zbm2 kol1 citava skripta hard

Ok here are the updated study notes:

Red GADIFORMES – bakalarke (Udičarke)

• Vrste ovog reda čine oko 17% ukupnog svjetskog morskog ulova.
• Većina ulova pripada porodici Gadidae, zatim Merlucciidae. Ostale porodice imaju manji, regionalni značaj.
• Uglavnom su bentopelagičke vrste koje se love pridnenim povlačnim mrežama.
• Preferiraju život u hladnijim i dubljim vodama.

Porodica: Merlucciidae – oslići

• Gospodarski su značajne vrste.
• Rodovi Merluccius i Macruronus imaju najveći gospodarski značaj.
• Rod Merluccius ima veći broj vrsta (16); dvije leđne peraje i jedna podrepna su sličnog oblika i dužine.
• Rod Macruronus obuhvaća 4 vrste isključivo na južnoj hemisferi; karakterističan zašiljeni rep, spojene druga leđna, repna i podrepna peraja.

Merluccius merluccius – europski oslić, mol (Eng. – European hake)

• Rasprostranjenost: sjeveroistočni Atlantik i istočni dio centralnog Atlantika uz obale Europe i zapadne Afrike, Mediteran i južna obala Crnog mora.
• Lovi se uglavnom na dubinama 70-370 m, iako se može naći i na većim dubinama (30 - >1.000 m).
• Fekunditet je visok: 2-7 milijuna jaja.
• Odrasli se pretežno hrane ribom (kao što su mali inćun, srdela i oslić) i lignjama, a mladi račićima (eufauzidi i amfipodi).
• Zemlje s najvećim ulovima su Španjolska i Italija, a slijede Francuska, Velika Britanija i Grčka.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je 101.112 tona.
• Na ulov u Mediteranu otpada >1/3 ulova.
• To je jedina vrsta porodice Merlucciidae koja živi u Mediteranu i Jadranu, te je gospodarski najznačajnija koćarska vrsta ribe.

Merluccius productus – sjevernopacifički oslić (Eng. – North Pacific hake)

• Rasprostranjen je uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je 318.583 tona.
• Od 90-ih godina gotovo ga isključivo izlovljava SAD, a mnogo manje Kanada.

Merluccius bilinearis – sjevernoamerički (srebrni) oslić (Eng. – silver hake)

• Rasprostranjen je uz atlantsku obalu Kanade i SAD.
• Danas ga izlovljavaju SAD, Kanada i Kuba.
• Ulov 2022. iznosio je 11.396 tona.

Merluccius hubbsi – argentinski oslić (Eng. – Argentine hake)

• Rasprostranjen je u jugozapadnom Atlantiku, uz istočnu obalu Južne Amerike (najviše južni dio).
• Važan je za priobalni ribolov Argentine (> 90% ulova) i Urugvaja, a u novije vrijeme i za strane flote.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je 410.771 tona.

Merluccius gayi – južnoopacifički oslić (Eng. – South Pacific hake)

• Rasprostranjen je u jugoistočnom Pacifiku, uz obale južne Amerike.
• Najviše ga izlovljavaju Čile i Peru.
• Ulov 2022. iznosio je 78.857 tona.

Merluccius australis – južni (australski) oslić (Eng. – southern hake)

• Rasprostranjen je u dvije populacije: jedna oko Novog Zelanda, a druga u južnom dijelu Južne Amerike (Patagonija).
• Najviše ga love Čile i Novi Zeland.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je 20.410 tona.

Merluccius senegalensis - senegalski oslić (Eng. – Senegalese hake)

• Rasprostranjen je u istočnom Atlantiku, uz zapadne obale Afrike (gdje se areal preklapa s vrstama M. merluccius na sjeveru, i M. polli na jugu).
• Najviše se izlovljava pridnenim povlačnim mrežama uz obale Mauritanije i Senegala.
• Od 2000-ih godina izlovljava se samo lokalnim flotama.
• Ukupni ulov 2022. iznosio je 4.092 tona.

Merluccius capensis – plitkomorski kapski oslić (Eng. – shallow-water Cape hake)

• Rasprostranjen je u području oko južne i jugozapadne Afrike.
• Živi na dubinama 50-500 m.
• Najviše ga izlovljavaju Angola, Namibija i Južnoafrička Republika.
• Ukupni svjetski ulov 2022. iznosio je 13.996 tona.

Merluccius paradoxus – dubokomorski kapski oslić (Eng. – deep-water Cape hake)

• Rasprostranjen je u području oko južne i jugozapadne Afrike (gotovo istovjetno području kao M. capensis).
• Živi na dubinama 200-850 m.
• Ukupni svjetski ulov 2021. iznosio je 1.130 tona.

Macruronus magellanicus - patagonijski “oslić” (Eng. - Patagonian grenadier)

• Rasprostranjen je u jugoistočnom Pacifiku i jugozapadnom Atlantiku uz obale Južne Amerike.
• Uglavnom se lovi uz obale Čilea.
• Čileanska flota pretežno ga izlovljava, a Argentinska manje.
• Ukupni svjetski ulov 2022. iznosio je 36.610 tona.

Macruronus novaezelandiae – novozelandski “oslić” (Eng.- blue grenadier, hoki)

• Rasprostranjen je u suptropskim područjima jugozapadnog Pacifika, oko Novog Zelanda i južne Australije.
• Bentopelagična je vrsta, oceanodromna, tolerira boćate vode, na dubinama od 0-1000 m, obično 200–700 m.
• Gospodarski je značajna vrsta za ribolov Novog Zelanda i Australije.
• Noviji službenih FAO podaci o ukupnom svjetskom ulovu ne postoje.

Porodica: Gadidae – mekušice, tovarke (bakalari)

• Pretežno nastanjuju umjerene i hladne vode (uglavnom sjeverna hemisfera).
• Obuhvaća 24 vrste raspoređene u 12 rodova, većinom gospodarski značajne.
• Imaju najčešće tri dorzalne i dvije podrepne peraje (kao npr. kod jadranskih rodova Gadiculus, Merlangius, Micromesistius i Trisopterus), a većina ima pipak ispod brade.
• Veliki fekunditet rezultira visokom gustoćom populacije što ih čini relativno otpornima na veliki ribolovni napor.

Gadus morhua – atlantski bakalar (Eng. – Atlantic cod)

• Rasprostranjen je u sjevernom Atlantiku (istočni i zapadni dio).
• Bentopelagičan je, oceanodroman, s rasponom dubine od 0-600 m (uglavnom 150-200 m).
• Zalazi i u boćate vode.
• Sjeverno more je najznačajnije područje razmnožavanja u istočnom Atlantiku, uglavnom u plitkom (< 50 m) dijelu.
• Jedna je od komercijalno najvažnijih vrsta riba (“morska govedina").
• Najviše ga izlovljavaju Island i Norveška.
• Ukupni svjetski ulov 2022. iznosio je 1.074.749 tona.
• Uzgaja se, najviše u Norveškoj, 2022. - 5.116 tona.
• Predatorska je vrsta; hrani se raznim beskralježnjacima i ribom (kao što su kapelin i haringa), a može biti i kanibal.

Gadus macrocephalus - pacifički bakalar (Eng. – Pacific cod)

• Rasprostranjen je u sjevernom Pacifiku (zapadni i istočni dio).
• SAD, Rusija i Japan imaju najveće ulove.
• Ova vrsta ima visoku stopu rasta i prirodnu smrtnost, što joj omogućuje da podnese veliki ribolovni napor.
• Ukupni svjetski ulov 2022. - 382.635 tona.

Gadus chalcogrammus - aljaška kolja (Eng. - Alaska pollock)

• Široko je rasprostranjena u hladnim i umjerenim vodama sjevernog Pacifika (istočni i zapadni dio).
• Identificirano je 12 stockova ove vrste.
• Hrani se rakovima i ribama (haringa, kapelin, losos).
• Najzastupljenija je demerzalna vrsta u svjetskim ulovima.
• Rusija, SAD i Japan najviše je love.
• Ulov 2022. iznosio je 3.359.000 tona.

Pollachius virens – kolja, crni bakalar (Eng. – saithe (=pollock)

• Rasprostranjen je u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom Atlantiku.
• Važna je komercijalna vrsta, a većina ulova potječe iz sjeveroistočnog Atlantika.
• Norveška, Island i Francuska najviše ih izlovljavaju.
• Ulov 2022. iznosio je 341.507 tona.

Melanogrammus aeglefinus – kolja (Eng. – haddock)

• Rasprostranjen je u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom Atlantiku.
• Predstavlja važnu ciljanu vrstu u ribolovu sjevernih dijelova Atlantika.
• Najveći ulovi su u Velikoj Britaniji i Norveškoj.
• Ulov 2022. iznosio je 309.345 tona.

Trisopterus esmarkii – norveški pišmolj (Eng. – Norway pout)

• Rasprostranjen je u sjeveroistočnom Atlantiku.
• Danska i Norveška imaju najveće ulove.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je 36.157 tona.

Trisopterus capelanus – ugotica (Eng. – poor cod)

• Rasprostranjena je u istočnom Atlantiku i Mediteranu.
• U Jadranu je rasprostranjena posvuda, osim na većim dubinama južnog Jadrana
• To je česta vrsta u jadranskom koćarskom ribolovu, a manje se lovi mrežama stajačicama, parangalima i sitnim udičarskim alatom.
• Ulov ove vrste u RH je ~ 30 t godišnje u RH, a u cijelom Mediteranu je ~ 1.000 t godišnje.

Merlangius merlangus – pišmolj (molet) (Eng. – whiting)

• Rasprostranjen je u sjeveroistočnom Atlantiku, Mediteranu i Crnom moru.
• Preferira plića područja: 30-100 m
• Najviše se lovi u Atlantiku, a najveći godišnji ulovi imaju Velika Britanija, Francuska i Turska
• Ukupni svjetski ulov 2022. iznosio je 37.147 tona
• Rasprostranjen je uglavnom u sjevernom dijelu Jadrana, a slabije u srednjem; ulov u RH je ~ 50 tona.

Micromesistius poutassou – ugotica pučinka (Eng. – blue whiting)

• Rasprostranjena je u sjeverozapadnom i sjeveroistočnom Atlantiku, zapadnom i centralnom Mediteranu (uključujući i Jadran).
• Bati pelagička je vrsta, oceanodromna, a raspon dubine joj je 150-3.000 m, obično 300-400 m.
• Zemlje s najvećim ulovima su Norveška i Rusija.
• Većina ulova dolazi iz sjeveroistočnog Atlantika.
• Svjetski ulov 2022. iznosio je1.043.175 tona.
• U Jadranu je rasprostranjena uglavnom u južnom dijelu, a u srednjem dijelu u Jabučkoj kotlini; ulov u RH iznosi ~ 5 tž.

Micromesistius australis – australska ugotica (Eng. – southern blue whiting)

• Rasprostranjena je u dvije odvojene populacije: M. a. australis u vodama oko Južne Amerike (južni dio) i M. a. pallidus oko Novog Zelanda
• Bentopelagična je, oceanodromna, a dubine joj se kreću od 50-900 m, obično 200-400 m.
• Najviše se lovi u Argentini i na Novom Zelandu
• Ulov 2022. iznosio je 38.878 tona.

Migracije riba

• Organizirano kretanje većeg broja jedinki iste vrste iz jednog životnog prostora u drugi u točno određeno vrijeme i životnoj dobi.
• Prema smjeru, mogu biti vertikalne i horizontalne; prema periodičnosti, mogu biti dnevne, sezonske, godišnje ili jednom u životu (kao što je slučaj s pacifičkim lososima).

Uzroci migracija riba

• Uzroci migracija su raznoliki: prostor za razmnožavanje, područje hranjenja, mjesto za prezimljavanje, itd.
• Migracije radi traženja mjesta za prezimljavanje: ribe su hladnokrvne životinje i ugibaju ako se temperatura vode snizi više od temperature koju mogu podnijeti. Neke vrste izbjegavaju opasnost tako da zimi prestanu hraniti, nepokretno leže na dnu ili se zakopaju duboko u mulj dok se temperatura ne povisi.
• Migracije radi traženja prostora za razmnožavanje su najčešći uzrok migracija; najpoznatije vrste koje poduzimaju takve migracije su jegulja (Anguilla anguilla) i atlantski losos (Salmo salar).
• Migracije radi traženja hrane mogu biti dnevne (obično vertikalne) ili sezonske, a ovise i o fazama životnog ciklusa kod nekih vrsta, npr. oslića (Merluccius merluccius).

Tipovi migracija riba

• POTAMODROMNE vrste migriraju unutar slatkih voda, uglavnom uzvodno radi mriještenja (kao npr. neke vrste jesetri i šarana).
• DIADROMNE vrste migriraju između mora i slatkih voda:
  • Anadromne provode većinu svog životnog vijeka u moru, a u slatku vodu dolaze samo radi mrijesta (primjer je losos).
  • Katadromne provode većinu svog životnog vijeka u slatkoj vodi, a u more dolaze samo radi mrijesta (primjer je jegulja).
  • Amfidromne u određenoj fazi životnog ciklusa migriraju iz slanih u slatke vode i obratno, but ne radi mrijesta (primjerice neke vrste morskih pasa).
• OCEANODROMNE vrste migriraju u slanim vodama to jest morima i oceanima.

Migracije male pelagičke ribe

• Eng. forage fish (krmna riba) je ribarski termin za vrste koje imaju značajnu ulogu kao plijen za predatore, tj. one vrste koje se nalaze pri dnu hranidbenog lanca (planktivore).
• Mala pelagička (plava) riba često migrira između područja gdje se razmnožavaju, rastu i hrane. Određeni stock često putuje u trokutu između ovih područja, kao što je slučaj kod srdele, haringe, inćuna, papalina i kapelina.

Visoko migratorne vrste

• Izraz visoko migratorne vrste (eng. highly migratory species, HMS) obuhvaća tune i vrste slične tunama, te oceanske vrste morskih pasa, dupina i ostalih kitova.
• Ove oceanodromne vrste nalaze se na samom vrhu hranidbenog lanca te migrira na značajne, iako promjenjive, udaljenosti po oceanima radi traženja hrane (često male plave ribe) ili radi razmnožavanja, i imaju široku geografsku rasprostranjenost.

Anadromne vrste riba

• Anadromne vrste migriraju iz mora u rijeke radi razmnožavanja.
• Među najvažnije anadromne ribe spadaju lososi (Salmonidae) i jesetre (Acipenseridae).
• Ovi su organizmi među najugroženijima, dijelom zbog komercijalnog i sportskog izlova, a dijelom zbog gubitka staništa i zagađenja.

Salmonidae - pastrve, Lososi

• Salmonidae su uglavnom anadromne vrste. Međutim, postoje i vrste koje mogu opstati samo u slatkim vodama.
• Izuzetno su važne za ribolov u sjevernopacifičkim područjima, kako komercijalno, tako i sportsko-rekreacijski.
• Stockovi se uglavnom smanjuju, jedino su na Aljasci još uvijek relativno brojni.

Oncorhynchus gorbuscha - ružičasti losos (grbavac)

• Rusprostranjen je u zapadnom i istočnom Pacifiku te je unesen u rijeke koje se ulijevaju u Bijelo i Barentsovo more u Atlantiku.
• Zemlje s najvećim ulovima su Rusija i SAD.
• Ukupni ulov 2022. godine iznosio je 249.326 tona.

Oncorhynchus keta - Losos pas (Eng. - chum(=dog=keta) salmon)

• Rasprostranjen je u Pacifiku, sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu.
• Zemlje s najvećim ulovima su Japan i SAD.
• Godišnji ulov 2022 iznosio je 208.115 tona.

Oncorhynchus nerka - Losos crveni (Eng. - sockeye(=red) salmon)

• Rasprostranjen je u Pacifiku (Hokkaido, Ohotsko more, Kamčatka te od Aljaske do sjeverne Kalifornije) te je poribljavanjem unesen u veći broj jezera u Japanu.
• Zemlje s najvećim ulovima su Rusija i SAD.
• Ukupni svjetski ulov 2022 iznosio je 217.197 tona.

Oncorhynchus kisutch - Srebrni losos (Eng. - coho(=silver) salmon)

• Rasprostranjen je u Pacifiku te u rijekama s Kamčatke, preko Aljaske do Kalifornije.
• Zemlje s najvećim ulovima su SAD i Rusija.
• Ukupni ulov 2022 iznosio je 16.059 tona dok je uzgoj iznosio 262.014 tona.

Oncorhynchus tshawytscha - Kraljevski losos (Eng. - chinook(=king=spring) salmon)

• Rasprostranjen je u Pacifiku, u velikim rijekama od Kamčatke do Kalifornije.
• Vrsta je unesena u mnoge rijeke, ali se uspješno razmnožava samo na Novom Zelandu.
• Zemlje koje najviše izlovljavaju su SAD i Rusija.
• Ukupni ulov 2022 iznosio je 7.070 tona, dok je uzgoj iznosio 15.120 tona.

Atlantski losos (Salmo salar)

• Vrsta je naširoko rasprostranjena u Atlantiku, atlantskim obalama Europe (od Barentsovog mora, sjeverne Norveške i Baltika do sjevernog Portugala, oko Islanda i južnog Grenlanda). Nema ga u Mediteranu.
• Zemlje s najvećim ulovima su Finska i Irska.
• Ukupni ulov 2022. – 1.160 t, uzgoj – 2.869.418 t.

Jesetrovke (Acipenseridae)

• Ukupno postoje četiri roda s 26 vrsta. Pod nazivom jesetre (eng. sturgeon), u užem smislu, podrazumijevaju se samo rodovi Acipenser i Huso.
• Tijelo im je prekriveno koštanim pločama (ili štitonošama), imaju heterocerkalnu repnu peraju, a i ako spadaju u koštunjače, kostur im je većinom izgrađen od hrskavice. Mogu biti stariji od 200 milijuna godina te se smatraju živim fosilima.
• Slabo razvijene oči, a važnu ulogu u traženju hrane imaju brkovi.
• Žive na sjevernoj hemisferi po velikim rijekama i jezerima, a neke vrste ulaze i u oceane.
• Južnije od ekvatora nemaju prirodnih populacija (žive isključivo na sjevernoj hemisferi), te se pokušavaju uzgajati u Urugvaju (Južna Afrika).
• Uglavnom su anadromne, razmnožavaju se u slatkim vodama (u 3-6 godišnjim fazama), a hrane se u bočatim vodama te provode bitne migracije duž obale.
• Gotovo sve vrste ove porodice su ugrožene i/ili na granici izumiranja zbog kombinacije destruiranja prirodnog staništa, pretjeranog izlova i onečišćenja.
• Ribolov ovih vrsta je najznačajniji u Rusiji i susjednim zemljama uz Kaspijsko jezero.
• U velikoj mjeri se koriste za dobivanje kavijara, sirove i soljene ikre zreli ženski jedinki, što predstavlja delikatesu (cijena beluga kavijara 6.000-12.000 EUR/kg).

Acipenser stellatus - zvjezdasta jesetra (pastuga, sevruga)

• Rasprostranjena je u Kaspijskom jezeru, Azovskom i Egejskom moru te Jadranu (gdje je jako rijetka), odakle se seli u rijeke.
• Proizvodi vrlo cijenjeni sevruga kavijar.
• Kritično je ugrožena vrsta (IUCN CR). Godine 2009. zabilježen je ulov od 18 tona (posljednji FAO podatak).

Dunavska (ruska) jesetra (Acipenser gueldenstaedtii)

• Živi u Kaspijskom, Crnom i Azovskom moru i rijekama koje se u njih ulijevaju.
• Vrlo je cijenjen osetra kavijar (drugi po cijeni i kvaliteti).
• Prije se najviše izlovljavala u Rusiji, no danas su ulovi rijetki (70-ih, 1977. i 11 980 t).
• Ukupni svjetski ulovi opadaju ( 2012. - 113 t (zadnji FAO ulov), uzgoj je 219 t (IUCN CR).

Acipenser sturio - Atlantska jesetra

• Rasprostranjena na atlantskoj obali od Maroka do sjeverne Norveške, sjeverne obale Mediterana (rijetka i u Jadranu) i Crnog mora.
• Kritično je ugrožena vrsta, pred izumiranjem (IUCN CR).
• Zadnji registrirani ulov vrste od strane FAO-a bio je 2012. (22 t).

Acipenser naccarii - Tupnosna jesetra

• Utvrđena je samo u Jadranskom moru i smatra se jadranskim endemom.
• Vrlo je rijetka. Javlja se u najsjevernijem dijelu Jadrana i u rijekama sjeverne Italije, uz obale Hrvatske, Crne Gore i Albanije. Istrebljena je!
• Umjetno razmnožavanje se provodi u ribogojilištima u Italiji od 1988 radi poribljavanja i povećanja populacije.
• Vrsta je kritično ugrožena zbog izuzimanja iz rijeka sjeverne Italije, zagađenja, brana.... (IUCN CR).

Huso huso - Moruna

• Rasprostranjena u Crnom, Azovskom i Kaspijskom jezeru te Jadranskom moru (vrlo rijetka).
• Iznimno cijenjen beluga (crni) kavijar
• Nema registriranih ulova (2009.- 46t - zadnji podatak FAO)
• Uzgoj takvih vrsta se odnosi na hibridnu vrstu dobivenu iz H. huso (zenke) i A. ruthenus (muzjaka) uspjesan uzgoj i vrlo kvalitetna jaja.
• (IUCN CR) - kriticno ugrozena vrsta

Huso dauricus - Kaluga

• Rasprostranjenost - rijeka Amur s okolnim jezerima te priobalna područja Okhotskog i Japanskog mora.
• SSSR je zabranio izlov jos 1958, a u Kini je jos izlovljavaju.
• (IUCN CR) - kriticno ugrozena vrsta

Katadromne vrste riba

• Katadromne vrste migriraju iz rijeka u more radi razmnožavanja.
• Porodica jeguljki (Anguillidae) je komercijalno najznačajnija.

Anguilla anguilla - Europska jegulja

• Nastanjuje Atlantik, Crno i Azovsko more te Mediteran.
• Izlovljava se za prehranu, ali i za uzgoj, pogotovo u Japanu.
• Ukupni svjetski ulov 2022: 3.131 tona dok je uzgoj iznosio 5.135 tona (IUCN CR).

Anguilla japonica - Japanska jegulja

• Rasprostranjena na pacifičkoj obali Japana i južnije do otoka Hainan i sjevernih Filipina.
• Vrsta je od velike komercijalna vrijednost (jedna od najskupljih riba u Japanu) te se uvozi i u druga područja (Kambodža, Tajland, Brazil).
• Svjetski godišnji ulov je 94 tone, a uzgoj je 322.487 tona (IUCN CR).

Morske kornjače

• Većina vrsta morskih kornjača rasprostranjena je u tropskim i suptropskim oceanima.
• Morske kornjače su dugovječne, sporo rastuće i imaju kompleksan životni ciklus.
• Negativni utjecaji na život kornjača su najviše antropogenog porijekla. Ugrožena su područja gniježđenja (plaže, turizam) i same životinje (izlov radi mesa, ulja, karapaksa), a poseban problem predstavlja zagađenje morskog okoliša.
• Glavni uzrok smrti morskih kornjača su slučajni ulovi u različite ribolovne alate (parangali i povlačne mreže).
• Postoji 7 vrsta morskih kornjača, od kojih 3 dolaze u Jadran. To su: • Cheloniidae – prave želve
• Caretta caretta – glavata želva
• Chelonia mydas – zelena (golema) želva
• Eretmochelys imbricata
• Lepidochelys kempi
• Lepidochelys olivacea
• Natator depressus • Dermochelyidae - usminjače • Dermochelys coriacea – sedmopruga usminjača (ponekad u Jadranu)

Dermochelys coriacea – Sedmopruga usminjača (Eng. – leatherback turtle)

• Najveća je među živućim morskim kornjačama
• Specifična po kožnatom oklopu
• Kozmopolitska vrsta; ima najšire područje rasprostranjenosti

Caretta caretta – Glavata želva (Eng. – loggerhead turtle)

• Široko je rasprostranjena u tropskim, suptropskim i umjerenim (16-20°C, nikada ispod 10°C) područjima oceana.
• Migrira radi hranjenja, razmnožavanja i polaganja jaja
• Glavata želva je najčešća vrsta u Mediteranu. Kornjače su zaštićene zakonom, ali populacija je ugrožena.
• Stradavaju slučajno u ribarskim mrežama, u koćama u Jadranu.
• Koristi se meso, jaja, koža i mast
• 2 para prefrontalnih pločica
• 5 lateralnih pločica
• 2 pandže na perajama

Chelonia mydas – Zelena želva (Eng. – green turtle)

• Široko rasprostranjena u toplim područjima, blizu obala.
• Jedina biljojedna vrsta
• Ugrožena vrsta te zaštićena zakonom.
• Uglavnom se izlovaljava zbog mesa.
• 1 par prefrontalnih pločica
• 4 lateralne pločice
• 1 pandža na perajama

Morske kornjače su zaštićene u većini zemalja. Morske kornjače su proglašene zaštićenim životinjskim vrstama u RH.

Morski sisavci

• Morski sisavci su među najugroženijim morskim organizmima.
• Najveća prijetnja je slučajni ulov, no komercijalni izlov je i dalje prisutan/dopušten.
• Uzroci masovnih uginuća: promet brodova, nove bolesti, cvjetanja algi, klimatske promjene, zagađenje, degradacija i destrukcija prirodnog staništa, zvučna ometanja.

Kitovi

• Kitovi spadaju u morske sisavce (+ tuljani, morževi i morske krave)
• Najviše se izlovljavaju meso, kosti, jetra, zubi, spermacet. - U 50-im godinama činili su 10% svjetskog ulova, danas 1%.
• IWC (eng. International Whale Commision), osnovan 1946. –zaštita kitova i ukidanje ribolovnih flota za njihov izlov.
• Neke zemlje poput Japana i Rusije se toga ne pridržavaju, a Norveška i Island traže da im se dozvole kvote za izlov kitova.
• Danas se pod strogom kontrolom lovi 30 vrsta kitova.
• Ulov - harpuni (obični, eksplozivni, električni), automatski topovi (Norveška)
• Većina ulova na području Antarktike (> 60%)
• Prema veličini dijele se na male (< 4 m), srednje (4-10 m) i velike (> 10 m)
• Sistematski se dijele na usane (Mysticeti) i zubane (Odontoceti)

Podred: Mysticeti (kitovi usani)

• Općenito su to veliki kitovi kod kojih ženke narastu veće nego mužjaci.
• Najmanji predstavnik je patuljasti kit (Caperea marginata), a najveći je plavetni kit (Balaenoptera musculus)
• U ustima usani imaju krute ploče od keratina umjesto zubi
• Usani se hrane tako da uzimaju u usnu šupljinu veliku količinu vode i procjeđuju je kroz resaste usi koje zadržavaju malu ribu ili beskralježnjake.
• Podred Mysticeti obuhvaća 4 porodice sa 13 vrsta: Balaenidae (glatki kitovi), Neobalaenidae (patuljasti glatki k.), Eschrishtiidae (sivi kitovi) i Balaenopteridae (brazdasti kitovi).

Balaenoptera musculus – Plavetni kit

• Rasprostranjenost: Sva područja od ekvatora do polova (najbliže polovima uglavnom ljeti).
• Hrani se krillom, uvršten je na IUCN Crvenu listu kao ugrožena vrsta (endangered)

Balaenoptera physalus - Kit perajar

• Raspro