Razvoj dječje psihologije PDF

 Psihologija je znanstveno istraživanje ponašanja!  Razvojna psihologija bavi se promjenama u ponašanju i sposobnostima koje se događaju s napredovanjem razvoja  Razvojno istraživanje ima 2 osnovna cilja:  Opisati dječje ponašanje u svakoj točki njihova razvoja (kada počinju hoda...

 Psihologija je znanstveno istraživanje ponašanja!  Razvojna psihologija bavi se promjenama u ponašanju i sposobnostima koje se događaju s napredovanjem razvoja  Razvojno istraživanje ima 2 osnovna cilja:  Opisati dječje ponašanje u svakoj točki njihova razvoja (kada počinju hodati, koje su tipične matematičke sposobnosti u određenoj dobi itd.)  Otkriti uzroke i procese koji proizvode promjene u ponašanju od jedne vremenske točke do druge (određivanje učinaka takvih činitelja kao što su djetetovo genetsko naslijeđe, biološke i strukturalne značajke ljudskog mozga, fizička i socijalna okolina u kojoj dijete živi i vrste iskustva s kojim se dijete susrede)  Razvojni psiholozi proučavaju promjene u ponašanju u svim fazama životnog ciklusa, a vedina se usredotočuje na period koji završava adolescencijom  No, u zadnje vrijeme se proučava i odrasla i starija dob  psihologija cjeloživotnog razvoja: istraživanja razvoja tijekom cijelog životnog ciklusa  ZAŠTO PROUČAVATI DJECU?razdoblje brzog razvoja, dugoročni utjecaji, uvid u složene procese odraslih, primjena u socijalnoj politici, zanimljiv predmet istraživanja 1. Razdoblje brzog razvoja: tijekom prvog dijela života mnogih vrsta događa se više razvojnih promjena nego tijekom bilo kojeg drugog razdoblja. Kod ljudi je fizički razvoj, npr., u prvoj godini vedi nego u bilo kojoj drugoj godini života (do druge godine vedina djece dosegne polovicu visine koju de dosedi kao odrasli). Promjene koje se odnose na socijalne interakcije, stjecanje i upotreba govora, pamdenje i sposobnosti rasuđivanja i gotovo sva druga područja ljudskog funkcioniranja najveda su tijekom djetinjstva. 2. Dugoročni utjecaji: događaji i iskustva iz ranih godina snažno utječu na kasniji razvoj pojedinca. 3. Uvid u složene procese odraslih: proučavanjem početaka razvoja istraživači ostvaruju uvid u mehanizme složenijeg govora odraslih. 4. Primjena u socijalnoj politici: vedina istraživanja provodi se u laboratorijskom okruženju te se proučavaju teoretska pitanja koja se odnose na osnovne psihološke procese. Socijalna politika je načelo koje 1  koristi društvo kako bi odlučilo na koje socijalne probleme obratiti pažnju i kako ih rješavati. Jedan od razloga zašto proučavamo djecu jest da bismo im poboljšali život. 5. Zanimljiv predmet istraživanja: djeca su očaravajuda i čudesna bida čiji razvoj još nije skroz jasan znanstvenicima POVIJESNI POGLEDI NA DJETINJSTVO  Dječja psihologija ima korijene u zapadnoj kulturi ANTIČKA GRČKA I RIM  Od oko 600.g.pr.Kr. do otprilike 400.g.; razdoblje velikog prosvjetljenja  Ta društva prepoznala veliki utjecaj djetinjstva na kasniji razvoj, posebno u području učenja. Rano se poučavanje, barem za djecu iz viših klasa, visoko vrednovalo.  Veliki mislioci poput Platona i Aristotela pisali o važnosti obrazovanja, no također zagovarali praktične postupke koji bi danas bili nezamislivi  Infanticid: ubijanje novorođenčadi bilo je uobičajeno i držalo se prikladnim načinom rješavanja problema djece koja su bila nezakonita, nezdrava ili neželjena  Najugroženija su bila ženska dojenčad, one su opdenito držane potrebnima samo za eventualne reprodukcijske svrhe, pa su mnoge kude ''držale'' samo jednu kder  Djeca su se često kažnjavala i seksualno iskorištavana  Rim: djeca su se kupovala i prodavala u različite svrhe, kao što su kudni poslovi i bordeli  Kartaga: djeca ubijana i pokapana u temelje javnih zgrada ili spaljivana u masovnim grobnicama kao žrtve bogovima SREDNJI VIJEK I RAZDOBLJE RENESANSE  Prije pada Rimskog carstva (oko 400.g.) položaj djece se počeo poboljšavati  širenje kršdanstva i nastojanje Crkve da promiče novu sliku djece; protiv infanticida i zauzimanje za to da se djecu šalje u samostane i sjemeništa  Crkva je donekle uspijevala u podučavanju čitanja i pisanja djece koja su bila uključena u vjersku poduku  Religijska kultura veličala dječju nevinost i čistodu 2   No, zlostavljanje i iskorištavanje djece bilo je uobičajeno tijekom srednjeg vijeka  Kada su djeca bila dovoljno stara da sudjeluju u kudnim poslovima i radu u zajednici (oko 7. godine) postala su dio šire zajednice i bila tretirana kao manje iskusni odrasli  Renesansa (od početka 14. st do 17. st): preporod zapadne civilazacije, zanimanja za grčko-rimsku umjetnost i kulturu, povedana briga za dobrobit djece  Firenca: domovi za nahočad primali bolesnu, izgubljenu i neželjenu djecu; počeli se širiti po Europi  Proučavanjem ljudskog razvoja bavili su se ugl. filozofi i vjerski mislioci  Neki znanstveni mislioci, poput Galileja, vjerovali su da su fizički i biološki mehanizmi osnovica za razumijevanje ljudskog ponašanja, ali Crkva koja je tad bila jako utjecajna nije prihvadala nikakva neduhovna objašnjenja ponašanja REFORMACIJA  Početak 16.st.; mnoge protestantske crkve; za razvojnu psihologiju jedna od najvažnijih bila je puritanska, predvođena Johnom Calvinom  Puritanci vjerojatno prvi koji su ponudili sveobuhvatni model dječjeg razvoja  Calvin tvrdio da su djeca rođena s izvornim grijehom i da de bez prikladnog vodstva i poučavanja prirodno težiti prema zlu, također je vjerovao da djeca imaju veliku sposobnost učenja u mladoj dobi i da roditelji zato imaju priliku i obvezu pravilno ih odgojiti  Puritanci su odgoj djeteta shvadali jako ozbiljno, prvi su napisali priručnike o odgoju djece  Kalvanistički pristup odgoju: ohrabrivati dijete da postane nezavisno, samopouzdano i iznad svega da razvije samokontrolu, strog odgoj de odvratiti djecu od lošeg ponašanja i tako odstraniti potrebu za strožim oblicima kažnjavanja  Stavljali veliki naglasak na obrazovanje, posebno čitanje, bili su prvi koji su pisali knjige posebno za djecu DESCARTESOV DUALISTIČKI MODEL  17. st. 3   Descartes se nije posebno bavio dječjim razvojem, ali njegov model ljudskog ponašanja postavio je temelje za ono što de na kraju postati znanstvena psihologija  Um i tijelo su odvojeni jedno od drugoga; tvrdio da um nema materijalni oblik i da ne slijedi fizičke zakone znanosti te sadrži neke urođene ideje (samo Bog je mogao stvoriti um)  2 zasebna istraživanja ljudskog ponašanja: psihološko funkcioniranje uma i fizički rad tijela  Poimanje da um postoji nezavisno od tijela nazvano je kartezijanski dualizam  Smanjen nadzor Crkve nad znanstvenim istraživanjem uma i tijela PRVI TEORETIČARI  John Locke, Jean-Jacques Rousseau, Charles Darwin  ponudili teorije ljudskog ponašanja koje prethode 3 glavnim teoretskim tradicijama koje danas obilježavaju znanstvenu dječju psihologiju: 1. Model koji je usmjeren na utjecaj djetetove okoline 2. Model koji naglašava ulogu djetetova spoznajnog razvoja 3. Model koji se najviše bavi evolucijskim korijenima ponašanja  JOHN LOCKE - 17.st., britanski empirist koji je proširio Descartesovu teoriju - Prihvatio razlikovanje uma i tijela, ali odbio stajalište urođenih ideja - Um novorođenčadi: tabula rasa (prazna ploča)dijete stječe znanje samo kroz iskustvo i učenje, nije urođeno ni dobro ni zlo ved samo rezultat djelovanja okoline i odgoja - Tu ideju danas zovemo okolinska teorija - Vjerovao da djeca stječu znanja kroz načela nagrade, kazne i oponašanja i da ako učestalo doživljavaju 2 stvari koje se događaju istovremeno, stvorit de vezu među njima - Nudio savjete o odgoju djece, naglašavao upotrebu nagrade i kazne, no nije bio sklon materijalnim nagradama niti fizičkom kažnjavanju - Disciplina treba sadržavati pohvalu za odgovarajude ponašanje i pogrdu za suprotno - Zagovarao važnost poticanja djece na vrlo rano učenje 4  - Djeca imaju urođenu znatiželju koji roditelji trebaju poticati i pažljivo usmjeravati  JEAN-JACQUES ROUSSEAU - Otac francuskog romantizma - Poglede na razvoj iznio u romanu Emile, o odgoju dječaka - Povratak Descartesovim idejama da se djeca rađaju sa znanjem i idejama koje se s dobi prirodno pojavljuju - Razvoj prolazi kroz seriju predvidivih faza kojima upravlja urođena satnica - Djetetovo urođeno znanje: načela pravde i poštovanja, osjedaj savjesti  vratio se temi modernog dobra i čistode djeteta - Znanja koja nisu urođena se postupno stječu kroz interakciju s okolinom, kojom upravljaju djetetovi vlastiti interesi i stupanj razvoja - Najmudriji pristup odgoju djeteta nije formalno poučavanje nego dopuštanje učenja kroz procese istraživanja i otkrivanja - Nativizam: teorija po kojoj je ljudski razvoj prvenstveno rezultat urođenih procesa koji upravljaju pojavom ponašanja na predvidljiv način - 3 ideje koje i danas podržavaju neki odgojni tehničari: 1. Djecu treba izložiti određenoj građi samo nakon što su pokazala kognitivnu spremnost da ju nauče 2. Djeca najbolje uče kad su izložena informacijama i idejama, a onda ih se pusti da ih shvate putem vlastitog procesa otkrivanja 3. Obrazovanje i odgoj djeteta trebali bi njegovati popustljiv, a ne vrlo discipliniran stil međudjelovanja - Ideje naišle na otpor u Americi tijekom 18. st. (zbog kalvinističkog utjecaja), ali u Europi imale značajan utjecaj  CHARLES DARWIN - Detaljan zapis o rastu i ponašanju sina Doddya predstavlja jednu od prvih razvojnih studija - Pojedini pripadnici iste vrste se razlikuju u mnogim karakteristikama - Mnoge vrste proizvode više podmlatka nego što okolina može podnijeti  pojedinci se moraju natjecati da bi preživjeli - Neke varijacije mogu povedati prilike za opstanak 5  - Prirodna selekcija: evolucijski proces prema kojem karakteristike pripadnika vrste koje povedavaju njegove mogudnosti preživljavanja imaju više izgleda za prenošenje na budude generacije  jedinke se trajno razvijaju u sve prilagodljivije oblike kroz ovaj proces - Ernst Haeckel  rekapitulacijska teorija: rano biološko shvadanje (kasnije ga je prihvatio S. Hall) da se razvoj pojedinca (ontogeneza) ponavlja kroz razvoj vrste (filogeneza) PIONIRI DJEČJE PSIHOLOGIJE  Uvjerenje da je djetetov razvoj povezan s evolucijom vrsta omogudilo je pojavu znanstvene razvojne psihologije  G. STANLEY HALL o Utemeljitelj razvojne psihologije o Proveo i objavio prvo sustavno istraživanje djece u SAD-u  otac dječje psihologije o Rezultati istraživanja objavljeni 1883. pod nazivom Sadržaj dječjih umova: zanimljivi rezultati, upitnici na djeci o vrstama svakodnevnog znanja kojim raspolažu, ali nisu sadržavali ništa novo ili iznenađujude o 1891. započeo veliki projekt namijenjen prikupljanju podataka o djeci svih uzrasta iz svih područja zemlje; upitnici poslani roditeljima, učiteljima i drugim odraslim osobama koji su imali čest kontakt s djecom  nije mogao dobro obraditi podatke  o Genetička psihologija: po uzoru na Darwina, naglašena evolucijska osnovica razvoja, istraživanje razvoja od njegove geneze ili najranijih početaka o Obrazovanje i odgoj djeteta trebaju poticati djetetove prirodne tendencije da odražava ponašanja i razvoj ranijih oblika vrste o Posebno ga je zanimao period adolescencije koji je, prema njemu, označavao kraj biološke rekapituacije i prvu priliku da dijete razvije individualne talente i sposobnosti o Genetička psihologija postala poznata kao razvojna psihologija, i prije Hallove smrti 1924.g. o Osnovao i postao predsjednik Američke psihološke udruge i kao profesor na Sveučilištu Clark obučio prvu generaciju istraživača djece 6  JOHN B. WATSON o Filozofsko i teorijsko gledište koje je zajedničko znanstvenicima u određenom vremenu, naziva se Zeitgeist o 20.st. okolinsko gledište o J.B.Watson prvi važniji psiholog koji je usvojio Lockeovo gledište da se ljudsko ponašanje može u glavnini razumjeti na temelju iskustva i učenja o Biheviorizam: ljudski razvoj prvenstveno rezultat procesa uvjetovanja i učenja, (novo: razlikovao se od postojedih psiholoških stavova po tome što bi psiholozi trebali istraživati i koje metode pritom trebaju upotrebljavati) o Proučavanje fizioloških procesa i životinjske psihologije o Introspekcija: istraživačka metoda za ispitivanje funkcioniranja uma koja se sastoji u traženju od ispitanika da opišu svoje misaone procese o Nezadovoljan samom metodom introspekcije i činjenicom da nikad nije ustanovljeno slaganje između opisa unutarnjih doživljaja različitih ispitanikainteres za životinjsku psihologiju ga je naveo da odbaci svaku metodu koja ne bi mogla biti upotrijebljena za istraživanje drugih vrsta o Psihologija bi se trebala baviti objektivnim, opažljivim predmetom istraživanja, tj. opažljivim ponašanjemcilj psihologije bi trebao biti predviđanje i kontrola ponašanja o Osnovno načelo biheviorizma bilo je da su promjene u ponašanju prvenstveno rezultat procesa uvjetovanja, a ne urođenih bioloških mehanizama o Tvrdio da se učenje odvija kroz proces asocijacije koji je opisan u radu Ivana Pavlova (klasično uvjetovanje) o Vjerovao da taj jednostavni proces uvjetovanja (nazvao ga je metodom uvjetovanog refleksa) objašnjava kako se ljudsko ponašanje mijenja tijekom vremena. Sva ljudska ponašanja počinju kao jednostavni refleksi; zatim putem procesa asocijacije različite kombinacije jednostavnih podražaja bivaju uvjetovane na mnogo podražaja iz okoline. Što se proces uvjetovanja dulje nastavlja, to veze između podražaja i reakcije postaju složenije o Verbalno ponašanje, tj govor počinje kao jednostavni zvukovi dojenčeta koji postaju sve kompleksniji uvjetujudi se za objekte i događaje iz okoline koja ga okružuje 7  o Vjerovao da je za psihologe najbitnije proučavati dojenčad i malu djecu – ne zato da bi opažali rane tjelesne promjene, ved da bi otkrili prve korake u procesu uvjetovanja koji proizvode složeno ljudsko ponašanje o Pavlovijanski proces uvjetovanja koji je činio srž Watsonove biheviorističke teorije bio je relativno jednostavan i razumljiv o Knjiga Psihološka njega dojenčeta i djeteta (1928.) predstavlja njegove poglede na odgoj djeteta te je postala vrlo uspješna i utjecajna o Savjeti roditeljima utemeljeni na čistoj okolinskoj teoriji ni jedna sposobnost niti osobina ličnosti nisu urođene, ved su djeca u potpunosti proizvod odgoja i okoline  SIGMUND FREUD o 1909. na Sveučilistu Clark u pet predavanja prvi put izložio svoju veliku teoriju psihološkog razvoja o Najvedi utjecaj je imao na području kliničke psihologije gdje su njegov model ličnosti i psihoanalitičke tehnike dale osnovicu onoga što je još uvijek glavni misaoni pravac u psihoterapiji o Doprinos razvojnoj psihologiji  teorija faza psihoseksualnog razvoja o Središnja teza  svako dijete rođeno s određenom količinom seksualne energije (libido) koja se kako dijete raste biološki usmjerava na određena mjesta na tijelu zvana erogene zone. Seksualna energija=sposobnost doživljavanja tjelesne ugode o Dolazak libida na svaku točku u tijelu označava novu fazu u psihoseksualnom razvoju. Tijekom pojedine faze dijete doživljava najvede tjelesno zadovoljstvo u toj određenoj erogenoj zoni o Model nije bio u potpunosti biološki; djetetova iskustva tijekom svake faze snažno utječu na njegov kasniji razvoj. Uspješan prelazak iz jedne faze u drugu zahtijeva da dijete primi prikladnu količinu tjelesne ugode od svake erogene zone o 5 faza ljudskog razvoja:  Oralna faza (od rođenja do 18.mjeseca): libido je smješten u ustima, glavni izvor tjelesnog užitka je sisanje, najvedi utjecaj dojenje  Analna faza (od 18.mj. do 3. g.): dijete postiže tjelesnu ugodu prvo puštajudi rad crijeva, a kasnije kočedi ga  Falusna faza (od 3.g. do 5.g.): najsloženija faza, erogena zona je područje genitalija, djecu počinje seksualno privlačiti roditelj 8  suprotnog spola. No, djeca ubrzo počinju osjedati konflikt jer shvadaju da im je roditelj istog spola modan suparnik. Pretpostavlja se da djeca rješavaju taj koflikt na 2 načina: 1. Potiskuju svoje želje u nesvjesno (represija) te tako brišu sjedanja na te osjedaje 2. Nastoje kompenzirati taj gubitak pokušavajudi odlučno usvojiti značajke roditelja istog spola (identifikacija)  Faza latencije (od 6.g. do 12.g.): libido je potisnut i neaktivan  Genitalna faza (pubertet): dijete ponovno razvija sklonost prema suprotnom spolu, prema vršnjacima (a ne roditeljima) o Teorija dječjeg razvoja je zapravo teorija razvoja ličnosti; pretpostavlja da su mnogi aspekti ličnosti odrasle osobe rezultat događanja tijekom psihoseksualnih faza u djetinjstvu. Ako djetetova iskustva tijekom faze nisu onakva kakva bi trebala biti, jedan dio libida ostat de fiksiran u toj erogenoj zoni umjesto da prijeđe u sljededu. Kasnije u životu de se ta fiksacija manifestirati u tome što de osoba neprekidno tražiti tjelesnu ugodu u toj erogenoj zoni o Loše strane teorije: nejasna i ima malo nedvojbenih predikcijaključni elemnti ne mogu se znanstveno dokazati niti opovrgnuti, oslanjanje na neopažljive mehanizme o Dobre strane teorije: odbijanje potpuno nativističkog i strogo okolinskog objašnjenja ljudskog ponašanjainterakcionističko gledište (ljudski razvoj je rezultat kombiniranog djelovanja naslijeđa i okoline); također, otkride da rana iskustva mogu imati važan utjecaj na ponašanje u kasnijem životu  ARNOLD GESELL o 1911. osnovao Kliniku dječjeg razvoja Yale o Nije se slagao s Hallovom idejom da ljudski razvoj odražava evoluciju vrste, no vjerovao je da razvojem upravljaju ponajprije genetski procesi o Mislio da rast i pojava motoričkih vještina trebaju slijediti vrlo predvidljiv redoslijed 9  o Okolina igra samo sporednu ulogu – možda utječudi na dob u kojoj de se pojaviti određene vještine, ali nikada ne djelujudi na redoslijed ili obrazac razvoja o Složene biološke mehanizme koji rukovode razvojem jednostavno je opisao kao maturaciju (sazrijevanje) o Koristedi metode opažanja i stotine djece različite dobi kao ispitanike, proveo je prvo istraživanje velikih razmjera kako bi detaljno ispitao dječji razvoj - Sva se djeca nisu razvijala istom brzinom, neka su prohodala ranije, neka kasnije, ali je redoslijed razvoja bio vrlo dosljedan - Statističke norme: neka vrsta razvojnog rasporeda koji opisuje uobičajeni red po kojem djeca izražavaju različita rana ponašanja i dobni raspon unutar kojeg se svako ponašanje normalno pojavljuje o Prvi upotrijebio filmsku kameru da bi zabilježio dječje ponašanje o Prvi razvio jednosmjerno staklo i konstruirao fotografsku kupolu koja omoguduje opažanje iz svih kutova, a da se pri tome ne uznemirava dijete koje se ispituje o Pisao knjige sa savjetima za roditelje; savjeti nisu bili tako permisivni kao Rousseauvi i on je vjerovao da roditelji trebaju davati neka ograničenja i strukturu djetetovu životu. Ali bio je uvjeren da ako se djecu uglavnom pusti na miru, da de se razviti prirodno i na odgovarajudi način, u skladu sa svojim biološkim planom o Njegove metodološke inovacije su pomogle unapređenju područja razvojnih istraživanja, a određivanje normi uvelike je proširilo naše znanje o dječjim svakodnevnim vještinama i ponašanju o Ali izrazito biološka filozofija bila je, poput vedine ekstremnih gledišta, pojednostavljena jer je uvelike zanemarivala ključnu ulogu okolinskih činitelja  JEAN PIAGET o Njegova teorijska gledišta još uvijek u nekom obliku široko prihvadaju mnogi današnji razvojni psiholozi o Pri testiranju inteligencije opazio da djeca različite dobi ne samo da raspolažu različitom količinom informacija, ved i da gledaju na svijet na vrlo različite načine. Njihovi odgovori otkrivali su kvalitativne (sa stilom 10  povezane) razlike u mišljenju povrh kvantitativnih (s količinom povezanih) razlika u činjeničnim informacijama o Genetička epistemologija: proučavanje dječje spoznaje i njezine promjene tijekom razvoja o Piagetova teorija (8.poglavlje!) bavi se identifikacijom zajedničkih elemenata u dječjem razvoju, a ne određivanjem kako se djeca razlikuju jedna od drugih. o Za razliku od Halla, Piageta nije zanimalo precizno znanje koje djeca imaju, ved kako ona stječu i koriste to znannje, kako djeca misle o Proučavao razvoj svoje djece o Razvio vlastite istraživačke tehnikeklinička metoda: sastoji se od slabo strukturiranog intervjua s pitanjima koja su oblikovana tako da ispitaju djetetovo razumijevanje različitih pojmova  LAV VIGOTSKI o Počeo raditi u psihologiji u vrijeme socijalizma i kolektivizma o Sociokulturalni (sociopovijesni) pristup: razvoj pojedinca je produkt njegove kulture, razvoj se odnosio na mentalni razvoj (procesi mišljenja, jezika, rasuđivanja) o Za te se sposobnosti pretpostavljalo da se razvijaju kroz socijalnu interakciju s drugima (posebice roditeljima) i da zato predstavljaju zajedničko znanje jedne kulture o Mentalne sposobnosti i procesi također su se shvadali u uvjetima povijesnog slijeda događaja koji su ih proizveli o Intelektualne sposobnosti puno specifičnije za kulturu u kojoj je dijete odgojeno o Danas je sociokulturni pristup jedan od najutjecajnijih pokreta u razvojnoj psihologiji PROBLEMI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE  PRIRODA NASUPROT ODGOJU  Najosnovniji i najdugotrajniji problem u dječjoj psihologiji bavi se time u kojoj su mjeri ponašanje i razvoj rezultat urođenih, bioloških, prirodnih činitelja odnosno okolinskih, iskustvenih, odgojnih činitelja.  Danas gotovo svi znanstvenici zastupaju neki oblik interakcionističkog gledišta 11   Neki tvrde da specifični aspekti ponašanja imaju u prvom redu biološku osnovicu, a drugi vjeruju da je isto ponašanje rezultat utjecaja okoline  Ovaj problem često se srede u području razvoja spolne uloge  Sinonimi: naslijeđe nasuprot okolini, sazrijevanje nasuprot učenju, razvijene sposobnosti nasuprot naučenim sposobnostima  KONTINUITET NASUPROT DIKSONTINUITETU  Kontinuitet: razvoj teče glatko i stabilno, tako da se nove vještine i znanja postupno nadodaju razmjerno istom brzinom - Rana ponašanja se nadograđuju jedna na druga i tako stvaraju kasnija ponašanja (razvoj je u ranim godinama na neki način čvrsto povezan s kasnijim razvojem) - Ljudsko ponašanje se sastoji od mnogo pojedinih vještina koje se dodaju jedna na drugu, obično putem učenja ili iskustva. Stjecanjem sve više tih vještina djeca ih kombiniraju i prekombiniraju kako bi proizvela što složenije sposobnosti - Kvantitativna promjena: jednostavniji elementi se zbrajaju kako bi proizveli naprednije sposobnosti - Ovaj pristup često svojstven okolinskom modelu razvoja  Diskontinuitet: razvoj se odvija različitom brzinom, izmjenjuju se razdoblja spore promjene i razdoblja nagle, brze promjene - Neki aspekti ponašanja pojavljuju se relativno nezavisno od onih koja su im prethodila i ne može ih se predviđati na osnovi djetetova ranijeg ponašanja - Razvojem upravljaju u prvom redu unutarnji biološki činitelji - Nejednakost dječjeg razvoja=diskontinuirana priroda promjena koje se događaju u strukturama tijela i mozga - Kvalitativne promjene:jednostavne kombinacije prethodnih sposobnosti ili ponašanja - Razvoj je relativno stabilan dok je dijete u određenoj fazi, ali pomak u sljededu fazu donosi naglu promjenu u djetetovim sposobnostima  NORMATIVNI NASUPROT IDIOGRAFSKOM RAZVOJU  Normativni razvoj: sličnosti koje postoje u razvoju djece - Često biološko gledište na razvoj (Gesell i Piaget), odvija se na predvidljiv način, rukovođen unutarnjim biološkim procesima i ugl. imun na okolinske činitelje 12  - ''prosječno dijete'' - Opde zakonitosti razvoja: aspekti razvoja ili ponašanja koji su zajednički svoj djeci  Idiografski razvoj: individualne razlike među djecom - Centriran na pojedino dijete i činitelje koji proizvode ljudsku raznolikost - Geni odgovorni za neke individualne razlike među ljudima - Uzima u obzir i okolinske i iskustvene procese koji modeliraju i oblikuju djecu u jedinstvene pojedince - Kulturni relativizam: ideja da određena ponašanja ili oblici razvoja variraju u različitim kulturama TEORIJE DJEČJEG RAZVOJA – vasta2  Većina današnjih psihologa prihvaća jedno od 3 općenita teorijska gledišta: o kognitivističko-razvojni pristup o pristup okoline i učenja o etološki pristup  Postoji više od tri modela ljudskog razvoja, no ovi su trenutačno napopularniji i najviše toga obuhvaćaju KOGNITIVISTIČKO-RAZVOJNI MODEL  Korijeni kognitivističko-razvojne tradicije nalaze se u radovima Jeana-Jacquesa Rousseaua iz 18. stoljeća o To rano nativističko gledište tvrdilo je da se ljudski razvoj odvija na predvidljiv način uz malo ili bez utjecaja okoline  Suvremeni kognitivističko- razvojni teoretičari pridaju okolinskim utjecajima puno veću ulogu nego što je Rousseau, odražavajući time interakcionistički pristup  Spoznaja se odnosi na znanje, tj. središnja ideja na kojoj se temelje ove teorije jest to da je dječje ponašanje odraz strukture ili organizacije njihova znanja ili inteligencije. o Način na koji razmišljamo rukovodi našim ponašanjem  Piagetova toerija je najstarija u ovoj tradiciji i ponudila je najbogatiji i najiscrpniji prikaz razvojnih promjena u spoznajnim sposobnostima Piagetova teorija  Piaget je držao da je razvoj ljudske spoznaje, ili inteligencije, stalna borba vrlo složenog organizma koji se pokušava prilagoditi vrlo složenoj okolini  Ljudski se razvoj može opisati pomoću funckija i spoznajnih struktura o Funckije su urođeni biološki procesi, jednake su za sve i ostaju nepromijenjene tijekom našeg života. Svrha tih funkcija jest izgradnja unutarnjih spoznajnih struktura koje se, stalno mijenjaju kako dijete raste o Spoznajne strukture su međusobno povezani sustavi znanja koji su u temelju inteligentnog ponašanja i njime upravljaju 13 Kognitivne strukture  Osnovno stajalište Piagetove teorije jest njegovo vjerovanje da je inteligencija proces, ne nešto što dijete čini  Sheme – Piagetov naziv za spoznajne strukture dojenčadi. Shema se sastoji od skupa vještih, fleksibilnih obrazaca aktivnosti kroz koje dijete razumije svijet oko sebe o Uključuje dva elementa: predmet u okolini i djetetova reakcija na predmet o Nije tjelesna struktura, već je psihološka struktura koja je odraz djetetova temeljnog znanja i koja upravlja njegovim interakcijama sa svijetom o Priroda i organizacija tih shema je ono što definira djetetovu inteligenciju u bilo kojem trenutku o Fleksibilne su – nije kruti odnos između predmeta i aktivnosti (npr. dojenče ne pokazuje isti odnos sa svakom loptom, isto tako aktivnost se može prilagoditi različitim predmetima)  Mijenjaju se i tijekom vremena – na taj način djetetov repertoar sheme postaje sve više individualiziran ili razrađen o Nakon ovakvih jednostavnih shema dojenačke dobi, postpuno se pojavljuju nove strukture višeg stupnja  Za Piageta je razvoj trajna reorganizacija znanja u nove i sve složenije strukture Funkcije  Piaget je naglašavao dvije opće funckije preuzete iz biologije – organizacija i adaptacija  Organizacija je težnja za integracijom znanja u međusobno povezane spoznajne strukture o Bilo koje novo znanje se mora uklopiti u postojeći sustav o Potreba za organizacijom je ona sila koja tjera naše spoznajne strukture da stalno postaju sve složenije  Adaptacija je težnja uklapanju u okolinu na načine koji pospješuju preživljavanje. o Sastoji se iz dva potprocesa: asimilacija i akomodacija  Asimilacija je težnja razumijevanju novih iskustava na osnovi postojećeg znanja  Kod takvih pokušaja može doći do izobličavanja realnosti okoline  Akomodacija je mijenjanje postojećih spoznajnih struktura da bi se uskladile s novim iskustvima  Broj i složenost dječjih spoznajnih struktura povećava se u prvom redu kroz akomodaciju  Pretpostavlja se da asimilacija i akomodacija usko surađuju  Međusobno djelovanje tih dviju funkcija ilustrira koncept konstruktivizma o Konstruktivizam Piagetovo vjerovanje da djeca aktivno stvaraju znanje umjesto da pasivno primaju od okoline  Dječje znanje o događajima u njihovoj okolini nije točna reprodukcija tih događaja  Djeca uzimaju informacije iz okoline i oblikuju je sve dok se ne može lako smjestiti u postojeću spoznajnu organizaciju  Procesi asimilacije, akomodacije i konstrukcije novog znanja počinju od rođenja i protežu se kroz cijeli život o Svaka nova konstrukcija čini spoznajni sustav malo jačim i prilagodljivijim o Uz te promjene manjih opsega Piaget je smatrao da su u određenim trenucima tijekom razvoja potrebne velike, dalekosežne modifikacije o Dijete prelazi u novi stupanj razvoja Razvojni stupnjevi  Prema Piagetu sva djeca prolaze kroz iste stupnjeve kognitivnog razvoja jednakim redoslijedom  Svaki stupanj je kvalitativno različit oblik funkcioniranja i strukture koje su svojstvene svakom stupnju određuju djetetov uradak u širokom rasponu situacija  Postoje 4 takva općenita stupnja ili perioda svaki period je kvalitativno različit oblik funkcioniranja kojeg karakterizira širok raspon spoznajnih aktivnosti 14  o Senzomotorički period  oblik inteligencije u kojem je znanje temeljeno na tjelesnoj interakciji s ljudima i objektima. Proteže se od rođenja do druge godine života. Dojenčetove sheme su jednostavni refleksi. Postupno se ti refleksi kombiniraju u veće, fleksibilne jedinice aktivnosti. Znanje o svijetu ograničeno je na tjelesnu interakciju s ljudima i ovjektima. o Predoperacijski period oblik inteligencije u kojem simboli i mentalne akciju počinju zamjenjivati objekte i vanjsko ponašanje. Traje od otprilike druge do šeste godine. Riječi i brojevi zauzimaju mjesto objekata i događanja, a akcije koje su se nekad morale izvoditi fizički sada se mogu izvoditi mentalno, upotrebom unutarnjih simbola. Dijete u ovom periodu nije još vješto u simboličkom rješavanju problema. o Konkretne operacije oblik inteligencije u kojem mentalne operacije omogućavaju logičko rješavanje problema s konkretnim objektima. Traje približno od šeste do jedanaeste godine. Djeca u ovom periodu mogu izvoditi mentalne operacije na česticama znanja koje posjeduju. Mogu ih zbrajati, oduzimati, slagati u red... Te mentalne operacije dopuštaju jednu vrstu logičkog rješavanja problema koja nije bila moguća tijekom prethodnog perioda. o Formalne operacije oblik inteligencije u kojem mentalne operacije višeg stupnja omogućavaju logičko rezoniranje u odnosu na apstraktne hipotetičke događaje, a ne samo konkretne objekte. Završni period. Uključuje sve više stupnjeve apstraktnih operacija koje ne zahtijevaju konkretne objekte ili materijale. Najjasniji primjer takvih operacija je sposobnost razumijevanja događaja ili odnosa koji su samo mogući za razliku od onih koji stvarno postoje. Mentalno razmatranje svih načina na koji se određeni objekti mogu kombinirati ili pokušaj rješavanja problema kognitivnim ispitivanjem svih načina na koje se tom problemu može pristupiti dvije su operacije koje se ne mogu obavljati sve do završnog stupnja Modeli obrade informacija  Drugi oblik kognitivne teorije  Teoretičari obrade informacija shvaćaju ljudsku spoznaju kao sustav sastavljen od tri dijela o Prvo tu je informacija o svijetu koja sustavu pribavlja ulaz (input).  Podražaji ulaze u naše osjetilne recepotre u obliku slika, zvukova, okusa itd. o Drugo, tu su mozgovni procesi koji djeluju na informaciju i mijenjaju je na različite načine  Ti procesi uključuju kodiranje informacija u simboličke oblike, njihovo uspoređivanje s ranije stečenim informacijama, njihovo skladištenje u pamćenje, pronalaženje tih informacija kada su potrebne i sl. o Treći dio sustava je izlaz (output) koji predstavlja naše ponašanje – govor, socijalne interakcije, pisanje itd.  Veza između pristupa obrade informacija i djelovanja računala  Postao vodećim pristupom u istraživanju ljudske spoznaje o Sve veći interes za kognitivnu znanost – istraživači s područja biologije, matematike, filozofije i neuroloških znanosti pokušavaju razumjeti rad ljudskog uma Socijalni modeli spoznaje  Spoznajni procesi utječu na socijalna iskustva i smatra se da socijalne interakcije utječu na spoznajni razvoj Socijalna spoznaja  Na socijalni razvoj utječu priroda i stupanj djetetovih spoznajnih vještina  Djetetova interakcija s drugima ovisi o tome koliko jasno oni shvaćaju međuljudske odnose, koliko točno oni interpretiraju ponašanje druge djece itd  Socijalna kognicija – znanje o socijalnom svijetu i međuljudskim odnosima  Razumijevanje socijalnog svijeta se razlikuje od razumijevanja fizičkog svijeta o Ljudi posjeduju određene karakteristike koje se ne nalaze u drugih živih bića (npr. ljudi imaju motive i namjere i osjećaje, te ulaze u međusobne odnose) 15 Sociokulturalni modeli  Kako socijalna iskustva utječu na kognitivni razvoj – Lav Vigotski  Teorija Vigotskog naglašava nekoliko međusobno povezanih elemenata – naglašava kulturu kao odrednicu razvoja pojedinca o Ljudi su jedina vrsta koja je stvorila kulturu i svako se ljudsko dijete razvija u kontekstu kulture o Kultura doprinosi djetetovu intelektualnom razvoju na dva načina  Prvo djeca od nje dobivaju najveći dio sadržaja svog mišljenja tj. znanje  Drugo djeca od kulture koja ih okružuje usvajaju procese ili načine svog mišljenja oruđa intelektualne prilagodbe.  Kultura uči djecu što misliti i kako misliti  Vigotski je vjerovao da je spoznajni razvoj rezultat dijalektičkog procesa po kojem dijete uči kroz zajedničko iskustvo rješavanju problema s nekim drugim  Na početku osoba koja je u interakciji s djetetom preuzima najveći dio odgovornosti za vođenje rješavanja problema, ali postpuno se ta odgovornost prenosi na dijete  Vigotski je naglašavao govorne interakcije o Putem govora odrasli prenose na djecu bogato znanje koje postoji u kulturi. Kako učenje napreduje, djetetov vlastiti jezik počinje služiti kao primarno oruđe za intelektualniu prilagodbu o Naposljetku djeca mogu upotrebljavati unutrašnji govor za usmjeravanje vlastitog ponašanja na vrlo sličan način koji ih je nekada usmjeravao govor roditelja  Proces internalizacije – djetetovo usvajanje znanja i oruđa mišljenja iz kulture, u prvom redu putem jezika TEORIJE O UTJECAJU OKOLINE I UČENJA  John Locke bio je bio „pradjed“ tradicije učenja  Njegovo uvjerenje da su okolina i iskustva ključevi za razumijevanje ljudskog ponašanja – gledišta koje je Watson početkom ovog stoljeća preveo u biheviorirazm  Srž pristupa o utjecaju okoline i učenja jest u shvaćanju da se velik dio ljudskog ponašanja, posebice socijalno ponašanje stječe, a ne dobiva rođenjem o Vjeruju da dječje ponašanje može biti nezavisno od njihove spoznaje OdreĎenje učenja  Učenje je relativno trajna promjena u ponašanju koja je rezultat vježbe ili iskustva o Prvi dio ovog određenja („relativno trajna“) razikuje naučene promjene u ponašanju od promjena koje su samo privremene i koje često odražavaju fiziološke procese – kao kada se ponašanje mijenja kao rezultat primjerice spavanja, bolesti i slično o Drugi dio („promjena u ponašanju“) znači da čak i ako učenje može na koncu biti rezultat kemijskih i neuroloških promjena u mozgu, psihologe zanima kako učenje utječe na opažljivo ponašanje o Konačni dio određenja učenja („rezultat vježbe ili iskustva“) treba odvojiti naučene promjene u ponašanju od promjena koje su uzrokovane općenitijim biološkim procesima poput rasta, trudnoće ili smrti B.F. Skinner i analiza ponašanja  Skinnerova revizija Watsonovog ranog biheviorističkog gledišta umanjila je ulogu pavlovijanskih procesa u ljudskom razvoju i uvela načela operantnog uvjetovanja  Prema njegovu modelu sva ponašanja pripadaju jednoj od dviju kategorija o Prva kategorija sadrži reflekse. Refleks je biološka veza u kojoj specifični podražaj pouzdano izaziva specifičnu reakciju  Sastoji se od podražaja koji uvijek izazivaju odgovor.  Reakcije koje su uključene u jednostavne reflekse koje pokazuju svi organizmi Skinner je nazvao respondentna ponašanja. 16   Primjer je slinjenje Pavlovljevih pasa na hranu  To je ponašanje u potpunosti kontrolirano podražajem koji ga izaziva – jednostavno, reakcija se pojavljuje kada je podražaj prisutan, a ne pojavljuje kada je odsutan  Kod ljudi su očita tijekom dojenačke dobi i uključuju sisanje i hvatanje o Operantna ponašanja su sasvim različita. To su voljna ponašanja kontrolirana svojim posljedicama.  Općenito, ugodne posljedice povećavaju vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponašanja koje ih je izazvalo, dok neugodne posljedice imaju suprotan učinak  Analiza ponašanja – Skinnerova teorija okoline i učenja koja naglašava ulogu operantnog učenja u mijenjaju opažljivih ponašanja o Cilj teorije je objasniti kako dječje urođene sposobnosti međusobno djeluju s njihovim iskustvima i okolinom da bi proizvele promjene u njihovu ponašanju i razvoju  Ono po čemu se analiza ponašanja ističe jest to što se ona :  U objašnjenju razvojne promjene uvelike oslanja na procese učenja  Izbjegava objašnjenja temeljena na neopažljivim kognitivnim procesima poput Piagetovih mentalnih operacija i računalu sličnih mehanizama u pristupu obrade informacija  Analiza ponašanja drži da ljudski razvoj prolazi kroz tri stupnja koji se nazivaju:  osnivački stupanj (dojenačka dob)  osnovni stupanj (djetinjstvo i adolescencija)  socijetalni stupanj (odrasla dob i starost) o Ti stupnjevi uglavnom opisuju opažljive promjene u načinu na koji ponedinac stupa u interakciju s okolinom, a ne kognitivne sposobnosti koje su im u osnovi Vrste učenja  privikavanje, respondentno uvjetovanje, operantno uvjetovanje i diskriminacijsko učenje Privikavanje  Najjednostavniji oblik učenja uključuje respondentna ponašanja i naziva se privikavanje (habituacija) o To je opadanje ili nestanak refleksne reakcije koji se javljaju kao rezultat opetovanog podraživanja.  Primjerice, ako pljesnemo glasno pored uha dojenčeta ono će pokazivati refleks trzanja cijelog tijela. Ako nastavimo pljeskati u pravilnim intervalima, veličina refleksa će stabilno opadati dok se više neće moći primijetiti  Oporavak reakcije privikavanja koji se pojavljuje kao rezultat promjene u podražaju naziva se odvikavanje  Privikavanje igra malu ulogu u djetetovom razvoju Respondentno uvjetovanje  Respondentno (klasično) uvjetovanje je oblik učenja koji uključuje reflekse, u kojem neutralni podražaj stječe moć izazivanja refleksne reakcije (BR) zbog toga što je bio povezivan (uparivan) s prirodnim podražajem (BP). Neutralni podražaj onda postaje uvjetovani podražaj (UP)  Bezuvjetni podražaj (BP) – podražajni dio refleksa koji uvijek izaziva respondentno ponašanje (BR)  Bezuvjetna reakcija (BR) – reakcijski dio refleksa koji je uvijek izazvan određenim podražajem (BRP)  Uvjetovani podražaj (UP) – neutralni podražaji koji počinje izazivati reakciju (BR) putem procesa uvjetovanja u kojem je konzistentno uparivan s drugim podražajem (BP) koji prirodno izaziva tu reakciju  Generalizacija podražaja – proces povezan s respodentnim uvjetovanjem u kojem podražaji koji su slični uvjetovanom podražaju (UP) također stječu moć izazivanja reakcije  Na sličan način mnoge reakcije straha u djetinjstvu mogu biti naučene reakcija na mjesta ili objekte koji ranije nisu bili zastrašujući 17  o Fobija – strah koji je postao ozbiljan problem i generalizirao se na cijelu kategoriju objekata ili situacija  Veza koja postoji između UP I BR je uvjetovana i naučena, ali se može i odučiti o UP stječe svoju moć izazivanja reakcija uparivanjem s BP i da bi održala tu moć uparivanje se mora događati barem povremeno o Ako se UP opetovano javlja sam, on će postupno izgubiti svoju učinkovitost u izazivanju reakcije i ponovo će postati neutralan podražaj  Respondentno gašenje je proces povezan s klasičnim uvjetovanjem u kojem uvjetovani podražaj postupno gubi moć izazivanja rekacije zbog toga što se više ne uparuje s bezuvjetnim podražajem Operantno uvjetovanje  Vrlo važno za razumijevanje tipičnog dječjeg ponašanja  To je oblik učenja u kojem se vjerojatnost pojave operantnog ponašanja mijenja kao rezultat njegovih potkrepljujućih ili kažnjavajućih posljedica  Svaka posljedica koja povećava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja tog ponašanja naziva se potkrepljenje o Sva potkrepljenja pripadaju jednoj od dvije kategorije  Pozitivno potkrepljenje je potkrepljujuća posljedica koja uključuje pojavljivanje nečeg ugodnog nakon određenog ponašanja  Negativno potkrepljenje je potkrepljujuća posljedica koja uključuje otklanjanje nečeg neugodnog nakon određenog ponašanja o Potkrepljenje povećava vjerojatnost bilo kojeg ponašanja koje dovodi do ugodne posljedice, bez obzira na to smatramo li ponašanje prikladnim ili neutralnim  Nisu sve posljedice potkrepljujuće o Kazna je posljedica koja smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponašanja nakon kojeg slijedi  Pozitivna kazna - kažnjavajuća posljedica koja uključuje pojavu nečeg neugodnog nakon određenog ponašanja  Negativna kazna – kažnjavajuća posljedica koja uključuje uklanjanje nečeg ugodnog nakon određenog ponašanja Diskriminacijsko učenje  Diskriminacijsko učenje je vrsta učenja u kojoj djeca prilagođavaju svoje ponašanje prema podražaju koji signalizira priliku za potkrepljenje ili opasnost od kažnjavanja o Dijete uči čitati diskriminativne podražaje i prilagođavati svoje ponašanje njima  Diskriminativni podražaji su podražaji koji pružaju informacije o vjerojatnosti potkrepljivanja ili kažnjavanja  Djeca uče razlikovati hoće li njihovo ponašanje proizvesti potkrepljenje ili kaznu na dva načina: o Kroz neku vrstu procesa pokušaja i pogrešaka u kojem oni ponavljaju iskustva s podražajima, ponašanjima i posljedicama o Putem opažanja posljedica tuđeg ponašanja u određenoj situaciji Teorije socijalnog učenja  Teorija socijalnog učenja je oblik teorije okoline i učenja koja učenje opažanjem dodaje klasičnom i operantnom učenju. Učenje opažanjem prema ovoj teoriji je proces kojim se mijenja dječje ponašanje  Albert Bandura – vodeći „glasnogovornik“ pristupa o Vjeruje da kognitivni razvoj sam po sebi ne objašnjava promjene u ponašanju tijekom djetinjstva i da su procesi učenja odgovorni za velik dio dječjeg razvoja o Ali neki procesi učenja su pod utjecajem djetetovih kognitivnih sposobnosti Učenje opažanjem  Oblik učenja prilikom kojeg se ponašanje opažača mijenja kao rezultat opažanja modela o U razvojnoj psihologiji opažači su djeca, a modeli roditelji, učitelji, braća...  3 važna problema koja se odnose na proces modeliranja: 18  o Koji će modeli najvjerojatnije utjecati na djetetovo ponašanje?  Dijete će najvjerojatnije imitirati onaj model koji posjeduje karakteristike koje dijete drži privlačnim ili poželjnim – talent, inteligencija, snaga itd o Pod kojim će se uvjetima najvjerojatnije pojaviti taj utjecaj?  Jedan od najvažnijih činitelja jest to doživljava li model potkrepljujuće ili kažnjavajuće posljedice za svoje ponašanje – posljedice ponašanja modela mogu utjecati na ponašanje opažača  Kada dijete vidi da model za ponašanje prima potkrepljenje, ono prima posredno potkrepljenje i kao i model postaje sklonije proizvesti to isto ponašanje  Obrnuto vrijedi kada dijete prima posrednu kaznu kao rezultat opažanja kažnjavanja modela  Najočitiji i najvažniji rezultat modeliranja je imitacija – ponašanja opažača koje je rezultat i silčno je ponašanju modela  Ne treba uvijek biti precizna replika onoga što je opaženo  Selektivna imitacija – ponašanje opažača koje slijedi općeniti oblik ponašanja modela, ali nije njegova precizna kopija  Inhibicija odgovora (protuimitacija) – ponašanje opažača koje je direktno suprotno ponašanju modela, često je rezultat posrednog kažnjavanja  Učitelj koji javno disciplinira neposlušno dijete kako bi „dao primjer“ ostatku razreda, računa kako će učenje opažanjem spriječiti slična ponašanja kod druge djece  Djeca ne pokazuju uvijek odmah ponašanje naučeno od modela o Kako se djetetovo ponašanje mijenja kao rezultat učenja opažanjem?  Bandurin model učenja opažanjem o Procesi pažnje određuju koliko pažnje dijete poklanja onome što radi model  Djelomično pod utjecajem značajki modela, kao i pod utjecajem značajki djeteta poput njegovih očekivanja ili stupnja emocionalne pobuđenosti 19  o Procesi pamćenja odnose se na to koliko dobro dijete može modelirane informacije pohraniti u pamćenju za kasniju uporabu. Ovi procesi ovise o npr. djetetovoj sposobnosti kodiranja ili strukturiranja informacija u obliku koji se lako pamti o Procesi izvoĎenja odnose se na to koliko dobro dijete može reproducirati ponašanje modela. U mnogim slučajevima dijete već posjeduje nužna ponašanja, no katkad reprodukcija akcija modela može zahtijevati potpuno nove vještine o Motivacijski procesi određuju koje će modele ponašanja dijete izabrati za imitiranje. Ovdje je najvažniji čimbenik potkrepljivanje ili kažnjavanje, bilo modela ili samog djeteta  U svakodnevnom životu djeca ne imitiraju sve što vide Recipročni determinizam  Bandurina socijalno-kognitivna teorija ima istinski interakcijsku prirodu. o Osniva se na njegovu stavu da ljudski razvoj odražava interakciju osobe (P), ponašanja te osobe (B) i okoline (E) o Te procese interakcije opisuje kao recipročni determinizam  Osoba uključuje djetetove spoznajne sposobnosti, tjelesne značajke, ličnosti, uvjerenja itd. Oni utječu kako na djetetovo ponašanje tako i na djetetovu okolinu - djeca ne biraju samo ono što žele činiti (PB) nego i gdje i s kim će činiti (PE). o Ti su utjecaji uzajamni  Dječje ponašanje može utjecati na njihove osjećaje o sebi i njihove stavove i uvjerenja o drugim stvarima (BP)  Mnoga dječja znanja o svijetu i drugim ljudima rezultat su informacijskih izvora (EP)  Okolina također utječe na ponašanje  Posljedice dječjeg ponašanja i modeli koje djeca opažaju mogu snažno utjecati na to što djeca čine (EB)  Djetetovo ponašanje također doprinosi stvaranju okoline o Dijete koje dijeli stvari s drugima i surađuje će vjerojatno privući puno prijatelja, dok to neće biti slučaj kod djeteta koje se ponaša sebično ili agresivno (BE) ETOLOGIJA  Istraživanje razvoja iz evolucijske perspektive 20  o Povijesni korijeni iz rada Charlesa Darwina  Sociobiologija – grana biologije koja pokušava otkriti evolucijsko porijeklo socijalnog ponašanja Ponašanje i evolucija  Prema etolozima ponašanje ima dvije vrste determinanti ili uzroka – neposredne i evolucijske  Neposredne determinante su očiglednije o Uključuju okolinu u kojoj se ponašanje pojavljuje, nedavna iskustva i stanje (glad, umor...) o Te determinante povezane su s time koliko je ponašanje korisno za jedinku  Evolucijske determinante ponašanja su manje jasne o Za njih se pretpostavlja da su bile važne u procesu prirodnog odabira i doprinijele opstanku i razmnožavanju vrste o Evolucijske odrednice pomažu nam objasniti kako ponašanje može biti korisno ne samo pojedincu, već i cijeloj vrsti  Iako etologe donekle zanima uloga uvjetovanja i načela učenja u ponašanju, najviše su usmjereni na otkrivanje kako urođeni procesi utječu na ponašanje o Ti procesi mogu biti genetski mehanizmi koji prenose tjelesne i ponašajne karakteristike s jedne generacije na drugu i biološki mehanizmi koji kontroliraju pojavu instintkivnih obrazaca ponašanja  Najveći dio istraživanja uključuje neljudske vrste Klasična etologija  Etologija je prvi put ostvarila znanstveno priznanje 1930.ih radom Konrada Lorenza i Nicka Tinbergena.  Lorenz je poznat po svojim naturalističkim istraživanjima procesa utiskivanja  Tinbergenov pristup je bio eksperimentalniji od Lorenzova  Obojica su po zanimanju bili zoolozi  Njihova su istraživanja postavila temelje za sve veću primjenu etoloških načela na dječji razvoj UroĎeni mehanizmi  4 kvalitete koja karakteriziraju gotovo sva urođena ponašanja: o Ta su ponašanja univerzalna za sve članove vrste o Budući da su to obično biološki programirane reakcije na vrlo specifične podražaje, ona ne zahtijevaju učenje ili iskustvo o Ona su obično stereotipna što znači da se svaki put kada se pojave odvijaju na potpuno jednak način o Ta su ponašanja pod minimalnim utjecajem okolinskih utjecaja  Kod ljudi su takva urođena ponašanja najočiglednija tijekom dojenačke dobi o Sisanje  Obrasci uobičajenog ponašanja (etolozi ih zvali rigidni obrasci ponašanja) – slijed ponašanja potaknut specifičnim podražajem (npr. nizovi reakcija koje izvode pauci pletući mrežu) o UroĎeni poticajni sklop – podražaj koji pokreće urođeni slijed ili sklop ponašanja. Nazva se još i podražajnim znakom  Klasičan primjer tog znaka pokazao je Tinenberg u svom radu s jednom vrstom slatkovodnih riba  Slatkovodna riba s tri oštre bodlje. Zimi mužjaci ove vrste ostaju u jatu i neaktivni su. No, kada u proljeće raste temperatura vode, oni počinju jedinstven obrazac ponašanja parenja. Prvo svaki mužjak napušta jato i gradi gnijezdo u pijesku koje izgleda poput tunela kojeg on brani od drugih mužjaka kao svoj teritorij. Kad se ženka približi području iznad gnijezda, mužjak započinje svoje zavođenje ubadajući je jednom od svojih bodlji. Zatim cik-cak načinom pliva dolje prema gnijezdu. Kada ona uđe u gnijezdo, mužjak stavlja usta u njen rep i počinje se tresti. To potiče ženku da ispusti 21  jajašca koja mužjak oplođuje ispuštajući spermu. On je zatim otjera i čeka dok se ne približi druga ženka – ovaj ritual se nastavlja sve dok oko pet ženkiene slobodi jajašca. Osjetljivi periodi  Utiskivanje je biološki proces tijekom kojeg mladunčad nekih vrsta tječe emocionalnu privrženost prema majci  Lorenz – prvi etolog koji je detaljno istraživao utiskivanje o Kod mnogih vrsta ptica nakon izlijeganja ptići slijede majku o Lorenz pretpostavio da je to ponašanje slijeđenja odgovorno za snažnu socijalnu vezu koja se javlja između novorođenčeta i roditelja  Da bi potvrdio svoju pretpostavku odvojio je tek izlegnute gušćiće od svojih majki i dao im da slijede drugu životinju, različite nežive objekte ili čak sebe.  Mlade ptice su ubrzo utisnule onaj objekt koji su slijedile i kasnije ga trentirale kao svoju majku  Otkrio da najveći utjecaj na utiskivanje ima dob pičića  Ako se slijeđenje dogodilo početkom nekoliko sati nakon rođenja i trajalo do nekog vremena i sljedećeg dana, tada bi se gotovo uvijek javila privrženost.  Ako se slijeđenje dogodilo prije ili nakon tog razdoblja, utiskivanje je bilo slabo ili se uopće nije pojavilo o Osjetljivo (kritično) razdoblje – razdoblje razvoja tijekom kojeg se određena ponašanja mogu lakše naučiti  Danas znamo da se utiskivanje može dogoditi i izvan tog razdoblja (iako ima dosta teškoća) Sociobiologija  Započelo 1975. godine objavljivanjem knjige E.O. Willsona: Sociobiologija: Nova sinteza o Prema njegovoj radikalnoj teoriji, geni su vrlo sebične strukture čiji je jedini interes osigurati vlastiti opstanak iz generacije u generaciju  Sociobiolozi vjeruju da geni ne proizvode samo tjelesne osobine, već i socijalna ponašanja o Primjerice, ako majka riskira život da bi spasila svoje dijete od opasnosti sociobiolozi vjeruju da su majčini geni nju na neki način programirali da učini sve što može kako bi njezino dijete koje nosi mnogo istih gena bilo spašeno  Wilson sugertra da učinke gena na socijalno ponašanje možemo bolje razumjeti na razini kulture ili društva, nego na razini pojedinca Ljudska etologija  Etološka načela sve se više primjenjuju na ljude  Do 1960ih psiholozi nisu uzimali ljudsku etologiju za ozbiljno – pripisivanje važnijih aspekata ljudskog ponašanja genetskom programiranju držalo se nepotrebnim i ponižavajućim Utjecaj Bowlbya  40ih Lorenz je sugerirao kako bi tjelesne karakteristike male djece poput oblika glave i zvuka plača mogle služiti kao podražaji koji majke potiču na pružanje njege  Znanstvena primjena etološkog modela na dječji razvoj započela je 1969. godine kada je John Bowlby objavio prvu od tri knjige o toj temi  Bowlbyjeva teorija je mješavina etologije i Freuda o Poput Freuda, Bowlby vjeruje da je kvaliteta ranih socijalnih odnosa ključna za kasniji razvoj i da se ta prva iskustva dalje prenose procesima u nesvjesnom o Od posebnog značaja je razvoj djetetovih očekivanja da će majka biti na raspolaganju i da će odgovarati na njegove potrebe o Njegova teorija ponavlja temeljno načelo klasične etološle teorije prema kojem je bliska veza između majke i djeteta kod ljudi ključna za opstanak mladunčadi 22  o Nadalje, drži da se privrženost lako razvija tijekom osjetljivog perioda, ali da nakon tog vremena dijete nikad više ne može postići istinski prisan emocionalni odnos Druga područja  Bowlbyjev rad potaknuo je velik broj istraživanja o privrženosti i vezivanju kod ljudi  Općenito je počeo i usmjeravanje prema istraživanju drugih aspekata dječjeg ponašanja u kontekstu evolucije  Etolozi su također utjecali na istraživačke metode razvojne psihologije o Obnovili zanimanje za proučavanje djece u njihovim prirodnim okruženjima Razvoj u kontekstu: Ekološki pristup  Nije novi teorijski model jer obuhvaća ostale tri tradicije  Neki istraživači doveli u pitanje prasku obavljanja istraživanja u laboratorijima jer se dječji razvoj ne odvija u laboratoriju! o Odvija se u kontekstu, a kontekst često utječe na tijek razvoja  Ekološki pristup je pristup istraživanju razvoja koji se usredotočuje na pojedinca u njegovom okolinskom kontekstu o Prvi važan primjer ekološke psihologije 1940ih i 1950ih kada su Baker i Wright proveli niz istraživanja u kojima su timovi opažača bilježili dječju interakciju u školama i kod kuće, bilježeći dječje ponašanje i fizička okruženja u kojima se ono pojavljivalo  Nedavno obnavljanje zanimanja za ekološko gledište ima dva ishodišta o Jedan je razvoj razrađenijih metoda istraživanja ponašanja u prirodnoj okolini o Drugo je objavljivanje utjecajne knjige Uriea Bronfenbrennera – Ekologija ljudskog razvoja  Teorija ekoloških sustava – njegova teorija koja naglašava međusobne veze pojedinca sa slojevima okolinskog konteksta  Utemeljena je na pretpostavci da ako želimo u potpunosti razumjeti razvoj, moramo razmotriti kako međusobno djeluju jedinstvene značajke djeteta i njegove okolne  Dijete posjeduje niz osobnih značajki, od kojih su najvažnije one koje Bronfenbrenner opisuje kao razvojno poticajne – sposobne utjecati na druge ljude na načine koji su važni za dijete  Na okolinu se gleda kao niz međusobno povezanih slojeva, od kojih oni najbliži djetetu imaju najneposredniji utjecaj, a oni udaljeniji utječu na dijete posrednije  Bronfenbrenner drži da dijete i okolina neprekidno utječu jedno na drugo na dvosmjeran ili transakcijski način o To je dvosmjeran ili recipročan odnos u kojem pojedinci međusobno utječu na ponašanje 23   U Bronfenbrennerovom ekološkom modelu razvoja dijete je u središtu o Najbliže djetetu je mikrosustav, koji za većinu djece uključuje obitelj, školu, crkvu...  Ima fizičke značajke poput npr veličine djetetove kuće, opremljenosti igrališta...  Nije konstantan, već se mijenja kako dijete raste o Mezosutav se odnosi na sustav odnosa između djetetovih mikrosustava  Može uključivati odnose roditelja s djetovom učiteljicom, odnos između braće i sestara isl.  Što su ljudi više međusobno povezani, to je vjerojatnije da će djetetov razvoj imati jasnu i dosljednu podršku o Egzosustav se odnosi na socijalna okruženja koja mogu utjecati na dijete, ali u kojima ono neposredno ne sudjeluje  Lokalna vlast, školsko vijeće i sl. o Makrosustav obuhvaća kulturu i subkulturu u kojoj dijete živi  Utječe na dijete kroz svoja vjerovanja, stavove i tradicije  Stabilniji je od ostalih sustava, ali i on se može mijenjati kako se razvija društvo  Kontekst može utjecati na bilo koji i na sve aspekte dječjeg ponašanja i razvoja KOGNITIVNI RAZVOJ: PRISTUP OBRADE INFORMACIJA (9. poglavlje)  Kroz opis kognitivnog razvoja učimo kako nastaju viši mentalni procesi kao što su rasuđivanje i rješavanje problema pomodu kojih ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe. o Piagetovski pristup o Pristup obrade informacija o Pristup testiranja inteligencije PRIRODA PRISTUPA 24   Obrada informacija opda je oznaka za psihološke aktivnosti koje su u pozadini našeg ponašanja – od ulaza podražaja i njegove registracije – do spoznaje i vanjskog odgovora.  Cilj pristupa obrade informacija je da utvrdi psihičke procese u pozadini tih promjena te njihov razvojni slijed.  Danas je jedan od glavnih pristupa proučavanju dječjeg mišljenja. Obrada  Na što obradamo pažnju  Što potom radimo s podražajem (s čime ga uspoređujemo, povezujemo, kako brzo to radimo..)  Jedna od temeljnih razina obrade je pamdenje – pohrana informacija. Pamdenje  Pamdenje je sposobnost zadržavanja informacija stečenih iskustvom ili aktivnim učenjem.  U pojam pamdenja ulazi usvajanje informacija, njihovo zadržavanje, pronalaženje i reproduciranje.  Različiti modeli na različite načine opisuju pamdenje. Model pamdenja  Okolinski ulazni podražaji → senzorni registri (ehoičko pamdenje) → kratkoročno/radno pamdenje (upravljački procesi: ponavljanje, šifriranje, odlučivanje, strategije dosjedanja) ↔ dugoročno pamdenje (trajna pohrana informacija) Metafora dijagrama tijeka  Dijagam tijeka - tipična teorija obrade informacija  Početak tijeka je ulaz nekih informacija iz okoline, a na kraju je izlazni odgovor. Između podražaja i odgovora odvija se niz psiholoških procesa. U slučaju pamdenja drži se da se početni podražaji (npr. čujemo neku riječ) obrađuju i mijenjaju na različite načine. Ta riječ ulazi u naš senzorni registar u kojem se doslovna slika podražaja zadržava najviše jednu sekundu. Riječ zatim odlazi u kratkoročno pamdenje koje je središte za aktivnu i svjesnu obradu. Informacije u kratkoročnom pamdenju ostaju nekoliko sekundi, ali različitim strategijama mogu se zadržati i znatno duže. Konačno se riječ prenosi u dugoročno pamdenje gdje ostaje beskonačno dugo.  Razni upravljački procesi utječu na zadržavanje informacija te na prijenos iz jednog spremišta u drugo. o Pravi cilj psihologa je potpuno i točno utvrđivanje onoga što se događa između podražaja i odgovora. 25   model obrade Računalna metafora  Ljudi i računala u mnogočemu su slični. o Pohranjuju predodžbe ili simbole, a zatim ih upotrebljavaju pri rješavanju problema. Pritom izvode te operacije nevjerojatno brzo i snažno. o Unatoč snazi mogu pohraniti i baratati ograničenom količinom informacija.  Razumijevanje djelovanja računalne inteligencije može nas dovesti do uvida u ljudsku inteligenciju. o Svaki teoretičar inteligencije mora odlučiti kojim de jezikom oblikovati svoju teoriju. Teoretičari obrade informacija često preuzimaju prilagođeni jezik računalne tehnologije. Takvi jezici su precizni i zato su dobro sredstvo za priopdavanje i provjeru teorija.  Računalna simulacija – programiranje računala da izvodi zadatak na isti način kako se pretpostavlja da izvode ljudi. Metoda obrade informacija za provjeru teorija o procesima u pozadini. o Cilj je da se napravi računalni program koji sadrži sva bitna znanja i pravila koja su čovjeku potrebna za rješavanje problema. Usporedbe s Piagetom  Pristupi obrade informacija u dječjem razvoju slični su Piagetovu pristupu u nekoliko točaka. o Proučavani sadržaji prilično su slični. Istraživači obrade informacija priznali su važnost pojmova koje je prvi utvrdio Piaget, a mnoga njihova istraživanja pokušavaju primijeniti tehnike obrade informacija na piagetovske zadatke i sposobnosti. 26  o Sličnosti postoje i na opdoj teorijskoj razini. Teorije obrade informacija, kao i Piagetova teorija svrstavaju se u kognitivno-razvojne pristupe dječjem razvoju. Teoretičari obrade informacija slažu se s Piagetom u tome da se u podlozi kognitivne izvedbe nalazi složen sustav misaonih pravila te da je zadatak teoretičara otkriti koja su to pravila. o Neki teoretičari, slijededi Piageta, dijele razvoj u stupnjeve (neopiagetovci).  Razlika: teorije obrade informacija pretežno su „područno“ specifične, tj. više se bave posebnim aspektima ili područjima razvoja. o Svi teoretičari obrade informacija ne podržavaju model razvojnih stupnjeva. Teorije stupnjeva obrade informacija uže su i usmjerene na posebne vještine i aspekte dječjeg razvoja. Djeca se sjedaju od rođenja.....  Od rođenja mogudi su o Habituacija o Klasično uvjetovanje o Operantno uvjetovanje  To su metode učenja; svaka demonstracija učenja govori nam i o pamdenju; čim je neka metoda učenja aktivna, znači da postoji pamdenje PAMDENJE U RANOM DJETINJSTVU  Djeca mogu iskoristiti prošlo iskustvo samo ako na neki način mogu zadržati informacije o tom iskustvu.  U tom razdoblju postoji pamdenje. Npr. djetetova sposobnost aktiviranja poznate sheme kada se suoči s poznatim predmetima ili kada traži igračku koja je nestala.  Pamdenje prepoznavanjem - shvadanje da smo perceptivno prisutan sadržaj ved vidjeli u prošlosti.  Pamdenje dosjedanjem - prizivanje u svijest nekog događaja ili podražaja koji trenutačno nije perceptivno prisutan. Pamdenje prepoznavanjem  Pamdenje prepoznavanjem prisutno je od samog rođenja i lakše ga je istraživati od pamdenja dosjedanjem. Istraživačke metode  Najuobičajenija metoda je proučavanje procesa navikavanja i odvikavanja. Ovi procesi su mogudi jer je dijete u stanju prepoznati ponovljene podražaje i usporediti nove podražaje s prethodnima. o Habituacija je moguda samo onda kada dijete prepoznaje ponovljene podražaje kao nešto što je ved iskusilo. o Dehabituacija se događa samo onda kada dijete može usporediti nove podražaje s izvornim podražajem pohranjenim u pamdenju.  Primjer operantnog uvjetovanja kod djeteta od dva mjeseca pokazuje da je dijete upamtilo da pomicanjem noge može proizvesti zanimljivo kretanje obješene igračke. 27  o Možemo provjeriti prepoznavanje tako da usporedimo odnos prema novoj pokretnoj igrački s odgovorom na poznatu. Možemo provjeriti trajanje pamdenja pratedi kako dijete reagira jedan dan, tjedan ili mjesec dana nakon početnog uvjetovanja. Pamdenje u novorođenčadi  Djeca počinju pamtiti od rođenja (ili čak i ranije – prije rođenja). Bebe se mogu sjedati nekih događaja čak iz prenatalnog razdoblja.  Kako se uopde može istraživati pamdenje u dojenčadi? o Habituacija: novorođenče u prikladnim uvjetima može pokazati habituaciju u cijelom nizu osjetilnih modaliteta (vidnom, slušnom, taktilnom). Tako novorođenčad posjeduje određeni stupanj pamdenja prepoznavanjem. o Primjenom tehnika uvjetovanja – klasično i operantno uvjetovanje mogudi su od rođenja. Tempom sisanja dijete utječe na dobivanje željenog podražaja, npr. majčinog glasa. Prilagođavanje ponašanja kako bi se dobilo potkrepljenje primjer je operantnog uvjetovanja. Klasično uvjetovanje: otopina sukroze na usne (BP) -> sisanje (BR), milovanje po čelu (NP) + BP -> milovanje po čelu (UP) izaziva sisanje Razvojne promjene  Tijekom vremena dolazi do poboljšanja pamdenja.  Jedna promjena tiče se koliko dugo se neki sadržaj može zadržati. o Novorođenčad: između pokazivanja podražaja i provjere prepoznavanjem postoji razmak od samo nekoliko sekundi. Ta istraživanja upuduju na kratkotrajnost takvog pamdenja. o S razvojem, dužina zadržavanja zapamdenog postojano se povedava. U dobi od 5 mj. bebe mogu prepoznati neki podražaj poslije dva tjedna premda su ga vidjele samo dvije minute.  Novorođenčad nema tako ograničeno pamdenje. o Novorođenčad može zapamtiti govorne glasove tijekom 24 sata. o Postoje podaci da je pamdenje još trajnije, npr. zapamdivanje govornih glasova tijekom prenatalnog razdoblja.  Postoje i značajne promjene u prepoznavanju roditeljskog lica – važno za razvoj privrženosti.  Veza između pokretanja noge i pomicanja igračke: bebe stare 2 mj. mogu se sjetiti veze nakon 3 dana, u dobi od 3 mj. razmak se produžava na 8 dana, sa 6 mj. zadržavanje informacije vidljivo i 21 dan nakon uvjetovanja.  Pamdenje je bolje ako se dijete podsjeda tijekom razdoblja odgode. Pamdenje i trajnost upamdenog povedava se “reaktivacijom”. o Reaktivacija je očuvanje pamdenja na neki događaj ponovnim pojavljivanjem barem jednog dijela nekog događaja u razmaku između početnog iskustva i provjere pamdenja. o Reaktivacija je eksperimentalno dokazana.  Drugo temeljno pitanje odnosi se na vrstu informacija koje dijete zadržava. o Djetetova habituacija na podražaj govori nam da malo dijete prepoznaje neki dio podražaja, ali ne znamo što je to čega se dijete sjeda. o Starija djeca mogu zapamtiti vedi broj i složenije informacije nego mlađa. Oni mogu također izdvojiti i zapamtiti opde kategorije, a ne samo posebne podražaje.  Sposobnost kategorizacije - sposobnost nadilaženja posebnog iskustva kako bi se oblikovale opdenitije kategorije važna je komponenta “osmišljavanja” svijeta koji nas okružuje. 28  o To je dokazano operantnim uvjetovanjem u djece stare svega 3 mjeseca (npr. da je potkrepljivana reakcija samo na igračke određene boje, samo one koje vise i sl.) Pamdenje dosjedanjem  Pamdenje dosjedanjem znatno je teže proučavati u ranom djetinjstvu nego pamdenje prepoznavanjem jer djeca ne mogu proizvesti odgovore koji se upotrebljavaju u takvim istraživanjima sa starijim ispitanicima (verbalni izričaji ili crtež).  Nema suglasnosti među istraživačima kada se dosjedanje javlja. Vjerojatno se pojavljuje na kraju prve godine života, ali novija istraživanja upuduju na to da se taj oblik javlja i ranije.  Pokazatelji dosjedanja: o Odgođena imitacija: Malo dijete ne bi moglo oponašati s odgodom kada se ne bi moglo prisjetiti što je model radio u prošlosti, niti bi moglo izgovarati neke riječi bez sposobnosti dosjedanja. Do 9. mj. djeca mogu oponašati radnju koju su vidjela 24 sata prije. Do 14. mj. dužina zadržavanja produžila se na tjedan dana. o Traženje iščezlog predmeta: Sposobnost pronalaženja predmeta koji dijete nije vidjelo nekoliko dana smatra se sigurnim pokazateljem dosjedanja (kraj prve godine). o Izvođenje po slijedu: Pamdenje slijeda radnji također ide u pamdenje dosjedanjem (od godine dana nadalje). Krajem 2. godine djeca izvode slijed radnji, tj. pamte redoslijed. Mala djeca mogu pamtiti i oponašati ne samo pojedinačna iskustva, nego i slijed tri radnje kao što je kupanje medvjedida ili pravljenje jednostavne zvečke. PAMDENJE U STARIJE DJECE  Najvedi broj istraživanja koja se bave dječjim pamdenjem usmjeren je na pamdenje dosjedanjem.  Starija djeca pamte bolje od mlađe.  Tri moguda doprinosa razvojnom poboljšanju pamdenja: o Bolja uporaba mnemotehničkih strategija o Bolje znanje o pamdenju o Snažnije kognitivne strukture Uloga strategija  Mnemotehničke strategije - tehnike koje ljudi upotrebljavaju da bi nešto lakše zapamtili o Ponavljanje čestica koje se moraju zapamtiti (tehnika uzastopnog ponavljanja). Ponavljanje je razmjerno jednostavna strategija koja se najčešde javlja u dobi od 6 ili 7 godina. o Organizacija čestica u pojmovne kategorije (razvrstavanje hrane, životinja i sl.). Javlja se nešto kasnije. o Elaboracija čestica povezivanjem s nekom slikom ili pričom. Javlja se posljednja.  Povedanje upotrebe strategija važno je za poboljšanje pamdenja do kojeg dolazi s porastom dobi. Istraživanja su pokazala da starija djeca češde upotrebljavaju mnemotehničke strategije od mlađe djece. Stvaraju složenije strategije od mlađe djece, bolje mogu prilagoditi pojedinu strategiju određenom zadatku i vještije primjenjuju pojedine strategije.  Djeca nemaju uvijek koristi od početnih pokušaja upotrebe strategije. o Nedostatna iskorištenost – neuspjeh novostečene mnemotehničke strategije da poboljša dosjedanje. 29   Prije 5. ili 6. godine djeca ne shvadaju da mogu nešto učiniti kako bi poboljšala svoje pamdenje. o Nedostatnost izvedbe – neuspjeh u spontanoj primjeni mnemotehničke strategije.  Ako je zadatak dovoljno jednostavan, čak i posve mala djeca pokazuju neke tragove upotrebe strategija. o U istraživanjima koja su upotrebljavala postupak skrivanja i traženja predmeta utvrđeno je da djeca u dobi 18-24 mj. mogu upotrijebiti i imati koristi od jednostavnih strategija.  Strategije učenja (zapisivanje, podcrtavanje, utvrđivanje vremena potrebnog za učenje novog i važnog gradiva, samoprovjera) mogu pomodi da se zapamte mnogi važni sadržaji.  Djetetove mogudnosti obrade informacija uvijek su ograničene. Razvoj se velikim dijelom sastoji u stvaranju tehnika za nadvladavanje ograničenja obrade informacija. Tako se nastoji povedati mod kognitivnog sustava, a mnemotehničke strategije glavni su primjer takvih tehnika. Razvoj u kontekstu: Pamdenje kod kude i u laboratoriju  Vedina istraživanja pamdenja usmjerena je na pamdenje prošlih događaja – skup slika pokazan prethodnog dana ili popis riječi koji je maloprije pročitan.  Smjer pamdenja često nije usmjeren unatrag, ved unaprijed, prema bududnosti. o Prospektivno pamdenje – pamdenje usmjereno na izvedbu aktivnosti u bududnosti.  Druga se razlika tiče konteksta pamdenja. o Vedina istraživanja pamdenja ispitivala je izvedbu u laboratorijskom okruženju, često na sadržajima koji su bili nasumce odabrani. U vedini aktivnosti pamdenja koje izvodimo svakodnevno nema ničeg nasumičnog.  Ta dva pitanja – prospektivno pamdenje i pamdenje u kontekstu – proučavana su u nizu istraživanja Cecija i Bronfenbrennera. o Djeca u dobi 10-14 godina morala su obaviti dva zadatka: ispedi kolačide ili napuniti baterije na motoru. U oba slučaja ključni element zadatka bilo je pradenje vremena: izvaditi kolače iz pednice (ili kablove iz baterije) poslije 30 minuta. o Utvrdili su da različita djeca pokazuju različite načine provjere sata. Ponašanje najučinkovitijih osoba može se predočiti „U“ krivuljom. Tijekom prvih nekoliko minuta pogledavanje na sat je često jer djeca pokušavaju uskladiti svoj psihološki sat sa stvarnim satom. Jednom kad je usklađivanje dovršeno provjera sata postaje rjeđa, a zatim se ponovno poveda pri kraju isteka 30 minuta. Taj obrazac ponašanja Ceci i Bronfenbrenner nazivaju strateškim motrenjem. o Starija djeca pokazivala su više strateškog ponašanja od mlađe, ali samo u laboratorijskim uvjetima. o Djeca su pokazala jednu razinu strateškog ponašanja kada ih se ispitivalo u laboratoriju, a različitu, višu razinu izvedbe kada je ispitivanje provedeno u njihovim domovima. o Laboratorijsko ispitivanje dovelo je do određenih zaključaka o dobnim i spolnim razlikama, ali taj se obrazac pokazao drukčijim pri promatranju djece u vlastitom domu. Uloga metamemorije  Metamemorija – spoznaja o pamdenju. 30   Flavell se prvi među dječjim psiholozima jasno usmjerio na „razmišljanje o mišljenju“ te je skovao izraz metakognicija koji se odnosi na misli o misaonim ili psihičkim pojavama. Kod metamemorije u središtu pažnje su misli o pamdenju.  Dječje razmišljanje o pamdenju mijenja se tijekom razvoja i postaje sve točnija. S porastom dobi djeca znaju sve više o pamdenju opdenito, kao i o vlastitom pamdenju.  S 5-6 godina djeca ved znaju da: o Pamdenje zahtjeva posebnu mentalnu aktivnost o Nešto pamtimo lakše (kratki nazivi, poznato i sl.) o Prepoznavanje je lakše od dosjedanja o Tijek vremena pridonosi zaboravljanju  Dječja je metamemorija razmjerno ograničena. o Ne ponašaju se uvijek različito suočena s raznim zadacima zapamdivanja ili nisu svjesna da je razumijevanje smisla lakše od doslovnog pamdenja cijele priče.  U načelu djeca predškolske dobi precijenjuju svoje sposobnosti pamdenja (metakognitivni optimizam) - razvojno je značajan! o Sklona su preuveličavanju svojih mnemoničkih sposobnosti. Čak i nakon dosjedanja 2- 3 čestice u jednom pokušaju, oni i dalje uporno tvrde kako de sljededi put zapamtiti svih 10. o Starija djeca su skromnija i realističnija u predviđanju vlastitog pamdenja.  Metamemorija ima složene kognitivne pretpostavke. Među ostalim povezana je sa sposobnostima izvršne kontrole pri odabiru i usklađivanju kognitivnih aktivnosti. o Spoznaja o različitim zahtjevima morala bi pomodi djetetu da odabere najbolju strategiju za pamdenje. Spoznaja vlastitog pamdenja važna je pri odlučivanju o zadržavanju pažnje ili pri odabiru sadržaja za učenje.  Njezin razvoj izostaje/biva jako ošteden u osoba s autizmom i intelektualnim teškodama  Psiholozi se zanimaju za metamemoriju iz dva razloga. o Dječje razmišljanje nije ograničeno na vanjske podražaje, ono obuhvada i unutrašnji, misaoni svijet. o Metamemorija pridonosi razvojnim promjenama u učinku.  Ograničenja metamemorije: o Nisu razvojno štetna o Dovode do pretjeranog optimizma u pogledu vlastitih sposobnosti u predškolske djece o Taj pretjerani optimizam ima adaptivnu funkciju i motivira dijete na nove pokušaje Uloge znanja  Pamdenje i znanje blisko su povezani.  Ono što ved znamo o nekom predmetu u znatnoj mjeri određuje kako dobro demo zapamtiti nove podatke o tome.  Starija djeca više znaju pa stoga i bolje pamte.  Istraživanja uloge znanja u pamdenju idu u tri smjera: o konstruktivno pamdenje o ekspertiza o skriptovi Konstruktivno pamdenje 31   Konstruktivno pamdenje – učinak opdeg sustava znanja na to kako se informacija tumači i potom pamti. o Odnosi se na način na koji ljudsko znanje strukturira i preuređuje nove informacije i tako djeluje na zapamdivanje.  Stvarno pamdenje je konstrukcija, a ne samo izravni odraz iskustva. o Pamdenje uvijek uključuje djelovanje i integriranje novih informacija u svjetlu onoga što ved znamo – uvijek uključuje pokušaj da razumijemo, a ne da samo upamtimo. Pokušavajudi razumjeti, stalno izvodimo zaključke koji nadilaze razinu zadanih informacija.  Pamdenje je konstruktivno od najranijih dana. U svakoj dobi djeca pročišduju nova iskustva kroz postojedi sustav znanja, a ono čega se sjedaju ovisi o tumačenju tih iskustava.  Konstruktivno pamdenje se mijenja tijekom djetinjstva. o S dobi pamdenje postaje sve konstruktivnije bududi da su djeca sve aktivnija u obradi informacija. Ona sve češde izvode zaključke što im omogudava da se odlijepe od doslovnog smisla. o S dobi raste složenost zaključka usporedno s povedanjem kognitivnih sposobnosti.  Konstruktivno pamdenje može imati pozitivan i negativan smjer. Kada je neko iskustvo odviše napredno za dijete, djetetovo pamdenje iskustva bit de pojednostavljeno, a možda katkad i iskrivljeno. o Piagetovo i Inhelderovo istraživanje: štapidi poredani po dužini -> djeca su krivo zapamtila. o Iskrivljavanje zapamdenog posljedica je predoperacijske asimilacije podražaja u male djece. Stručnost (ekspertnost)  Stručnost - organizirano činjenično znanje koje se odnosi na neko posebno područje. o Katkad se naziva i poznavanje sadržaja ili osnova znanja.  Ekspertno znanje je usmjereno prema posebnom području.  Razlike u stručnosti pridonose: o razlikama u pamdenju pojedinih sadržaja o razlikama u pamdenju među ljudima o razlikama u pamdenju starijih i mlađih osoba. Starija djeca su stručnija u vedini područja od mlađe djece, i ta veda razina stručnosti je i razlog boljem pamdenju.  Kako stručnost djeluje na pamdenje? o Preciznije predočavanje znanja (dosjedanje jedne čestice aktivira dosjedanje srodnih izraza). o Metamemorija je bolja ako je stručnost veda (svijest o vlastitom znanju i granicama znanja je veda u stručnjaka; metakognitivno utvrđivanje vlastitog pamdenja točnije je među stručnjacima za to područje, nego među početnicima; djeca najbolje upotrebljavaju strategije pamdenja u onim područjima u kojima su postigla višu razinu stručnosti) o Veda stručnost omoguduje bolje razumijevanje, a bolje razumijevanje bolje pamdenje. Što djeca više razumiju i pamte, lakše de prosuđivati i rješavati probleme. Skriptovi  Skript je predodžba tipičnog slijeda aktivnosti ili događaja u nekom poznatom okruženju (tj. konstruktivno znanje kako se događaji odvijaju). 32   Pojava skriptova za velik broj poznatih situacija jedno je od najvažnijih postignuda kognitivnog razvoja u ranom djetinjstvu. Npr. odlazak u restoran, pečenje kolača, odlazak u krevet navečer, proslava rođendana…  S razvojem skriptovi postaju potpuniji i složeniji.  Skriptovi su i proizvod i proces konstruktivne prirode sustava pamdenja. Oni odražavaju djetetovu apstrakciju iz različitih posebnih iskustava u vezi s nekim uobičajenim iskustvom. Nisu reprodukcije nekog konkretnog događaja, nego konstrukcije o tome što se obično događa.  Jednom kad su oblikovani, skriptovi znatno utječu na to kako de se bududa iskustva obrađivati i pamtiti. o Priče koje čuvaju strukturu poznatih skriptova obično se bolje pamte od priča koje narušavaju skriptove. Katkad se znatnija odstupanja lako pamte (npr. mačka koja jede kisele krastavce) baš zato što toliko odstupaju od uobičajenog skripta. Djeca katkad mogu preurediti pojedinosti pri dosjedanju tako da bolje odgovaraju skriptu.  Djeca su osobito osjetljiva na redoslijed događaja i lakše pamte skript u kojem događaji slijede prirodan logički ili uzročni tijek.  Skript može katkad izazvati iskrivljavanje pamdenja. o Mlađa djeca se novijih događaja slabije sjedaju jer takve događaje miješaju s tipičnim događajem iz skripta.  Skriptovi pomažu procesu pamdenja. o Skriptovi nas oslobađaju obradanja pažnje na uobičajeno i očekivano i daju okvir unutar kojeg se novo iskustvo može uklopiti i razumjeti te tako bolje upamtiti. Razvoj u kontekstu: Kako roditelji poučavaju svoju djecu u pamdenju  Dječja iskustva djeluju na njihovo pamdenje od najranije dobi.  Verbalna komunikacija s djecom učvršduje njihovo pamdenje zbog posebnog načina kako roditelji vode takve razgovore (pitaju i odgovaraju, prepričavaju zajedničke doživljaje).  Dva stila roditeljskog razgovora s djecom: razrađeni i ponavljajudi. o Dijete roditelja koji razrađenije govore ima češde priliku sudjelovati u razgovoru o prošlosti, što mu kasnije pomaže u vlastitom dosjedanju. Takvo dijete dobiva šire i češde modele o tome kako pamtiti i govoriti o prošlim iskustvima. Djeca s kojom se tako razgovara ne uče samo pamtiti, ved i kako se sjedati, tj. ona uče kako organizirati i ispričati svoja sjedanja.  Razgovor o trenutnim događajima i aktivnostima olakšava kasnije dosjedanje tih događaja.  Roditeljsko strukturiranje bududih događaja (npr. Kad kreneš u školu sljededi tjedan…) može pomodi djeci da razumiju i budu pripravna na nova iskustva.  Teorijsko ishodište vedine istraživanja u ovom području bila je teorija Vigotskog. o Utjecaj roditelja na to što i kako djeca pamte odgovara značaju koji je Vigotski dao socijalnim temeljima ljudskog razvoja.  Kod malog djeteta roditelji nose sav teret komunikacije, usmjeruju razgovor i izvlače informacije iz djeteta. S razvojem djeca postaju aktivnija i ravnopravnija u razgovorima o prošlosti.  Autobiografsko pamdenje = sjedanje, osobno, posebno i dugotrajno pamdenje o samome sebi.  Infantilna amnezija - nesposobnost da se sjetimo događaja iz najranijeg djetinjstva (prve 2-3 god.).  Objašnjenja infantilne amnezije 33  o Freud = potiskivanje zabranjenih seksualnih želja o Odsustvo autobiografskog pamdenja – jedno od objašnjenja infantilne amnezije o Autobiografsko pamdenje ovisi o dijeljenju vlastitih sjedanja s drugima i povezano je s razvojem verbalne komunikacije, stoga ne postoji u najranijoj životnoj dobi.  Razlikovanje skriptova i autobiografskog pamdenja o Prepričavanje priče koju je dijete čulo više puta osniva se na skriptu. o Izvještavanje o osobnom doživljaju („Pala sam s ljuljačke") počiva na autobiografskom pamdenju. o U psihološkoj i logopedskoj procjeni djece s komunikacijskim poremedajima je veoma korisno razlučivanje ove dvije vrste pamdenja. 10. poglavlje – Kognitivni razvoj: pristup testiranja inteligencije Psihometrija – pristup proučavanju inteligencije koji počiva na uporabi standardiziranih testova za utvrđivanje individualnih razlika među ljudima  Alfred Binet i Theodor Simone o Prvi uspješan test inteligencije (Pariz, 1905.)  Razvijen za djecu koja imaju teškode u školi  Cilj: razlikovanje djece koja su sposobna, ali im je možda potrebna dodatna pomod od one koja nisu dovoljno inteligentna za savladavanje programa  Velik broj zadataka primijenjen na djeci iz dviju skupina:  Djeca za koju se znalo da su u školi vrlo uspješna  Djeca za koju se znalo da imaju teškoda u školi  One čestice koje su djeca uspješna u školi rješavala bolje od neuspješne djece zadržavane su u testu – sposobnost predviđanja inteligencije glavni kriterij za zadržavanje pojedine čestice kao mjere inteligencije  Zadaci uključuju prepoznavanje dijelova tijela, imenovanje poznatih predmeta, razlikovanje apstraktnih riječi  Stanford-binetova skala inteligencije o izravan nasljednik izvornog Binet-Simonovog testa o Lewis Terman, 1916. o Test dječje inteligencije, primjenjiv u svakoj dobnoj skupini, osim ranog djetinjstva o Služi kao mjera opde inteligencije o Jedinstveni kvocijent inteligencije – rezultat koji je opda mjera djetetove sposobnosti o Naglašene verbalne i akademske vještine potrebne za postizanje uspjeha u školi o 4 opde vrste sposobnosti:  Verbalno rasuđivanje  Kvantitativno rasuđivanje  Apstraktno/vidno rasuđivanje  Kratkoročno pamdenje  Svi suvremeni testovi inteligencije su komparativne ili relativne mjere, nema apsolutnog mjerila inteligencije o Djetetov kvocijent inteligencije ovisi o tome kakav je njegov učinak u odnosu na učinak ostale djece iste dobne skupine o Prosječan kvocijent inteligencije: 100  David Wechler 34  o Niz testova koji su glavna alternativa za Stanford-Bineta o Dva testa za djecu  Weschler Intelligence Scale for Children (WISC)  Za djecu od 6 do 16 godina  Weschler Preschool and Primary Scale of Intelligence (WPPSI)  Za djecu od 4 do 6,5 godina o Usmjeren na vještine važne za postizanje uspjeha u školi o Podijeljen u više dijelova:  Verbalne skale (pitanja povezana s rječnikom i opdom obaviještenošdu)  Skale izvedbe (zadaci slaganja slagalica i precrtavanja) o Želi odrediti opdi kvocijent inteligencije  Bayley Scale of Infant Development o Najpoznatija mjera razvoja u ranom djetinjstvu o Podijeljen na  Motoričku skalu (tjelesna