Filozofija - PDF

I. POSTOJANJE I SVIJET 1. Što je filozofija? Filozofija je jedan od najstarijih ljudskih misaonih pristupa svijetu. Proučava apstraktne i opće probleme vezane uz bit, bitak, znanje, um, moral i ljudsku egzistenciju. 2. Filozofski pogled na svijet. Propitivanje i istraživanje čak i onoga što...

I. POSTOJANJE I SVIJET 1. Što je filozofija? Filozofija je jedan od najstarijih ljudskih misaonih pristupa svijetu. Proučava apstraktne i opće probleme vezane uz bit, bitak, znanje, um, moral i ljudsku egzistenciju. 2. Filozofski pogled na svijet. Propitivanje i istraživanje čak i onoga što je očito i samorazumljivo, ne uzimanje stvari „zdravo za gotovo“. 3. Razlika između mita i filozofije. Mitovi su zamisli i ideje koje pokušavaju objasniti svijet. Često su plod mašte i podložni su subjektivnoj interpretaciji, dok se filozofija nastoji uzdići iznad tradicionalnih mitskih objašnjenja te za svoje tvrdnje traži dokaze čime je doprinijela razvoju modernih znanosti. 4. Razlika između filozofije i znanosti. Filozofija se smatra prvom znanosti, no danas se na nju više gleda kao nauk zbog toga što su mnoge filozofske teorije i ideje bazirane na pretpostavci ili manjem saznanju, dok su ostale znanosti, posebno moderne bazirane na dokazanim činjenicama i razvijaju se samo prikupljanjem dodatnih dokaza za postojanje nečega. Filozofija nije ograničena na dokaze o nečemu, već ima mogućnost razvijanja ideja onoliko koliko filozof može pisati. 5. Razlika između filozofije i religije Religija se, prema općem shvaćanju, odnosi na vjeru ili slijepo vjerovanje, dok se filozofija povezuje s razumom. 6. Aristotelova podjela filozofije. Filozofiju Aristotel dijeli na: teorijsku filozofiju – discipline: prva filozofija, fizika, matematika; istražuje ono što ne može biti drugačije nego što jest praktičku filozofiju – discipline: etika, politika, ekonomika; istražuje ono što ovisi o ljudskom djelovanju i može biti drugačije nego što jest pojetičku filozofiju – discipline: tehnika, poetika, retorika; istražuje ono što tek treba nastati (biti proizvedeno). 7. Čime se bave pojedine filozofske discipline, kojim pitanjima? etika – filozofija morala koja ispituje podrijetlo, svrhu, motive i norme moralnog ispitivanja estetika – filozofija lijepog i umjetnosti koja ispituje bit, uvjete i kriterije stvaranja i prosuđivanja lijepog logika – znanost o oblicima ispravne misli i metodama spoznaje filozofija politike – proučava čovjekov život u društvenoj i političkoj zajednici metafizika – grana filozofije koja istražuje principe stvarnosti i objašnjava prirodu bitka i svijeta 8. Što je metafizika i čime se bavi? Metafizika je prema Aristotelu ''prva filozofija''; filozofska disciplina koja se bavi onime što je ''iza fizike'', ''stvarima iza prirodnih stvari'', najosjetljivijim aspektima bića, ''bićem kao bićem'' ili ''bićem kao takvim'', najosnovnijim i najopćenitijim obilježjima onoga što postoji, općim svojstvima bića te načelima i počelima, tj. prvim principima po kojima jest sve što jest i prvim uzrocima onoga što jest. 9. U čemu je razlika između fizike i metafizike u starogrčkom smislu? Fizika je ono što istražuje ono osjetilno tj. prvi plan prirode i bića, a metafizika proučava ono iznad i što se nalazi iza prirode stvari. 10. Zašto je Aristotel metafiziku nazvao prvom filozofijom? Zato što je u svojim istraživanjima i izučavanjima razrađivao metafizičke probleme i to nazvao prvom filozofijom (''prote filosofia''). 11. Što je ontologija i čime se bavi? Ontologija je znanost o biću, dio metafizike. Proučava biće, ono što jest ili ono što postoji postavljajući pitanja: što uopće jest, koja su svojstva onoga što postoji i koji su osnovni odnosi među onim što postoji. 12. U čemu je razlika između metafizike i ontologije? Ontologija je grana metafizike; uži je pojam od metafizike ograničen samo na fizički dio metafizike. 13. Navedite Wolffovu podjelu metafizike i navedite neke od primjera čime se bave pojedine grane metafizike. Prema Wolffu metafizika je složena disciplina koja se dijeli na: opću metafiziku: ontologija – deduktivna disciplina, odnosno svi uvidi slijede iz temeljnih principa specijalne metafizike: racionalna psihologija – predmet ljudska duša racionalna kozmologija – predmet kozmos ili svijet racionalna teologija – predmet bog 14. Russel Russel govori kako je praktičan čovjek onaj koji priznaje samo materijalne potrebe, zaboravlja da mozak treba hranu. Filozofija nema konačne odgovore na pitanja, ali filozofi ne prestaju zbog toga postavljati ta pitanja. Filozofija je stoga dosta nesigurna – ono što možemo dokazati spada pod znanost, a ono što ne možemo, to je onda ne provjerljivo. Vrijednost psihologije je njena nesigurnost te ju valja izučavati ne zbog konačnog odgovora već zbog samih pitanja koja hrane naš intelekt. 15. Što je biće? [grč. to on, lat. ens] Biće je ono što jest ili ono što postoji bez obzira na način na koji jest ili postoji. Npr. živa i neživa bića, prirodna, stvorena i natprirodna bića, stvarna i imaginarna ili fantastična bića, realna i idealna bića itd. 16. Što je bit? [grč. ovsia, lat. essentia] Bit je postojana narav nekog bića ili osnovno svojstvo u smislu da ako se postojana narav nekog bića promijeni, ono više neće biti ono što je bilo već nešto drugo. U Platona bit označuje ono jedno u mnoštvu, tj. ono što je nepromjenjivo i nepropadljivo te pripada mnoštvu bića. Ključni pojam Platonove filozofije ''ideja'' može se tumačiti kao bit. 17. Što je bitak? [grč. einai, lat. esse] Bitak je ono po čemu jest sve što jest; ukupnost svih postojeći svojstava neke tvari tj. najviši i najopćenitiji pojam bića. Jedna od najutjecajnijih misli u cijeloj povijesti filozofije, koja je i jedna od najvažnijih odredaba bitka, misao je starogrčkog filozofa Parmenida iz njegova filozofskog spjeva o prirodi, koja sažeto glasi: ''bitak jest, a nebitak nije.'' 18. Što je monizam? [grč. monos] Monizam je stajalište prema kojemu se sve što postoji može svesti na jedan osnovni princip (načelo), odnosno temelj je svega jedna materija (tvar, supstancija). Primjeri filozofa: Leukip i Demokrit. 19. Što je dualizam? Dualizam je stajalište prema kojemu se sve što jest svodi na dva samostalna, različita i nesvodiva principa. Primjer filozofa: Descartes. 20. Što je pluralizam? Pluralizam je stajalište prema kojemu je bitak mnoštven te je u osnovi svega što jest više elemenata, odnosno postoji više počela. Primjeri filozofa: Empedoklo, Anaksagora i Leibniz. 21. Što je materijalizam? Materijalizam je stajalište prema kojemu je osnovni princip ili supstancija nešto materijalno, a ono duhovno je sekundarno i izvedeno iz materijalnog (suprotnost idealizam). Primjeri filozofa: 22. Što je idealizam? Idealizam je stajalište prema kojemu je osnovni princip ili supstancija nešto nematerijalno tj. ''idealno'', a to (u različitim inačicama idealizma) znači ili da materijalna stvarnost ne postoji nego je privid ili da je ona izvedena iz onoga nematerijalnoga (suprotnost materijalizam). Primjeri filozofa: Platon, Kant, Fichte. 23. Platonova alegorija o pećini. Platonova alegorija o špilji prikaz je njegovog metafizičkog i epistemološkog stajališta. Špilja predstavlja fizički svijet (svijet dostupan osjetilima), a svijet izvan nje metafizički svijet (svijet ideja). Ljudi u špilji vide tek sjene stvarnosti te na temelju njih zaključuju o stvarnosti. Izlaskom iz špilje na svjetlost Sunca, pojedinac napušta svijet privida i dolazi u metafizički svijet u kojem spoznaje stvari kakve su po sebi. Stječe istinsko znanje i potom se vraća u špilju kako bi pomogao ostalima da se riješe okova neznanja. Špilja također predstavlja ograničenje ljudske percepcije stvarnosti. Ljudi u špilji su oni koji ne propituju stvarnost već ju jednostavno prihvaćaju. Svijet izvan špilje proširena je spoznaja do koje čovjek može doći isključivo razmišljajući, razumom. 24. Objasni Platonovu ontološku koncepciju objektivnog idealizma. Za Platona je ideja nepromjenjiva i vječna bit svega. Bio je zastupnik objektivnog idealizma – teorije koja smatra da su ideje bitak na osnovu kojih je oblikovan postojeći svijet, one egzistiraju objektivno, neovisno o našem spoznavanju ili mišljenju. One ne nastaju ni iz kojeg stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo. 25. Objasni Aristotelovu kritiku Platonove ontološke koncepcije. Aristotel je bio kritički nastrojen prema idealizmu svojeg učitelja Platona. Prema Platonu ideje – prema kojima prepoznajemo ono zajedničko (opće, jedno) u različitome (pojedinačnome) i koje su osnove svega što jest – s one su strane ovoga svijeta; one su transcendentne (lat. transcendere = prijeći preko), čak i kada se na neki način ostvaruju u ovostranom svijetu. Aristotel ne niječe da postoji ono opće u pojedinačnim bićima, ali to opće ne postoji izvan bića, kao u Platona, nego u samim bićima tj. imanentno (lat. immanere = ostati unutra). 26. Objasni Aristotelovu koncepciju hilemorfizma. Aristotelovo gledište o jedinstvu materije i forme naziva se hilemorfizam. Materija je samo mogućnost i pasivna je sve dok se ne oblikuje, dok ne postane aktualna, dok ne postane zbiljnost. Tek kada materija poprimi oblik, postaje konkretno biće ili stvar, supstancija. 27. Aristotelovi uzroci. Tvorni uzrok – ono iz čega nešto nastaje Oblikovni uzrok – oblik ili uzor neke stvari (bit, a ne samo vanjski oblik) Tvorni uzrok – počelo promjene Svršni uzrok – krajnji razlog, svrha (ono radi čega nešto jest) 28. Što znači da su prema Platonu ideje transcendentne? Platon je svijet ideja u potpunosti odvojio od materijalnoga, podrazumijevajući da su ideje vječne i nepromjenjive. One su potpuno druge strane ovog svijeta čak i kad se ostvaruju kroz materiju. 29. Što znači da je za Aristotela ono opće imanentno u pojedinačnim bićima? Aristotel tvrdi da to opće ne postoji izvan bića, nego da je sadržano u samim bićima. [immanere = ostati unutra]. 30. Što je supstancija? Supstancija je u filozofiji ono po čemu tko ili što postoji, temeljni, trajni, samostalni i nepromjenjivi nositelj svih stvarnih oznaka pojedinih predmeta i pojava. 31. Što je solipsizam? Solipsizam je stajalište prema kojemu postoje samo subjektivni doživljaji svijesti, odnosno, vlastiti um i mentalna stanja, a izvanjski je svijet zapravo projekcija individualnog uma ili svijesti, a u tom smislu i iluzija. 32. Što je panteizam? Panteizam je stajalište prema kojemu su svijet (priroda) i bog jedno, odnosno svijet (priroda) i bog su istovjetni i istoznačni. 33. Što je voluntarizam? Voluntarizam je stajalište prema kojemu je u osnovi svega što jest volja, ''slijepa volja'', temeljni princip bitka , neuništiva i o bilo čemu pojedinačnom neovisna težnja te volje za samoostvarenje; svijet tj. sve što spoznajemo i možemo spoznati, samo je proizvod te volje. 34. Što je determinizam? Determinizam je stajalište prema kojemu je sve što postoji i se što se zbiva unaprijed određeno ili predodređeno. 35. Zašto je pitanje o (pra)počelu/ bitku toliko važno za filozofiju? Ima li ono ikakvo značenje za naš svakidašnji život? Važno je zato što niti jedan sustav misli koji je proizvod uma filozofa ne može biti potpun i konzistentan bez uključenja postojanja tj. bez objašnjenja bitka. Ima značenje za naš život u smislu toga da bismo znali tko smo i kamo idemo trebamo znati odakle dolazimo. 36. Objasni Zenonov paradoks o Ahileju i kornjači. Što tim paradoksom Zenon želi dokazati, kakva je slika svijeta za Zenona i učitelja mu Parmenida? Zenonovi paradoksi utemeljeni su na beskonačnosti, teoriji da su prostor i vrijeme nedjeljivi. Ahilej nikad neće prestići kornjaču ako je njoj unaprijed dana prednost jer dok on dođe do njezinog mjesta, ona prijeđe novu udaljenost. Time je podržao doktrinu učitelja Parmenida kojega su ismijavali za vrijeme života. Htio je pokazati besmislenost života tj. da je kretanje samo iluzija čiji smo mi robovi jer pokušavamo vječno uhvatiti nešto što je nedostižno i seže u beskonačnost. 37. Kakav je svijet za filozofa Heraklita? Heraklit smatra da se sve promjene u svijetu odvijaju po nekoj pravilnosti. Tu unutarnju zakonitost nazvao je logos. Svijet je moguće spoznati, ali samo racionalnim razmišljanjem. Svijet je temeljen na suprotnostima koje su usklađene i čine temelj svega – Da nema smrti ne bismo mogli spoznati život. Iako se sve vrti i teče, nije kaotično već ima raspored. Vatru smatra temeljnim elementom. 38. Kakva je metafizička koncepcija svijeta za atomiste? Prvi atomisti su Leukip i Demokrit koji tvrde da je sve sastavljeno od nedjeljivih materijalnih čestica – atoma [atomos = nedjeljiv]. Tvrde da realizacija objekta ovisi o rasporedu atoma. Kretanje atoma odvija se po nuždi i prirodi. 39. Tko su bili Tales, Anaksimen i Anaksimandar i što je za njih arhe? Tales je bio prvi filozof i utemeljitelj grčke filozofije. Kao počelo svega postavio je vodu i tvrdio da je svijet živ i pun božanstava. Anaksimen je bio starogrčki filozof predsokratovac, pripadnik Miletske škole. Tvrdi da je priroda koja leži u osnovi jedna i beskonačna, ali ne (tvrdi) da je neodređena, već određena, nazivajući je zrakom. Anaksimandar je bio starogrčki filozof, uz Talesa i Anaksimena pripadnik Miletske škole. Rekao je da je Apeiron počelo i element bića upotrijebivši prvi to ime za počelo. Kaže da ono nije ni voda niti što drugo od imenovanih elemenata, nego neka druga beskonačna priroda iz koje nastaju sva nebesa i svjetovi u njima. 40. 5 dokaza Tome Akvinskog Dokaz iz kretanja – sve što postoji i kreće se moralo je biti stvoreno i pokrenuto od nečeg drugog što već postoji i kreće se, ali moralo je postojati nešto prvo što se samo pokrenulo (nepokrenuti pokretač/Bog) Dokaz iz uzročnosti – sve što postoji ima svoj uzrok, a on ne može biti u samome biću jer biće ne može postojati prije samoga sebe (prvi uzrok/Bog) Dokaz iz kontingencije (slučajnosti) – sve što u svijetu postoji nastaje i nestaje, no ako bi sve što nastaje i nestaje bilo prepušteno slučajnosti, moglo bi se dogoditi da sve nestane ili nastane tako da mora postojati nešto što nije nastalo i ne može nestati (nužno biće/Bog) Dokaz iz stupnjeva savršenosti – bolje ili lošije napravljeno nešto, viša i niža bića, nešto je moralo biti kriterij dakle mora postojati biće savršenije od svega (savršeno biće/Bog) Dokaz iz svrhovitosti – sve što postoji u prirodi ima svoju svrhu jer je čovjek to tako stvorio, ali tko je tvorac svrhe u prirodnom svijetu, čovjek zbog duše i uma postavlja svrhu, ali njegova sposobnost postavljanja svrhe nije ljudski proizvod dakle njihovu svrhu treba postaviti neko drugi tko može ravnati cijelom prirodom (sveum/Bog) àTeološki dokaz 41. Popper, tri svijeta Prvi svijet – sastavljen od fizičkih tijela, kamenje, zvijezde, biljke, životinje (dijelimo na živo/neživo) Drugi svijet – mentalni/psihički, svijet naših osjećaja, boli, ugode, misli, LJUDSKA PATNJA (dijelimo na svjesna/podsvjesna iskustva, ljudska/životinjska svijest) Treći svijet – svijet proizvoda ljudskog uma, jezici, bajke i mitovi, znanstvene pretp. i teorije, avioni i aerodromi (dijelimo različito npr. na svijet znanosti/fikcije) àmnogi (ali ne svi) predmeti pripadaju i svijetu 1 i svijetu 3 II. EPISTEMOLOGIJA 1. Što je epistemologija? Epistemologija / spoznajna teorija [episteme = znanje + logia = znanost, govor] je filozofska disciplina koja se bavi proučavanjem znanja. 2. Razlika znanja da i znanja kako? Znanje da ili propozicijsko znanje temelji se na sudovima koji izriču činjenice (npr. 2+2=4), a znanje kako ili proceduralno znanje nastaje kao produkt iskustva (npr. znam plivati). 3. Klasična definicija znanja. Znanje je opravdano istinito vjerovanje (Platon). 4. Gettierova zamjerka klasičnoj definiciji znanja (Gettierov problem). Gettier smatra da je moguće da neko vjerovanje bude opravdano i istinito, ali da svejedno nije znanje. Priča o Smithu i Jonesu (u čekaonici čekaju direktora kako bi im on rekao tko je dobio posao, Jones prebrojava koliko novčića ima u džepu naglas (10), dolazi direktor i kaže mu da je dobio posao, Smith odlazi i vjeruje da onaj tko ima 10 novčića u džepu dobiva posao, ponovno dolazi direktor i kaže Smithu da su ipak zaposlili njega, Smith broji novčiće u svom džepu i ima ih 10 – sada je njegovo vjerovanje da posao dobiva onaj tko ima 10 novčića istinito i opravdano jer ima 10 novčića i jer će dobiti posao, ali zapravo nije da on zna da čovjek s 10 novčića u džepu dobiva posao). Dopunjena definicija znanja: znanje je opravdano istinito vjerovanje koje se ne zasniva na slučajnosti. 5. Teorije istine – objasniti i primjer za svaku. Koherencijska teorija – istiniti su sudovi koji su koherentni s drugim, već postojećim sudovima; primjer: Trenutno je noć jer vidim kroz prozor da je vani mrak.; kritika: moguće je da je jedan te isti sud u odnosu prema jednom skupu istinit , a prema drugome neistinit (ako je nešto istina, trebalo bi vrijediti za sve). Korespondencijska teorija – istiniti su sudovi koji korespondiraju s činjenicama; primjer: Trenutno je noć jer je u ovo doba uvijek u Hrvatskoj noć. ; kritika: ova teorija pretpostavlja postojanje svijeta i ne osporava njegovu stvarnost iako nam nitko ne može pouzdano reći da je sve što vidimo stvarno, a samim time i istinito. Pragmatička teorija – istiniti su sudovi koji omogućavaju objašnjavanje svijeta i snalaženje u njemu (korisni su).; primjer: Trenutno je noć, znači da otići spavati.; kritika kao za koherencijsku teoriju. 6. Što je spoznaja i koje elemente sadržava? Spoznaja je unutarnji čin kojim sebi predočavamo neki predmet, ali i proces kojim stječemo znanje i/ili opravdano vjerovanje. 7. Koja je razlika između znanja a priori i a posteriori? A priori (lat. ono što dolazi prije) označava izravnu spoznaju (racionalna spoznaja) na osnovi intuicije/ pretpostavke koja nije iskustveno provjerena. A posteriori (lat. ono što dolazi poslije) označava spoznaju na osnovi iskustva (empirijska spoznaja). 8. Kako skeptici opravdavaju svoju teoriju da nema sigurna znanja? Svako se vjerovanje može jedino opravdati pozivanjem na neko drugo vjerovanje i ta se opravdanja provode u beskonačnost. 9. Obilježja antičkog skepticizma. Antički skepticizam ne niječe mogućnost znanja, nego je prije svega preporuka o suzdržavanju od nekritična mišljenja i zauzimanja stajališta o svijetu (epohe) – ne samo kad su u pitanju osjetila, nego i za znanstvena i moralna stajališta (nešto što se u jednoj kulturi smatra moralnim ne mora se smatrati moralnim u drugim kulturama). Ne možemo objektivno znati kakve su stvari zapravo. 10. Po čemu se Descartesova skepsa razlikuje od skepse skeptika? Što nam H.Putnam scenarijem/pričom o Mozgovima u posudi poručuje? Smatra da je razumno posumnjati u apsolutno sve – želi sve preispitati, očistiti svoj duh i spoznati neupitne istine; ne želi svoj filozofski sustav graditi na pjeskovitom tlu. (djelo Meditacije – pretpostavlja hipotetsku situaciju u kojoj nas neprestano obmanjuje ''Zli demon'' i stvara u nama iluziju vanjskog svijeta). Mozgovi u posudi – ludi znanstvenik svima nam je izvadio mozgove i stavio u posudu s hranjivom otopinom te spojio na računalo koje šalje električne impulse, a nama se čini da živimo kao prije. Point: ne možemo sigurno znati da nismo žrtva mozga u posudi (kod Descartesa – ''Zlog demona'') pa tako ni druge zdravorazumske činjenice – iskustvo nas može varati, a ne može poslužiti ni sjećanje jer nas ''Zli demon'' može varati u pogledu sadašnjosti, prošlosti i budućnosti. 11. Koja je razlika između mijenja i misaone spoznaje kod Platona? Objasnite. Mnijenje (doxa) sastoji se od vjerovanja i nagađanja, tj. spoznaja koje stječemo putem osjetila, a misaona spoznaja (noesis) sastoji se od znanja i predočavanja koje stječemo promišljanjem. 12. Koliko stupnjeva spoznaje navodi Platon? Kako ih objašnjava? U svojem djelu Država Platon razlikuje četiri stupnja spoznaje: znanje, predočavanje, vjerovanje i nagađanje. Vjerovanje i nagađanje pripadaju mnijenju (doxa) i stječemo ih putem osjetila, a znanje i predočavanje vrste su umske spoznaje (noesis) do kojih dolazimo promišljanjem. Biti na nekom stupnju spoznaje stvar je načina tj. života koji smo odabrali te jedan stupanj spoznaje ne prethodi drugome u smislu kontinuiteta. 13. Objasnite Platonovu teoriju sjećanja (anamneze)? Platon smatra da je naš put prema spoznaji (znanju) = put naše duše prema spoznaji. Besmrtna duša prije rođenja boravila je u carstvu ideja (jedini pravi svijet koji sadržava istinu i pravu spoznaju zbiljnosti) i ondje promatrala ideje za svaku stvar/ biće (ideje = istine). Kad su se spojili duša i tijelo nastao je zaborav (duša je potisnula što je znala). Vidljivi svijet prolaznih bića podsjeća dušu na ideje (istine) koje je gledala u idejnom svijetu pa prema tome spoznaja je prisjećanje duše na ideje (anamneza). 14. Kako Platon objašnjava ulogu dijalektike i matematike u spoznajnom procesu? Metodom dijalektike (razgovora) potičemo dušu na prisjećanje ideja koje je gledala u idejnom svijetu. Koliko ćemo se ideja prisjetiti ovisi o nama samima, odnosno najviše će se ideja prisjetiti duša onoga koji dopušta da ga obuzme filozofska žudnja za istinom i znanjem (eros). Matematika je zbog svoje pojmovne savršenosti i općosti priprema za filozofiju. Svrha filozofije pronalazak je istine, a matematika i dijalektika kao vrste misaone spoznaje pomažu nam pri dolasku do nje. 15. Što je racionalistima izvor spoznaje? Kako objašnjavaju svoje spoznajnoteorijsko opredjeljenje? Racionalisti smatraju da je primaran izvor spoznaje razum, a znanje a priori (neovisno o osjetilnom iskustvu) primarno je u odnosu na empirijsko i stječe se racionalnom intuicijom. Za svoju tezu o racionalno utemeljenoj strukturi stvarnosti kao uzor metode uzeli su matematiku i deduktivnu metodu, a uzor u zasnivanju znanja bio im je Euklid (matematičar, svoj matematički sustav temelji na definiranju osnovnih pojmova kao što su točka ili crta). Smatrali su da postoje pojmovi koje možemo spoznati isključivo razumom te da postoje urođeni pojmovi (ideje) koje postoje u razumu i prije našeg rođenja (Bog, supstancija, uzrok, vrijeme itd.). 16. Nabrojite pravila metode Renea Descartesa? U svojem djelu Rasprava o metodi Descartes navodi 4 načela nove znanosti/ pravila metode: 1) Ništa ne smatrati istinitim ako nije jasno i razlučeno (razgovijetno). 2) Svaki problem rastaviti na najjednostavnija moguća potpitanja (analiza). 3) Pri rješavanju problema početi od najjednostavnijeg (sinteza). 4) Težiti potpunosti (sistematizaciji). 17. Descartesova metodička skepsa. Metodička sumnja temelj je Descartesove filozofije – ona je osnova sveg znanja a sastoji se u tome da ništa ne prihvaćamo istinitim ako nije jasno i razgovijetno. Ona je za razliku od skepse skeptika produktivna – ne suzdržava se od izricanja sudova. 18. Kako Descartes dokazuje vlastito postojanje. “Koraci” do cogito, ergo sum. Posumnjao je u apsolutno sve, čak i vlastito postojanje, ali bio je siguran u to da je on biće koje sumnja (razmišlja) – cogito, ergo sum (mislim, dakle postojim) – ta je izjava zapravo refleksija o sebi kao mislećoj supstanciji kojom je Descartes uspostavio prvo načelo novovjekovne filozofije: sigurnost u postojanje individualnog subjekta (samosvijest), a nesigurnost objekta. 19. Descartesov primjer s voskom, što time želi dokazati? Ako uzmemo komad voska u ruku, sigurno ćemo osjetiti da ima određenu strukturu (oblik, boja, miris itd.), ali kad ga približimo vatri, struktura koju smo prvotno zamijetili osjetilima će se mijenjati. Sada bi nam osjetila vjerojatno rekla da to više nije isti vosak zato što se promijenio, no Descartes kaže da, iako nam osjetila tvrde suprotno, taj vosak u sebi ima nešto što ga trajno čini voskom unatoč svojstvima koja su mu se promijenila, a mi to ne možemo spoznati osjetilima nego isključivo uvidom našeg duha, odnosno razmišljanjem. 20. Nabroji filozofe racionaliste, stoljeće u kojem djeluju? Rene Descartes (17. st), Benedikt de Spinoza (17.st) i George Wilhelm Leibniz (17.-18.st). 21. Koji je najviši oblik spoznaje kod Spinoze? Najviši je oblik spoznaje spoznati Boga kao uzroka – to je umska ljubav prema Bogu, a u njoj se spajaju znanje, radost i ljubav. (Istinska moć našeg uma je prema Spinozi spoznati božansku nužnost, a rezultat toga je amor dei intellectualis – Božja ljubav prema sebi samomu, iz toga slijedi da ljubiti Boga znači spoznati sebe i svijet oko sebe.) 22. Leibnizovo razlikovanje istina uma i istina iskustva. Istine uma Leibniz naziva nužnim istinama, kaže da se temelje na načelu proturječnosti – njihova je suprotnost nemoguća (to su npr. ''a je a'', ''dio je manji od cjeline''). Istine iskustva naziva slučajnim (kontingentnim) istinama, a to su istine čija je negacija (suprotnost) moguća – temelje se na načelu dovoljna razloga. Za tu vrstu istina sadržanost predikata u subjektu shvatljiva je samo iskustvom (a posteriori). One su slučajne zato što ne nose u sebi svoju nužnost – svaka je utemeljena na nekoj drugoj, a zadnja osnova svih konačnih stvari je Bog. 23. Kako J. Locke objašnjava tezu da se rađamo kao Tabula rasa? Kad se rodimo, prije nego što bilo što osjetimo naš je duh tabula rasa (prazna ploča). Svaka naša misao i ideja samo su odsjaj onoga što smo vidjeli i čuli – sve predodžbe proizlaze iz iskustva, ali sposobnost da ih stvaramo postoji od prije. 24. Nabroji filozofe empiriste, stoljeće u kojem djeluju. John Locke (17.-18.st), George Berkeley (18.st) i David Hume (18.st). 25. Objasni tri stupnja spoznaje kod Lockea s primjerima.  1) intuitivna spoznaja – naš duh izravno opaža slaganje/neslaganje dviju ideja (npr. četverokut nije trokut.) – najviši stupanj spoznaje 2) demonstrativna spoznaja – naš duh opaža slaganje/ neslaganje dviju ideja, ali se to ne događa izravno nego posredovanjem drugih ideja (zaključivanje na temelju dokaza 3) senzitivna spoznaja – temelji se na osjetilnoj zamjedbi konačnih bića oko nas (npr. vidim knjigu ispred sebe) 26. Objasni Lockeovo razlikovanje primarnih i sekundarnih kvaliteta. Primarne kvalitete svojstvene su vanjskim stvarima kao takvima (to su npr. oblik, veličina, protežnost i sl.) i one prikazuju stvarna svojstva stvari. Sekundarne kvalitete su subjektivne, stvaraju osjete u subjektu spoznaje (to su npr. boja, okus, miris) i one ne prikazuju stvarna svojstva onoga što je u tijelima, nego samo opisuju kako vanjska zbilja utječe na naša osjetila. 27. Koje je temeljno polazište Berkeleyeva subjektivnog idealizma? Objasni Esse est percipi? Berkeley smatra da ne postoji o nama neovisan materijalni svijet koji uzrokuje naše ideje. Osjetilna iskustva neposredni su predmet naše percepcije, a objekti su skupovi osjetilnih ideja čije je postojanje određeno činom percepcije (Esse est percipi. – postojati je biti opažen). Kad mislimo o objektima, mi ga sebi predstavljamo iz neke perspektive – nemoguće je postojanje izvan umova mislećih bića koja zamjećuju objekte izvan nas. 28. Što je solipsizam i kako ga je Berkeley “izbjegao”? Solipsizam je stajalište prema kojemu postoje samo subjektivni doživljaji svijesti, odnosno, vlastiti um i mentalna stanja, a izvanjski je svijet zapravo projekcija individualnog uma ili svijesti, a u tom smislu i iluzija. Berkeley je ''izbjegao'' solipsizam uvođenjem Boga kao izvora i stvoritelja osjeta prema zakonima prirode. Sve što vidimo i osjećamo posljedica je Božjeg djelovanja, a Bog je stalno prisutan u našoj svijesti gdje izaziva preobilje ideja i osjeta kojima smo stalno izloženi. 29. Humeov spoznajni skepticizam. Humeov spoznajni skepticizam određen je sviješću o ograničenjima ljudske spoznaje. On smatra da spoznaja počinje iskustvom i da ne smijemo izlaziti izvan onoga što dobivamo i možemo provjeriti njime. Upozoravao je kako su mnogi zaključci izišli izvan okvira onoga što nam nudi opažanje (npr. postojanje izvanjskog svijeta) te zbog toga ne možemo tvrditi da znamo sve što smo mislili da znamo. 30. Koja je razlika između analitičkih i sintetičkih sudova? Koji su to sintetički sudovi a priori koje Kant želi dokazati? Za razumijevanje analitičkih sudova nije potrebno iskustvo i te sudove smatramo istinitima na temelju značenja u njima upotrijebljenih riječi (npr. trokut ima tri kuta), a za utvrđivanje sintetičkih sudova nije dovoljno poznavanje značenja neke riječi nego nam je potrebno iskustvo – tom vrstom sudova proširujemo svoje znanje o subjektu. Kant želi pronaći one oblike znanja koji ne proizlaze iz iskustva (apriorni su), nego mu prethode i omogućuju nova znanja, a samim time i proširuju spoznaju (sintetični su). 31. Transcendentalni oblici svijesti. Koji su a priorni oblici opažanja, a koji a priorni oblici mišljenja kod Kanta? Transcendentalni oblici svijesti su oblici opažanja i oblici mišljenja – a priorni (o iskustvu neovisni) oblici spoznaje koji omogućuju iskustvo. A priorni oblici opažanja su prostor i vrijeme, a oblici mišljenja 12 kategorija razuma. 32. Objasnite kopernikanski obrat kod Kanta. Kao što je Kopernik promijenio tradicionalnu sliku svijeta i Zemlju iz središta svijeta stavio u kružnu putanju oko Sunca i time učinio revolucionarni pomak, tako je i Kant u smislu spoznaje učinio revolucionaran pomak preokrenuvši odnos subjekta i objekta spoznaje – sada objekt spoznaje ''kruži'' – više nije nepomičan – oko subjekta i ovisi o njegovim spoznajnim moćima. 33. Koja su prema Kantu, ograničenja naše spoznaje? Što spoznajemo po Kantu- stvari po sebi ili fenomene (pojave)? Prema Kantu, naša je spoznaja ograničena prostorom i vremenom; niti jednu stvar ne možemo predočiti a da je ne predočujemo u prostoru i vremenu. Prostor je oblik izvanjskog opažanja, a vrijeme unutarnjeg. Vrijeme i prostor nisu svojstva stvari koje spoznajemo nego naši subjektivni uvjeti doživljavanja predmeta (crvene naočale). Kant smatra da mi ne možemo spoznati svijet kakav je sam po sebi, nego uvijek spoznajmo kakav je svijet za nas – spoznajmo fenomene (pojave, a ne stvari po sebi). 34. Objasnite kriticizam kao spoznajno gledište. Kriticizam je filozofsko spoznajno gledište koje se suprotstavlja tradicionalnoj metafizici i kritički nastoji istražiti izvore i granice naše spoznaje.