Metodologija - Završni ispit PDF

METODOLOGIJA – ZAVRŠNI ISPIT 1. PODJELA NAUKE? Nauka je zajedničko, koherentno, organizirano, i sistemsko znanje ljudskog roda. Nauka se može definisati kao ukupno ljudsko znanje o prirodi, društvu, i ljudskom mišljenju, a koje je nastalo kao rezultat sistematskog, organiziranog, višestruko ponavlj...

METODOLOGIJA – ZAVRŠNI ISPIT 1. PODJELA NAUKE? Nauka je zajedničko, koherentno, organizirano, i sistemsko znanje ljudskog roda. Nauka se može definisati kao ukupno ljudsko znanje o prirodi, društvu, i ljudskom mišljenju, a koje je nastalo kao rezultat sistematskog, organiziranog, višestruko ponavljanog, provjerenog, i eksperimentalno i na praktični način potvrđenog posmatranja prirodnih, ili bilo kojih drugih pojava koje je moguće posmatrati i izučavati, te donošenje zaključaka o tim pojavama i zakonitostima koji njima vladaju. Cilj nauke je istražiti, analizirati, opisati i objasniti stvarnost, te odrediti odnos između uzroka i posljedice. Nauka se dijeli na: prirodne i humanističke znanosti znanost, religija, filozofija i logika. Uporedo s razvojem znanosti i društva dešava se njezina detaljnija podjela. Podjela znanosti je rasla s istovremenim osamostaljivanjem znanstvenih disciplina. Bitan razvoj se bilježi u 19. stoljeću i tada se formiraju samostalne znanstvene discipline kao što su prirodne, humanističke, medicinske, društvene itd. Uopćeno period razvoja znanosti (od 16. do 20. stoljeća) bio je presudan za razvoj današnjih grupacija. U svim znanstvenim disciplinama razvijaju se nove teorije, zakoni, nove spoznaje te novi izumi. Posebni pomaci učinjeni su u području medicinskih znanosti osobito u farmaciji, ali i drugim znanstvenim disciplinama kao što su veterina, stomatologija i medicina. KLASIFIKACIJA ZNANOSTI PREMA: oblastima proučavanja metodama istraživanja nivoima istraživanja prisustva vlastitih zakona Prema oblastima proučavanja, znanost možemo podijeliti u 7 grupa, tu spadaju sljedeće znanosti: prirodne tehničke biomedicinske društvene humanističke biotehničke *Naučne oblasti i pripadnost fakulteta grupacijama na Univerzitetu u Sarajevu Univerzitetu u Sarajevu pripadaju 24 fakulteta, koji su podijeljeni u 6 grupacija: 1. Grupacija društvenih znanosti: Pravni fakultet, Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Fakultet političkih nauka, Ekonomski fakultet 2. Grupacija humanističkih znanosti : Filozofski fakultet, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Pedagoški fakultet, Fakultet islamskih nauka 3. Grupacija medicinskih znanosti : Medicinski fakultet, Stomatološki fakultet, Veterinarski fakultet, Farmaceutski fakultet, Fakultet zdravstvenih studija 4. Grupacija prirodno-matematičkih i biotehničkih znanosti : Prirodno-matematički fakultet, Poljoprivredno-prehrambeni fakultet,Šumarski fakultet 5. Grupacija tehničkih znanosti : Arhitektonski fakultet, Građevinski fakultet, Elektrotehnički fakultet, Mašinski fakultet, Fakultet za saobraćaj i komunikacije 6. Grupacija umjetnosti: Akademija likovnih umjetnosti, Akademija scenskih umjetnosti, Muzička akademija. 2. ODNOS IZMEĐU GNOSEOLOGIJE, EPISTEMOLOGIJE I METODOLOGIJE ? U redoslijedu i rangu istraživanja problema, kako je i da lije uopće moguće doći do istine o svijetu, na prvom mjestu se nalazi gnoseološki problem i gnoseologija, kao filozofska nauka, koja istražuje mogućnosti ljudskog saznanja svijeta. To je prva nauka na koju se oslanjamo i od koje polazimo u postavljanju pitanja o saznavanju mogućnosti i prirode našeg saznanja. Gnoseologija je nauka o spoznaji i ona istražuje mogućnost, granice i organe ljudske spoznaje uopće. Gnoseologija obuhvata pitanje o tome da li je uopće moguće saznati svijet, kako ga je moguće saznati, šta su organi i načini saznanja svijeta i koje su granice tog saznanja. Iz gnoseologije je izvedena njena poddisciplina nazvana epistemologija. Riječ epistemologija u osnovi ima grčku riječ episteme, što znači znanje, ne saznanje nego upravo znanje. Epistemologija je posebni dio gnoseologije i predstavlja nauku koja se bavi pitanjem da li je i kako je moguća naučna spoznaja i sticanje naučnog znanja o nekom određenom predmetu. Ona istražuje principe, kriterije i načine kako je tu spoznaju moguće postići. Epistemologija je zavisna od gnoseologije, u tom smislu što je odgovor na gnoseološko pitanje ono što uvjetuje njezinu mogućnost, a ona sama se temelji na razlikovanju naučnog saznanja i puteva tog saznanja, od svake druge vrste ljudskog saznanja. Ako na pitanje o tome da lije uopće moguće saznati svijet odgovorimo negativno, tada je pitanje o tome kako je moguće postići naučno saznanje o tom svijetu izlišno. Ako je odogovor na pitanje o mogućnosti saznanja pozitivan, tada moramo utvrditi koji su to kriteriji koji neko određeno saznanje kvalificiraju kao naučno, u odnosu na neku drugu vrstu saznananja, koje ne mora biti naučno, mada jeste neko saznanje. Epistemologija polazi od pozitivnog odgovora na gnoseološko pitanje i pita se o vrstama saznanja, razlikujući obično od naučnog saznanja, određujući kriterije i načine postizanja naučnog saznanja, njegova svojstva i vrijednosti, u odnosu na obično iskustveno, ili bilo kakvo drugo saznanje, npr. neposredno, intuitivno i slična saznanja. Metodologija je rezultat pozitivnog odgovora na prethodna pitanja, tj. pitanje o tome da li je uopće moguće saznati svijet i da li postoji naučno saznanje, nakon čega je logično i opravdano postaviti i pitanje o tome kojim putem se može ostvariti naučno saznanje. Metodologija je prethodno utvrđeni put, redoslijed i način istraživanja, koji nas sa maksimalnom sigurnošću vodi ka saznanju istine o nečemu što istražujemo. Sama riječ metoda potiče od grčke kovanice metahodos, koja sadrži dvije osnovne riječi: meta (iznad, prije ili poviše) i hodos (put ili hod). Prva riječ ove kovanice znači prethodni ili prvi, a druga put. Metodologija je, na jednoj strani, opis konkretnih metoda istraživanja, koje želimo primijeniti u istraživanju nekog određenog predmeta. S druge strane, to je istraživanje, utvrđivanje i opis upotrebe svih metoda i postupaka, koje je moguće primijeniti na istraživanje nekog određenog predmeta, neke prirodne, društvene ili pojave vezane za čovjeka i njegovo mišljenje, dakle, to je onda dio logike kojeg nazivamo metodologija i ona je dio svake nauke i nauke kao takve. 3. ŠTA JE METODA I KOJE METODE POZNAJETE? Sama riječ metoda potiče od grčke kovanice metahodos, koja sadrži dvije osnovne riječi: meta (iznad, prije ili poviše) i hodos (put ili hod). Prva riječ ove kovanice znači prethodni ili prvi, a druga put. Metoda općenito znači planski postupak istraživanja i ispitivanja neke pojave, odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, naučnom, političkom ili praktičnom području. Termin metoda upotrebljava se u dva značenja: 1. Metoda znači gotov model, procedura, redoslijed, po kojoj se odvija neka praktična djelatnost npr proizvodne metode u industriji, nastavi,... 2. Metoda znači misaoni postupak primjenjen sa svrhom da se lakše i što tačnije otkriju i sistemski obrade naučne činjenice, podaci i informacije. (naučna metoda) Neke od naučnih metoda su: induktivna i deduktivna metoda, metode analize i sinteze, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda klasifikacije, komparativna metoda, statistička metoda, matematička metoda, genetička metoda, empirijska metoda, metoda anketiranja, metoda mozaika.. 4. TIPOVI ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA? Istraživanjem zovemo sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesni naučni principi i zakonitosti. Prema tome nauku, ustvari čine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja. Iz gornjeg proizlazi da rad koji treba da dobije kvalifikativ naučnoistraživački treba da polazi od jednog određenog problema i da se zasniva na činjenicama do kojih se dolazi istraživanjem. Činjenice na kojima se zasniva rad trebaju da budu valjane tj. tačne, provjerene i naročito crpljene najvećim dijelom iz prve ruke (primarni izvori). Za naučno-istraživački rad nužna je i analiza i interpretacija činjenica, njihovo uopćavanje i izvođenje iz datih činjenica — općih principa, zakonitosti, normi... Vrste istraživanja: 1. Empirijsko istraživanje 2. Naučno istraživanje 3. Stručno (razvojno) istraživanje 4. Istraživanje prošlosti 5. Istraživanje sadašnjosti 6. Istraživanje budućnosti 7. Prethodno istraživanje 8. Povremeno istraživanje 9. Stalno istraživanje 10. Završno istraživanje 11. Kvalitativno istraživanje 12. Kvantitativno istraživanje 13. Disciplinarno i višedisciplinarno istraživanje 14. Institucijsko istraživanje 15. Mikroistraživanje 16. Mezoistraživanje 17. Makroistraživanje 18. Megaistraživanje 19. Individualno istraživanje 20. Timsko (grupno) istraživanje Podjela istraživanja prema vrsti očekivanog rezultata: 1. Naučna istraživanja 2. Stručna (razvojna) istraživanja Podjela istraživanja prema osobnosti prikupljenih podataka: 1. kvalitativna istraživanja 2. kvantitativna istraživanja 5. NAVEDITE 4 TEMELJNE VRIJEDNOSTI NAUKE! Tri temeljna svojstva znanosti su: znanost daje privremene zaključke (zaključke koji nisu konačni) znanstvene hipoteze i teorije samo objašnjavaju prirodu i prirodne pojave, znanstveni zaključci su provjerljivi, zaključak koji se ne može provjeriti i potvrditi nije znanstveni, nego pripada nekoj drugoj ljudskoj aktivnosti 1. Izvor je stvarnog znanja (otkrića za čovječanstvo) 2. Ključna je sastavnica obrazovnog sistema 3. Dio je kulture nekog naroda ili sredine 4. Pridonosi općoj dobrobiti i sigurnosti u svakodnevnom životu 6. PREDSTAVITI HODOGRAM ISTRAŽIVANJA! Hodogram je razrađeni plan, slijed radnji nekog organiziranog procesa To je redoslijed radnji svakoga tko sudjeluje u nekom procesu rada ili organizaciji. 1. Uočavanje naučnog problema i njegova formulacija 2. Postavljanje hiptoeze 3. Izbor i analiza naslova 4. Izrada orijentacionog plana naučnog istraživanja  5. Sastavljanje radne bibliografije 6. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje literature i naučnih informacija 7. Eksperimentalni rad 8. Formuliranje rezultata istraživanja u pisanom obliku 7. KOHORTNO ISTRAŽIVANJE? Kohortno istraživanje je istraživanje koje ima vremensku dimenziju, i upravo po tome se razlikuje od presječenog istraživanja. Na početku se oblikuje kohorta (uzorak). Kohortno istraživanje (engl. cohort study) je istraživanje koje ima vremensku dimenziju. Na početku se oblikuje uzorak, kohorta (engl. cohort), odnosno dvije ili više skupina ispitanika odabiru se prema razlici u izloženosti nekoj tvari (lijeku, okolišnom učinku). Nakon toga, tijekom vremena prati se koliko će ispitanika u svakoj skupini razviti bolest ili drugi ishod. U ovom obliku istraživanja, ne odlučuje se o tome tko će biti izložen, a tko neće, već se prate posljedice prirodne, odnosno ,,spontane* izloženosti. Budući da kohortu pratimo tijekom vremena (tj. od sadašnjosti u budućnost), kohortno istraživanje nazivamo i prospektivnim. Kobortna istraživanja služe za utvrđivanje etiologije i prognoze bolesti i neželjenih učinaka liječenja. 8. HIPOTEZE POJAM I VRSTE? Čovjek nastoji pronaći istinu, u tom svom nastojanju barata hipotezama (pretpostavkama). Hipoteza je tvrdnja koju tek treba provjeriti svim raspoloživim sredstvima. Zato kažemo da čovjek radi na temelju i uvjerenja. Hipoteza je privremeni odgovor na postavljena istraživačka pitanja, odnosno privremeno najvjerojatnije rješenje postavljenog problema. Međutim, da se razumijemo vjerovanje ne može u ovom slučaju biti bilo kakvo. Vjerovati u nešto znači držati da je to vjerovatnije nego išta drugo. Epistemska vjerovatnost je stepen do kojega je dokaz bliži istini. Vjerovatnost se kreće između 0 i 1, od poptune nevjerovatnosti do potpune (100%) vjerovatnosti. Vezana je za dokaz I nejogu vrijednost. Osnovna (temeljna) postavka – pojedina postavka najčešće se osniva na dokazima, nego na drugim postavkama koje pojedinac drži sigurnim. Sigurne postavke se nazivaju temeljne postavke. To su postavke koje čovjek doživljava svojim osjetilima. Vjeruje u njih na osnovu svoga iskustva.Temeljne postavke kojima raspolažemo vremenom postaju i dobivaju status uvjerenja. Osnovni oblici formuliranja hipoteza Nul hipoteza (Ho) Alternativna hipoteza (radna) Hipoteze mogu biti nulte i afirmativne. Nulte hipoteze hipoteze gdje se ne pretpostavlja razlika između dvije ili više grupa ispitanika ili se ne pretpostavlja da će korelacija između nekoliko varijabli biti statistički značajna. Afirmativne hipoteze su hipoteze kojima se pretpostavlja neka statistički značajna razlika ili povezanost. 9. CILJEVI NAUČNOG ISTRAŽIVANJA? Dokazivanje statističke i vjerodostojne povezanosti (povezanost uzročnog faktora i bolesti koju pretpostavljamo da taj faktor izaziva) Ostvarivanje ovoga cilja se postiže s 4 osnovna ustroja istraživanja: -presječenim istraživanjem (eng. cross-sectional study) -kohortnim istraživanjem (eng. cohort study) -istraživanjem parova (eng. case-control study) -randomiziranim kontrolnim istraživanjem (eng. Randomised controlled trial) Procjena vjerovatnosti uzročne povezanosti 1.deskripcija (opis) društvenih pojava-pokušava se napraviti što adekvatnija slika pomoću adekvatnog jezika; deskripcija mora biti objektivna, detaljna, svestrana i potpuna. Valjan opis pojava već usmjerava istraživača u ptavcu postavljanja osnovnih hipoteza. 2. klasifikacija opisanih pojava- opisane pojave se moraju srediti tk. klasifikovati prema nekom svojstvu klase i podklase, odnosno rodove i vrste 3. Znanstveno otkriće- prvi stepen otkrića je otkriće činjenica. Cilj znanstvenog otkrića je a) otkriće još nepoznatih činjenica b)otkriće veza i odnosa istraživanje pojave sa drugim pojavama c)otkriće promjene činjeničnog stanja d) otkriće tendencije kretanja 4. znanstveno objašnjenje i razumijevanje - predstavlja ispravan logički argument čije su premise iskazi o generalizacijama, općim pravilnostima i početnim uslovima, a čiji zaključak izražava činjenicu koja se želi objasniti. Ovo je osnovni cilj svake znanstvene djelatnosti i preduslov ozbiljne znanstvene teorije. 10. EKSPERIMENTALNA METODA? Osnovna metoda savremenih egzaktnih i prije svega prirodnih nauka je eksperimentalna metoda. Eksperimentalna metoda ili bolje reći metoda eksperimenta, je u biti ona ista stara i standardna metoda promatranja pojava i procesa, koja je majka svih nauka, ali u kojoj dolazi do izraza promatranje koje se ne dogadja u prirodnim uvjetima, u kojima se neka pojava javlja, nego se ona promatra u vještačkim, od nas stvorenim uvjetima, dakle, onim uvjetima koje smo mi sami konstruirali. Glavna pozitivna osobina te metode sastoji se u činjenici da ona naučnike i istraživače oslobađa od vezanosti za neke slučajne okolnosti koje su svagda vezane uz konkretne uvjete događanja nekih fenomena, ali ujedno ih oslobadja od bitne ograničenosti, koja proizilazi iz načina, učestalosti, modaliteta, i uvjeta pojave prirodnih fenomena i mogućnosti njihovog promatranja i ispitivanja u tim uvjetima. Eksperimentalna metoda i postupci su vezani za najrazvijenije tehnologije, koje omogućavaju pojavu fenomena, njihovo registriranje, promatranje, proučavanje njihovih osobina i manipulacije s njima, u cilju saznanja o njihovoj prirodi ili spoznaje o mogućnostima njihove primjene u praksi. Nauka je u naše vrijeme toliko ovisna o eksperimengalnim istraživanjima i vještačkim uvjetima i postrojenjima koja omogućavaju manifestaciju pojava i njihovih osobina, da je ne bi uopće ni bilo, ako ne bi postojali takvi posebni od ljudi izmišljeni i proizvedeni uvjeti promatranja i izučavanja pojava. Eksperiment je, dakle, majka moderne nauke i provodi se u gotovo svim naukama, a i u onima, koje ga ne koriste sistematski, on igra važnu ulogu u provjeravanju dobivenih rezultata. Dakle, eksperimentalna metoda je u neku ruku identična sa samom naukom i nju primjenjuju fizika, hemija, biologija i sve iz njih izvedene nauke. Isto tako, ovu metodu primjenjuju i psihologija i iz nje izvedene nauke, a ona se primjenjuje i u sociologiji i osobito je važna u mikrosociološkim istraživanjima i istraživanjima ljudskih odnosa i to posebno u malim ljudskim grupama. Danas je jasno da bez eksperimenata nema moderne i egzaktne nauke. 11. VRSTE NAUČNOG OBJAŠNJENJA? Šta je znanstveno istraživanje? Znanstveno objašnjenje predstavlja ispravan logički argument čije su premise iskazi o generalizacijama, općim pravilnostima i početnim uslovima, a čiji zaključak izražava činjenicu koja se želi objasniti. Ovo je osnovni cilj svake znanstvene djelatnosti i preduslov ozbiljne znanstvene teorije. Vrste znanstvenog objašnjenja su: 1. Deduktivno- nomološko objašnjenje: u ovom objašnjenju eksplandum slijedi s deduktivnom izvjesnošću iz konjunkcije iskaza o zakonima i iskazima i početnim slovima. Eksplandum je logička posljedica eksplanansa. 2. Objašnjenje po vjerovatnoći: kod ovog objašnjenja ne slijedi eksplanandum s logičkom nužnošću iz eksplanansa, nego samo sa vjerovatnoćom. Tu se radi o korištenju statističkih zakona koji imaju formu "Pr (A, B)= P".( Vjerovatnoća da kada A onda B jednaka je P). 3. Funkcionalno- teološko objašnjenje: ovo objašnjenje se koristi u oblasti biologije i važno je kada pokušavamo objasniti ponašanje čovjeka. Ponašanje čovjeka može biti: reaktivno - određeno iskustvom iz prošlosti i aktuelnom situacijom u sadašnjosti proaktivno - usmjereno na budućnost, na ciljeve, težnje, nade.. Struktura ove vrste objašnjenja predstavlja se takozvanim praktičnim silogizmom. Osoba A namjerava da postigne cilj B. Osoba A smatra da ne može da postigne cilj C ako ne čini S. Osoba A poduzima S. 4. Genetičko objašnjenje: događaj koji je nastupio u nekom trenutku L, genetički se objašnjava tako što se pokazuje da je taj događaj rezultat više događaja koji su mu prethodili. 12. KORACI U PLANIRANJU ISTRAŽIVANJA? 1. Uočavanje naučnog problema i njegova formulacija 2. Postavljanje hipoteze A 3. Izbor i analiza naslova 4. Izrada orjentacionog plana naučnog istraživanja 5. Sastavljanje radne bibliografije ' 6. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje literature i naučnih informacija 7. Eksperimentalni rad 8. Formulinanje rezultata istraživanja u pisanom obliku 13. KARAKTERISTIKE PRIMARNIH I SEKUNDARNIH IZVORA U LITERATURI. NABROJATI DJELA KOJA SPADAJU U PRIMARNE IZVORE? Koristeći dokument kao izvor nužno se nameće pitanje njegove vjerodostojnosti. Ona je preduvjet ispravnosti zaključaka koji se stvaraju na osnovi tih dokumenata. Kriterij vjerodostojnosti u prvom redu je izvornost dokumenata. U vezi s tim dokumenti se mogu podijeliti na: Primarne Sekundarne Tercijarne, kvartarne izvore.. U primarne izvore ubrajaju se originalni dokumeti, pisma, štampani radovi itd.. U primarne izvore spadaju izvori neposredno iz prve ruke. To su, na primjer, knjige, časopisi, novine, naučni i tehnički izvještaji, magistarski radovi, doktorske disertacije i serijske i druge publikacije.U većoj ili manjoj mjeri sadrže rezultate naučnih istraživanja, fundamentalnih i primijenjenih, teorijskih ili eksperimentalnih istraživanja, naučne opise tehničkih i drugih ostvarenja, planiranja i razvoja. Ove publikacije sadrže nove, izvorne naučne spoznaje ili prezentiraju na nov način tumačenje poznatih spoznaja, stavova, činjenica i ideja. Npr. Doktorska disertacija „Sinteza derivata hinolina i izoksazola“, Prof dr sci Milka Maksimović Sekundarni izvori sadrže materijal koji je preuzet iz primarnog izvora – putem prepisa ili prevoda. To mogu biti kako reprodukcije nekog materijala u cijelini tako i kraći izvaci i citati. Navedeno rangovanje dokumenata prema stepenu njihove izvornosti ukazuje i na stepen njihove vjerodostojnosti. U sekundarnom izvoru uvijek postoji mogućnost pogrešaka koje su nastale pri prenošenju iz primarnog izvora. Rad na primarnom izvoru ima veću vrijednost : on daje određenu sgurnost da istraživačev trud neće biti uzaludan uslijed toga što nije svoju naučnu građevinu gradio na jednom pogrešno prepisanom ili pogrešno prevedenom tekstu. U sekundarne izvore ubrajaju se bibliografije, bibliografski i referentni časopisi, indeksi, bibliotečni katalozi, enciklopedije, biografski rječnici, rječnici pojmova, pregledi, vodiči i druge publikacije. Ove publikacije nastaju obradom primarnih publikacija. One imaju osnovni zadatak da pomažu istraživačima u pronalaženju i otkrivanju sadržaja primarnih dokumenata, da budu prigodni vodiči kroz naučnu, tehničku, tehnološku, i drugu stručnu literaturu i dokumentaciju. Npr. Univerzitetski udžbenici 1. Vollhardt, P., Schore,N. (1994). Organska hemija, New York:Freeman and Company. Postoje i tercijarni izvori u koje se ubrajaju razni priručnici, znanstveno – popularne rasprave u monografijama, časopisi o novinama, te razni adressari ustanova, bibliografije, centralni katalozi biblioteka, bibliografski indeksi. Npr. Udžbenik za srednju školu i rječnik iz hemije 1. Hus – Nothig, D., Herak, M. (1999). Opća kemija 2 – udžbenik za II razred gimnazije, Zagreb: Školska knjiga. Od svih izvora najznačajniji su svakako izvori prve vrste, odnosno primarni izvori: oni u naučni rad unose izvjesnu novinu i svježinu i daju mu originalnost. Ali ni sekundarni izvori nisu bez vrijednosti koja zavisi i od načina interpretacije činjenica, kvaliteta zaključka: čak pružajući interpretaciju, ideje, mišljenja, stavove, sugestije, sekundarni izvori mogu ponekad da imaju i preimućstvo nad primarnim izvorima. Ove izvore ne treba zanemarivati ne samo zato što predstavljaju polaznu tačku za lična istraživanja nego nerijetko i služe i kao putokaz za nova istraživanja. Ova etapa naziva se HEURESTIKA. To je ustvari nauka istraživanja , tj, skup raznih metodoloških i tehničkih postupaka koje treba primijeniti da bi se pronašli razni dokumenti relevantni za određeni predmet. 14. NAVESTI I OBJASNITI RAZLIKE IZMEĐU NAUČNOG I STRUČNOG RADA? Stručni rad: -ne sadrži nove ni orginalne znanstvene spoznaje, rezultate i teorije -težište je na primjeni već poznatih znanstvenih spoznaja -ne postoji jedinstvena klasifikacija stručnih radova Znanstveni rad: -rad koji je nastao kao rezultat znanstvenog istraživanja primjenom znanstvenih metoda, a otkriva do tad nepoznate činjenice i objašnjava zakonitosti među pojavama On se piše kratko jasno I objektivno. To je završna faza svakog istraživanja. Naučnim radom se naučna informacija širi prostorno I vremenski. Osnovne vrste stručnih radova. - Osnovne vrste znanstvenih stručni članak radova. - znanstveni članak - stručni prikaz - znanstvena studija - stručni elaborat - patent - stručna ekspertiza - stručni - magistarski znanstveni rad - izvještaj - recenzija doktorska disertacija - - vodič monografija - magistarski stručni rad Razlika je i u ciljevima , stručni nema znanstvene ciljeve, a naučni ima. 15. OBRAZOVNA ULOGA NAUKE? Svojstva naučnika ,obrazovane osobe su skromnost i poštenje. Naučni rad zahtijeva konkretno uobličenje zamisli (hipoteze) i njezinu provjeru. Uvijek se u istraživanju testira vlastita misao i njezina vrijednost dokazuje samom sebi. Ono što se želi prezentirati drugima mora biti jasno prvo onome ko prezentira. Nakon toga se pokušava u novo saznanje , otkriće uvjeriti i ostale osobe, odnosno cjelokupna svjetska naučna javnost objavljivanjem rezultata istraživanja što većem broju stručnjaka. Učene osobe uče svoje učenike svemu onom što ih je naučila nauka, učene osobe svoj učinak mjere stečenim znanjem svojih učenika. Nauka daje učitelje koji svoje studente ne zasipaju dogmama i praznim frazama. Nauka zahtijeva slobodno mišljenje, slobodarski duh, iskrenost, samokritičnost. 16. OBJASNITE POJAM I DEFINIŠITE PREDMET ISTRAŽIVANJA U NAUČNOM RADU! Istraživanjem zovemo sistematsko traganje za činjenicama iz kojih se mogu izvući izvjesni naučni principi i zakonitosti. Prema tome nauku, u stvari čine rezultati, zakoni do kojih se dolazi putem istraživanja. Iz gornjeg proizlazi da rad koji treba da dobije kvalifikativ naučno istraživački treba da polazi od jednog određenog problema i da se zasniva na činjenicama do kojih se dolazi istraživanjem. Činjenice na kojima se zasniva rad trebajuda budu valjane tj. tačne, provjerene i naročito crpljene najvećim dijelom iz prve ruke (primarni izvori). Predmet istraživanja je dio prirode ili društva na kome znanost vrši istraživanja (nešto vezano za život ljudi). Od posebnog značaja je pitanje konstitucije bilo koje nauke, bilo koje oblasti ili specijalnog polja i područja istraživanja, koje se sastoji u spospbnosti našeg mišljenja da definišemo njen predmet. To se povezuje sa sposobnošću same nauke za davanje valjanih dokaza da taj predmet spada u oblast određene nauke i podliježe odgovarajućim metodama i načelima istraživanja koja važe u toj određenoj nauci u koju spadaju pojave koje će se istraživati. Nauci je njen predmet dat činjenicom da on postoji kao polje ljuskih doživljaja i iskustva i da je moguće pokazati da on postoji. Predmet koji treba istražiti je ono što pored metode definiše konkretnu nauku i određuje njeno mjesto i položaj među ostalim naukama. Treba pokazati predmet nauke kao relano postojeći predmet, objekat, pojavu, proces i njihove odnose, kao i da pokaže da taj predemt ima svojstva koja ga definišu u sferi ljudskog iskustva i iz njega izvedenog dokaza i da ga razlikuju od sličnih ili različitih predmeta, pojava ili odnosa. Rezultat naučnoistraživačkog rada su nova znanja o pojavama u prirodi i društvu. 17. STATISTIČKA METODA U NAUČNOM RADU? Statistika je jedna grana matematike. Ona je nastala u XVIII vijeku, i razvijena je u vezi sa potrebama istraživanja kretanja molekula u fluidima i uopće u vezi s razvojem termodinamike, da bi se kasnije razvila kao opća metoda istraživanja svih masovnih pojava, odnosno onih pojava koje nije moguće individualizirati i promatrati i mjeriti pojedinačno, Tako se statistička matematika, ili bolje reći statistički račun, kao dio matematike, razvio u složenu disciplinu, koja ima više grana i koja je razvila više postupaka za matematičku obradu različitih problema u brojnim naukama. Drugo polje primjene statistiike biće društvo, odnosno izučavanje ljudskog društva, Jedna od najbitnijih karakteristika ljudskih zajednica je njihova brojnost. Primjena statistike na Izučavanje brojnih osobina i kretanja u ljudskim populacijama, a to obuhvata broj ljudi, starosnu skalu populacije, njenu polnu, profesionalnu, edukacionu i svaku drugu mjerljivu strukturu i primjena standardnih postupaka statističkih proračuna na takve parametre populacije, donijele su brojne spoznaje o društvu i ustanovile značajne karakteristike kretanja koja su vezana za broj i strukturu populacije, njene promjene, i zakone brojnih odnosa u njoj. Osnovu statističkog proračuna predstavlja matematičko uopćavanje ritma ili učestalosti pojave nekog slučaja. Statistika je ne samo veliko i moćno oružje istraživanja, jedna nezaobilazna metoda u istraživanju svih masovnih pojava, nego je, istovremeno i način kako ustanovljavamo zakonitosti u pojavljivanju svake karakteristike masovnih pojava, pa bile one molekule gasa, atomi neke materije, ili mnoštvo ljudi neke zemlje ili čovječanstva uopće. Bez primjene statističkog računa i statistike kao metode istraživanja, ne može se govoriti o nauci, posebno u nekim oblastima istraživanja prirode i društva. 18. VRSTE NAUČNOG OBJAŠNJENJA? Pogledaj pitanje broj 11. 19. GREŠKE PRILIKOM UPOTREBE STATISTIKE U NAUČNOM RADU? pogrešno unošenje podataka u statistički program, tokom pravljenja baze podataka (preskakanje/izostavljanje podataka ili duplo navođenje nekih od prikupljenih podataka usljed brzine kucanja, nesmotrenosti i sl) pogrešna upotreba statističkih tehnika (npr. Korištenje neparametrijskih tehnika umjesto parametrijskih) pogrešno prikazivanje podataka (neki grafikoni nisu pogodni za sve vrste prikaza/sumiranja podataka/rezultata) neadekvatna interpretacija podataka (usljed neznanja ili neobraćanja pažnje na metodološka ograničenja određenog istraživanja) pretjerivanje u navođenju statističkih pokazatelja ili izostavljanje bitnih pokazatelja (npr.  korelacijske matrice sa prevelikim brojem podataka, koje otežavaju razumijevanje i smanjuju preglednost statističkog prikaza ili izostavljanje indikatora kao što su intervali pouzdanosti, veličina efekta, statistička značajnost i slično). 20. KOJE SU OSNOVNE KARAKTERISTIKE NAUČNE METODE? OPISATI KVALITATIVNE I KVANTITATIVNE METODE! Razlike između kvalitativnih i kvantitativnih metoda su brojne,ali najznačajnije se odnose na vrstu podataka i mogućnost njihove generalizacije. Kod kvalitativne metode osobine proučavane pojave možemo samo opažati i verbalno opisati, a kod kvantitativne metode omogućeno je da te osobine mjerimo i brojčano izrazimo i tako ih učinimo dostupnim statističkoj obradi il isasvim pojednostavljeno u prikazivanju rezultata istraživanja. Kvalitativne metode se služe riječima ,a kvantitativne brojkama. Rezultate kvalitativne metode se odnose na slučajeve koji su obuhvaćeni istraživanjima, pa ne dopuštaju uopćavanje na populaciju. ZA razliku od toga, rezultati kvantitativne metode omogućavaju uopćavanje odnosno zaključivanje o populaciji koju proučavani slučajevi reprezentiraju. Kvalitativne metode: Opažanje, intervju, analiza slučaja, projektivne metode i tehnike. Kvantitativne metode: Anketa, analiza statističkih podataka, eksperiment. 21. OPISATI FUNDAMENTALNO I APLIKATIVNO ISTRAŽIVANJE I NAVESTI KARAKTERISTIKE! FUNDAMENTALNO - Spada u kategoriju znanstvenih istraživanja, obuhvaćaju sva ona istraživanja čiji rezultati doprinose povečanju fonda znanstvenoh činjenica i znanja. Nemaju praktičnu primjenu svojih rezultata, Fundamentalna se još naziva i temeljna istraživanja. Zahtijevaju značajna financijska ulaganja. APLIKATIVNO - Također spadaju u znanstvena istraživanja, poduzimaju se sari stjecanja novih znanja primarno usmjerenih na rješavanje praktičnih problema. Osnovni je cilj usmjeren na ispitivanje moguće primjene rezultata fundamentalnih istraživanja. Proširuju i nadopunjuju postojeća znanja. RAZVOJNO - Spadaju u stručna istraživanja, usmjerena su prema postizanju koristi i razvoju nekom uskom području i postizanju poboljšanja u odnosu na postojeća postignuća. Sve je veći interes za akcijska istraživanja. m 22. DOKAZIVANJE STATISTIČKE I VJERODOSTOJNE POVEZANOSTI U BIOMEDICINSKIM ISTRAŽIVANJIMA SE POSTIŽE SA ČETIRI OSNOVNA USTROJA ISTRAŽIVANJA, A TO SU; Polazeci od 4 podjele, biomedicinska istrazivanja mozemo razvrstati prema: 1. Razini: temeljna i primijenjena istrazivanja 2. Intervenciji: opazajna i pokusna istrazivanja. 3. Obradi podataka: opisna i analiticka istrazivanja. 4. Izvoru podataka: primarna i sekundarna istrazivanja. Temeljna istrazivanja povecavaju znanje o odredjenom podrucju,bez namjere da se izravno primjene u medicinskoj praksi,za razliku od primijenjenih istrazivanja koja imaju izravnu prakticnu vrijednost.S obzirom na postojanje intervencije, istrazivanje moze biti opazajno ili pokusno. Ako istrazivac opaza samo sto se zbiva sa ispitanicima koji su izlozeni nekom cimbeniku iz okoline,takvo istrazivanje je pokusno. Istrazivanje koje opisuje učestalost nekog svojstva u populaciji nazivamo opisnim istrazivanjem. Ako istrazivac rascinjuje odnose istrazivanih varijabli kako bi prepoznao moguce rizicne cimbenike te donosi zakljucke o uzročnosti ,takvo je istrazivanje analiticko. Prema načinu prikupljanja podatka razlikuju se, primarna istraživanja, gdje istraživači koriste izvorne podatke prikupljene od bolesnika, za razliku od sekundarnih istraživanja, koji se koriste rezultatima iz primarnih istraživanja. Izradba sekundarnog istraživanja je vrlo složen proces. Slično kao u primarnom istraživanju i u sekundarnom istraživanju, dobro odabrani kriteriji uključenja i isključenja povećavaju vjerojatnost da će rezultati istraživanja označavati stvarno stanje, To znači, da se prvo vrši probir primarnih istraživanja koja se bave istom temom, zatim se obrađuju podaci dobiveni u izravnim, primarnim istraživanjima. Primarna istraživanja, koja se uključuju u analizu, vrednuju se prema kvaliteti provedenih postupuka, preciznosti i vanjskoj valjanosti. U. primarna istraživanja ubrajaju se opažajna istrazivanja (presječno istraživanje, kohortno istražvanje i istraživanje parova) i pokusna istraživanja (randomizirani kontrolirani pokus). U kategoriji sekundarnih istraživanja najznačajniji su sustavni pregledi i meta-analize. 23. NAVEDITE I UKRATKO OPIŠITE GRAĐU (STRUKTURU) NAUČNOG RADA? Dayova definicija naučnog rada: Naučno djelo je djelo koje je,primjenom naučnih metoda usmjereno na ispitivanje veza i odnosa medju predmetima i pojavama u objektivnoj stvarnosti,dakle utvrdjivanje pravilnosti i zakonitosti u prirodi i drustvu i doprinos povecanju naucnih saznanja,pri čemu treba biti struktuirano na nacin da omogucuje procjenu toka istrazivanja ,uvid u procjenu postignutih rezultata , te mogucnosti panavljanja eksperimenata potrebnih radi provjere dobijenih rezultata. Naučni rad (clanak) je napisan i publikovan izvjestaj o originalnim rezultatima istrazivanja. Specificne karakteristike naučnog rada: originalan pociva na naucnim cinjenicama adekvatne strukture publikovan Etape u formiranju naucnog rada: sagledavanje problema postavljanje hipoteze provjera hipoteze(opservacione studije i ekperimentalne studije) pisanje naucnog rada publikovanje naucnog rada Osnovna struktura naucnog rada data je dobro poznatim akronimom IMRAD (introduction methods results and discussion), UMRID uvod metod rezultat i diskusija. Karakteristike naučnog rada:  1. Piše se kratko, jasno i objektivno. 2. Naučni rad je završna faza svakog istraživanja. 3. Naučnim radom se naučna informacija širi prostorno i vremenski. 4. Publikovanje služi za stimulisanje daljeg istraživanja. 5. Broj objavljenih radova smatra se “općepriznatim pokazateljem stvaralačke produktivnosti istraživača. 6. Svaki naučni rad zadobija nov kvalitet samim tim što postane dio općepriznate riznice - svjetske nauke. Vrste naučnih radova: 1. Originalni naučni članak (Original Scientific Article) 2. Pregledni članak (Review Article) 3. Meta-analiza (Meta-analysis) 4. Izlaganje na naučnim skupovima (Conference paper). 5. Prethodna saopćenja (Preliminary communication) 6. Teze (doktorska, magistarska i akademski specijalistički rad). Stručni članci (Profesional Article): Po strukturi nema razlike Nema jasno definisanu hipotezu za rješenje nekog problema. U njemu se ne opisuje novo saznanje, već obrađuje već poznato, odnosno opisano. Nema detaljnog opisa metode i tehnike rada.. Nema mogućnosti reproducibilnosti dobijenih rezultata. Naučna istina/empirijska, iskustvena istina - rezultati opisani onako kako smo ih čulima konstatovali. Prenošenje ličnih zapažanja i iskustava drugima. 24. KARAKTERISITKE PRIMARNIH I TERCIJARNIH IZVORA U LITERATURI. NABROJATI DJELA KOJA SPADAJU U PRIMARNE IZVORE? Pogledati pitanje broj 13. 25. KOJE SU RAZINE ZNANJA? Razine znanja su: 1. rekognicija (prepoznavanje) 2. reprodukcija 3. rekonstrukcija 4. ekstrafolacija (proširivanje) 26. NAVEDITE SLIJED RADNJI U PROVJERAVANJU (TESTIRANJU) HIPOTEZA: Testiranje hipoteze je statistički postupak kojim se određuje da li i koliko pouzdano raspoloživi podaci podupiru postavljenu pretpostavku. Testiranje hipoteze, odnosno testiranje značajnosti u osnovi je postupak kvalifikacije impresija o specifičnoj hipotezi. Slijed radnji u testiranju hipoteze: 1. postavljanje nul- i alternativne hipoteze 2. izbor razine značajnosti 3. prikupljanje primjenjenih podataka na odgovarajućem uzorku 4. računanje vrijednosti rezultata statističkog teksta s vrijednostima iz poznate distribucije vjerovatnosti specifične za dati test. 5. interpretacija rezultata statističkog testa u terminima vjerovatnosti. (P – vrijednost) 27. KULTURNA ULOGA NAUKE? Istraživački rod povećava znanje i sposobnost. Doprinos cjelokupnom duhovnom bogatstvu čovječanstva. Inovacijaki lanac-neprekinuti niz djelatnosti: temeljna istraživanja - razvojna istraživanja - novi proizvod. 28. NAVEDITE ČETIRI TEMELJNE VRIJEDNOSTI NAUKE?  Pogledati pitanje broj 5! Dodano: Sta je farmacija? Farmacija je nauka koja se bavi pronalaženjem, oblikovanjem, i proizvodnjom lijekova, praćenjem, i istraživanjem njihovih učinaka i nuspojava. Ona obuhvata saznanja o laboratorijskim ispitivanjima, o racionalnoj upotrebi lijekova i medicinskih sredstava, te o profesionalnoj kompetenciji kadrova. Može se definisati i kao branša medicinskih nauka koja se bavi pripremom, izradom i pravilnim korištenjem lijekova. Farmaceut je osoba koja izraduje lijek prema poznatom i određenom receptu. Farmaceuti su visokoobrazovani i obučeni zdravstveni radnici koji obavljaju različite poslove radi obezbjedjivanja optimalnih rezultata lijecenja za svoje pacijente. Zlatno doba farmacije je srednji vijek i renesansa (alhemičari, razne škole za pripremu otrova), U Bosni i Hercegovini farmacija se počela razvijati početkom, 19. stoljeća. Farmaceutski fakultet u Sarajevu osnovan je 1974. godine. Danas je poznato Međunarodno udruženje farmaceuta FIP - International Pharmaceutical Federation osnovano 1912. godine. Navođenje literature? Dva osnovna načina navođenja literature kod pisanja naučnog i stručnog rada su: Harvardski i Vankuverski. Prema Harvardskom sistemu literatura se ne označava brojevima, nego se popis pravi prema abecednom redu prezimena prvog autora. To je siste autor-datum, naslov knjige se piše italic. Za knjigu: naziv knjige, prezime i prvo slovo imena autora, godinu izdanja, naslov knjige, naziv izdavača, mjesto, npr.: Pine, S.H., Hendrickson, J.B., Cram, D.J. Hammond, GS. ( 1995). Organska kemija, Zagreb: Školska knjiga. Za časopis: naslov. časopisa se piše italic Članak iz časopisa ili rada na konferenciji: prezime i prvo slovo i imena autora, godinu izdanja, naslov rada, ime časopisa, (konferencije), volumen ili godište, broj časopisa, stranice, npr: Black, S.L., (1996). General Chemistry Laboratory-Scientific Inquiry. Journal of Chemical Education, 73 (8), pp. 776-778. Za web stranicu: naslov se piše italic. Web stranice se navode kako slijedi: Matanović, S. (2006). Zaštita od ionizirajućeg zračenja. Preuzeto sa: http://www.zastita.com.hr [pristupljeno 23 10.2008.]