Divlji konj PDF

BOŽIDAR PROSENJAK DIVLJI KONJ NAGRADE: "IVANA BRLIĆ-MAŽURANIC" "GRIGOR VITEZ" U DIVLJINI U početku sam živio u divljini, na prostranim, otvorenim pašnjacima. Zvali su me Divlji konj. Ondje, gdje se vjetrovi sudaraju prsima prostiralo se moje mjesto pod suncem. Na potocima i izvorima bile su moje...

BOŽIDAR PROSENJAK DIVLJI KONJ NAGRADE: "IVANA BRLIĆ-MAŽURANIC" "GRIGOR VITEZ" U DIVLJINI U početku sam živio u divljini, na prostranim, otvorenim pašnjacima. Zvali su me Divlji konj. Ondje, gdje se vjetrovi sudaraju prsima prostiralo se moje mjesto pod suncem. Na potocima i izvorima bile su moje žeđi, a u osamljenim šumarcima moje šutnje i moja rzanja. Dok sam bio malen, valjao sam se u travi, utrkivao i grizao s ostalom četveronožnom mladunčadi. Oko nas je svuda raslo dovoljno sočnog busenja da ga se nasitiš punim ustima. Ako bi me ponekad odrasli konji potisnuli ustranu pa bi mi od gladi svojski prigustilo, u blizini je uvijek bila moja majka s mlijekom. Tada bih se brzo pri vinuo uz nju i do mile volje veselo sisao svoj obrok. Sve je oko mene prskalo. Uporno sam zabadao njuškicu pod njezine slabine i tražio svoje pravo na još, i još! ZAKON Dakako, ne možete ni zamisliti koliko je bilo moje zaprepaštenje kad sam prvi put čuo da postoji neki Zakon, da on važi od postanka svijeta, da po njemu teče život svih konja i da mu se pokoravaju čak i oni najjači i najmudriji. - To za mene ne važi! - zavrtio sam glavom. - Kakav Zakon? Ne dajem za te priče ni tri suhe slamke. Meni je od svega draža moja sloboda! Zakon, naprimjer, nalaže da odrasli konji više ne smiju sisati. 5 - Kakva je to budalaština? - rasrdio sam se. - Zašto? Zar da se odreknem takve poslastice samo zbog nekog Zakona? U svojoj zaslijepljenosti nisam ni primijetio da je majku boljelo moje ponašanje i da se zbog mene stidjela pred stadom. Naime, svi moji vršnjaci već su odavno prestali sisati, a ja sam još uvijek navaljivao. Uzalud se ona branila i opirala. Njezino veliko, toplo srce nije moglo odoljeti mojim nasrtajima. Bio sam joj miljenik, njezina radost, njezina slabost, i to sam često iskorištavao. Salijetao sam je i navaljivao sve dok nakraju ne bi popustila. Tada bi ona zašla za neki žbun, pa bi mi skrivena od pogleda ostalih konja, dopustila da sisam koliko mi srce želi. Sanjario sam da ću postati junak, onaj koji će srušiti Zakon. Zato sam, jednoga sunčanog dana, naočigled svih konja, otvoreno prišao majci. Ne mareći za njezino zaprepaštenje, vrlo sam samouvjereno spustio glavu pod njezin trbuh, ali me tada pogodio žestok udarac. "Mora da sam se zamjerio nekome nervoznom ždrijepcu!" pro-tutnjalo mi je kroz glavu. Sav usplahiren, povio sam rep i šiju nastojeći se zavući što dublje majci pod trbuh, gdje sam uvijek u sličnim prilikama nalazio siguran zaklon. Ali doživio sam samo još žešći sudar s kopitom. Izbezumljen, upirao sam sve svoje snage ne bih li se sklonio majci pod trbuh. Nažalost, ona je to još jednom pogrešno protumačila. I opet - prasak. Kopito, tvrdo kao kamen, oborilo se na mene i treći put. Posrnuo sam i pao na koljena. Srce mi je zajaukalo od bola u grudima. Ne, nije više bilo sumnje. Udarila me ona, moja majka. Pomislio sam da će se svjetlo na nebu ugasiti, ne od udarca, nego od moje žalosti. - Do kraja života neću više od tebe tražiti sisu! - zakleo sam se stisnutih zuba. L ¦I OTAC Već dugo sam osjećao kako me iz prikrajka promatra golemi ždrijebac. U stadu se govorkalo da je bio jači i od samog predvodnika. Vidjelo se to po debelim slojevima mišića koji su mu nadimali kožu. Zadrhtao sam već od samog pogleda na sjenu koju je pravila ta grdosija. - Hej, mali! - ustremio se na mene. - Dođi da te vidim izbliza. U cijelome svom životu nisam razgovarao s nekim ždrijepcem. Od tih silovitih živina mi mladunci mogli smo ubrati samo batine. Zato smo se i držali uz kobile. - Ja sam tvoj otac - prozborio je. - Otac? - ozario sam se kao ledina na mjesečini. - Onda ćeš mi ti dati sisati? - To rade majke - uzvratio je strogo. - A očevi, čemu oni služe? - Očevi imaju drugi zadatak. Došao sam da te poučim... - Ali ja već sve znam. - Ne znaš se još boriti. - Što? - Maločas sam te vidio kako bježiš pred jednim svojim drugom. - Onaj je uhonja dvaput stariji od mene - pobunio sam se. - Dobro si učinio. - Dobro? - zinuo sam u čudu jer je preda mnom stajao jedan od najvećih boraca u stadu, a on nije mogao biti kukavica. - I bijeg je dopušten ako je dio napada. - Ali... - Vidiš, sve ovisi o tome za što se boriš. Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj. Gdje nema cilja, nema ni borbe, to je onda tučnjava. Samo se glupan tuče nizašto. Konj bez cilja srlja u prazno kao da je slijep. Jesi li ikad vidio slijepog konja kako baulja sve dok ne nađe svoju smrt? Kad ti put prepriječi slijepac, s njim ne treba ulaziti u borbu, dovoljno 7 je da se makneš, on će i bez tebe naći svoju propast. Za tebe je mudrije da čuvaš snagu za neku drugu priliku. Svaka borba počinje mnogo prije nego što je stvarno započela. Borba počinje s prvim zalogajom travo, jer najprije moraš svladati nju. A ti još pitaš za majčino mlijeko! Zar si ikad vidio borce koji sišu? Ne, jer je mlijeko mekano. Snaga je na otvorenom pašnjaku i ti je tamo moraš tražiti. Ona je u vjetru, u suncu i oblaku. To su tvoji prvi protivnici. Najprije se s njima porvaj, a kad njih svladaš, shvatit ćeš da se borba ne rada u tvom mišiću ili kopitu. Ona se rađa u tvojoj pameti. Zato hrabro zađi među konje i najprije nauči gubiti, jer u svakom trenu moraš znati što osjeća i na što je spreman onaj tko gubi. Ne brini, neka misle da si slab, šeprtljav i naivan. I u izgubljenoj borbi možeš biti pobjednik ako si ostvario svoj cilj, ako si uvježbao bar jedan borilački zahvat, pa se onda povukao... Sinko, pobjeda u kojoj nisi vidio svoj poraz, nije pobjeda. Čuvaj je se kao otrova jer pobjeda u kojoj si nadvladao samo protivnika, a ne i sebe, tvoj je poraz. Tvoj pravi protivnik si ti sam. Jedina se stvarna pobjeda zbiva u tvom srcu. I pazi, nikad ne idi dvaput po istom tragu. Kad ti se dogodi neko zlo, dobro upamti razlog i ne ponavljaj više istu pogrešku. - Jesi li ti jak? - žmirkao sam. Osmjehnuo se. - Koliko, koliko si zapravo jak? - Dovoljno. - Najjači u stadu? Ponovno se osmjehnuo. - Kako znaš? - To mi kaže svaka travka koju zagrizem. To možeš i ti. Kad odeš odavde, oslušni što ti kaže tvoj zalogaj trave. Pitaj ga koliko si jak. On će ti sigurno reći. - Nije istina! - poskočio sam. - Da si najjači, ti bi bio predvodnik. - Rano je da to razumiješ, još si malen. - Iako sam malen, ipak nešto znam. "I* nj? ft 1 I I - Gle, gle, a što znaš? - Čuo sam... šuška se okolo da predvodnik strahuje od tebe i da ti radi o glavi. Želi te ubiti. Zar bi ga zaista mogao svladati? - Da, samo ja to ne želim. - Zašto? Ali zašto? - Jer tako kaže Zakon. Morao bih onda ja biti predvodnik. Porastao sam kao suncem ozračen. To mi se svidjelo. - S amo, j a to neću! - dodao j e smireno. - To nij e moj cilj. - Nećeš? - splasnuo sam i zbunjeno podigao pogled. "Kad bih ga privolio, kad bih ga uspio nagovoriti... Nas bismo dvojica izmijenili cijeli svijet! Kakav bismo život konjima stvorili!" - Ti moraš biti predvodnik! - ustreptao sam do srži svoje duše. - Zašto trpiš ovog predvodnika, zašto ga slušaš? On je zao. Svi kažu da je podmukao. Želi te ukloniti. On osjeća da je slabiji i želi te se riješiti bez borbe. Zato uvijek baš tebe šalje u najveće pogibelji. Svi to vide, samo ti ne! - Sinko, ono što konj misli da mu najviše godi, to mu zapravo najviše škodi. - Ali, ti... - nadimao sam se nastojeći ga nagovoriti i nakraju se rasplinuo pod očevim odlučnim pogledom. - Ždrepčiću moj - rekao je - ako mi se ikad nešto dogodi, stari će ti se Bijelac naći u blizini. Njemu se obrati. - Bijelac? Neću njega, hoću tebe! -- Slušaj ga, njemu možeš vjerovati. - Otac se zatim udaljio teška koraka. Otada smo mnoge dane provodili zajedno. On je uporno nastojao da upamtim njegove riječi, a ja sam ga uzalud nagovarao da postane predvodnik. Jedne su noći stado napali vukovi. Čopor je nasrnuo iznenada. Svi su se konji smjesta dali u bijeg, a predvodnik je poslao mog oca da skrene i zadrži vučju potjeru. Kad smo stigli na sigurno, čuo sam da su ga zvijeri zaklale. Dok je mjesec negdje u prirodi odavao počast njegovim kostima, konji su u našem stadu šaputali: - Bio je veliki borac... Odbio je da bude predvodnik. Nije imao srca da šalje druge onamo gdje se prolijevala krv za opstanak stada. Radije se sam žrtvovao. Nečuveno, razumiješ? Tužno sam uzdahnuo. Moje mi je srce reklo da sam svog oca volio. Tresući se, ležao sam na tlu, tijela savijena u luk. Svoju još malu njušku tužno sam spustio na kopito. Večernja je trava bila pokrivena bisernim kapima. PROTIV ZAKONA Razočaran Zakonom koji mi je oduzeo oca i zavadio s majkom, spustio sam glavu i nisam se više nikome približavao od izlaska do zalaska sunca. Baš za inat Zakonu koji je određivao da svaki divlji konj živi u stadu, odlučio sam ostati sam. Smjenjivali su se sunce i zvijezde, a ja sam tumarao i muvao* se pašnjacima prkoseći svemu svijetu i tražio svoj put. Bio sam uvjeren da se samo slabići i kukavice drže stada i da sam ja drukčiji. Razočaran svim konjskim rodom, propinjao sam se i galopirao do besvijesti. Napokon, sav u znoju, drhtao mi je i zadnji mišić. Ništa oko sebe nisam čuo ni vidio. U meni su zamrli čak i instinkti. Preda me je iznenada banula krvožedna zvijer. Gledali smo se u oči, lovac i žrtva. Zadrhtao sam, a dlaka mi se od straha nako-striješila. Ubojica je nervozno mlatio teškim, debelim repom po tlu. Počela je borba. Branio sam onaj dah u grlu koji znači život. Zvijer je kružila oko mene naglo mijenjajući smjer. Ja sam se okretao i poskakivao na stražnjim nogama udarajući je prednjim kopitima, ali je ona vješto uzmicala. Ne znam odakle joj to lukavstvo. Pravila se kao da joj nije stalo do moje krvi, kao da se samo igra sa mnom. No, oštre su se pandže na njezinim šapama prijeteći širile i skupljale, a očnjaci su joj opasno bljeskali. Ipak me najviše plašio njezin ledeni pogled bez milosti. 10 r u-- Sć c o Izazivajući me na sve žešće pokrete, sve brže skokove i okrete, zvijer je iz mog tijela crpla zadnju zalihu snage. Moj se otpor topio, a zločinac je beskonačno strpljivo kružio i vrebao priliku za završni obračun. Iznenada, nedaleko od nas, začulo se rzanje. Zvijer se srdito okrenula. Rzanje se ponovilo. Oplahnuo me neki novi dah, neka nova nada, neka toplina. - Traži me, ipak me voli moja majka! - ozario sam se. Hitra kao munja, krvožedna je životinja iz sve snage poletjela. Grabila je prema majci u cik-caku još izdaleka joj režući odstupnicu. Snažnim je skokovima stezala i rastezala kralježnicu, gipka kao leteća otrovnica. Ali ni majka nije bila naivna. Već je jurila galopom, daleka i nedostižna, a za njom je vijorio visoko podignut rep. Zvijer se osvrnula. Shvatio sam. Bila je to jedinstvena prilika za spas, ali kakav spas? Na četiri noge! Poskočio sam i jurnuo iz sve snage. Nosila su me sunčeva krila, a ne kopita. Kad je shvatio da mu plijen izmiče, ubojica je ispustio jeziv urlik. Svakom se živom stvoru od toga zaustavila krv u žilama. PONOVNO U STADU Iako sam bio odmetnik, u stado su me opet primili. Rika koju su čuli bila je dovoljna da shvate što mi se dogodilo. Tapšali su me njuškom po leđima i grivi. Sve su razumjeli. Znao sam da sam na sigurnome i da im ponovno pripadam. Pouka je ovaj put bila djelotvorna. Kako i ne bi? Ta zamalo sam je platio glavom. Zakon je, dakle, ipak postojao. Odlučio sam ga bolje upoznati. Počeo sam brižno motriti ponašanje stada. Moja je znatiželja iz dana u dan rasla: 12 - Kako se njuši neprijatelj? Gdje je hrana? Gdje su pojila? Kako se odgajaju mladunci? Kako se krote neposlušni? Na čiji se znak bježi galopom? Tko bira pašnjake? Tko vodi stado? Tko sluša? Tko naređuje? Tko kroji Zakon života u divljini? Međutim, što sam više otvarao oči, to se nešto u meni jače komešalo, neka pobuna, neki novi otpor. Osobito kad bih ugledao snažne mužjake kako zlostavljaju nejako kljuse, neko ždrijebe ili kobilu. Iz puke obijesti često su zamutili vodu u pojilu. Grizli su i proganjali svakog nesretnika ako bi kopitom samo dirnuo travu koju su oni sebi namijenili. U meni je vrilo i ključalo. - Kako je moguće da je i to po Zakonu? To je nepravda! Tko je stvorio takav Zakon? - To je Zakon jačega - podučio me šapatom stari Bijelac spu-stivši glavu do moje. - Jaki Zakon kroje! Njegove su mi se riječi dugo vrzmale po glavi. Istovremeno, u meni je rasla snaga. Primao sam je od trave i zelenila, od kiše i plavetnila, od sunca i mjeseca. Crpio sam je iz vode i zraka. Ne konji, vjetrovi su bili moji takmaci i nisam mirovao dok ih nisam svladao, dok mi nisu pokorno dahtali za leđima, a ja sam ih šibao repom po nosnicama. Tko zna kada i kako? Tek, jednog dana, postao sam svjestan da sam spreman. Činilo se da će mi iz nozdrva suknuti dim ako samo nekog strogo pogledam. Mišići i volja postali su mi čvrsti kao da su od kremena. Više nisam besciljno jurio svijetom. Svijet mi je dolazio ususret. Prignuo sam glavu i mirno zagrizao svoj busen trave. Puštao sam zemlji da vlada zemljom, kiši da vlada kišom, vjetru da vlada vjetrom, a ja sam vladao sobom. Snaga je bila u meni. Osjećao sam se poput ogromnog olujnog oblaka koji klizi, doduše naoko smireno i lijeno, ali svakog trena može iz njega kresnuti prasak groma i bljesnuti munje. 13 PREDVODNIK Stado se selilo na novi pašnjak. Danima smo tapkali pustolinom. Njuške nam je prekrila prašina. Disali smo kao kroz rijedak list. Žeđ nam se zavukla pod kožu. Najslabiji su već počeli posrtati. Odjednom, cijelim se stadom pronio glas: - Voda! Kao u bunilu, navalili smo prema pojilu. Pohrlilo je mlado i staro. Od strašne žeđi konji su pomahnitali. Stuštili se svi u jednu gomilu, podizali na stražnja kopita, virili preko tuđih glava i bazali ukrug. Nitko da se probije do vode. Nervoza i prašina. Sve u istom grotlu. - Što je zapelo? - upitao sam najbližu kobilu. - Ždrijepci, oni najjači, i predvodnik zagradili su pristup pojilu. Moramo čekati dok se najprije oni napiju. Progurao sam se između nekoliko konja i spazio vođe stada kako se brčkaju u plićaku, prskaju oko sebe i polagano pijuckaju. Za to je vrijeme stado na obali skapavalo. Zagazio sam u vodu među njih, protiv Zakona. Samo su se pogledali. Predvodnik, krupan kao klisura, zgrabio me zubima za uho poput balavca. Jednim jedinim udarcem iz mene su progovorile sve one munje i gromovi, bure i vihori koje sam tako uporno skupljao. Ždrijebac se srušio. Vidio sam mu iznenađenje u očima. Hitrim mi je pokretom htio uzvratiti, ali se sav njegov napor sveo samo na nemoćno ko-prcanje. Znao sam da će ga minuti volja za borbom čim shvati da će mu od mog udarca još dugo klecati koljena. Okrenuo sam se. Stado je počelo silaziti prema pojilu. Pogledao sam ostale ždrijepce, ali nitko od bivših silnika nije pokazivao namjeru da mi se suprotstavi. Uostalom, stari je Zakon pao u vodu. Sada je bio na snazi novi. Kakav je to bio preokret! Bezbroj grla zarzalo je od radosti, 14 od slobode. Ispunio se moj san. Bio sam uvjeren da će s mojim Zakonom napokon stići pravda za sve. S vremenom, međutim, moje je razočarenje raslo. Iako sam poduzimao sve što sam znao i umio, činio sve što je ovisilo o meni, crv sumnje već je dubio svoje putove u mojoj nutrini. Shvatio sam da nitko ne može ugoditi svima. Neki su mislili da je moj Zakon preblag, drugi pak, preoštar. Oko mene su se vrtjeli ždrijepci ulizice. Hodali su mi za repom, pazili na svaku moju želju. Uvjeravali su me da sam najjači i najmudriji konj kojega su ikad vidjeli. Tvrdili su da mi pripada pravo na najljepši dio pašnjaka, davali mi prednost na pojilu. U isto su se vrijeme iza mojih leda širili glasovi da nemam smisla za šalu i da sam pogibeljan kao otrovna trava. Okružile su me i mlade kobile. Njihale su se u hodu i upućivale mi zaljubljene poglede. Govorile su da im se baš sviđam i da jedino o meni sanjare. A ja sam želio samo pošteni Zakon. Nizašto drugo nisam mario. No, sve je već krenulo naopako. Dok sam štitio slabe, oni su me mrzili plašeći se da će im se njihovi protivnici kasnije, kad ne budem u blizini, još jače svetiti, a jaki su me mrzili smatrajući da im uskraćujem pravo koje im po prirodi pripada. Toliko su navikli na nepravdu da i nisu znali što bi s pravdom. Bila im je mrska i neprirodna. Moj im je Zakon bio nerazumljiv i nije se sviđao ni slabima ni jakima. Slušali su samo zato što su morali, što su me se bojali. Branio sam i dalje Zakon, uporno i tvrdoglavo, ali negdje u dubini svog bića već sam priznao svoj poraz. Nisam uspio ostvariti pravdu o kojoj sam sanjao. Moj je Zakon bio sazdan od straha i prisile poput prethodnoga. Bio je to opet samo Zakon jačega. Stado se polako vratilo starom životu, a s njim su došle i stare nepravde. Ostao sam usamljen. 15 LEGENDA Opet sam galopirao divljim pašnjacima, ali ovaj put besciljno. Tjeskoba me gušila. Sve sam izgubio. Venuo sam i patio. Gasio mi se sjaj u očima. - Hej, što je s tobom? Gore glavu! - prišao mi je opet stari Bijelac. - Ne vrijedi - odmahnuo sam. - Zašto? Što te tišti? Postigao si sve što jedan divlji konj može. Sad si predvodnik. Mlade kobile za tobom uzdišu. Što još hoćeš? Gledajući njegovu bijelu grivu, duboko sam uzdahnuo: - Slušaj, Bijelce! Od svih u stadu tvoje su oči najduže gledale svijet. Govori se da si svašta vidio i čuo. Kaži mi što bi ti učinio na mome mjestu? - Postupio bih po Zakonu - uzvratio je staloženo. - Kakvom Zakonu? - ražestio sam se. - Ne spominji mi Zakon, molim te! Bijelac je prijekorno zavrtio glavom: - Zašto se ljutiš? Ako si već odlučio tražiti savjet, onda budi spreman i da ga prihvatiš. - Pa dobro - prestao sam rogoboriti. - Što da radim? - Odaberi sebi kobilu i zasnuj obitelj. Samo ćeš tako odgovoriti Zakonu. Došlo ti je vrijeme da brineš o potomstvu. - Pogledaj, Bijelce! - prozborio sam što sam mogao mirnije. Ako te poslušam, ubrzo ću, možda, imati sina koji će opet imati sina, i on svog sina, i tako redom. Svi će oni tumarati okolo i tražiti odgovor. Pitam te kakvog smisla ima naš, konjski život? Što je naš konačni cilj? Dokle ćemo tako lutati po divljini, moja ždrebad i ja? - Dok jedan od vas ne sretne Gospodara. - Molim? Što si rekao? Gospodara... Kakvog Gospodara? - Jesi li baš siguran da želiš znati istinu o životu nas konja? - Bijelac je podigao svoje tople oči, a onda, spazivši moj čvrst i 16 I odlučan pogled, nastavio: - Konačna svrha života jednog konja jest da služi Gospodaru. - Zar ti je od starosti oslabila pamet? Kako može smisao života biti robovanje? Ako služim Gospodaru, umrijet ću od gladi. Zar on zna kad sam ja žedan ili gladan? - Gospodar zna sve. On za tebe ima i daje sve što ti je potrebno. Tebi preostaje samo da ga slušaš, to postaje tvoja jedina briga. Njegov je Zakon jednak za sve konje. Koliko god da ih ima, Gospodar će svima udijeliti jednako. - Ali mi moramo stalno mijenjati pašnjake i seliti. Kako ćemo živjeti kad padne snijeg? - Ne zaboravi, što konj ne može, Gospodar može. U mene je opet počeo navirati sok života. Obuzela me znatiželja: - A hoće li mi Gospodar dopustiti da imam potomke? - Rekao sam već, Gospodar sve zna što ti je potrebno. - Ipak, zašto moram biti rob? - Razmisli! - Bijelac me nježno gurnuo njuškom. - Ako te netko voli, zar je onda tako teško učiniti mu po volji? I ne zaboravi, Gospodar voli, veoma voli svog konja, osobito dobra. - Zašto bi Gospodar mene volio? - Pomoću tebe lakše ostvaruje svoje ciljeve. Gospodar i konj žive kao da su srasli zajedno, kao da su jedno biće. - A što ja dobivam? - Dobivaš, konjiću, sve što ti je potrebno i još te Gospodar obasipa ljubavlju. Zar se to zove ropstvo? - Reci, stari Bijelce, tko ti je sve to ispričao? -- U davna vremena u jedno je od susjednih stada došao čudan konj. Kao što znaš, mi smo divlji, a za njega kažu da je bio pitom. Tvrdio je da je došao od Gospodara. Rekao je da će svi konji, čak i najudaljenija stada, jednom upoznati Gospodara, da će ga svakako sresti jer će se on kad-tad pojaviti. Oni iz stada koji mu se budu dali uloviti, poći će s njim i on će ih odvesti na sigurno, a preostali će propasti. Nije, naime, daleko dan kad će svi plodni pašnjaci pri- 2 Divlji konj 1,7 pasti Gospodaru. Ostat će samo pusti i goli predjeli bez trave i vode, pa će konji koji ne budu u njegovu stadu hametice izginuti od gladi i žeđi, ili će ih rastrgati divlje zvijeri. Taj čudesan konj htio je cijelo stado odvesti Gospodaru. I zaista, tada je bilo onih koji su mu povjerovali i pokazali volju da pođu s njim, ali su se tome usprotivili ždrijepci predvodnici. Bili su u strahu da će ostati bez stada. Okupili su se i pitomoga osudili po Zakonu divljine. Grizli su ga i udarali kopitima gdje god se pojavio. Prognali su ga sa svih pašnjaka i pojilišta. - Zar su ga ubili? - Kažu da se opet vratio Gospodaru od kojega je i došao, a priča o pitomom konju prenosila se zatim s koljena na koljeno i širila od stada do stada. Mnogima je toliko ušla pod kožu da su nastojali živjeti s njom u srcu. Počeli su se ponašati drugačije. To je ždri-jepcima predvodnicima smetalo pa su čak i priču zabranili. Sad je se sjećamo samo još mi stari jer mladima u stadu nije poželjno o tome govoriti. - Je li itko ikad vidio Gospodara? - Koliko sam čuo, on se ponekad pojavi, uvijek neočekivano, i odvede konje koje sam izabere. Njegovo je stado veliko. Strašna mu je moć. Koga Gospodar pogleda, toga grom i munja mogu ubiti. Ali, čuo sam također da on svoje konje čuva od zvjeradi, a može ih i izliječiti od raznih bolesti. - Zašto onda svi divlji konji ne pristupe Gospodarevu stadu? - Bi li mu ti prišao? - upitao me stari ždrijebac lukavo žmirkajući. - Ne znam, moram još razmisliti - odgovorio sam da dobijem na vremenu. Nikad ne bih pomislio da u mojoj glavi može nastati tolika zbrka. S jedne me strane vukla sloboda otvorene divljine s nepreglednim, mirisnim valovima trave, a s druge me privlačio odgovor na sva moja pitanja, zov iskona i Gospodara. - Ako je sve to istina, zar je neophodno čekati da se Gospodar 18 I II "i hc ni a v. io se "¦ uiaha l|alo , -Kvli han. ¦" se I 1, nati nove naga ivi, Ih i čisto kao toplo konjsko oko, stao sam nepomično i Gospodar je iskoristio čas da mi se vine na leđa. Zazibao sam se na vjetru, a onda sam poletio ljubeći svaku stopu zemlje pod sobom, opraštajući se od svijeta svakim dodirom svog kopita. Tlo je bilo mekano kao da me milovalo i tako mi uzvraćalo. Razumjeli smo se, priroda i ja. Sunce mi je bilo tako blizu. Na njega sam naslonio glavu. Grijalo me. Obgrlio sam ga grivom. Nitko nikad nije ljepše umirao. No, umjesto bolnog ugriza, Gospodar me nježno tapšao po vratu. Bili smo zagrljeni. Shvatio sam da je toplina dolazila od njegova tijela. Tog sam se trena osjetio laganim kao da mi je oko vrata ovijena vitka i pahuljasta sloboda. - Da sam to prije znao, ne bih se opirao! Nije me htio ubiti. Gospodar je želio samo jahati! ŽIG Jednog dana Gospodar me doveo na neobično mjesto. Žestok zadah zapahnuo mi je nozdrve. Nešto je zacvrčalo. - Vatra! - pomislio sam. - To se prži konjsko meso. Isti je zadah širila ona mala ždrebica koju je na pašnjaku spalio grom. - Nasrnuo mi je strah u oči. Zarzao sam i odskočio. - Ne idem s tobom, Gospodaru! Ubij me drukčije! Neću živ u vatru. To je okrutno. Konj to ne može podnijeti! - stresao sam se od užasa. Srce mi je snažno poskakivalo. Silovito sam se odupro. Propinjao sam se i rzao. Sve je bilo uzalud. Gospodar me oštro potegao za uzdu. Vukao me prema mjestu gdje su pucketali užareni ugarci koje je oblizivao plamen. Ukočio sam se. Iznenada mi je prebacio nešto preko glave i više ništa nisam vidio. Njištao sam da bih što manje osjetio bol kad mi se koža i meso počnu odvajati od kosti. Gušio sam se. Bio bih potrgao sve spone da me neka jača sila nije srušila. Tresnuo sam svom težinom o tlo. Kopita su mi se našla u zraku. Zalud sam njima lamatao i branio se. Nigdje nije bilo oslonca. Uzalud sam zvao u pomoć. Nigdje prijatelja. Nije mi bilo spasa. 3 Divlji konj 33 Nemilosrdni, grubi konopci ovili su se oko mojih butina, zapleli oko zglobova, urezali pod sapi i koljena. - Kakav kraj! Kakav tužan završetak! - čekao sam da me prož-dre vatra. No, sve je trajalo kratko kao ubod obada. Nisam mogao doći sebi od čuda. Svi su konopi odjednom popustili. Bio sam opet čio i slobodan. Pred očima mi je opet zasjalo svjetlo. Skočio sam na noge i protresao se. Mlatnuo sam nekoliko puta repom. Obuzeo me stid. "Zar je to sve? Zar sam se toga plašio?" Na ovaj me događaj uskoro podsjećao još samo neizbrisiv trag vatrom utisnut na mojoj koži. Svi konji na imanju nosili su takav znak. POTKOVE Dugo me mučilo pitanje zašto su pitomi konji tako krotki i poslušni. Činilo mi se da je u njima sve mrtvo, da im je ponos zdrobljen, volja pokidana kao paučina, da to i nisu konji, nego uništena stvorenja. "Što se to s njima događalo?" Sve mi je postalo jasno čim me Gospodar doveo pred spilju užasa. Konjima su ovdje u kopita zabijali čavle. A čavao je nešto grozno šiljato i veliko poput ogromnog trna. "Napravit će od mene patnika." Proletjelo mi je kroz glavu. "Više neću biti konj. Moj će korak odsad biti bolećivo hramanje. Nikad više sunce na izlasku neće ugledati moj gizdavi skok. Moj će život biti gnojni čir, ranjavo klimanje i bolno kruženje očima. Znam, naoko sitna i bezazlena rana koju napravi trn ognoji se, postaje hrana muhama i pregriza stabljiku konjskog života. Moj je najbolji drug iz djetinjstva nagazio na trn. Rana mu se zatrovala i siromah je umro u strašnim patnjama. Nikad neću zaboraviti njegova hrama-nja na tri noge i tužne poglede kojima je pratio ostalu ždrebad dok se igrala. Natugovao sam se zajedno s njim. Sve je više zaostajao 34 9f IM* * Idi oći Oio na rag lu- I VO-iljU šio iftc.id. ot 111, tje.lji i.ih mit- za stadom i napokon zauvijek nestao suznih očiju i ovijen oblakom prašine. Ja znam što je trn. Neka mi nitko ne govori da je to za konjsko dobro. Siguran sam da pitomi konji taje kakve im strahovite bolove nanosi svaki korak na potkovama. Zato su tako tihi i mirni. Obuzela me tuga i samilost. A oni su ondje, u onoj spilji užasa sami podizali noge i mirno stajali dok im je čavao, ili kako su tu bodlju već zvali, kroz kopito prodirao u meso. Nakraju su izgledali čak veseli i ponosni što su potkovani. Valjalo je biti lud pa to prihvatiti. Ti su pitomi konji bili junaci, ili grozni mučenici, ili pak puke budale. "Bolje je krepati!" mislio sam. "To znači polako umirati. Ne, ja na to neću pristati pokunjene glave. Dignut ću svoj glas i svoje kopito protiv u ime cijeloga konjskog roda. Noge su ponos nas konja, one su naša snaga, naš život, noge su naša krila. Bez nogu, konj je nitko i ništa." Cijelo se moje biće odupiralo tom bezumnom Gospodarevu naumu. I oči, i uši, i nozdrve, i rep, i griva, i bedra, i slabine - svaki se moj dio otimao. Ali, Gospodar je bio neumoljiv. Kad je iscrpio sva dobrovoljna sredstva, upotrijebio je silu. Potkivanje je, međutim, bilo bezazleno čačkanje kopita. Ni traga od nekog užasa. Jedina drama koja je postojala bila je ona što sam je napravio u svojoj glavi. Kad sam ponovno stao na svoje četiri noge, bio sam kao preporođen. Postao sam viši i čvršći, nekako stabilniji. Prednja su mi kopita bila kao od kremena, sjekla su sve pred sobom, a stražnja su gotovo lebdjela, očišćena i laka kao pero. Svijet mi je odjednom izgledao kao nov. Gospodar me pomilovao po vratu. Nije se ljutio. Pomislio sam: "Sve dok mu ne povjerujem, ja ću ga se plašiti." 35 i**> ČARKE Osvanuo je blistav i sunčan dan. Oko mene u travi sve je titralo, sve je igralo. Sagnuo sam glavu da vidim hoću li moći dosegnuti tlo, toliko sam se visokim osjećao na svojim potkovama. Pašnjak je bio prostran i bogat travom. Uza nj je tekla rijeka pa nije bilo opasnosti da će pojilo presušiti. Pitomo je stado bilo brojno. Kretalo se mirno i sigurno. Konji su u njemu bili slobodni i pasli su bez ikakvog straha. Obilazio sam ih i nadgledao sve što se u toj dokolici događalo. Probudili su se u meni opet stari instinkti predvodnika. Doveo sam u red neke mlade konje koji su bili suviše nestašni. Potom sam brzo raščistio omanju gužvu oko pojila. Malo kasnije povukao sam za uho jednog mladunca koji je već bio prestar za sisanje, a još je balavio za materom. Mladi su konji, uostalom kao i u divljem stadu, lako prihvaćali pouke. No, sa starijima nije išlo tako glatko. Njima sam morao zaista pokazati zube. - Tko je ovaj? - počeli su prigovarati. - Ovdje će odsad biti promjena! - uzvratio sam strogo. - Svi vi samo pasete, a nitko ne pazi. Divlje su zvijeri u blizini, mogu nas rastrgati. Zato ćemo postaviti stražu. - To nije potrebno - pobunili su se - nas čuva ograda. - Kakva ograda? Nikad nisam čuo za ogradu. - Ograda štiti sve što pripada Gospodaru. Eno je tamo! - Bit će straža i gotovo! - dreknuo sam ne vjerujući da konje mogu očuvati neki drveni stupovi. - Što ti daje pravo da zapovijedaš? - gledali su me. - Tko misliš da si ti? - Predvodnik, ja sam vaš novi predvodnik. - Ovaj nije pri sebi! - prosvjedovali su. - Čak i ne zna što je ograda... -... A bio bi predvodnik! Govori kao ždrijebe. 36 muti ¦ i i i | c- k a Konji i- u) sam mlilt su se p nestaSni. ilu kasnije prestat za prihvaćali i"n" morao ti Ini^o. - 1 i im ti i, mogu ii.ula. l"t> i da konje ii me. Tko rise. - Još je zelen. - Bez brige, i on će s vremenom narasti do dugog repa. Ta me živina vrijeđala! Zašao sam među njih tako naglo da se nisu ni snašli. Zasiktao sam i dijelio im ugrize lijevo i desno. Moja je prgava, gruba, nezadrživa priroda bljuvala otrov. Iznenađeni i zatečeni konji, mužjaci i kobile, bježali su preda mnom preskačući jedno drugo, posrćući i nj isteći. Nisam ih gonio. Spriječila me neka crna otrovnica koja mi se, šišteći po zraku, bacila na leđa i svom me dužinom ujela. Bio je to Gospodarev korbač. Okrenuo sam se i pogledao ga zakrvavljenim očima. - Stado je moje! Mene će slušati! - zarzao sam grubo i nasrnuo na Gospodara, ali me nekoliko oštrih udaraca smjesta otrijeznilo. Posramljeno sam spustio šiju. Gospodar je pred svima potkresao. moj ponos, moje napuhavanje. Izgubio sam vlast. On je bio predvodnik. Zanjihao sam tužno grivom. Izgledao sam kao gordi jablan kojemu je bio podrezan vrh. "Ispravljao sam krivu dlaku na tuđim leđima. Zato mi se to dogodilo. Suviše sam se trudio uvesti red u tuđe živote, a moj je ostao zapušten. Dokle ću bježati iz divlje kože u pitomu i obratno?" RASPLODNI KONJI Naumio sam sam ukrotiti svoju divlju prirodu i postati pitom, makar nasilu. Trudio sam se da budem malen i nezamjetan. Zdrobio sam svoj ponos i zaboravio sve što sam bio. Klonio sam se svih konja i pazio da od svih zbivanja ostanem po strani. Vodio sam boj iznutra. "To je jedini način da postanem pitom", mislio sam. Na Gospodarevu je pašnjaku bilo hrane u izobilju. Konji su pasli i poj ili se do mile volje. Nije bilo nikakve stege. Sve je bilo dopušteno. Svojim sam iskusnim okom procijenio da je razularenost pojedinih životinja dosegla vrhunac, da ih se više nikakvim sredstvima 37 ne može vratiti u red. Disciplina u stadu bila je krhka. Ubrzo sam shvatio da je najveći dio konja zatvarao oči i pred pravim, krvavim razmiricama. A bilo je i drugih nepodopština. Moja se predodžba o pitomom stadu potpuno promijenila. Nisam više vidio nikakvu različitost od divljega. Pitomi su konji u duši, naime, ostali divlji. Nekada sam vjerovao da je svaki pitomi konj slijepo odan svom Gospodaru, da je njihov uzajamni odnos pravi sklad, ali je ovdje bilo malo konja koji su priznavali Gospodarevu volju i slušali ga iz ljubavi. Mnogo je više bilo bahatih,.bezobzirnih i svojeglavih. Svakog sam dana bio svjedok nemilih događaja. Moja me priroda tjerala da nešto poduzmem. Bio mi je neprihvatljiv život koji su vodili i sve što su radili. Bila su mi mrska prežderavanja i pojenja, znojenja i rzanja bez kraja. Međutim, nisam više imao pravo da se miješam, barem ne na svoj način. Tako su se svi ti prizori pohlepe i proždrljivosti i dalje odvijali pred mojim očima. Kroz oči su ulazili u moj um i tijelo, i bilo je samo pitanje trenutka kad će ovladati cijelim mojim bićem. Uzalud sam se naprezao i činio sve što sam mogao da ostanem svoj, da i dalje gospodarim nad sobom, da budem čist i savršen. Razlika između onoga što se događalo oko mene i onoga što je plamtjelo u mojoj nutrini sve me više razapinjala. Pukotina se u duši širila. Odupirao sam se svemu što je bilo nedolično, što mi se činilo divljim, što nije bilo pitomost. Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen, nego prazan. A kad se to dogodilo, u srcu sam osjetio lom. Polako sam postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj tko je razvio do savršenstva samo jednu svoju sposobnost, od onoga tko je doveo u sklad sve svoje osobine, ma kako skromne one bile. U meni je zjapila pustoš. Okretao sam se oko sebe tražeći pomoć. Morao sam nešto poduzeti, nečim popuniti tu prazninu. Samoća je imala strašnu ubojitost kojom tražeći nekog da se izjaiiain Međutim, to nije bilo liti u kosti, pa su se držali pod Srećom, našlo se i takvih - Što ne jedeš? Zar jr jedan ždrijebac. - Ti to ne razumijcft! - Da te nisam vidio kako 4 možda sad ništa i ne bih isti si kao i mi. - Tko ste to vi? - Slobodni konji. - Da? - To svatko vidi. Mi "I"" me, za razliku od onih I konjima za rasplod, a om - Kakva je razlika? - Stari moj, oni po samo liju znoj, rade i | kada i koliko žele, ne n Tamo ždrijebac živi u p." bere. Sve je u njegovim To nije život, razumiješ - A vi? - Mi radimo posve i se množi. Ovdje se nau. - Kako, zar vi o to - Naravno. Ako jcil on lomi sve oko sebe, i, se Gospodaru na sve n Vidiš, zato se nama doptt ma. 38 Wf> Ubrzo sam im krvavim ml.!. Nisam M n duši, 1 im konj his pravi i"iularevu nl"zirnih ¦l.i|;i. i ncpri-iiii mrska lulttn nisam odvijali i bilo je Uzalud ¦oj. da i ;"t slo je i mi se u "c činilo i" išcn-nlilo, ivota > pod ustva ¦ ¦I sve itlOĆ. :a je imala strašnu ubojitost kojom mi je ranjavala srce. Osvrtao sam se tražeći nekog da se izjadam, da olakšam dušu. Međutim, to nije bilo lako. Mnogim sam konjima utjerao strah u kosti, pa su se držali podalje od mojih oštrih zuba. Srećom, našlo se i takvih koje sam silno zanimao. - Što ne jedeš? Zar je naša trava otrovna? - približio mi se jedan ždrijebac. - Ti to ne razumiješ! - Da te nisam vidio kako si natjerao u bijeg one dvolične gubice, možda sad ništa i ne bih razumio. Ali u tebi je ista krv, ti si naš, isti si kao i mi. - Tko ste to vi? - Slobodni konji. - Da? - To svatko vidi. Mi slobodnjaci uglavnom živimo na otvorenome, za razliku od onih koji pretežno trunu u stajama. Nas zovu konjima za rasplod, a oni su konji za rad. - Kakva je razlika? - Stari moj, oni po stajama odrekli su se svoje volje. Ti luđaci samo liju znoj, rade i pate kao obična živina. Ne jedu i ne piju kada i koliko žele, ne mogu se kretati kuda žele, privezani su... Tamo ždrijebac živi u paru samo s kobilom koju mu Gospodar odabere. Sve je u njegovim rukama. Svuda su zidovi i ograničenja... To nije život, razumiješ? - A vi? - Mi radimo posve drukčije. Ovdje se jede, ovdje se poj i, ovdje se množi. Ovdje se nauživaš života u slobodi. - Kako, zar vi o tome sami odlučujete? - Naravno. Ako jedan slobodnjak, rasplodni konj, mora raditi, on lomi sve oko sebe, rže, kida spone, lupa nogama, grize i opire se Gospodaru na sve načine sve dok opet ne postane slobodan. Vidiš, zato se nama dopalo kad si napravio onaj darmar među konjima. 39 Šutio sam, zbunjen. - Slušaj, zar ja ne bih prvi prihvatio Gospodara da je dobar? Pa on najviše sputava, tuče i tjera baš one koji su mu najbliži. Najteže poslove daje upravo onima koji su mu najodaniji, njih najviše iskorištava. To je glupo! Uostalom i među radnim je konjima manje onih koji ga vole, a više onih koji ga slušaju jer se boje. - Ne mogu vjerovati da je tako - uzdahnuo sam. - Dobro gledaj i sam odluči na koju ćeš stranu. Pridružilo nam se još nekoliko konja koji su se žustro uključili u raspravu. Zagovarali su i hvalili slobodan život. - Što se držiš tako ukočeno? Razgali se. Vidjet ćeš, ovdje je pre divno. - Raspušteni život ne vodi dobru ishodu, a i prema Gospodaru je nepošteno - usprotivio sam se. - Ni govora. Upravo on nam svu tu hranu daje. Zašto prezreti ono što dolazi od njega? Uzimamo samo ono što nam pripada. Zavrtio sam glavom. Nisam znao što da odgovorim. Svima je ovdje bilo dobro, što da im prigovorim? Zar samo zato što su uživali u obilju koje im je pruženo? - Jedi, ne budi lud! Nikoga nećeš oštetiti. Ima dovoljno trave. Uzmi koliko te volja. Fino je, probaj! Plivao sam u balama. "Zar da uskratim sebi taj jednostavni užitak?" Potopio sam gubicu u valove, svježe i zelene, i samo je dizao da bih udahnuo. - Zašto ne ržeš? - zadirkivala me smeđa kobila. - Kakav si ti mužjak? Oglasio sam se jedino zato da njoj ugodim. I gle, to nije sličilo rzanju. Bio je to urlik kao kidanje uzda, oslobađanje ponosa, moje oholosti koja je tražila osvetu za svoje tamnovanje. Bio sam opet drzovit i prepun sebe. Uz mene su bili pravi prijatelji, a s njima se sve ružno brzo zaboravi. 40 i- dobar? 11111 11; 11 vise mm,i manje io uključili "., milje je l iospiularu ilo pic/.reti i-"" i 11 Mila. *i#t ima je - i I* i uživali ^ ¦ ¦ uave. mi uži-ili/.ao " -i.iv si ličilo niujc n upet - Zar ti nije lijepo s nama? Kaži, zar nije tako bolje? - frktalo je veselo društvo. - Dođi da se proveselimo! Zaboravio sam na sve. Nisam odvajao oči od tih novih drugara. Izgledali su mi sretni. Znali su što je dobro, bili su otkačeni, imali su šifru za sreću. Moj je život oduvijek trebao biti takav. Da nisam negdje pogriješio, eto, tako bih živio, to je život! Djetelina je bila slasna i fina. Mnogi su pali na tjeme kad su vidjeli koliko sam mogao pojesti. Pohitali smo na pojilo. Ondje smo se natjecali tko će više popiti. Nakraj u smo teturali od sitosti, pretjeranog napajanja i rzanja. Pred očima mi se maglilo. BATINE Naslonio sam se uz ogradu da se ne stropoštam o tlo. Noge su mi bile prekrižene. Griva je puzala preko očiju u kojima se okretao pašnjak. Groznica mi se širila oko korijena repa i penjala se na leda. Ispod mojih kopita izmicala je zemlja. Klonuo sam na koljena, ni živ ni mrtav. Trpio sam bolove kao da je klupko crva napravilo gozbu u mojim crijevima. Zvao sam u pomoć, ali su me svi moji doskorašnji prijatelji napustili. Tražio me jedino Gospodar. Videći me izvaljenog postrance i okupanog znojem, zauzdao me i odvukao prema staji. Uzalud sam stenjao da mi treba svježeg zraka i da neću u njegovu mračnu katakombu, tijesnu i zagušljivu, pretrpanu konjima. Nije me slušao. Sapeo me kao nikada. Užad je škripala, a bol me razdirala. Mora da su sitne, proždrljive životinjice gmizale u mojoj nutrini. Otvarale su pukotine, male bolne brazde i zavlačile se u njih, dubile ih i širile, rovale kao krtice. Počeo sam udarati nogama. U glavi više nisam imao misli, samo na smrt osuđene snove. Ustostručila mi se snaga, mišići mi iskočili. Konopci su popucali kao travke pod zubima. Bio sam kao lud. Bacio 41 i sam se na tlo, izvrnuo se na leda i kresnuo kopitom o kopito. Tukao sam uokolo gdje sam stigao, valjao se i prevrtao u grčevima. Bič me dohvatio ispod slabina. U ušima mi je zazvonilo. - Zlotvore! - frktao sam na Gospodara. - Zar je sad trenutak da se svetiš za nekoliko zalogaja djeteline? Bič mi je i dalje cijepao noge, prsa, vratne žile. Osovio sam se i ne znajući kamo, bacio se prednjim koljenima u jasle. Zagrizao sam zubima zid otkidajući koru s drvetom. Debele daske su ostale u ranama. Krv mi je tekla iz ogrebotina izmiješana s balama. U mojoj su utrobi crvi razvlačili crijeva. Bubnuo sam o tlo kao kamen, da ih zgnječim, ubijem, sve do jednoga. Prevrtao sam se naprijed--natrag kao voda u koritu. Tada je bič podivljao. Počeo je pustošiti po mom tijelu. Dimilo se i pušilo. U zrak su letjeli pramenovi dlaka, ali ja se nisam uspravljao. Grčio sam se i valjao. Bič me opleo po ušima, ponad oka i po nozdrvi. Digao sam se srdit i uvrijeđen do neba. Svom silinom svoga kopita tresnuo sam o nosivi balvan. Staja je zasvirala kao krošnja stabla pod udarom vjetra. Zatim sam se opet strovalio na pod i prevrtao u bolovima. Svojim oštrim ovršjem bič me ujeo do krvi. Znoj se miješao sa sukrvicom. "Kako da se branim? Kako da se s njim dogovorim kad je zao i okrutan! On nije konj, to nije sudar jednakih sila. Gotovo je, umirem!" Popustio sam njegovoj volji. Ustao sam i stajao nepomičan, stišćući zube i grizući svoj natečeni jezik. Umiranje je dugo trajalo. Gospodar još nije odustao od mučenja. Otvorio mi je silom usta i ulio neku odvratnu, gorku tekućinu. Iako sam bio vreo do usijanja, zainat me omotao krpama. S mene je kapao znoj. Trljao me zatim slamom iako sam titrao i drhturio od njezina oštrog dodira. Tek s osvitom dana Gospodar je otišao. Samo je njegov bič ostao prijeteći ležati u kutu staje, smotan kao usnula zvečarka. - Dobro si se držao! - rznuo mi je susjed u staji. - Već sam se pobojao da ćeš zaglaviti. "i i" I" 42 I ukiio lUliik ti Mi. ¦m se U*"*1 " ll(, II..t.ik- li i i U  IHCII, 1 |Cll muli) t"t.tv- šiija >s "da", ili "ne", to je bilo sve. Kola su isprva bila prazna i lagana, a zatim ih je Gospodar počeo tovariti. Svakih smo se nekoliko koraka iznova zaustavljali, a teret se uvijek povećavao. "Dokle? Dok klecnu koljena? Dok se rasparaju niti koje drže na okupu tijelo i udove? Dok volja ne ostane zgažena pod kopitom o koje se upirem? Zna li Gospodar koliko konj može izdržati? Nemoguće, to će ubrzo postati nemoguće!" Stotine je obada žarilo svoj nemilosrdni žalac u mene izvana i stotine žalosnih misli iznutra. S leđa mi je tekao znoj. Uhvatio sam strog pogled kojim je Sivka prekorila mladu ždrebicu do mene. Nera je na to samo zatresla svojom raskošnom crnom grivom. Gospodar se također žestio. Njegov je bič neprestano fiju-kao, a Nera je skretala lijevo i desno, propinjala se i bacala na koljena. Izgledalo je kao da će izletjeti iz kože. Sažalio sam se. Napokon, ona je bila samo ženka. Vjerovao sam da je sirotoj Neri zaista teško. Ja sam bio mužjak i nisam slab, a ipak sam se jedva nosio s teretom koji je Gospodar gomilao na kola. Voz sijena pravio je ogromnu sjenu. Obadi su i dalje bezumno ujedali, a ja sam šutio i trpio. Nikad dotad nisam osjetio da je Gospodar tako ljutit. "Što mu je jadna Nera skrivila? Zašto je na nju tako navalio?" U svaku se poru mog tijela uvukao strah. Kretao sam na prvi Gospodarev mig i svom snagom vukao, vukao... Sažalijevao sam Neru. Bilo mi je nekako žao te čudne ždrebice. Bič se prečesto obarao na nju i svakog je trena ožegao po leđima. Na tim bi joj mjestima odmah iskočila debela potkožna masnica i podigla joj dlaku uvis. Bila je sva išarana. "Pa dobro, zašto? Zašto? I opet? Ako ne može ona, mogu ja, još mogu! Kako ne bih mogao?" kao da je klicalo moje mišićje, izbacilo se, splelo u čvorove. Moja volja se opasno suzila u jednu jedinu točku. Nešto je u meni prijetilo da će prsnuti. Nikad prije nisam vukao toliki teret. "Dragi moj Gospodaru, bit će to kraj. Kad se to dogodi, moje će se tijelo raspasti 47 poput maslačka. Više nećeš imati svog konja jer si ga suviše opteretio." Srce mi se gušilo u jadu i znoju. Gospodar nas je odjednom zaustavio. Svojim je širokim dlanom u nekoliko brzih pokreta pobio žedne obade koji su se objesili o naš trbuh i prsa, a onda je ispregnuo Neru i na njezino mjesto upregao Sivušu. Napokon smo Sivka i ja povukli zajedno. "Što se to dogodilo? Gdje je dio moga tereta?" iznenadio sam se, a dobra se stara kobila samo osmjehnula. - Ona te mlada vještica pustila da sam tegliš. Zaista, kad je i Sivka pripomogla, kad je ona povukla, sav onaj teret na kolima kao da se prepolovio. Što je bilo previše za jednoga, postalo je pjesma za dva složna Gospodareva konja. Objesio sam njušku. "Eto mi sada. Kako sam samo bahato dizao glas protiv Gospodara, a krivica je opet bila na konju. Hej, dokle ću još sumnjati? Dokle će moje srce ići jednim, a um drugim putem?" - Konji još dovoljno ne misle, a Gospodar kažnjava - uputila me Sivka, pokazujući glavom prema Neri koja se, oslobođena zaprege, smijuljila i hodala prkosno uz nas veselim, gotovo paradnim korakom. Nakon povratka u staju čuo se žamor bezbrojnih prigovora. Uzrujani konji poredali su se ukrug. - Dosta je bilo! - Dokle će tako? - Iako smo dovukli najveći teret, dobili smo jednaku porciju zobi kao i konji koji se nisu micali iz staje. - I to mi je pravda. - Zar je konj koji planduje ravan onima koji na livadi liju znoj dok im obadi piju krv? - Pogledaj onu Neru, samo je zabušavala, a kako lakomo ždere! - Treba se snaći - uzvratila je Nera oholo drobeći zrna zobi svojim bijelim oštrim zubima. - Mi i za tebe vučemo! - Tko vam je kriv? - Zar konji. - Ne To je n|i-go\, prasnula je St korisno sažviiC Nct.i in brzo bi oki nom. liuiil.i tijelo. Sve "Kakvu škasti i vrt! No, u i sam način nepogreftiv. snost. Ovijenu sve čcS