive koje razgrađuju organske tvari na njihove anorganske sastavnice i tako omogućuju kruženje tvari u ekosustavu FITOCENOLOŠKO SNIMANJE -popis svih vrsta koje su zabilježene na odabranim plohama s pripadajućom vrijednos za pokrovnost i način udruživanja -snimci se odabiru na mjes ma koja dobro odgovaraju prosječnim prilikama neke ﬁtocenoze, gdje je vegetacijski sastav pičan i gdje nema nejasnih prijelaza -obično kvadratni oblik veličine 20x20m, 30x30m, 40x40m ili pravokutni oblik veličine 20x30m, 30x50m -veličina se određuje pokusnim putem => najprije se odabere snimak manje površine npr. 20x20m te se u njemu utvrdi ﬂorni sastav svih slojeva, a poslije se taj snimak poveća na 25x25m koji se također analizira ; ako se na povećanom dijelu pokaže da nema novih vrsta znači da je dovoljna veličina prvog snimka, a ako ima novih vrsta taj snimak se povećava sve dok se javljaju nove biljke -kod svakog snimka važno je naznači opće podatke o ekološkim i vegetacijskim obilježjima (lokalitet, naziv predjela, nadmorska visina, izloženost, nagib, veličina snimka…) NOVE OBRADE FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA 1) Prikupljanje podataka - ﬁtocenološko snimanje, popis vrsta po slojevima + određivanje abundacije i pokrovnos 2) Unos ﬁtocenoloških snimaka u bazu podataka Turboveg => specijalizirana računalna baza podataka za unos svih relevantnih podataka za pojedinu ﬁtocenološku snimku 3) Braun-Blanquetova kombinirana skala za procjenu abundacije i pokrovnos transformira se u Van der Maarelov-u ordinalnu skalu 4) Transformirani podaci se prenose u jednu zajedničku tablicu u Excel Mul varijantna analiza - tako dobivena matrica je ulaz za mul varijantnu analizu, gdje svaka vrsta predstavlja jednu varijablu, a svaka ﬁtocenološka snimka jedan objekt Metode mul varijantne analize Klasterska analiza - skupina mul varijantnih tehnika čiji je primarni cilj klasiﬁciranje opažanja (objekata) u skupine ili klastere Mul dimenzionalno skaliranje - metoda koja pomaže anali čaru u određivanju rela vnog odnosa između objekata u prostoru EKOINDIKATORSKE VRIJEDNOSTI -brojne izrađene skale vrijednos prema biotskim i abiotskih čimbenicima koje prikazuju ovisnost ﬂornog sastava h biljnih zajednica prema m čimbenicima ;određujemo ih prema Ellenbergu, Landoltu i Pigna u KVANTITATIVNI POKAZATELJI -odnose se na množinu primjeraka neke vrste i način raspored h vrsta na snimci ABUNDACIJA - udio pojedinih vrsta na plohi POKROVNOST - projekcija svih nadzemnih dijelova biljke u zelenom stanju na tlo  prava - prostor koji zauzima biljka nakon uklanjanja njezinih nadzemnih dijelova  projek vna - projekcija svih nadzemnih dijelova -kombinirana procjena abundacije i pokrovnos po Braun-Blanquetu: + => pokrovnost je neznatna, 1 => do 10%, 2 => 10-25%, 3 => 25-50%, 4 => 50-75%, 5 => 75-100% SOCIJALNOST - način udruživanja biljaka neke vrste na plohi 1 => pojedinačno, 2 => u busenima, 3 => u malenim hrpama, 4 => u velikim hrpama, 5 => u velikim gomilama KVALITATIVNI POKAZATELJI SLOJEVITOST 1. Nadzemna slojevitost – raspored biljnih vrsta u visinskom smjeru koji omogućuje potpuniju iskoris vost zračnog prostora, svjetla i ostalih ekoloških čimbenika I) sloj drveća Ia) glavna etaţa ili podsloj Ib) uzgredna etaţa ili podsloj Ic) podstojna etaţa ili podsloj; jednostavna Ic₁: dvostruka Ic₂; trostruka Ic₃ II) sloj grmlja IIa) krupnije grmlje, više od 1 m IIb) sitnije grmlje, niže od 1 m III) sloj zeljastog bilja ili prizemnog rašća IIIa) više zeljasto bilje, iznad 0,5 m IIIb) niže zeljasto bilje, ispod 0,5 m IV) sloj mahova i lišajeva 2. Podzemna slojevitost – posljedica zakorjenjivanja vrsta na različi m dubinama i razlika u građi korijena između pojedinih vrsta.Najdublje se zakorijenjuje drveće sa žilom srčanicom, za m drveće sa tanjuras m korijenjem. Pliće se zakorijenjuju grmolike vrste, a još pliće prizemno rašće i na kraju najpliće mahovine. VITALNOST je životna sposobnost pojedinih vrsta na plohi. Biljka dobre vitalos ima normalnu boju i veličinu lišća, normalan prirast izbojaka i pravilnu plodnost. Vitalnost ovisi o prilikama u kojima živi, loša vitalnost označava se indeksom nula na kraju la nskog naziva, npr. Vaccinium myr llus 1.2⁰ PERIODIČNOST je manifestacija životnih pojava pojedine biljke u ﬁtocenozi jekom vegetacijskog razdoblja, odnosno jekom cijele godine. tj. kada biljka počinje lista , kada potpuno razlista, kada počinje cvjeta , kada dozrije plod, kada odbacuje lišće, itd… kod zemljanica se promatra kada se pojavljuje stabljika i kada ugiba. Promatra se ritam godišnjeg razvoja biljke. S obzirom na to razlikujemo proljetni, ljetni, jesenski i zimski aspekt (vanjski izgled vegetacije jekom pojedinog godišnjeg doba). BIOLOŠKI OBLIK FANEROFITI (Ph) - obuhvaćaju drveće i grmlje, a regeneracijski organi se nalaze na vrhu izbojaka, svakako više od 25cm iznad tla MAKROFANEROFITI - drveće i krupno grmlje ; pupovi su uvijek više od 1m iznad tla -Quercus petraea, Fagus sylva ca, Corylus avellana, Cornus mas… NANOFANEROFITI - niski grmovi, pupovi su u visini od 0,25cm do 1m iznad tla -Cistus sp., Ruscus aculeatus, Genista sp., Cy sus sp., Lonicer alpigena, Daphne mezereum… FANEROFITSKE PENJAČICE -Asparagus acu folius, Smilax aspera, Clema s sp., Hedera helix., Daphne mezereum… HAMEFITI (Ch) - biljke trajnice, sitni grmovi, polugrmovi ; reg. organi se nalaze većinom do 30cm iznad tla GRMOLIKI I POLUGRMOLIKI HAMEFITI -Teucrium camaedrys i Teucrium montanum, Salvia oﬃcinalis, Vaccinium myr lus, Calluna vulgaris HAMEFITSKI PUZAVCI -Veronica oﬃcinalis, Dryas octopetala, Salix retusa, Arctostaphylos uva ursi SUKULENTNI HAMEFITI -Sedum ochroleucum, Sedum acre HAMEFITSKE PENJAČICE -Brachypodium ramosum MAHOVI I LIŠAJI -Polytrichum sp., Cladonia sp., Cetraria islandica, Pel gera canina HEMIKRIPTOFITI (H) - višegodišnje biljke s izbojcima i pupovima neposredno na površini tla ; regeneracijski organi su poluskriveni BUSENI HEMIKRIPTOFITI -Carex distachya, Bromus erectus, Sesleria sp., Nardus sp. ROSETASTI HEMIKRIPTOFITI -Plantago media, Fragaria sp., Primula acaulis STABLJIČASTI HEMIKRIPTOFITI -Hypericum perforatum, Ur ca sp. HEMIKRIPTOFITSKE PENJAČICE -Galium palustre, Galium aparine, Vicia sp. GEOFITI / KRIPTOFITI (G) GOMOLJIKE I LUKOVAČE -Corydalis sp., Cephalanthera sp., Scilla sp., Allium sp., Gagea lutea PODANČARKE -Iris sp., Polygonatum sp., Paris quadrifolia, Anemone sp. TEROFITI (T) USPRAVNI TEROFITI -Impa ens sp., Polygonum sp., Melampyrum sp., Poa annua TEROFITSKE PENJAČICE -Vicia sp., Lathyrus aphaca TEROFITSKI PUZAVCI -Astragalus hamosus HIDROFITI - biljke čiji su reg. Organi zaš ćeni u vodi -lopoči, vodeni mahovi, alge BIOLOŠKI SPEKTAR Daje dobar pregled ekoloških uvjeta u šumi. Prikaz biljnih vrsta neke zajednice po biološkim oblicima čiji se udio izražava u postotcima. Biološki oblik pojedine vrste označuje se kra cama ili oznakom (Ph, Ch, H, G, T). Najviše hameﬁta ima u termoﬁlnim zajedincama, a hemikriptoﬁta u vlažnim i svježim zajednicama. Geoﬁta ima najviše u gorskoj bukovoj šumi, a teroﬁ ma obiluju termoﬁlne, a oskudijevaju svježe i vlažne zajednice. Veliki utjecaj na biološki spektar u šumskoj zajednici imaju mikroklimatske prilike. ZNAČENJE VRSTA U SINTETSKOJ RAZRADI SVOJSTVENE (KARAKTERISTIČNE) VRSTE - važne za prepoznavanje, razgraničenje i razumijevanje životnih prilika neke zajednice ; one op malnu uspijevaju u zajednici za koju su svojstvene, a u drugima pridolaze vrlo rijetko ili s mnogo manjim udjelom RAZLIKOVNE (DIFERENCIJALNE) VRSTE - pridolaze samo u pojedinim sastojinama neke asocijacije te su pokazatelj određenih uvjeta ili promjena unutar asocijacije koje zaslužuju njezinu raščlambu PRATILICE - vrste koje su redovite u određenoj zajednici, ali se u drugim javljaju češće i obilnije ; vrste široke valencije Braun-Blanquetova podjela stupnja svojstvenos : a) Svojstvene (karakteris čne) vrste: 5 - isključive => isključivo ili gotovo isključivo vezane uz zajednicu 4 - postojane => jasno vezane uz zajednicu, ali rjeđe dolaze i u drugim zajednicama 3 - sklone => pojavljuju se oblino u više zajednica, ali im očito pogoduje određena zajednica b) Pra lice: 2 - neodređene => vrste bez određenog vezanja uz zajednicu c) Slučajne: 1 - tuđe => rijetke i slučajne primjese iz drugih zajednica ili ostaci zajednica -karakteris čan skup - tvore svojstvene zajednice za neku ﬁzocenozu i vrste koje sudjeluju u više od 60% snimaka (stupanj udjela IV. I V.) FAZE SINTETSKE RAZRADE 1. faza => izrada zajedničke tablice sa općim karakteris kama snimaka i stupnjem udjela -stupanj udjela - postotni udio jedne vrste na svim snimkama raspoređeni na skali od I. do V. (po 20%) I. => vrsta sudjeluje u 1-20% snimaka II. => vrsta sudjeluje u 21-40% snimaka III. => vrsta sudjeluje u 41-60% snimaka IV. => vrsta sudjeluje u 61-80% snimaka V. => vrsta sudjeluje u 81-100% snimaka 2. faza => radi se zajednička tablica u kojoj se unutar pojedinog sloja (drveće, grmlje, prizemno rašće, mahovi) vrste poredaju po stupnju udjela (prvo s većim stupnjem udjela) ; iz toga se vidi ima li snimaka koji su po ﬂornom sastavu međusobno podjednaki ili slični 3. faza => radi se zajednička tablica u kojoj se snimci grupiraju po sličnos te se na temelju toga vrši raščlamba na niže jedinice SVJETLO -užitno svjetlo => odnos jakos svjetlos na biljnom staništu (u šumi) prema istodobnoj jakos pune svjetlos u slobodnoj atmosferi ; označuje se razomkom, npr. 1/30 znači da svjetlo u sastojini iznosi približno 3% od ukupne količine svjetlos slobodnog prostora (to je donja granica užitnog svjetla za opstanak pomlatka hrasta lužnjaka) -podjela prema potrebi za svjetlo: HELIOFITI - vrste svjetla -ariš, breza, bagrem, obični jasen, poljski jasen, obični bor, pinija, alepski bor, vrbe, topole , oštrika, crnika, hrast lužnjak, hrast kitnjak, hrast medunac, koprivić… HEMIHELIOFITI - vrste polusvjetla -bijeli grab, crni grab, crni jasen, pitomi kesten, crni bor HEMISKIOFITI - vrste polusjene -brijestovi, gorski javor, mliječ, obični grab, klen, bijela i crna joha SKIOFITI - vrste sjene -bukva, jela, smreka, sa TOPLINA -podjela prema toplini: EURITERMNE VRSTE - vrste koje mogu podnije velika temperaturna kolebanja STENOTERMNE VRSTE - podnose samo mala temperaturna kolebanja TERMOFILNE VRSTE - biljke s visokim kardinalnim točkama FRIGOFILNE VRSTE - biljke s niskim kardinalnim točkama -Gračaninova klasiﬁkacija klime: 20,0oC žarka, vruća (v) -termički gradijent - spuštanje prosječne temperature za 0,58oC porastom visine za svakih 100m -podjela naših šuma s obzirom na temperaturne odnose po Aniću: TERMOFILNE ŠUMSKE FITOCENOZE - mediteranske šume i pretežni dio submediteranskih šuma -crnikova šuma, oštrikova šuma, šume alepskog bora, pinijeva šuma, šuma dalma nskog bora, medunčeve šume FITOCENOZE UMJERENIH TEMPERATURNIH ODNOSA -šume pitomog kestena, šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, brdska bukova šuma, šume crnog bora i običnog bora FITOCENOZE HLADNIJIH PREDJELA -bukovo-jelove šume, nizinske šume (šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena, šuma poljskog jasena, šume hrasta lužnjaka s velikom žu lovkom) FITOCENOZE HLADNIH PREDJELA -smrekove šume, pretplaninske bukove šume, šume bora krivulja VODA OBORINSKA VODA - najčešće pada u obliku kiše ili snijega, a nastaje kada su uvje za kondenzaciju vodenih para u atmosferi povoljni ; važan je raspored oborina i ukupna količina ; najvažnije količine su one koje padnu od travnja do listopada -Langov kišni faktor => količnih srednje godišnje količine oborina i srednje godišnje temperature a) aridna 160 (ph) -hionoﬁlne sastojine => razvijaju se u predjelima s puno snježnih oborina -hionofobne sastojine => šume u krajevima bez snježnih oborina POPLAVNA VODA - voda koja se iz brdskih i planinskih predjela slijeva u nizine ; korisna jer sa sobom nosi mnogo hranjivog mulja, ali može bi štetna za pomladak ako se predugo zadrži PODZEMNA VODA - izravno ovisio razini vode u rijekama te oborinskoj i poplavnoj vodi ; o njoj uvelike ovisi i nastanak i razvoj šume (tvorba šuma) -podjela s obzirom na vlagu: HIDROFILNE - Salix alba, Salix retusa, Salix triandra, Galium palustre, Ur ca radicans, Carex elata HIGROFILNE -zajednice: topolove šume, šume poljskog jasena i hrasta lužnjaka s velikom žu lovkom -vrste: Viburnum opulus, Genista elata, Rumex sanguineus, Carex elongata, Carex remota MEZOFILNE - Fagus sylva ca, Quercus petraea, Euonimus europaeus, , Galium odoratum, Vinca minora, Pinus mugo KSEROFILNE -zajednice: crnikova šuma, oštrikova šuma, medunčeva šuma, šuma submediteranskoga crnoga bora, šuma makedonskog hrasta -vrste: Quercus ilex, Viburnum nus, Salvia oﬃcinalis, Phyllirea sp., Smilax aspera, Carpinus orientalis, Ostrya carpinifolia, Quercus pubescens, Sorbus domes ca KEMIJSKA SVOJSTVA TLA - PODJELA PO PH 1) Jako acidoﬁlna => ph 5.2 -šuma jele s rebračom, smrekova šuma, šuma običnog bora 2) Umjereno acidoﬁlna => ph 5.3-6.0 -šuma hrasta kitnjaka, šuma pitomog kestena, bukova šuma s bekicom, brezova šuma 3) Slabo acidoﬁlna => ph 6.1-6.7 -šuma hrasta lužnjaka i običnog graba, šuma hrasta kitnjaka s manje običnog graba ACIDOFILNE VRSTE: Blechnum spicant, Vaccinium myr llus, Lycopodium sp., Luzula luzuloides, Pteridium aquilinum 4) Neutroﬁlna => ph 6.8-7.2 -šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, šuma običnog jasena i gorskog javora, gorska bukova šuma na vapnencu NEUTROFILNE VRSTE: Anemone nemorosa, Stellaria holostea, Arum maculatum, Cardamine enneaphyllos, Lamium orvala 5) Slabo bazoﬁlna => ph 7.3-8.0 6) Jako bazoﬁlna => ph >8.1 -šuma sladuna i cera, medunčeva šuma, šuma crnike i šuma alepskog bora, šuma dalma nskog crnog bora BAZOFILNE VRSTE: Peucedanum cervaria, Mercurialis ovata, Meli s melisophyllum, Tanacetum corymbosum 7) Indiferentna - reakcija se kreće od vrlo kiselog do bazičnog -šuma pitomog kestena raste na tlima s ph 6.5-8.5 -smreka ph 3.0-6.5 -šuma hrasta kitnjaka bez graba ph 4.0 -šuma hrasta kitnjaka s grabom ph 6.5-7.5 NADMORSKA VISINA -promjena nadmorske visine modiﬁcira niz drugih ekoloških čimbenika koji odlučujuće utječu na pridolazak i rasprostranjenost šumskih zajednica, odnosno pojavu visinske raščlanjenos vegetacije -za svakih 100m nadmorske visine skraćuje se vegetacijsko razdoblje prosječno za 11,5 dana 1. Obalno područje => alepski bor i hrast crnika 2. Više sredozemno područje => hrast medunac i dub s bijelim i crnim grabom 3. Nizinsko kon nentalno područje => vrbe topole, poljski jasen, crna joha i hrast lužnjak 4. Brežuljkasto kon nentalno područje => hrast kitnjak, pitomi kesten, grab 5. Pojas bukovih šuma s gorskim javorom, mliječom i običnim jasenom 6. Pojas bukovo-jelovih šuma 7. Gornja granica šumske vegetacije => pretplaninska bukova šuma i bor krivulja IZLOŽENOST (EKSPOZICIJA) -izravno padanje Sunčevih zraka na južne padine izaziva brzo zagrijavanje i brzo isparavanje tla ; to dovodi do brzog topljenja snijega, sušenja tla i njegovog ispiranja niz padinu ; zbog toga na južnim ekspozicijama teško opstaju mezoﬁlne biljke -koso padanje zraka na sjeverne padine i njihova zaklonjenost uvjetuje slabije zagrijavanje, manje isparavanje, dulje zadržavanje snijega i bolje održavanje tla, a u zraku je više vlage ; zbog toga na sjevernim padinama teško opstaju termoﬁlne biljke RELJEF (KONFIGURACIJA TERENA) -promjenama najmanje podložan čimbenik nežive prirode koji bitno utječe na vegetacijski pokrov i značajke staništa u užem smislu -u nizinama posve male razlike uvjetuju znatne promjene u vegetaciji 1. GREDA - mikrouzvisine koje su redovito izvan dohvata poplave => Carpino betuli - Quercetum oboris 2. NIZA - mikroudubina koja je periodično, ali redovito godišnje poplavljena => Genisto elatae - Quercetum roboris 3. BARA - mikroudubina koja je često, redovito i intenzivno poplavljena => Frangulo - Alnetum glu onsae ANTROPOGENI UTJECAJI a) Požari - ne intervenira li se odmah nakon požara, nestaje tlo i nastaje kamenjara kojoj treba sto ne godina da se opet zazeleni ; gubitak OKFŠ-a b) Hidrotehnički i infrastrukturni zahva - snižavaju razinu podzemnih voda što je nepovoljno za nizinske šume (hrast lužnjak s velikom žu lovkom) c) Industrijsko onečišćenje - industrijski polutan zagađuju atmosferu koja u miješanju s kišom i drugim klimatskim pojavama stvaraju kemijske spojeve koji padaju na asimilacijsku površinu stabla, te na tlo i opterećuju ih toksičnim stvarima => sušenje sastojine ; najugroženija je jela u Gorskom kotru iznad 700mnv SUKCESIJA -vremenski slijed različi h životnih zajednica na jednom prostoru koje predstavljaju niz spontanih, međusobno povezanih i međusobno uvjetovanih evoluirajućih procesa samoorganizacije ekosustava 1. PROGRESIVNA SUKCESIJA - procesi u kojima dolazi do izgrađivanja biljnih zajednica a. Primarna progresija - obrašćivanje velikih potpuno golih površina b. Sekundarna progresija - proces prirodne obnove šuma uz pomoć ili bez pomoći čovjeka 2. REGRESIVNA SUKCESIJA - proces degradacije šume, biljne zajednice, staništa ili slično 1. ENDODINAMIČNE - nastaju djelovanjem uzajamnih odnosa i čimbenika u samoj zajednici koji su temeljna pokretačka snaga za njezino mijenjanje i razvijanje, odnosno sukcesiju 2. EGZODINAMIČNE - nastaju djelovanjem vanjskih čimbenika, npr. klimatskih, antropogenih i sl. SINDINAMIČKE JEDINICE STADIJ - najniža vremenski i ﬁzionomski jasno ograničena zajednica u razvoju vegetacije nekog kraja ; često se promatra na razini asocijacije 1. Početni stadij 2. Prijelazni stadij 3. Konačni stadij -npr. u nizinskim šumama => početni stadij započinje šumama vrba, teče kroz vrbovih, topolovih i jasenovih šuma, a konačna sukcesija završava stadijem u kojem prevladava hrast lužnjak FAZA - manji vegetacijski pomak kraćeg trajanja u stadiju 1. Inicijalna faza - stabilnost zajednice nije potpuno izražena, ne postoji primat među vrstama i nisu pos gnu povoljni brojčani odnosi 2. Op malna faza - asocijacija je u najljepšem razvitku, najjasnije je omeđena od ostalih zajednica i najbolje je izražena njena ekologija 3. Terminalna faza - asocijacija dos že svoju krajnju granicu i počinje se mijenja i propada => npr. šuma crne johe s trušljikom (Frangulo - Alnetum glu nosae) -u inicijalnoj fazi na stare riječne tokove prvi put se naseljavaju vrba i crna joha kao pioniri i postupno mijenjaju stanište ; stvaraju se čunjaste nakupine organskih tvari i postupno se izdižu izvan dohvata poplavne ili stagnirajuće oborinske vode ; u op malnoj fazi joha dos že visinu i do 30m i obujam do 400m3/ha ; daljnjim promjenama, isušivanjem terena i stvaranjem mikrouzvisina, počinje od rubova pridolazi hrast lužnjak i postupno is skuje johu kao pionirsku vrstu te to predstavlja terminalnu fazu zajednice crne johe s trušljikom, a ujedno i inicijalnu fazu hrasta lužnjaka s velikom žu lovkom SUKCESIJSKI NIZ / SERIJA - međusobno povezani stadiji od početnog do konačnog u razvoju vegetacije npr. š. crne johe s trušljikom => š. hrasta lužnjaka s velikom žu lovkom => š. hrasta lužnjaka i običnog graba -ako počinju od potpuno golog terena => potpuna; ako počinju od neke prijašnje, ali izmijenjene vegetacije (može bi i nakon čiste sječe) => djelomična KLIMAKS - konačni, najorganiziraniji i najsloženiji stadij u kojem se nalazi konačna zajednica potpuno prilagođena na klimatske i druge stanišne prilike => klimatogena zajednica -nije potpuno stabilan, podložan je promjenama zbog promjena klimatskih uvjeta -također ima svoje faze: starenje, pomlađivanje i propadanje PARAKLIMAKS - konačni razvojni oblik koji ne odgovara klimaksnom stanju ; vegetacijski oblik se razvija prirodno, ali pod jakim vanjskim utjecajima kao što su poplave, zamočvarenje, itd. ; u takvim se uvje ma ne može formira normalan proﬁl tla, pa ni vegetacijski oblik POČETNE, PRIJELAZNE, KONAČNE I TRAJNE ZAJEDNICE -početne zajednice prve naseljavaju određena staništa i uspijevaju i na nepovoljnim staniš ma => brezova šuma => crni jasen, crni grab, crni bor, Amelanchier ovalis, Cotoneaster integerrima -prijelazne se naseljavaju na početne zajednice ili na druge prijelazne => topolova šuma => breza, vrba iva, trepetljika, lijeska, glog -konačne su prilagođene na klimatske uvjete određenog područja => bukovo jelova šuma -trajne zajednice su prekinute u razvoju zbog nepovoljnih uvjeta => šuma crne johe u nizini RAZVITAK VEGETACIJE NAKON LEDENOG DOBA -na osnovu peludne analize, dobro je poznata vegetacija postglacijala -u kasnom glacijalu nema šuma, tj. nema peluda -poslije se javlja breza -> obični bor -> lijeska -nakon toga javljaju se mješovite šume hrasta (hrast, lipa, brijest), a kasnije u postglacijalu se javlja bukva čiji udio postaje sve veći -taj se proces zbivao približno 10 000 godina RAZVITAK VEGETACIJE PANONSKOG PROSTORA 1. PREBOREAL - prvo postglacijalno hladno i vlažno doba s brezom, vrbama i običnim borom, a kasnije s toplijom klimom dolazi lijeska 2. BOREAL - kserotermno doba sa šumskom i stepskom vegetacijom 3. ATLANTIK - toplo i vlažno doba mješovi h hrastovih šuma ; dolazi do prirodnog zašumljavanja Panonske nizine 4. SUBBOREAL - hladnija i vlažna klima ; javljaju se bukva i grab ; bukva se spušta nisko u ravnicu i zaposijeda današnja staništa hrasta lužnjaka 5. SUBATLANTIK - traje i danas ; u njemu su se razvile današnje šumske i travne biljne zajednice RAZVITAK KASNOGLACIJALNE I POSTGLACIJALNE VEGETACIJE U SREDNJOJ EUROPI Kasni glacijal 1) staro doba tundre s ark čkim klimatskim uvje ma i manje-više bez drveća 2) srednje subark čko doba - prva faza breze i bora => zatopljenje u kojem se širi rod Betula, a slijedi ga rod Pinus 3) mlađe doba tundre - zbog udara hladnoće prorjeđuje se i mjes mično nestaju šume Postglacijal 4) preboreal - druga faza breze i borova 5) boreal - faza lijeske 6) atlan k - staro doba mješovi h hrastovih šuma 7) atlan k - mlađe doba hrastovih mješovi h šuma 8) subboreal - doba mješovi h hrastovo bukovih šuma 9) subatlan k - doba bukve 10) subatlan k - doba iskorištavanja i umjetnog podizanja šume RAZVITAK VEGETACIJE U LEDENOM DOBU PREMA BERTOVIĆU I LOVRIĆU -autori zaključuju da su pri vrhuncu oko 50 000 godina pr. Kr. današnji pretplaninski i planinski pojas bili pod vječnim snijegom i ledom, današnji gorski bukov pojas nosio je arkotoalpsku vegetaciju polarnih tundra, brežuljkasi pojas šuma hrasta kitnjaka činio je gornju granicu s klekovinom i vriš nama ; niži primorski brežuljci uglavnom pod šumama hrasta crnike nosili su borealne borove tajge ; primorske nizine i otoci sadržavali su gorske bukovo-jelove šume, a u kon nentalnim dolinama borealne šume, joha i vrba -plitki morski pojas - kseroﬁlne hrastove šume i šumostepe -dubokomorski pojas - ritske šume -stmine vanjskih jadranskih otoka na otvorenome - kserotermne šume BILJNOGEOGRAFSKA RAŠČLANJENOST EUROPE -dijeli se na 3 regije, a prva regija se dijeli na 5 provincija -regija => prostor koji se odlikuje posebnim klimatogenim ﬁtocenozama i endemizmima višeg sistematskog ranga -provincije => jedinice koje na svom teritoriju imaju bar jednu klimatogenu ﬁtocenozu i određen broj vrsta i rodova kao endeme 1) Eurosibirsko-sjevernoamerička regija a) Borealna provincija b) Srednjoruska provincija c) Srednjeeurposka provincija d) Atlantska provincija e) ilirsko-mezijska provincija 2) Sredozemna (mediteranska) regija 3) Irano-turanska regija RAZVITAK MEDITERANSKIH ŠUMA TVRDIH LISTAČA U DALMACIJI A. Vrijeme listopadnih šuma Quercus B. Razdoblje Juniperus-Phillyrea ; u tom razdoblju su se šume prorjedile C. Razdoblje vazdazelenih šuma hrasta crnike (kulminacija postglacijalnog toplog doba) D. Razdoblje Pinus-Quercus ilex ; jasno vidljivi utjecaji čovjeka -grčka kolonizacija => pitomi orah, pitomi kesten, konoplja, hmelj -nakon toga raste udio peludi bora, masline i pistacije što govori da su šume tvrdih listača bile prorijeđene -crnika se javlja početkom srednjeg toplog doba (atlan k) OBLICI I VRSTE AREALA 1) CJELOVITI - pokriva jednolike, međusobno povezane površine => šuma hrasta medunca i bijelog graba 2) RAZJEDINJENI - njegovi dijelovi nemaju međusobne veze => šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena FLORNI GEOELEMENT -biljke sa središtem rasprostranjenos u nekom određenom području -istoj skupini ﬂornih geoelemenata, tj. istom ﬂornom elementu pripadaju biljne vrste čiji je središnji areal podjednak, odnosno čiji se areal podudara -dijeli se na ﬂorne oblas , za m na ﬂorne regije i ﬂorna područja RASPROSTRANJENOST FLORNIH GEOELEMENATA U HRVATSKOJ 1. MEDITERANSKI FLORNI GEOELEMENT -s obzirom na postanak tu pripada borealno-tercijarno bilje ; ono je u vrijeme tercijara bilo rasprostranjeno po borealnim krajevima, a kasnije se utjecajem hlađenja povuklo prema jugu i održalo samo u Sredozemlju -srodnici tog bilja se nalaze u istočnoj Aziji ili Sjevernoj Americi -u m dijelovima Zemlje postoje mnoge vikarijantne vrste => vrste koje su rasprostranjene u velikim međusobnim razmacima, a žive pod jednakim ekološkim uvje ma -vrste: Juniperus phoenicea, Juniperus oxycedrus, Smilax aspera, Laurus nobilis, Arbutus unedo, Myrtus communis, Nerium oleander, Pinus halepensis, Quercus ilex, Pistacia len scus, Phillyrea la folia 2. JUŽNOEUROPSKI FLORNI ELEMENT -poljski jasen, crni jasen, cer, hrast medunac, drijen, crni bor 3. ILIRSKI ILI ILIRSKO-BALKANSKI FLORNI ELEMENT -molika, planinski javor, blagajev likovac, Pančićeva omorika, žes ka 4. SREDNJEEUROPSKI FLORNI ELEMENT 5. BALKANSKO-APENINSKI FLORNI ELEMENT 6. PANONSKI FLORNI ELEMENT 7. PONTSKI FLORNI ELEMENT 8. ARKTIČKI I VISOKOPLANINSKI FLORNI ELEMENT 9. ATLANTSKI FLORNI ELEMENT 10. EUROAZIJSKI FLORNI ELEMENT 11. EUROAMERIČKI FLORNI ELEMENT VISINSKA RAŠČLANJENOST -pojava vegetacijskih pojasa je visinski slijed biljnih zajednica uvjetovan promjenom klime -do promjene dolazi zbog izražene orograﬁje terena, tj. reljefa -porast nadmorske visine uvjetuje promjene klime, u prvom redu pad temperature (svakih 100m približno smanjenje prosječne temperature za 0,50C), porast količine oborina -za prikazivanje visinske raščlanjenos koriste se nazivi: planarni, kolinski, montanski, subalpinski i alpinski -određeni vanjski pojas je deﬁniran općom mikroklimom, a obilježava ga određeni vegetacijski p koji se naziva klimatskozonalna vegetacija (npr. klimatskozonalna vegetacija pretplaninske bukve) HORIZONTALNA RAŠČLANJENOST ZONALNA / KLIMATSKOZONALNA VEGETACIJA - ona vegetacija koja se razvija pod utjecajem opće klime u određenoj zoni ; ako su ekološki uvje približno izjednačeni, zonu izgrađuje samo jedna zajednica => šuma hrasta crnike u eumediteranskoj zoni, šuma hrasta medunca i duba u submediteranskoj zoni, šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba u ilirskoj zoni brežuljkastoga pojasa, šuma bukve i jele u visokogorskom vegetacijskom pojasu EKSTRAZONALNA VEGETACIJA - ako se zonalna vegetacija razvija u području izvan svoje zone => šuma hrasta medunca i crnog graba na kon nentu AZONALNA VEGETACIJA - potpuni razvoj vegetacije onemogućen je ekstremnim djelovanjem nekog ekološkog čimbenika (npr. poplave, suhi tereni, mrazišta) => šuma crne johe u nizini OBRATI I POREMEĆAJI -zbog orografskih speciﬁčnos (doline, jarci, vrtače) dolazi do obrata klimatskih faktora pa se šume viših područja javljaju ispod onih iz nižih područja -npr. Viljska vrača => dno pokriveno klekovinom krivulja, a 200m viši rub je pokriven pretplaninskom bukvom koja se u normalnom vegetacijskom slijedu javlja ispod klekovine VEGETACIJSKA KARTA -tematska karta koja prikazuje međusobni odnos pojedinih oblika vegetacije na kar ranoj površini -treba prikaziva stvarno stanje postojećih biljnih zajednica -služi kao temelj za planiranje prinosa, uzgojnih i meliora vnih zahvata te introdukcije stranih vrsta, različi h istraživanja -zbog dinamičnos šumskog sustava, pri svakoj izradi nove gospodarske osnove (svakih 10 godina) potrebno je priloži novu ili revidiranu kartu -na kar moraju bi prikazane u prvom redu osnovne jedinice asocijacija, a kada je to potrebno i niže jedinice, subasocijacije, facijesi i degradacijski stadiji -podjela prema sadržaju: 1. Karte stvarne vegetacije - topografska karta koja sadrži sve biljne zajednice nekog područja 2. Karte prirodne potencijalne vegetacije - zanemaruju se svi oblici vegetacije koji su se razvili pod utjecajem čovjeka (pašnjaci, livade i šumske kulture) 3. Karta klimatskozonalne vegetacije - karta sadrži samo klimatski uvjetovane oblike asocijacije -podjela prema mjerilu: 1. Osnovne ﬁtocenološke karte - prikazuje manje objekte (npr. gospodarske jedinice) - najčešća mjerila: 1:25 000, 1:10 000, 1:5000 2. Opće ﬁtocenološke karte - prikazuju veća područja (npr. Gorski kotar), sastavljene su od više osnovnih karata ; mjerilo je 1:50 000 3. Geobotaničke pregledne karte - prikazuju pojedina zemljopisna područja ili poli čki teritorij (npr. RH) ; izostavljeni su sitni detalji, a u prvom redu mora doći opća zakonitost u rasporedu vegetacije -mjerila su: 1:100 000, 1:200 000, 1:500 000 NOMENKLATURNA PRAVILA -u ﬁtocenološkom sustavu Braun-Blanquetove škole svaka ﬁtocenološka jedinica ima svoj znanstveni naziv na la nskom jeziku (sintaxa) uz ime autora i godine prvog opisa zajednice ; la nski nazivi šumskih zajednica tvore se danas prema pravilima kodeksa ﬁtocenološke nomenklature od kojih donosimo samo najvažnije 1. Temeljna jedinica u ﬁtocenologiji je asocijacija, a više jedinice su vegetacijski skup, razred, red i sveza ; međujedinice su podrazred, podred, podsveza, subasocijacija i najniža je facijes. 2. Nazivi zajednica tvore se u načelu od dviju vrsta pri čemu je na drugom mjestu naziv dominantne vrste drveća ; na njega se dodaju odgovarajući domeci, a nazivi vrsta iz donjeg sloja stavljaju se na prvo mjesto. 3. Ne vrijede nazivi zajednica koji imaju zemljopisni, ekološki ili ﬁzionomski atribut (npr. illyricum montanum), a svi nazivi koji sadrže tri roda moraju se skra na dvije vrste 4. Prema načelu prioriteta gdje je god moguće ostaje najstariji autor i godina opisa zajednica, a promjene su dopuštene isključivo prema pravilima kodeksa, a i tada se u zagradi navodi prvi autor 5. Zajednice opisane do 1979. godine moraju ima popis ﬂornih pokazatelja za prepoznavanje zajednice, a one koje su opisane poslije uz to moraju sadržava barem jedan ﬁtocenološki snimak i ime pičnoga nalazišta SISTEMATSKE JEDINICE ASOCIJACIJA - vegetacijska jedinica prepoznatljiva po svojstvenim i razlikovnim vrstama, određenog je ﬂornog sastava, donekle jedinstvene ﬁzionomije i stanišnih uvjeta -tvorba => osnovi la nskog naziva u geni vu za rod određene vrste dodaje se dometak -etum, a naziv za vrstu stavlja se u geni v => Carpino betuli-Quercetum roboris NIŽE SISTEMATSKE JEDINICE SUBASOCIJACIJA - zajednica koja nema svojih posebnih vrsta, već se odlikuje tzv. razlikovnim vrstama -tvorba => osnovi naziva glavne razlikovne vrste dodaje se dometak -etosum => caricetosum remotae VARIJANTA - najčešće može bi deﬁnirana zemljopisnim, ekološkim, ali i ﬂornim razlikama ; u ﬂornom smislu pridolazak ili izostanak nekim vrsta unutar ﬁtocenoloških jedinica označava se varijantom s nazivom određene vrste FACIJES - najniža jedinica u sistema ci biljnih zajednica, a deﬁnira ga obilno pojavljivanje jedne ili više vrsta unutar subasocijacije ili asocijacije na jednom lokalitetu, dok na drugima ne prevledava, nego pridolazi manje-više kao i ostale vrste -tvorba => naziv za facijes je tvoren analogno nazivima opisanih jedinica dometkom -osum => epimediosum alpinum FRAGMENT ASOCIJACIJE - plohe kojima nedostaje niz vrsta tzv. normalnog svojstvenog skupa VIŠE SISTEMATSKE JEDINICE SVEZA - sistematska jedinica u koju se ujedinjuju dvije ili više asocijacija koje se is ču po posebnim svojstvenim vrstama i koje upućuju na određene životne prilike -tvorba => dodavanje dometka -ion => Carpinion betuli RED - sistematska jedinica koja ujedinjuje srodne sveze na temelju ﬂornih i drugih srodnos -tvorba => nazivi se tvore tako da se osnovi naziva neke najznačajnije vrste doda dometak -etalia => Fagetalia sylva cae RAZRED - sistematska jedinica u koju se ujedinjuju redovi koji se odlikuju posebnim zajedničkim važnim vrstama -tvorba => dometak za tvorbu naziva razreda je -etea -razredi u Hrvatskoj: Quercetea ilicis, Salicetea purpureae, Querco-Fagetea, Alnetea Glu nosae, Vaccinio- Piceetea, Erico-Pinetea VEGETACIJSKI SKUP - najviša jedinica ﬂornog sastava po Braun-Blanquetu, ali ima najmanje značenje ; obuhvaća sve srodne i druge zajednice neke prirodne regije i izražava tako najjasnije njezinu samostalnost koja je nastala zbog osebujnos klime i posebnog razvitka ﬂore -tvorba => dometak je -ea ; npr. Querco-Fagea FITOGEOGRAFSKA RAŠČLANJENOST ŠUMSKE VEGETACIJE MEDITERANSKA REGIJA - pripadaju termoﬁlne zimzelene i listopadne šume jadranskog područja 1. MEDITERANSKO-LITORALNI VEGETACIJSKI POJAS - obuhvaća veći dio otoka, srednju i južnu Dalmaciju te usko priobalno područje a) Stenomediteranska vegetacijska zona - vazdazelene šume ; obuhvaća najveći dio jadranskih otoka južnije od Koranata -zajednice: alepski bor s gluhaćušom, alepski bor s resikom, šuma alepskog bora i crnike b) Sumediteranska vegetacijska zona - vazdazelene šume ; obuhvaća zapadni dio Istre, topliji dio Kvarnerskih otoka te obalni pojas južnije od Zadra -zajednice: šuma hrasta crnike čista u asocijaciji Myrto-Quercetum ilicis, hrast crnika s crnim jasenom (Fraxino orni - Quercetum ilicis) c) Submediteranska vegetacijska zona - termoﬁlne listopadne šume ; obuhvaća sjevernojadransko priobalno i dio otočnog područja do nadmorske visine od 350m i niže dijelove dalma nskog kon nentalnog područja do 600mnv -zajednice: šuma hrasta medunca i bijelog graba, šuma duba i bijelog graba 2. MEDITERANSKO-MONTANSKI VEGETACIJSKI POJAS - raspros re se na otocima na njihovim najvišim dijelovima, uglavnom iznad 400mnv ; glavna sociološka vrsta drveća je crni grab dok su ediﬁkatori crnika na otocima, a hrast medunac i dub u kon nentalnom dijelu ; na pojedinim područjima značajan je dalma nski crni bor, a na Biokovu i jela a) Hemimediteranska vegetacijska zona - vazdazeleno-listopadne šume ; obuhvaća dijelove jadranskih otoka Hvara, Brača, Korčule, Mljeta i poluotoka Pelješca (iznad 400mnv) -zajednice: crnika s grabom, zajednice u kojima je karakteris čna i ediﬁkatorska vrsta dalma nski crni bor b) Epimediteranska vegetacijska zona - termoﬁlne listopadne i crnogorične šume ; zauzima sjevernojadransko primorje već od 300m, a u dalma nskom zaleđu i iznad 600mnv ; najviše se površine nalaze u istri i na južnim padinama Dinare -zajednice: šuma hrasta medunca i crnog graba, šuma duba i crnog graba EUROSIBIRSKO-SJEVERNOAMERIČKA REGIJA 1. NIZINSKI (PLANARNI) VEGETACIJSKI POJAS - raspros re se od 80 do 150 (300-600) mnv, poglavito u savsko-dravskom međuriječju ; on je početna razina visinskog pridolaska šumske vegetacije ; izmjenjuju se reljefno bare, nize i grede ; tla su hidromorfna 2. BREŽULJKASTI (KOLINSKI) VEGETACIJSKI POJAS - raspros re se između 150 i 500mnv ; ima vrlo povoljnu klimu i edafske uvjete za uspijevanje šumske vegetacije ; obuhvaća brežuljke i donje dijelove panonskoga gorja, sve rubne prostore ispod gorskog pojasa bukovih šuma ; glavnu vrstu drveća gradi hrast kitnjak -tri vegetacijske zone: a) Srednjoeuropska vegetacijska zona acidoﬁlnih šuma => Castanea-Quercion, Quercion roboris-petraeae ; hrast kitnjak, pitomi kesten i obična breza b) Srednjoeuropska vegetacijska zona termoﬁlnih šuma => Lonicero caprifoliae - Carpinion betuli ; hrast kitnjak, obični grab, trešnja, klen, bukva c) Periilirska vegetacijska zona => Quercion pubescen s-petraeae ; hrast kitnjak, hrast medunac, crni jasen, crni grab, brekinja 3. BRDSKI (MONTANSKI) VEGETACIJSKI POJAS - glavna vrsta ovog pojasa je obična bukva ; u panonskom dijelu se raspros re od 350mnv, u Dinaridima iznad 600mnv, gornja granica između 700 i 900mnv -tri vegetacijske zone: a) Srednjoeuropska vegetacijska zona acidoﬁlnih bukovih šuma => Luzulo-Fagetum, Blechno-Fagetum b) Ilirska vegetacijska zona neutroﬁlnih bukovih šuma => Lamio orvalae-Fagetum c) Paramediteranska vegetacijska zona primorskih bukovih šuma => Sesleryo-Fagetum 4. GORSKI (ALTIMONTANSKI) POJAS - izražen je na Dinaridima i panonskom gorju na visini od 600 (800) do 1100mnv, dok se na sjevernim padinama Medvednice i Papuka spušta niže ; umjereno hladne, perhumidne klime ; u dinarskom sustavu prevladavaju vapnenci i dolomi , a u panonskom gorju silikatne s jene i duboka distrična tla -tri vegetacijske zone: a) Srednjoeuropska vegetacijska zona acidoﬁlnih šuma => Blechno-Abietetum, Aremonio-Piceetum b) Dinarska vegetacijska zona => Omphalodo-Fagetum c) Amﬁpanonska vegetacijska zona 5. PRETPLANINSKI (SUBALPINSKI) VEGETACIJSKI POJAS - uključuje šumske zajednice unutrašnjih Dinarida od 1100 do 1700mnv ; tlo je u donjim dijelovima kambisol, a u gornjim dijelovima kalcimelansol -dva potpojasa: a) Niži potpojas => pretplaninske bukove šume, borealne jelove i smrekove šumske zajednice b) Viši potpojas - jasno je izražen ; vegetacijski pojas klekovine bora na najvišim vrhovima Gorskog kotra iznad bukove šume (>1350mnv), a na Velebitu sto njak metara više ; klima je hladna, a oborine iznose preko 4000mm na Risnjaku ; geološka podloga je vapnenac, a tlo crnica => šumska zajednica klekovine bora s kozokrvinom VERTIKALNA ZONALNA PODJELA NA PRIMJERU MEDVEDNICE -nalazimo zajednice karakteris čne za sve pojaseve osim pretplaninskog koji dolazi na visini iznad 1100m -nizinski => zajednica vrbe i topole, šuma hrasta lužnjaka i običnog graba -brežuljkas => 150-400mnv ; šuma hrasta kitnjaka i pitomog kestena, šuma hrasta kitnjaka i običnog graba -brdski => 350-600mnv ; obična bukva, sveza Luzulo-Fagion -gorski => 600-1035mnv ; bukovo-jelove šume, iznad 1000mnv imamo zajednice gorskog javora i običnog jasena POSTUPAK ANALIZE I DIGITALNE OBRADE SATELITSKE SNIMKE 1) Georeferenciranje i izrezivanje segmenta scene - georeferenciranje odabrane scene Landsatove snimke provodi se polinomskom transformacijom pomoću referentnih točaka skinu h sa topografske karte mjerila 1:25 000 2) Spajanje pojedinačnih kanala u mul spektralni snimak LANDSAT => satelitski sustav s pasivnim senzorima koji snimaju intenzitet Sunčeve radijacije reﬂek rane od površine zemlje u različi m dijelovima spektra. LANDSAT-ove ETM+ snimke sastoje se od 7 kanala ; kombinacijom različi h kanala dobiva se mul spektralna snimka 3) Klasiﬁkacija - pridruživanje svakog pojedinog piksela na snimci poznatoj klasi (nadgledana klasiﬁkacija) ili nekom klasteru (nenadgledana klasiﬁkacija) 4) Generalizacija - reduciramo sve pojedinačne piksele koji su rezultat klasiﬁkacije odabrane scene u grupe prema zadanom kriteriju i minimalnoj površini kar ranja SADRŽAJ PODJELA FITOCENOLOGIJE................................................................................................................................................ 1 FITOCENOLOSKI SMJEROVI............................................................................................................................................... 1 FITOCENOLOŠKE ŠKOLE..................................................................................................................................................... 1 TRI SKUPINE ORGANIZAMA U METABOLIZMU BIOCENOZE.............................................................................................. 2 FITOCENOLOŠKO SNIMANJE............................................................................................................................................. 2 NOVE OBRADE FITOCENOLOŠKIH SNIMAKA..................................................................................................................... 2 EKOINDIKATORSKE VRIJEDNOSTI....................................................................................................................................... 3 KVANTITATIVNI POKAZATELJI............................................................................................................................................ 3 BIOLOŠKI OBLIK................................................................................................................................................................. 4 BIOLOŠKI SPEKTAR............................................................................................................................................................. 5 ZNAČENJE VRSTA U SINTETSKOJ RAZRADI......................................................................................................................... 6 FAZE SINTETSKE RAZRADE................................................................................................................................................. 6 SVJETLO............................................................................................................................................................................. 7 TOPLINA............................................................................................................................................................................ 7 VODA................................................................................................................................................................................. 8 KEMIJSKA SVOJSTVA TLA - PODJELA PO PH...................................................................................................................... 9 NADMORSKA VISINA....................................................................................................................................................... 10 IZLOŽENOST (EKSPOZICIJA)............................................................................................................................................. 10 RELJEF (KONFIGURACIJA TERENA).................................................................................................................................. 10 ANTROPOGENI UTJECAJI................................................................................................................................................. 10 SUKCESIJA........................................................................................................................................................................ 11 SINDINAMIČKE JEDINICE................................................................................................................................................. 11 POČETNE, PRIJELAZNE, KONAČNE I TRAJNE ZAJEDNICE................................................................................................. 12 RAZVITAK VEGETACIJE NAKON LEDENOG DOBA............................................................................................................. 12 RAZVITAK VEGETACIJE PANONSKOG PROSTORA............................................................................................................. 13 RAZVITAK KASNOGLACIJALNE I POSTGLACIJALNE VEGETACIJE U SREDNJOJ EUROPI..................................................... 13 RAZVITAK VEGETACIJE U LEDENOM DOBU PREMA BERTOVIĆU I LOVRIĆU.................................................................... 13 BILJNOGEOGRAFSKA RAŠČLANJENOST EUROPE............................................................................................................. 14 RAZVITAK MEDITERANSKIH ŠUMA TVRDIH LISTAČA U DALMACIJI................................................................................. 14 OBLICI I VRSTE AREALA................................................................................................................................................... 14 FLORNI GEOELEMENT..................................................................................................................................................... 14 RASPROSTRANJENOST FLORNIH GEOELEMENATA U HRVATSKOJ................................................................................... 15 VISINSKA RAŠČLANJENOST.............................................................................................................................................. 15 HORIZONTALNA RAŠČLANJENOST................................................................................................................................... 16 OBRATI I POREMEĆAJI..................................................................................................................................................... 16 VEGETACIJSKA KARTA...................................................................................................................................................... 16 NOMENKLATURNA PRAVILA............................................................................................................................................ 17 SISTEMATSKE JEDINICE.................................................................................................................................................... 17 NIŽE SISTEMATSKE JEDINICE........................................................................................................................................... 17 VIŠE SISTEMATSKE JEDINICE............................................................................................................................................ 18 FITOGEOGRAFSKA RAŠČLANJENOST ŠUMSKE VEGETACIJE............................................................................................. 18 VERTIKALNA ZONALNA PODJELA NA PRIMJERU MEDVEDNICE...................................................................................... 21 POSTUPAK ANALIZE I DIGITALNE OBRADE SATELITSKE SNIMKE...................................................................................... 21

FITOCENOLOGIJA - Konačni materijal za ispit PDF

Document Details

Tags

Related

Summary

Full Transcript

Upgrade to continue