Političke institucije, akteri i procesi -- 1. kolokvij PDF

**Političke institucije, akteri i procesi -- 1.kolokvij** **Demokracija** je vladavina većine, u kojoj suverenitet pripada narodu. Demokratski sustavi u Europi uspostavljali su se snažnije nakon francuske revolucije 1789. nakon rušenja apsolutnih monarhija. U posljednje dvije stotine godina pokaz...

**Političke institucije, akteri i procesi -- 1.kolokvij** **Demokracija** je vladavina većine, u kojoj suverenitet pripada narodu. Demokratski sustavi u Europi uspostavljali su se snažnije nakon francuske revolucije 1789. nakon rušenja apsolutnih monarhija. U posljednje dvije stotine godina pokazalo se da je demokracija model vladavine kojemu teži većina naroda. U 20. stoljeću su je ugrožavali i ugrozili različiti oblici totalitarizma odnosno različite diktature, bilo komunističke bilo fašističke. **Povijest demokracije** 1. **Demokracija u antici** - U antičkim polisima demokracija je bila izravna vladavina naroda. Građani su odlučivali o svemu u skupštini. Postojao je identitet onih koji vladaju i koji se pokoravaju jer su naizmjence svi i vladali i pokoravali se. Ždrijebom su se odabirali članovi demokratskih tijela, nitko nije mogao više puta obavljati svoje dužnosti, osim vojničkih, aa službe su trajale kratko i bile su plaćene tako da su ih mogli obavljati i siromašni građani. - Demos - građani i zajednica unutar polisa -- sudjeluju u političkom životu polisa (ženama, robovima i strancima zabranjeno) - Ethnos - šira etnička ili kulturna skupine - Polis - osnovna jedinica društvenog i političkog života u antičkoj Grčkoj, imala je svoj vlastiti politički sustav, zakonodavstvo i institucije 2. **Srednji vijek -- građanske republike** - Građanske republike -- Venecija, Firenca, Geneva - grad-države u kojima su građani imali određena prava sudjelovanja u vlasti, često kroz skupštine ili vijeća. - Građanske republike su se temeljile na ideji suvereniteta građana, a njihove institucije često su uključivale izborne organe, što je omogućilo aktivno sudjelovanje građana u donošenju odluka. Moć je uglavnom bila ograničena na određene društvene klase, kao što su bogati trgovci i plemići, dok su siromašniji slojevi stanovništva bili isključeni iz političkog života. - Ograničeni opseg demokratizacije, ali su predstavljale su važne korake u oblikovanju modernih demokratskih sustava -- omogućile su građanima da sudjeluju u politici i ograničile vlast kraljeva. One su postavile temelje za izborne sustave i institucije koje će oblikovati moderne demokracije. Također su potaknule razmišljanje o pravima i slobodama, što je pomoglo širenju liberalnih ideja i pripremilo teren za kasnije političke promjene. 3. **Otkriće Amerike i ideje liberalizma** - Otkriće Amerike 1492. godine imalo je značajan utjecaj na razvoj demokracije i ideja liberalizma -- otvorili su se novi prostori za trgovinu i kolonizaciju, što je potaknulo ekonomski rast i jačanje srednje klase, koja je često tražila veće političke slobode i prava. - Susret s novim kulturama i društvenim sustavima potaknuo je promišljanje o ljudskim pravima i slobodama, što je dovelo do širenja liberalnih ideja o individualnim pravima i vladavini naroda. - **Liberalizam** -- politička ideologija za koju je sloboda temeljni kriterij vrednovanja ljudskog djelovanja i svih društvenih ustanova. **Demokratska tranzicija** odnosi se na proces prelaska iz autoritarnog ili nedemokratskog režima u demokratski sustav. Ovaj proces može uključivati promjene u političkim institucijama, zakonodavstvu i društvenim normama. **Demokratska tranzicija u Hrvatskoj** započela je krajem 1980-ih, a kulminirala je u ranim 1990-ima, tijekom procesa raspada SFRJ. Hrvatska je 1980-ih još bila dio SFRJ, koja se suočavala s političkom i ekonomskom krizom. Nacionalne tenzije su rasle, a građani su tražili veće političke slobode i samoupravu. Godine 1989. osnovane su prve demokratske političke stranke, uključujući HDZ, koja je zagovarala nacionalne interese i neovisnost. Prvi višestranački izbori održani su u svibnju 1990. HDZ je osvojio većinu, što je označilo prekretnicu u političkom životu Hrvatske. U lipnju 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost. Rat je značajno otežao proces tranzicije. Korijeni demokracije kakvu danas poznajemo nastali su u srednjem vijeku otkrićem Amerike. Tada se događa preobrazba društva zbog industrijalizacije -- događa se ekonomski rast i urbanizacija, što dovodi do jačanja srednje klase koja teži većim političkim pravima i sudjelovanju - stanovništvo odlazi u gradove, ideja demokracije jača. Vladavina naroda kao vladavina građana -- vladari nisu kraljevi, kneževi i sl., već mi svi. **Tipovi demokracije:** 1. **Liberalna (demokracija zapadnog tipa**) Karakteriziraju je: - Opći slobodni izbori, tajno glasovanje - Trodioba vlasti - Poštivanje temeljnih prava - Predstavnički (reprezentativni sustav) 2. **Izravna demokracija** - Građani direktno sudjeluju u donošenju odluka, umjesto da biraju predstavnike koji će to činiti u njihovo ime (referendumi, inicijative) - Kao tip nije nigdje primijenjena, ali je u Švicarskoj u velikoj mjeri (referendumski model, nije potrebno donositi toliko važnih političkih odluka kao u Hrvatskoj) 3. **Pučka (narodna) demokracija** - Krajnje lijeva/komunistička demokracija - Vlast proizlazi iz naroda -- nemaju slobodne izbore, temeljna prava, trodioba vlasti formalno postoji ali u praksi ne - Sjeverna Koreja, Kongo **Prednosti i deficiti demokracije** 1. **Transparentnost** - građani imaju pristup informacijama o radu vlade, što smanjuje mogućnost zloupotrebe moći (to bi trebalo biti tako ali često nije?) 2. **Reprezentativnost** - različite društvene skupine su zastupljene u vlasti, omogućujući svima da budu dio političkog procesa. U stvarnosti neke grupe mogu biti zanemarene, što može rezultirati osjećajem isključenosti i nezadovoljstvom. 3. **Učinkovitost** - demokratske vlasti se trude ispuniti potrebe građana kako bi osigurale svoj politički opstanak. No, proces donošenja odluka može biti spor i neefikasan zbog potrebe za konsenzusom, što može otežati brzu reakciju na krizne situacije ili važne društvene probleme. 4. **Legitimnost** - vlasti dobivaju svoje pravo na upravljanje putem slobodnih izbora, što im daje legitimitet i podršku naroda. Niska razina političkog angažmana ili polarizacija među građanima može smanjiti legitimitet odluka, dovodeći do sumnje u sposobnost institucija da predstavljaju interese svih. Kritika zakonodavnih sustava i procesa: Netransparentnost, nelegitimnost, neučinkovitost (neprimjenjivost) **Izazovi transparentnosti:** \- Javnost vladavine \- Odgovornost \- odnos vlasti i građana \- vlast i oporba \- Tajnost odluka i podataka **Obilježja suvremene demokracije (liberalno-demokratski sustav):** 1. Više od jedne stranke natječe se za političku vlast 2. Natjecanje za političku vlast je otvoreno, a ne tajno, i zasnovano je na uspostavljenim i prihvaćenim procedurama, uključujući izbore 3. Ulazak na položaje relativno je otvoren 4. Postoje periodični izbori zasnivani na općem pravu glasa 5. Grupe za pristanak mogu utjecati na odluke vlade, a sindikati i druge dobrovoljne udruge nisu podvrgnuti kontroli vlade 6. Građanske slobode priznate su i zaštićene u pol. sustavu, što znači da postoji neovisnost i sloboda masovnih medija iako vlada može posjedovati neke medije 7. Postoji neki oblik podjele vlasti u kojem predstavnička skupština ima neki oblik kontrole nad izvršnom vlašću, a sudstvo je neovisno i o izvršnoj i o zakonodavnoj vlasti 1. Dogovor 2. Većina 3. Autortitet **Demokratski politički sustav po svojem je temeljnom načelu pluralistički**. To znači da je\ u igri više ili mnoštvo političkih subjekata i natjecatelja na političkom tržištu ideja i interesa.\ Demokratski politički sustav polje je različitih interesa. Opći interes je onaj koji se odnosi na\ cjelinu tj. politički sustav, a posebni na pojedinca ili grupu. Nema općeg interesa bez posebnog,\ niti posebnog bez općeg. Ako je demokratski politički sustav polje različitih interesa, narod kao\ cjelina, građani, publika, nastoje se u segmentiranom ili stratificiranom društvu interesno\ organizirati u političke stranke, interesne grupe i grupe za pritisak. Demokratsko društvo svoju političku utakmicu igra preko različitih političkih momčadi ili političkih stranaka. Političke stranke su interesna udruženja građana radi osvajanja vlasti i političke organizacije društva. Interesne grupe su grupe u političkom sustavu, koje se metodom *utjecaja* bore za neki interes, a grupe za pritisak su grupe koje svoj interes nastoje provesti različitim oblicima pritiska. Interesi različitih političkih stranaka naroda i politička volja građana izražavaju se na izborima. Izbori su način očitovanja političke volje građana, izražavanja njihovih interesa ili kupovanje stranačkih političkih ponuda. Njima se oblikuje demokratska politička vlast, ustanovljuju politička tijela i politička reprezentacija građana. Izbori su važni zato jer su oni jedini mehanizam političke participacije koji je dostupan svim građanima, zato jer izravno utječu na oblikovanje upravljačke elite (jer se njima izravno ili neizravno određuje sastav zakonodavne ili izvršne vlasti), te zato što su izbori sredstvo legitimiranja poretka, pribavljanja aktivnog pristanka građana. Uz sve to, izbori su najvažniji način na koji se odvijaju aukobi klasa i društvenih grupa u demokraciji. **Demokratska vlast se temelji na načelu diobe vlasti. Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.** Počiva na *kontroli* javnosti i oporbe, kako parlamentarne tako i izvanparlamentarne. Demokratski sustav se legitimira prihvaćanjem vlasti na temelju zakonskih zasada. Takav sustav počiva na proceduri odnosno stvaranju uvjeta prihvaćanja odluka uz odsustvo bilo kakve prisile, pa se na taj način stvara i legitimna moć odlučivanja. Što se političkih procedura tiče, njihov je zadatak objedinjavanje i integriranje nekog političkog tijela. Primjerice, politički izbori su tip procedure ustanovljavanja političkih tijela.\ Demokratski politički sustav počiva na konsenzusu, odnosno suglasnosti oko neke javne\ stvari ili javnog interesa. Demokratski politički sustav posredovan je političkom komunikacijom\ i djelovanjem javnosti. Komunikacije su međusobna djelovanja unutar političkog sustava.\ Političko i svako drugo komuniciranje u demokratskom društvu odvija se sredstvima masovnog\ priopćavanja, preko kojih se izražavaju stavovi i mišljenja javnosti i javne vlasti. Okosnicu\ demokratskog političkog sustava tvori slobodna i autonomna demokratska javnost s razvijenom\ demokratskom političkom kulturom, i tolerancijom kao načinom održavanja načela raznolikosti i\ pluraliteta. **Utjecaj promjene društvenih odnosa na demokraciju** 1. **Privatizacija** **Privatizacija** je proces prebacivanja vlasništva ili kontrole nad javnim poduzećima i uslugama u ruke privatnih subjekata ili investitora. Ovaj proces utječe na oblik i sadržaj demokracije na različite načine: može stvoriti nove ekonomske elite koje jačaju svoj politički utjecaj, što može smanjiti odgovornost vlasti prema građanima i javnim interesima. Smanjenje državne kontrole nad gospodarstvom može olakšati tržišne mehanizme i povećati političke slobode. Privatizacija može potaknuti i veći stupanj odgovornosti i transparentnosti vlasti, dok istovremeno mijenja način na koji građani percipiraju vlast i potiče politički angažman. Privatizacija u Hrvatskoj započela je krajem 1980-ih i nastavila se tijekom 1990-ih, posebno nakon stjecanja neovisnosti 1991. godine. Tada je Hrvatska je započela s reformama koje su uključivale privatizaciju državnih poduzeća, te je uveden zakon o privatizaciji, a mnoge tvrtke počele su se prodavati ili pretvarati u privatne subjekte. Primjer: prodaja Hrvatskog telekoma (HT) njemačkoj telekomunikacijskoj kompaniji Deutsche Telekom (DT) 2001. godine. Privatizacija HT-a bila je dio šireg procesa reformi i privatizacija koje su se provodile uoči pristupanja EU. Povećanje stranih ulaganja, kao što je bila prodaja HT-a, pomoglo je u jačanju hrvatske ekonomije i stvorilo temelje za daljnji razvoj, što je bilo ključno za pristupanje EU. 2. **Globalizacija** **Globalizacija** se temelji na ideji da će svaka država (a samim tim i građani koji u njoj žive) profitirati od sve veće ekonomske međupovezanosti svijeta, kroz fokusiranje na stvaranje onoga u čemu je najbolja, dok će ostale potrebe zadovoljavati razmjenom s drugim državama koje su efikasnije u stvaranju drugih dobara i usluga. Ova ekonomska razmjena trebala bi dovesti do političke suradnje koja je vođena kompromisnim djelovanjem. Globalizacija je najjača u 20.st (otvaranjee trgovačkih sfera, potpisivanje sporazuma, razvoj interneta i telekomunikacija). Globalizacija ima vrijednost, važnost i neizbježan utjecaj na jačanje procesa demokratizacije unutar jedne nacije ili države. Razvija se duh otvorenosti, transparentnosti, dobrog upravljanja, participacije javnosti (demokracije) temeljene na razvoju civilnog društva i ljudskih prava, što se sve smatra karakteristikama demokratizacije. Moderno globalizacijsko društvo vjeruje da mora promovirati demokratske vrijednosti u svom okruženju i javnom diskursu. Globalizacija je u određenoj mjeri nametnula ostatku svijeta implementaciju zapadnih društvenih vrijednosti. 3. **Mediji** **Mediji** imaju ključan utjecaj na oblik i sadržaj demokracije jer djeluju kao \"četvrta vlast\" koja nadzire rad vlasti i potiče odgovornost. Slobodni i neovisni mediji omogućuju razmjenu informacija i ideja, što potiče javnu raspravu i sudjelovanje građana u političkim procesima. Ipak, koncentracija medijske moći može dovesti do pristranosti i dezinformacija, što ugrožava demokratske vrijednosti. Digitalizacija i društveni mediji također su promijenili način dijeljenja informacija, omogućujući bržu mobilizaciju, ali i širenje lažnih vijesti. Zaključno, mediji su od vitalne važnosti za demokraciju, ali njihov utjecaj može biti i pozitivan i negativan, ovisno o okolnostima. 4. **Kulturna revolucija 1968.** **Kulturna revolucija 1968. godine** značajno je utjecala na demokraciju potičući angažman mladih ljudi i jačajući političku svijest. Protesti su zahtijevali reforme u obrazovanju i otvorili prostor za razne društvene pokrete, uključujući feminizam i antirasizam, koji su obogatili demokratski diskurs. Također su kritizirali autoritarne režime i promicali vrijednosti slobode i ljudskih prava. Sve to dovelo je do jačanja demokratskih načela i većeg sudjelovanja građana u političkom životu. **Institucije demokratske države -- zakonodavne, institucije izvršne vlasti, sudstvo, uprava, lokalna samouprava, izborni i stranački sustav.** **Zakonodavne institucije -- parlament, skupština** Sve demokratske države imaju neki oblik zakonodavne skupštine. One se različito nazivaju te imaju različit položaj i strukturu u političkom sustavu. Mogu biti jednodomne i dvodomne. U najvećem broju demokracija postoje dvodomne skupštine, a u federalnim sustavima u drugom domu su predstavnici federalnih jedinica (SAD, Njemačka). Većina europskih država ima parlamentarne sustave. **Parlament je središnja institucija suvremene demokratske države i veliki nacionalni forum javnog raspravljanja.** Parlament je demokratska i zakonodavna ustanova odnosno zastupničko tijelo naroda preko kojega on izražava svoju volju. Predstavnici naroda biraju svoje zastupnike u parlamentu na neposrednim i tajnim izborima. Parlament je sinonim demokracije. U demokratskom tipu vladavine govori se o parlamentarnom sustavu ili parlamentarnoj demokraciji. Narod organiziran u različite političke stranke izražava svoju političku volju na višestranačkim ili kompetitivnim izborima. Djelovanje stranaka i izbori za parlament omogućeni su ustavom i zakonom o izborima, zakonom o strankama. One stranke i kandidati koji ispune prohibitivn klauzulu ulaze u parlament kao demokratsko i zakonodavno tijelo naroda. Parlament je, dakle, političko predstavništvo naroda (politička reprezentacija). Parlament ima zakonodavnu, kreativnu (izvodi vlada), kontrolnu (nadzire vladu i upravu),\ zakonodavnu (donosi zakone) funkciju, određuje i potvrđuje proračun, raspravlja o političkim\ pitanjima važnim za politički život naroda i države. Parlament, nadalje, ima funkciju artikulacije\ (artikulira javno mišljenje i interese) **Što je *parlamentarizam*?** Parlamentarizam je predstavnički sustav vladanja u čijem je\ središtu *parlament* kao predstavničko tijelo naroda i izraz narodnoga suvereniteta, posredno\ izraženoga prijeko narodnih zastupnika. **Osnovne funkcije parlamenta:** 1. **Zakonodavna** - Najvažnija funkcija parlamenta - Parlament je zakonodavno tijelo -- donosi zakone kao opće i obvezujuće norme - Kad donosi temeljni zakon države, ustav, parlament postaje ustavotvorac. Usvajajući ustav, parlament uspostavlja osnovna opća pravila kojima se i sam podvrgava. - **Zakoni kao autoritativni i obvezujući počivaju na dvjema osnovama**: 1. parlament je forum u kojemu se prijedlozi zakona mogu otvoreno i potpuno razmotriti i gdje se o njima može slobodno raspravljati. 2. Parlament je predstavničko tijelo naroda koji svoju volju može izraziti posredstvom nje, pa kad parlament donosi zakone, zapravo ih donosi sam narod. **Zakonodavstvo** je proces donošenja zakona u nekom političkom sustavu, odnosno stvaranje pravnih normi (koje vrijede za sve pripadnike nekog političkog sustava) u okviru propisanih institucija. Ustavom RH određeno je da se organski zakoni, kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, donose dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Zakoni o ljudskim slobodama i pravima, izbornom sustavu, ustrojstvu, djelokrugu i načinu rada državnih tijela, te ustrojstvu i djelokrugu lokalne i područne (regionalne) samouprave, donose se većinom glasova svih zastupnika. Ostale zakone Hrvatski sabor donosi običnom većinom. **Ustav** je temeljni pravni akt neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima. Temeljne kategorije političkog sustava demokracije izložene su u ustavu u obliku normi vrijednosti, a **ustav mora jamčiti jednakost pred zakonom svim građanima bez obzira na posebnosti**, kao i ljudska prava i slobode i vladavinu zakona. Po tome se demokracija razlikuje\ od samosilničkih ili samovoljnih oblika vladavine. **Federalizam** -- načelo koje se očituje u tome da unutar jednog političkog sustava postoje različite razine odlučivanja. Ovo načelo negdje je više negdje manje izraženo. - Njemačka i SAD -- unutar države imaju elemente državnosti Kao načelo, federalizam osigurava da vlast nije koncentrirana, već raspoređena kako bi se spriječila zloupotreba. Kao metoda, koristi ustavne mehanizme koji definiraju ovlasti različitih razina vlasti i potiču suradnju među njima. Ovo omogućuje da se lokalni interesi bolje zastupaju, ali može dovesti i do sukoba između središnje i regionalne vlasti. Hrvatska ima elemente federalnog sustava samim time što se različite odluke donose na različitim razinama (lokalna i regionalna samouprava). Ustav Republike Hrvatske jamči hrvatskim građanima **pravo na lokalnu i područnu (regionalnu)** samoupravu. Ono obuhvaća prava na samostalnost u obavljanju lokalnih poslova, vlastite prihode i raspolaganje istima, samostalno uređivanje unutarnjeg ustrojstva, samostalno uređivanje djelokruga svojih tijela, neposredan izbor članova predstavničkih tijela. Jedinice lokalne samouprave jesu hrvatske općine i gradovi, a područne su županije. **Supsidijarnost** je pojam koji označava donošenje i provođenje odluka na najnižoj mogućoj funkcionalnoj razini institucionalne hijerarhije. Ovlasti se dodjeljuju tijelima nižih razina vlasti, a tek ako ih ona ne mogu primjereno izvršavati, te se ovlasti prenose na neposredno višu razinu. Supsidijarnost služi i kao ustavno načelo u federalnim i kvazifederalnim sustavima kako bi se opravdala alokacija ovlasti između različitih razina vlasti. Ona je, tako, svojstvena političkim sustavima Njemačke, Švicarske i Europske unije. 2. **Nadzorna** - Utjecaj parlamenta na oblikovanje vlade, te provjeravanje, ocjenjivanje i sankcioniranje njezinih političkih i upravnih djelovanja i postupaka. - Cilj je provjera koliko vlada i pojedini ministri ostaju u okviru ustava i zakona, te koliko učinkovito provode prihvaćenu politiku - Za obavljanje nadzorne funkcije rabe se različita sredstva (stalni nadzor radnih tijela parlamenta kojim se sutavno i stalno ocjenjuje stanje, zastupničke rasprave i pitanja, interpelacija) 3. **Predstavnička** - Svaki društveni interes treba biti zastupljen 4. **Legitimacijska** - Zasniva se na tome da su zastupnici izabrani na izravnim, slobodnim i poštenim izborima te da sastav parlamenta omogućuje zastupljenost interesa svih reloevantnih društvenih skupina 5. **Socijalizacijska** - Funkcija regrutacije i oblikovanja političke elite -- važna jer premijeri i članovi vlade obično prvo djeluju kao parlamentarni predstavnici, a potom postaju niži ministri, premijeri, članovi kabineta,\... - J.S. Mill tražio da radnici imaju svoje predstavnike u parlamentu kao način predstavljanja njihovih interesa, ali i kao put njihove socijalizacije i integracije u predstavnički sustav -- integracija radnika u politički sustav 1)2)3)- klasične funkcije, 4)5)-rezultat suvremenog razvoja **Parlamentarna rasprava** Smisao parlamentarne rasprave leži u omogućavanju otvorene i demokratske diskusije o zakonodavnim prijedlozima, politikama i pitanjima od javnog interesa. Ove rasprave pružaju platformu za različite političke stranke i zastupnike da iznesu svoje stavove, argumente i prijedloge, čime se osigurava da odluke budu temeljnije i pravednije. 1. **Otvaranje rasprave**: Predsjedavajući ili odgovorna osoba najavljuje temu rasprave i predstavlja zakonodavni prijedlog ili pitanje. 2. **Izlaganje**: Obično predstavnici vlade ili predlagatelji izlažu osnovne informacije i razloge za prijedlog. 3. **Rasprava**: Zastupnici iz različitih stranaka imaju priliku govoriti i iznositi svoje stavove. Ovdje se može raspravljati o prednostima, manama i mogućim amandmanima na prijedlog. 4. **Odgovori i replike**: Nakon izlaganja, moguća je razmjena odgovora i replika između zastupnika i predlagatelja, čime se omogućuje daljnja rasprava o ključnim pitanjima. 5. **Glasovanje**: Na kraju, nakon rasprave, slijedi glasovanje o prijedlogu ili amandmanima. Odluka se donosi većinom glasova. **Primjeri zakonodavnih procedura:** 1. **Hrvatska** U Hrvatskoj, zakonodavna procedura uključuje nekoliko koraka. Prvo, zakon predlaže član Parlamenta, Vlada ili povjerenstvo. Zakonodavni prijedlog se zatim raspravlja u Saboru, gdje prolazi kroz prvo čitanje, raspravu, eventualne amandmane i drugo čitanje. Nakon toga, zakon se može usvojiti, a konačno ga potpisuje predsjednik. Također, postoji i mogućnost referenduma za određena pitanja. 2. **Europska unija** U EU, zakonodavna procedura obuhvaća nekoliko institucija. Europska komisija predlaže zakonodavne akte, koje zatim razmatraju Europski parlament i Vijeće EU. Zakonodavni postupak može biti običan (gdje Europski parlament i Vijeće imaju jednake ovlasti) ili posebni (gdje jedan od tijela ima dominantnu ulogu). Nakon usvajanja, akt se objavljuje u Službenom listu EU i postaje dio zakonodavstva. 3. **Sjedinjene Američke Države** U SAD-u, zakonodavna procedura počinje kada član Kongresa (bilo Predstavničkog doma ili Senata) predloži zakon. Zakon prolazi kroz nekoliko koraka: prvo čitanje, raspravu, amandmane, drugo čitanje i glasovanje u oba doma Kongresa. Ako oba doma usvoje zakon, šalje se predsjedniku, koji može potpisati zakon, odbiti ga ili ignorirati (što može dovesti do automatskog usvajanja nakon 10 dana). Ako predsjednik odbije zakon, Kongres može pokušati poništiti veto dvotrećinskom većinom. **Politička integracija** \- **ugradnja političkih potreba, ideja i ciljeva  u zakonodavne procese** - politička integracija uključuje ugradnju političkih potreba, ideja i ciljeva u zakonodavne procese, što znači da se interesi različitih skupina i zajednica prepoznaju i uzimaju u obzir prilikom donošenja zakona. Ovaj proces omogućuje da se različiti glasovi uključe u kreiranje politika koje odražavaju stvarne potrebe društva, čime se jača legitimnost i prihvaćenost zakona. \- **koordinacija** - ključni aspekt političke integracije, jer uključuje usklađivanje akcija i politika između različitih razina vlasti ili između različitih država. Ova suradnja omogućuje bolje upravljanje pitanjima koja prelaze nacionalne granice, kao što su sigurnost i ekonomski izazovi. **Pojam općeg dobra** u zakonodavnim procesima odnosi se na ideju da zakoni i politike trebaju služiti interesima cijelog društva, a ne samo određenih grupa ili pojedinaca. Opće je dobro ostvarenou onoj mjeri u kojoj su članovi političkog društva zadovoljni. **Institucije izvršne vlasti -- vlada, predsjednik države** Izvršna vlast najveća je i najmoćnija grana vlasti. **U predsjedničkom sustavu** predsjednik je nositelj izvršne vlasti. On ima velike i mnogobrojne ovlasti, nije odgovoran skupštini niti ga ona može smijeniti, kao što ne može ni on nju. U njegovim je rukama koncentrirana cjeloukupna izvršna vlast. Iako su na čelu ministarstava ministri, u užem smislu samo je on odgovoran, a oni su u osnovi njegovi politički službenici. **U polupredsjedničkim sustavima** (Hrvatska do 2000.), uloga i utjecaj predsjednika ovise o tome koja stranka kontrolira zakonodavnu skupštinu. **U parlamentarnim sustavima** premijer i vlada imaju stvarnu moć, dok predsjednik ima znatno manje ovlasti i moć. Tradicionalne funkcije predsjednika kao šefa države jesu da simbolizira državu i njezine temeljne vrijednosti i interese, da bude jamac funkcioniranja državnih institucija te da se javlja kao arbitar u dubokim nacionalnim krizama i sukobima. Vlada je izvršni organ koji formulira politiku, bitno utječe na njezino usvajanje te osigurava i nadzire njezino provođenje koje obavlja uprava i upravne institucije. Ključna je uloga vlade u iniciranju novih programa i politika. Ona osigurava da se ta politika usvoji u parlamentu posredstvom većine i pretvara u zakone. Osim ovih, vlada ima i druge funkcije -- socijalizacija mladih, povećanje legitimnosti političkog sustava, regrutacija i oblikovanje političke elite, povećanje povjerenja u institucije i sustav,\...Jedna je od ključnih funkcija izvršne vlasti (predsjednika u predsjedničkom sustavu, a premijera vlade u parlamentarnom sustavu) da budu autoritativno i odlučno vodstvo u krizama, nacionalnim i međunarodnim. U ratu vlada dobiva gotovo diktatorske ovlasti, a u uvjetima prirodnih katastrofa, terorističkih prijetnji i velikih građanskih nemira često preuzima izvanredne ovlasti. U tim se uvjetima provjerava sposobnost neke vlade da preuzme odgovornost i učinkovito djeluje. U RH je izvršna vlast od 1990. funkcionirala u polupredsjedničkom i u parlamentarnom sustavu. U razdoblju polupredsjedničkog sustava predsjednik Republike bio je glavni akter politike, koju je inicirao i provodio preko vlade i saborske većine svoje stranke. Ustavnim promjenama 2000.-2001. uveden je parlamentarni sustav, pa su ovlasti predsjednika svedene na tradicionalne funkcije šefa države u parlamentarnom sustavu, ali su ostale značajne u području vanjske i sigurnosne politike. Premijer i Vlada imaju velike ovlasti i raznovrsne funkcije. U trodiobenoj strukturi vlasti, ***vlada* je izvršno političko tijelo neke države**. U užem smislu vlada označuje svaku ustanovu koja je odijeljena od druge javne vlasti i koju oblikuje političko središte neke zemlje. U pravilu, ako su demokratski sustavi vladanja, izvodi se iz parlamenta ili se obrazuje na prijedlog predsjednika ili kralja u liku ministra predjednika, članova vlada i kabineta. Kako je strukturirana vlada neke zemlje opet ovisi o tipu vladavine, parlamentarizmu, prezidencijalizmu i tome slično. Za razumijevanje vlade relevantna je njezina *organizacija*. Vlada se sastoji od predsjednika (premijera, ministra predsjednika), ministara i ministarstava, komisija itd. Ona se mora ograničiti samo na vladanje. Skovana je prema hijerarhijskoj i po ustrojstvu racionalnoj tj. birokratskoj vlasti. Članovi vladina sustava pripadaju *upravi*. Članovi uprave su profesionalci ili čak eksperti, koji jamče za funkcioniranje određenog ministarstva koje pokriva određeno područje društvenih interesa. Za poslove vlade potrebna je *stručnost*, procedura **Legitimnost izvršne vlasti** \- procesi odlučivanja \- parlamentarna procedura \- vlast i uprava \- samouprava **Europska unija** - **Europski parlament** -- [zakonodavna vlast] -- predstavlja interese građana - **Vijeće** -- [zakonodavno-predstavničko] tijelo -- predstavlja interese država članica - **Europsko vijeće** -- sastoji se od predsjednika vlada i država članica. Ima ulogu kolektivnog [izvršnog aktera], kolektivnog predsjedništva koje, pod vodstvom posredno izabranog predsjednika Europskog vijeća, formulira dugoročni smjer razvitka EU, stvara okvire novih europskih javnih politika te razrješava konflikte između nacionalne i nadnacionalne sfere odlučivanja - **Europska komisija** -- ima određene [izvršne ovlasti] te upravlja administartivnim sustavima EU. Ključna ovlast jest pravo zakonodavne inicijative. Na europskoj razini samo Europska komisija ima pravo podnijeti zakonski prijedlog za razrješenje nekih pitanja. Dok u nacionalnim državama pravo zakonodavne inicijative mogu imati i predsjednik, zastupnici u parlamentu, druge državne institucije, pa i sami građani, u EU ostali akteri mogu samo davati preporuku kojim bi se pitanjima trebalo baviti, a komisija odlučuje hoće li poslušati te preporuke ili ne. - Sud EU \- **Položaj nacionalne izvršne vlasti u EU** - nacionalne izvršne vlasti zadržavaju značajne ovlasti unutar svojih zemalja, ali moraju raditi u skladu s pravilima i politikama EU. To uključuje usklađivanje nacionalnih zakona s pravnom stečevinom EU. Osim toga, nacionalna izvršna vlast odgovorna je za provođenje odluka i politika EU na svojoj teritoriji, kao npr. primjena europskih propisa i pravila u nacionalnom zakonodavstvu. Nacionalni predstavnici, kao što su ministri, sudjeluju u radu Vijeća EU, gdje zastupaju interese svojih zemalja, što je ključno za oblikovanje zajedničke politike EU. **Odnos zakonodavne i izvršne vlasti** U parlamentarnom sustavu izvršna i zakonodavna vlast povezane su i međuovisne. Narod bira zakonodavnu vlast, a vlada i premijer proizlaze iz nje. Vlada je odgovorna parlamentu i ovisna je o većini u njemu. Nijedna grana vlasti uglavnom nema utvrđeno trajanje mandata, jer i vlada i parlament u svakom trenutku mogu biti raspušteni glasovanjem. Između vlade s premijerom i parlamenta postoji odnos povjerenja. Kad izgubi povjerenje parlamenta (njegove većine), premijer i vlada moraju dati ostavku. Uobičajeno premijer i vlada vladaju parlamentom, a njihova većina disciplinarno glasuje za prijedloge vlade.