Ekologija i morske životinje PDF - Opis i analiza

Svaka vrsta može opstati samo u granicama određene najviše i najniže vrijednosti nekog ekološkog čimbenika. Ekološka valencija je raspon između graničnih vrijednosti određenog ekološkog čimbenika unutar kojeg je moguć život određene vrste. Postoji ekološki minimum (donja granica ekološke valencije),...

Svaka vrsta može opstati samo u granicama određene najviše i najniže vrijednosti nekog ekološkog čimbenika. Ekološka valencija je raspon između graničnih vrijednosti određenog ekološkog čimbenika unutar kojeg je moguć život određene vrste. Postoji ekološki minimum (donja granica ekološke valencije), ekološki maksimum ( gornja granica ekološke valencije) i ekološki optimum (uvjeti povoljni za život) Generalisti su eurivalentne vrste: podnose velika kolebanja pojedinih ekoloških čimbenika, vrste koje pokazuju široku ekološku valenciju prema većem broju ekoloških čimbenika. Specijalisti su stenovalentne vrste: opstaju samo ako su kolebanja ekoloških čimbenika mala. Vrste koje imaju usku ekološku valenciju za više ekoloških čimbenika Euritermne vrste mogu podnijeti veća kolebanja temperature, većina vrsta koje žive u plitkim priobalnim područjima, stenohaline vrste slabo otporne na promjene saliniteta, većina dubokomorskih i pelagičkih vrsta. * Biocenoza je životna zajednica, odnosno skup populacija biljnih i životinjskih vrsta koje nastanjuju određeno područje, a koje su međusobno povezane različitim vrstama međuodnosa. Struktura biocenoze opisuje se na temelju broja vrsta i njihove relativne brojnosti (abundancije). Abiotički čimbenici u velikoj mjeri određuju sastav i brojnost neke biocenoze. Struktura biocenoze uključuje mnogo tipova interakcija među vrstama kao što su: 1. Korištenje hrane, prostora i drugih okolišnih izvora 2. Kruženje hranjivih tvari kroz sve pripadnike zajednica- hranidbeni lanci, hranidbene mreže 3. Uzajamna regulacija veličine populacije- predatorstvo Dio fundamentalne niše koji vrsta stvarno zauzima. Nastaje kao rezultat pritiska i interakcija drugih organizama, npr. Superiorniji kompetitor, uslijed čega su vrste obično prisiljene zauzeti niše koje su uže od fundamentalne i za koje su one uglavnom visoko adaptirane. Odnos dvije različite jedinke populacije, u kojem se one međusobno natječu prilikom iskorištavanja obostrano potrebnih, a ograničenih prirodnih resursa, prvenstveno hrana i prostor. Interspecijska kompeticija: Kompeticija između organizama različitih vrsta. Jedinke populacija dviju različitih vrsta mogu: hraniti se jedinkama populacije druge vrste, biti u međusobnoj konkurenciji za hranu, zaklon i uvjete razmnožavanja , međusobno se potpomagati te tako povoljno djelovati na razvitak obiju populacija. Može biti DIREKTNA: direktno agresivno natjecanje, INDIREKTNA: svaka vrsta smanjuje resurse i time indirektno utječe na drugu vrstu, npr. Morska zvijezda koja se hrani dagnjama, eliminacijom jedinki dagnje otvara prostor za kompetitore dagnje koji inače ne bi opstali Interspecijska kompeticija obično se javlja među vrlo srodnim vrstama i u tom slučaju općenito važi pravilo da dvije vrste koje imaju potpuno jednake potrebe ( potpuni kompetitori) ne mogu koegzistirati na istom mjestu u isto vrijeme, što se naziva pravilo kompeticijske isključivosti. Dvije ili više vrsta ne mogu koegzistirati na istom ograničavajućem resursu, kada dvije vrste žive na određenom staništu znači da različite ili iste resurse koriste na različit način, odnosno zauzimaju različite ekološke niše. Neutralizam (0/0), kompeticija (-/-), amenzalizam( -/0): jedinke jedne populacije onemogućuju razvitak druge, mala alga koja raste u sjeni velike alge, antibioza), komenzalizam (+/0), mutualizam (+/+), predatorstvo (+/-), parazitizam (+/-) Ukoliko postoji dovoljna količina energije za stvaranje potomstva, 3 su moguća puta razvoja bentoskih beskralježnjaka 1. Planktotrofne: stvaranje velikog broja malih jaja iz kojih se brzo izvaljuju ličinke koje slobodno plivaju kao dio planktona, s obzirom da se u takvo jaje ulaže vrlo malo žumanjca, takve su ličinke ovisne o hranjivim tvarima u planktonu 2. Lecitotrofne: proizvodnja manjeg broja jaja i snabdjevanje svakog od njih s nešto više energije u obliku žumanjca, takva jaja se izvaljuju u ličinke koje se obzirom na rezerve žumanjca ne hrane u planktonskoj fazi i provode manje vremena u vodenom stupcu prije spuštanja na dno. 3. Nepelagičke ličinke ili juvenili: odrasle jedinke produciraju vrlo malo jaja, a svaki s velikom količinom žumanjca, takva jaja prolaze razvoj bez dodatnih izvora energije. Prolaze kroz ličinački stadij u jaju i izvaljuju se kao juvenili. To se naziva direktni ili nepelgaički razvoj. Selekcijski pritisak evolucijski vodi u jednom od dva smjera: r ili k selekcija. Dominantne strategije s karakterističnim obilježjima koja uvjetuju uspjeh u određenom okolišu, nazivi r i k odnose se na parametre logističke jednadžbe, gdje je r stopa rasta populacije, a k je prihvatni kapacitet okoliša. Prihvatni kapacitet okoliša je maksimalni broj jedinki neke vrste koji se može održati u datom okruženju. 1. Oportunistička ili r- selekcija: nepredvidljivi faktori okoliša, stopa smrtnosti nepredvidljiva, često neovisna o gustoći. Vrste r- selekcije iskorištavaju prazne niše i produciraju mnogo potomstva, a svaki od njih ima relativno malu vjerojatnost opstanka do odrasle dobi. 2. Ekvilibrijska (ravnotežna) ili K- selekcija: vrste ove selekcije su snažni kompetitori u napućenim nišama, koje stvaraju mnogo manji broj potomaka, a svaki od njih ima relativno veliku vjerojatnost opstanka do odrasle dobi. Imaju kratki životni ciklus, brzi razvoj do spolne zrelosti, mnogo reproduktivnih razdoblja tijekom godine, ličinke su u vodi najveći dio ili tijekom cijele godine, velika stopa smrtnosti, male tjelesne dimenzije. Vrste su favorizirane na podlogama gdje postoje učestali poremećaji nekog određenog agensa: valovi i druga gibanja mora koja miješaju dno ili odnose gornje slojeve sedimenta, u plitkim vodama mekih dna, brzo taloženje sedimenta na morskom dnu, biološka aktivnost. Takav poremećaj uzrokuje smrt rezidentnih organizama, rezultat je otvoreno područje koje mogu naseliti neki organizmi. Ako se poremećaji događaju često, oportunisti imaju prednost jer brzo sazrijevaju i ponovno se razmnožavaju. Bentosko područje. Losos, haringa, inćun Imaju dugi životni ciklus, relativno dug razvoj do dosezanja spolne zrelosti, jedan ili nekoliko razdoblja razmnožavanja tijekom godine, niska stopa smrtnosti, velike tjelesne dimenzije. Naseljavaju područja koja nisu često izložena poremećajima- mogućnost zaokruživanja svog životnog ciklusa, prečesti poremećaji bi značili uništenje prije nego bi dosegli spolnu zrelost. Ekvilibrijske vrste bolji su kompetitori od oportunističkih. Morski psi, dupini, kitovi. 1. mikrobna hranidbena mreža: dominira ciklusima ugljika, dušika i drugih nutrijenata u sustavu i omogućava njihovo kruženje, masom je 5-10 puta veća od svih višestaničnih morskih organizama zajedno. Mikroorganizmi sami proizvode nutrijente poput vitamina koji su potrebni primarnim producentima, neki inficiraju i ubijaju organizme u ribolovnoj hranidbenoj mreži. Uključuje bakterije i arheje, flagelate i cilijate te viruse. Veličina od 0.01 mikrometara do 20 mikrometara. 2. klasična ribolovna hranidbena mreža: fitoplantkon-zooplankton-mala riba (haringa, srdela)- top predatori (tuna, tuljan, kit). 1. Brojnost i biomasa. Početni članovi u hranidbenom lancu su najbrojniji i imaju najveću ukupnu biomasu- prema završnim članovima lanca broj i biomasa progresivno opadaju – piramida brojeva 2. Energija. Iskorištavanje energije nije visoko učinkovito- gubitak na svakoj trofičkoj razini, prenosi se svega 6-20% energije s jedne trofičke razine na drugu (prosjek je 10%)- piramida energije. Čovjek se nalazi na najvišoj poziciji u hranidbenoj mreži, čovjek je omnivor, dakle hrani se biljnim i životinjskim vrstama, a nema svog predatora. Prekomjerni ribolov te prelov stvaraju prijetnju hranidbenoj mreži u oceanu pošto može doći do izlova jedne vrste o kojoj ovise druge vrste time stvarajući poremećaj. Ukoliko čovjek izlovi tunu, može doći do povećanja broja vrsta kojima se tuna hrani, time se povećava broj drugih vrsta. To su organizmi vezani za morsko dno: sesilni (pričvršćeni za dno- koralji), vagilni (pokretniježinac), sedentarni (mali opseg kretanja- školjke puževi..) Loligo vulgaris je vezana za život na morskom dnu,a li to je semibentoska vrsta: obitava na morskom dnu, ali i u vodenom stupcu, na primjer dnevne/ sezonske migracije vezane za ishranu, razmnožavanje… Prilagodbe ili adaptacije na uvjete okoliša omogućuju morskim organizmima kompetitivnost u intra i interspecijskim odnosima, pri hranjenju, kretanju, skrivanju i bijegu od predatora, lovu, hvatanju plijena. 1. Oblik tijela: povezan s načinom života organizma 1.1 aerodinamični oblik tijela: brzi plivači- tuna: dorzoventralno spljošteno tijelo- pridnene vrste- raže 1.2 lateralno spljošteno tijelo- pridnene vrste- usnatice, list 1.3 zmijoliki oblik tijela- vrste koje žive među morskom vegetacijom ili među stijenamajegulja 1.4 vrpčasti oblik tijela- kurdela, zmijičnjak repaš 1.5 končasti oblik tijela 1.6 tijelo izduženo u vertikalnom presjeku- spori plivači- morski konjic 1.7 trokutasti i čunjasti oblik tijela-kokotić 1.8 okrugli oblik tijela- četverozupka 2. obojenost: ( pigmenti smješteni su stanicama u koži, to su kod ptica i sisavaca melanociti, a kod ostalih morskih organizama kromatofori- ksantofori, eritrofori, leukofori, melanofori, cijanofori, iridofori), obojenost služi za kamuflažu, zaštitu, upozorenje, privlačenje pozornosti) 3. pokretljivost ( neophodna za život, hrskavičnjače moraju plivati radi ispiranja škrga vodom kako bise opskrbile dovoljnom količinom kisika, ritmičko pokretanje omogućuju mišićne trake- miomere, vrste koje nemaju plivaći mjehur moraju se održavati u stupcu vode velikim, čvrstim prsnim perajama, a plutanju doprinosi velika količina ulja u jetri), pokretanje perajama 4. ishrana: način ishrane i vrsta ishrane uvjetuje različitu građu zubi, probavnog sustava i izgled usta i usnog aparata (velika usta-kidaju komade plijena, duga njuška i mala ustahranjenje rakovima i beskralježnjacima morskog dna, vrlo rastezljiva, ispruživa usta- vrslo sitne bentoske i pelagičke vrste, usta poput kljuna papige- male alge i sitni beskralježjaci, vrste koje filtriraju vodu i hrane se planktonskim vrstama- velika usta 5. ponašanje: uključuje adaptaciju na svjetlo i morske struje, pronalazak hrane i skloništa, izbjegavanje predatora i razmnožavanje: teritorijalnost, formiranje jata, migracije, reproduktivno ponašanje) O načinu života, hranjenju, životnim uvjetima i okolišu. Brze plivače poput morskih pasa (mustelus), tuna (thunnus) skuši ili lokardi. pomaže njihov kretanje kroz vodu i ima čitav niz adaptacija koje dodatno povećavaju njihovu brzinu i pokretljivost, glatka koža bez ljuski, tanki sluzavi pokrov, nesavitljive uske peraje, visoka i uska repna peraja, vrhovi repne peraje okrenuti prema natrag, udubljenja u tijelu za peraje, oči u ravnini tijela nisu ispupčene, tjelesna muskulatura s velikim udjelom crvenih mišića, neke vrste produženi prednji dio njuške, veći broj malih perajica na stražnjem dijelu To su homeotermne životinje s visokom i stabilnom temperaturom tijela od 36-38° C. trebaju posebne adaptacije za opstanak u morskoj sredini: održavanje temperature tijela, ronjenje i osmotska regulacija. 1. Načini sprječavanja gubitka topline: velike tjelesne dimenzije, izolacijski sloj (debeli sloj potkožnog masnog tkiva, debljine preko 60 cm, 33 % ukupne mase tijela), krzno: gubi veliki dio izolacijskih svojstava u vodenom mediju, adaptacije krvožilnog sustava (specifičan raspored krvnih žila u perajama- protustrujni sustav cirkulacije, najveća dodirna površina s vodom bez masnog tkiva) *nekad dođe do pregrijavanja, oslobađanje od dijela topline mahanjem peraja, otvorena usta i dahtanje 2. Adaptacije vezane uz ronjenje: mogu držati dah i do 60min, velike količine krvi u tijelu, veći kapacitet za vezanje kisika po jedinici volumena krvi, usporavanje rada srca tijekom ronjenja- brahikardija, optjecajni sustav pri zaronu prekida opskrbljivati krvlju razne organe i organske sustave, mišićni sustav i ostali organi tolerantni na anaerobne uvjete, mišićni sustav je bogat MIOGLOBINOM *ne javlja se kesonska bolest zato što udišu zrak na površini, a ne na dubinama pod povećanim pritiskom, posebne kapljice masnoće i sluzi u respiratornim putovima imaju funkciju apsorpcije dušika, tako da ne može ući u krvotok (inače dolazi dolazi do otapanja dušika u krvi i tkivima kod disanja pod povišenim tlakom, te se pri izronu javljaju mjehurići plinovitog dušika u tkivima i krvi koji mogu imati štetni učinak. 3. Adaptacije vezane uz osmotsku regulaciju: koncentracije soli u krvi i tjelesnim tekućinama su manje nego u okolnoj vodi, taj gubitak vode nadoknađuju pijenjem morske vode jer na taj način unose i neželjene količine soli koju eliminiraju preko bubrega i dobivanjem vode iz hrane. Javlja se kod velikog broja uglavnom malih vrsta riba, nekih vrsta lignji i lignjuna i nekih vrsta rakova. Mogu biti stalne ili povremene. Služe kao zaštita od predatora, povećava se efikasnost plivanja jer dolazi do smanjivanja otpora vode. Nekad korisno i kod hranjenja i razmnožavanja. Organizirano kretanje većeg broja jedinki iste vrste iz jednog životnog prostora u drugi i to u određeno vrijeme i u određenoj životnoj dobi, broj jedinki u jatima može biti vrlo velik. Radi hranjenja i razmnožavanja. Prema smjeru mogu biti vertikalne i horizontalne, a prema periodičnosti mogu biti dnevne, sezonske, godišnje, jednom u životu. Tipovi: diadromne ( migriraju između mora i slatkih voda), potadromne (unutar slatkih voda, uzvodno), oceanodromne (u slanim vodama) To je zona prskanja valova, vrlo često sloj lišajeva Verrucaria, mnogo tamnozelenih naslaga cijanobakterija modrozelenih algi Calothrix, zelene alge Ulothrix. Brojne jedinske roda Litotorina, najotpornji prema izranjanju, hrane se algama, vrlo pokretni račići izopodi, povremeno iz dubina dolaze predatorski rakovi, s kopna ptice ili ljudi. 1. Gornji mediolitoral ( redovito peridodički prekriveni sloj vodom): vitičari, ispod sloja vitičara dagnje , morske zvjezdače, priljepci, crvene alge, smeđe alge i zelene alge 2. Donji mediolitoral ( najveći dio vremena uronjeno pod vodom: morske alge, jadranski bračić, morske zvjezdače, puževi, koraligenske alge. Alge nadrastaju jedna drugu te tako sprječavaju prodor svjetla) Kompeticija za prostor. Neki organizmi preuzimaju područja koja su već zauzeta stvaranjem kolonija, uklanjanjem kompetitora s podloge ili rastom na drugim organizmima. Ekološka sukcesija je redovita zamjena jedne vrste drugom na određenom području, može biti primarna ( na prethodno potpuno ogoljenim površinama) ili sekundarna (na već naseljenim staništima). Kao posljedica interspecijske kompeticije: 1. Kompetitivna isključivost (pojava eliminacije jedne vrste iz zajednice od strane druge vrste kao rezultat kompeticije, ograničeni resursi koje koriste obje vrste) 2. Dijeljenje resursa ( svaka vrsta se specijalizira tako za iskorištavanje samo jednog dijela resursa, npr. Vrste koje se hrane algama su specijalizirane za ishranu određene vrste alge) 29) Kakav je utjecaj poremećaja na bioraznolikost To je završna točka sukcesije. Klimaks zajednice: biološka zajednica biljaka ili životinja koja kroz proces ekološke sukcesije doseže stabilno stanje. Ova ravnoteža nastaje jer je zajednica sastavljena od vrsta koje su najbolje prilagođene na prosječne uvjete tog područja. 2 su osnovna obilježja ove zone: relativno plitko područje i blizina kopna. - Temperatura mora: varira zbog blizine kopna, sastav zajednica se mijenja od tropskih područja prema polovima, više je vrsta u tropskim područjima - Dno: pod utjecajem valova i struja, pojava snažnih plimnih struja - Turbulencija: uzburkava stupac vode i sprječava stratifikaciju i taloženje nutrijenata na morskom dnu - Veliki donos slatke vode rijekama- smanjenje saliniteta: gdje nema dotoka slatke vode salinitet sličan onom u dubljim područjima - Sedimentacija: litogeni sedimenti - Sortiranje sedimenata gibanjima mora: grublji sedimenti talože se i u područjima gdje su jača strujanja i valovi, a sitne čestice u mirnim područjima i u dubljoj vodi - Tip supstrata: određuje vrste organizama, sastav životnih zajednica - Dubina: limitirajući faktor za fotosintezu fitoplanktona, algi i morskih cvjetnica Mala je primarna produkcija: glavni producenti su dijatomeje i druge mikroskopske alge i bakterije na sedimentu u plitkim područjima. Većina primarne produkcije potječe od fitoplanktona koji nije sastavni dio pridnenih zajednica. Detritus je glavni izvor hrane- strujama iz estuarija, sa stjenovitih obala i drugih produktivnijih ibalnih zajednica, od organizama u vodenom stupcu i u samoj zajednici dna. Detritusom se hrane bakterije, razne intersticijske životinje (meiofauna), deposit feeders (mnogočetinaši, morski ježinci, zmijače, trpovi), suspension feeders (školjkaši) Bakterije, razne intersticijske životinje, deposit feeders, suspension feeders - Deposit feeders: organizmi koriste organsku tvar istaloženu na amorskom dnu ili u sedimentu, npr. Unošenje sedimenta u organizam tijekom ukopavanja- probavljanje detritusa i malih organizama, a ostatak sedimenta izlazi iz probavnog sustava, češće na muljevitim područjima jer mulj sadrži više organske materije, valjkasto stopalo za sakupljanje organskih tvari, dugi sifon kojim usisavaju komadiće hrane s površine ili posebni nastavci za ishranu u sedimentu. - Suspension feeders: organizmi ne čekaju da se čestice hrane slegnu na morsko dno. Puževi: formiraju sluzavu, ljepljivu mrežu koju izlučuju mukozna žlijezda u stopalu,a koja je vodi i na nju se lijepe čestice hrane. Rakovi: drže par velikih, grmolikih antena iznad sedimenta, u vodi i hvataju hranu- brzim ukopavanjem i iskopavanjem kombiniraju hranjenje i pokretanje. Uglavnom na pjeskovitom sedimentu. Guste livade su sklonište mnogim vrstama: mnogo više životinja živi u/ na sedimentima na ovim područjima nego u susjednim gdje nema cvjetnica, veliki je broj malih sesilnih ili pužućih organizama koji živi na listovima: hidroidi, puževi, mnogočetinaši, amfipodi, kozice, spužve. Veće životinje žive među biljkama, u sedimentu npr. Školjkaši i morske zvjezdače. Također je velik značaj ovih područja: mnoge vrste polažu jaja, pa su to važna mrijestilišta i rastilišta mnogih vrsta riba, rakova i školjkaša. Organizmi koji pomiču sediment dok se hrane ili pokreću-otkrivaju i oksigeniraju dublje slojeve sedimenta i zakopavaju one koji su bili na površini: morski trpovi, neki rganizmi meiofaune, ribe, kitovi Područje najboljih ekoloških uvjeta za većinu autotrofnih bentoskih organizama, većinom mu je svojstvena bujna vegetacija, a i životinjski je svijet bogat i raznolik. Biomasa algi prevladava nad biomasom životinja u infralitoralnoj stepenici, dok u cirkalitoralnoj prevladava animalna biomasa nad vegetacijom. - Višestanične pridnene alge: biocenoza infralitoralnih alga: filamentozne, razgranate, tanke i listaste, inkrustrirajuće - Beskralježnjaci: epifauna (spužve, hiroidi, moruzgve, vlasulje, meki koralji, mahovnjaci, crvicjevaši i vitičari), infauna (kamotočac, prstac), - biljojedi (morski ježinci, hitoni, priljepci, petrovo uho) - mesojedi: gastropodi i morske zvjezdače hrane se pričvršćenim beskralježnjacima, razne vrste rakova i riba hrane se biljojedima - zajednice kelpa Stvaranje kemijskih supstanci poput sulfatne kiseline ili fenola, koje ih čine nejestivima - Sposobnost brzog obnavljanja tkiva koja su pojeli biljojedi - Taloženje kalcijevog karbonata u staničnoj stijenki ( koraligenske i kalcificirane zelene alge) Kelp je vrst smeđe višestanične alge iz reda laminariales koje žive u relativno hladnim morima i ograničeni sz na umjerena i subpolarna područja. Velikih su dimenzija od 30 do 80 metara. Šume kelpa su podvodna područja s velikom gustoćom kelpa, spadaju među najproduktivnija područja na Zemlji, važan su staništa za brojne vrste morskih rganizama, velika je većina ograničena na tvrde podloge. Najzastupljeniji rodovi su laminaria ( sjeverni atlantik uz obale sjeverne amerike i europe) , macrocystis( pacifička obala sjeverne i južne amerike i azije te neka područja južne hemisfere) i ecklonia (južna hemisfera). Tople morske struje (povećanje temperature), snažno djelovanje valova, zagađenje i morski ježinci (grazing). Veliko povećanje brojnosti uzrokuje: - Smanjenje broja vidri koje su predatori ježinaca - Smanjenje broja jastoga, rakova i riba - Zagađenje mora otpadnim vodama, neki od tih agensa stimuliraju rast i opstanak morskih ježinaca, neke organske sastojke koji se oslobađaju otpadnim vodama koriste juvenili morskih ježinaca za nutrijente. - Izlovljavanje petrovog uha, natječu se s morskih ježincima za sklonište u pukotinama stijena, uklanjanje petrovog uha stvara više prostora za morske ježince - Veće preživljavanje ličinki ježinaca zbog povoljnih temperatura ili veće količine hrane Ježinci rade grazing, odnosno hrane se šumama kelpa. Normalno se hrane oktinutim dijelovima biljke, kada se dogode boomovi ježinaca oni se hrane živim kelpom i drugim morskim algama, kada potpuno očiste taj dio, samo ostaju koraligenske alge. Koraljni grebeni su najveće geološke strukture na Zemlji koje stvaraju živi organizmi. izgrađeni su od velikih količina caco3, vapnenca kojeg talože živi organizmi- koralji, drugi žarnjaci kao što su moruzgve, alge, spužve, krednjaci. Kompeticija, borba za prostor je limitirajući faktor - Koralji. Kompeticija oštra, mnoge vrste agresivne, ubijaju tkivo susjednih koralja ( uspravni rast i grananje- sprječava prodor svjetla susjedima, probavni mezenterijski filamentiispružaju ih i probavljaju tkivo susjednog koralja, tentakuli čistači- posebi dugi nastavci sa žarnim stanicama nematocistima - Meki koralji: male karbonatne igle, brzi rast, kemijske susptance koje ubijaju jedinke u blizini - Spužve: spikule, kemijske supstance Vrste koje nisu opasne za druge vrste, borbu za prostor nadoknađuju brzim rastom i velikim brojem ličinki. Morska područja gdje se nalaze grebeni su uglavnom siromašna nutrijentima, slabo produktivna. Zooxanthelleae dobivaju nutrijente od koralja- otpadne tvari ne ispuštaju se u vodu nego ih koriste simbiotske alge, nutrijenti se recikliraju i dobivaju ih iz morske vode, zooplanktona kojim s ekoralji hrane, cijanobakterija koje fiksiraju dušik i iz otpadnih produkata. Endosimbioza je oblik simbioze / suživota /odnosa dva organizma gdje jedan organizam živi unutar drugoga. Na primjer alge zooxanthelleae i polip koralja, dušik fiksirajuće bakterije kod mahunarki, enterobakterije kod nekih sisavaca, mikoriza (gljivične hife i korijen drveća). Klimatske promjene- povećanje koncentracije co2, zakiseljavanje oceana, promjene uobičajnih modela klime, sedimentacija, izmjene morskih struja, onečišćenje - Povećanje temperature oceana- simptom toplotnog ili nekog drugog stresa je izbjeljivanje. - Ne podnose velika smanjenja saliniteta, ne rastu blizu ušća rijeka, ne odgovara im puno mekog sedimenta - Akvaristika: sakupljači riba i drugih vrsta za akvarije ciljano skupljaju velike količine određenih vrsta riba- multimilijunska industrija- ugrožavanje bioraznolikosti na lokalnoj razini. Koriste cijanid kao anestetik