PREDAVANJE 1a.docx

**DISLEKSIJA I ČITANJE** Čitanje Čitanje je izvođenje značenja, odnosno proces koji se sastoji u shvatanju smisla napisanih riječi (Kobola, 1977). Učinkovito čitanje ne proizilazi iz precizne percepcije i identifikacije svih elemenata, već iz vještine selekcioniranja nekoliko najproduktivnijih pra...

**DISLEKSIJA I ČITANJE** Čitanje Čitanje je izvođenje značenja, odnosno proces koji se sastoji u shvatanju smisla napisanih riječi (Kobola, 1977). Učinkovito čitanje ne proizilazi iz precizne percepcije i identifikacije svih elemenata, već iz vještine selekcioniranja nekoliko najproduktivnijih pravila neophodnih za stvaranje pretpostavki (o značenju) koje su ispravne (Goodman, 1976). Čitanje je složena funkcija koja uključuje prenošenje jednog koda na drugi kod, vizuelni kod na govorni (pri glasnom čitanju) ili sa vizuelnog na subvokalno čitanje, što pretpostavlja postojanje svih fonetskih i lingvističkih struktura (Vladisavljević, 1991). Novija gledišta polaze od stajališta da je čitanje primarno jezička vještina, odnosno da je bitno uvjetovano opštom jezičkom sposobnošću (Heilman, Blair i Rupley, 1986). Ovladavanje vještinom čitanja zahtjeva poznavanje fonologije, lekseme, morfologije i sintakse (Crowe, 2002). Termini sljepoća za riječ, strefosimbolija, aleksija, legastenija, slabost čitanja, specifične teškoće čitanja, poremećaj čitanja i pisanja, odnose se na istu pojavu.Ljekar engleske škole James Kerr otkrio je da određena djeca iako imaju dobar vid nisu u stanju pročitati riječi. Ovu teškoću nazvao je sljepoća za riječ i još uvijek se tako zove u Engleskoj i Skandinavskim zemljama. Termin disleksija uvodi Berlin 1884. godine. Disleksija je učestao poremećaj koji se javlja kod 10% amerikanaca (Anonimus, 2003). Cronin (1997) navodi učestalost pojave disleksije od 10 do 25%, Brakus i Golubović (1995b) 4,4%, dok [[Roongpraiwan] [ i saradnici] [(2002]](http://web12.epnet.com/searchpost.asp?tb=1&_ug=sid+0B371A40%2DFC78%2D42FF%2D93E8%2D70F3F7DA936C%40sessionmgr6+dbs+aph%2Ceric%2Ccmedm+cp+3+5F01&_us=hs+False+or+Date+ss+SO+sm+KS+sl+%2D1+dstb+KS+ri+KAAACBUB00025728+6B61&_uso=hd+False+tg%5B0+%2D+st%20)) navode prevalencu od 5 do 10%. Hulme (1987) iznosi podatak da oko 4% djece ima teškoće u učenju čitanja ili pisanja. 5% do 10% djece od 8 do 10 godina ima izuzetne teškoće u učenju čitanja uprkos uobičajenoj obuci i prosječnoj inteligenciji. Disleksija se javlja kod 1 na 25 ljudi, dok se kod muškaraca i žena javlja u odnosu 3.4:1. **Kako sve djeca mogu vidjeti slova, riječi, rečenice, redoslijede rečenica, tekst?** Neka će nam reći da vide riječ koja se okreće u različitim smjerovima, da slova plešu. Da se rečenice stapaju. Da uopće ne vide niti jednu tačku ili zarez i da uopće ne mogu pratiti pogledom riječi prema krajevima rečenica. Da im pogled poskakuje. Da nikako ne mogu uhvatiti red. Dječak je odgovorio: »Ali ja samo tako mogu zaustaviti ta slova koja poskakuju;, ona će mi opet pobjeći ako ih ne čitam jedno po jedno, i ja namjerno neću nikad početi čitati drukčije jer ovako barem znam što sam pročitao.« **Kako sve djeca s disleksijom mogu čitati?** Neko će dijete recimo, iščitavati slovo po slovo, čitat će sporo, ali će razumjeti većinu riječi jer ima bogat rječnik. Poneke će riječi izokretati zbog sličnosti oblika ili nemogućnosti da otkrije redoslijed slijeva nadesno za riječi »do« i »od«, no pomoći će mu okruženje u tekstu ili kontekst pa će sve opet dobro posložiti i unatoč velikoj sporosti, moći će razumijevati tekst. Ako se u tekstu neke riječi stalno ponavljaju, neka će ih djeca drugi ili treći put odmah vidjeti i pročitati tečno, a neka će ih tegobno svaki put iščitavati kao da ih vide prvi put. Tu se pojavljuje ono što nazivamo radnom memorijom ili sposobnošću lakog dosjećanja i aktivne uporabe onoga što se nekoliko trenutaka prije toga čulo, čitalo ili spomenulo, što uz jezičnu kompetenciju i perceptivne osobitosti u najvećoj mjeri utječe na stupanj same disleksije i na mogućnosti njezina lakšeg ili težeg otklanjanja tokom terapije. Ima i situacija kad će dijete čitati slogovno i ponekad gotovo tečno čitati, a onda će se zaglaviti na nekoj riječi koju ne razumije i nakon toga će izgubiti nit razumijevanja pročitanoga. Poneka se djeca jako teško mogu koristiti kontekstom jer im je rječnik oskudan, ili teško razumiju neke odnose među riječima, pasivne oblike glagola ili ne mogu domisliti nastavak riječi ako u brzini čitanja pogledom obuhvate samo korijen riječi, kao što se to događa prosječno dobrom čitaču. Dakle, ta djeca, jednostavno, moraju pročitati svaki dio riječi jer im ono jezičko, gramatičko znanje ne omogućuje rekonstruiranje ostatka riječi. »Bili smo na izletu u Botaničkom vrtu, gdje smo promatrali ribe u ribnjaku i vidjeli mnoge ribe kako ga brzo preplivavaju. Neke su ribe bile više u dubini, a neke su plivale po površini ribnjaka.« **Primjeri kako sve može zvučati ono što djeca čitaju** **1. Tekst »Prostorno učenje« iz časopisa Drvo znanja:** "Dobro pamćenje osnova je mnogih oblika učenja i mnoge životinje zapanjujuće dobro pamte određene oblike informacija. Losos pamti okus rijeke u kojoj je rođen, ženka tuljana zna točan položaj svog mladunca u brojnoj koloniji ženki i mladunaca.« **DISLEKSIJA I PSIHOLOŠKI PROBLEMI** Disleksija nije bolest. Ona je sindrom ili skup osobina primanja, obrade i pohranjivanja informacija u neke osobe zbog kojeg ona ima određeni stil spoznavanja sebe i svijeta oko sebe. Za djecu s disleksijom čitanje postaje mučna, teško savladiva, a ponekad i nepremostiva teškoća zbog koje osjećaju neuspjeh i zamor što polako prelazi u frustriranost školom i nezadovoljstvo sobom zato jer su drukčiji. Takav razvoj za posljedicu može imati niz psiholoških problema, kao što je nepoznavanje vlastitih potencijala pa to rezultira odsutnošću istinske samosvijesti. Dovodi do destruktivnog i samodestruktivnog ponašanja u agresiji, delinkvenciji ili ovisnostima što daju lažne nadomjeske temeljnom nedostatku pozitivnog samovrednovanja. Zato su pravodobno prepoznavanje, suradnja roditelja, učitelja i terapeuta koji se bave disleksijom, posebno važni. Simptomi disleksije mogu se ukloniti, ublažiti, oblikovati i samim time, pobijediti jer prestaju biti okosnicom onoga što čini negativni identitet. **ODNOS DISLEKSIJE I DRUGIH TEŠKOĆA** Disleksija može biti kombinirana sa: \- poremećajem pažnje, -ADHD-deficitom pažnje/ hiperaktivnim poremećajem, -nekim vrstama dječjih epilepsija, -može biti povezana s posebnim jezičkim teškoćama. Iz tog razloga liječnik pedijatar, nakon što logoped ustanovi da je kod djeteta riječ o disleksiji, može zatražiti od roditelja da se napravi dodatna medicinska pretraga, najčešće EEG-elektroencefalografija, kojom se utvrđuje stanje električne aktivnosti mozga. Ova pretraga uglavnom može potvrditi postojanje specifičnih promjena u toj aktivnosti, ako je riječ o spomenutim stanjima. Ona je razlogom što se dijete šalje neurologu jer on procjenjuje nalaz te pretrage - elektroencefalogram. Dijete s disleksijom koje nema takvih dodatnih smetnja najčešće nema promijenjen EEG. Ova pretraga uglavnom može potvrditi postojanje specifičnih promjena u toj aktivnosti, ako je riječ o spomenutim stanjima. Ona je razlogom što se dijete šalje neurologu jer on procjenjuje nalaz te pretrage - elektroencefalogram. Dijete s disleksijom koje nema takvih dodatnih smetnja najčešće nema promijenjen EEG. **KAKO PREPOZNATI DISLEKSIJU SIMPTOMI DISLEKSIJE** Ni jedna osoba s disleksijom nema iste simptome zato što disleksija varira od blagog oblika do teškog. Neke osobe s disleksijom imaju i AD/HD. Neke osobe s disleksijom možda neće imati sve simptome koje ću navesti, ali će imati mnoge od njih. Ukoliko neko ima teškoće sa spelovanjem, spor je čitač kojemu je potrebno dosta vremena za scricanje glasova u nepoznatoj riječi, i ima teškoće u stavljanju na papir svojih misli u prihvatljivoj formi, i ukoliko ta osoba ima 3 ili više klasičnih "ranih signala", potrebno je da se testira kako bi se utvrdilo da li ima disleksiju. Ovi problemi su neočekivani kada se uporede sa sposobnostima koje osoba pokazuje u drugim područjima. **RANI »SIGNALI« MOGUĆEG RAZVOJA DISLEKSIJE - PREDŠKOLSKA DJECA** Ako 3 ili više upozoravajućih "signala" postoje, posebno ako je disleksija ili AD/HD u porodičnom stablu, dijete bi trebalo biti testirano kada napuni 5 godina starosti. Također, igrice fonemske svjesnosti i druge aktivnosti spremnosti za čitanje trebale bi se sprovoditi svakodnevno tokom predškolskog uzrasta. -Zakašnjeli govor -ne govori niti jednu riječi do prvog rođendana, često, ne progovara do 2, 2.5, 3 godine ili čak i kasnije. -Miješa glasove u višesložnim riječima -npr. banana-nabana, -špageti-bišgeti, -helikopter-hekalopter, -hamburger-hangaberg, -magazin-mazagin itd. -Rano mucanje, -Česte infekcije uha, -Ne može savladati vezanje pertli na cipelama -Zbunjenost u pogledu lijeve i desne strane, ispod i iznad, prije i poslije, i drugih riječi usmjerenja i pojmova, -Kasnije uspostavlja dominantnost ruke -Može prebacivati iz lijeve u desnu ruku dok crta, piše ili radi neki drugi zadatak. Najzad, dijete će uspostaviti dominantnu ruku, ali to možda neće biti prije 7 ili 8 godine. Čak i tada, može koristiti jednu ruku za pisanje, ali drugu ruku kada igra neki sport. -Nesposobnost da tačno završi zadatke fonemske svjesnosti, -Uprkos slušanju priča koje sadrže dosta riječi koje se rimuju, ne može reći riječi koje se rimuju (npr. mala-pala, stado-mlado i sl.) do uzrasta od 4.5 godine, -Teškoće u učenju imena slova ili glasova alfabeta; teškoće pisanja alfabeta po njegovom redoslijedu, -Često imaju "nezreo" govor. U drugom ili trećem razredu još uvijeg mogu izgovarati "pjavo" umjesto "pravo" ili "tjava" umjesto "trava". **Čitanje i sricanje** -Osobe sa disleksijom **neće** praviti **slučajne** greške u čitanju. -Oni prave veoma specifične vrste grešaka. -Njihovo sricanje odražava iste vrste grešaka. **Greške u čitanju:** -Može pročitati riječ na jednoj stranici, ali je ne može prepoznati na sljedećoj stranici. -Poznaje fonacijski, ali ne može sricati neku nepoznatu riječ. -Sporo, otežano, netačno čitanje pojedinačnih riječi (kada nema teksta priče ili slika na osnovu čega bi izveo zaključak) -Kada pogrešno pročitaju često kažu riječ koja ima isto prvo ili posljednje slovo, i isti oblik, kao od-do, dedica-bebica). -Mogu dodati ili izostaviti slova, kao slovo-sovo, poluga-posluga ili stepenice-sepenice -Kada čitaju glasno čitanje je sporo, poremećen ritam i često ignoriraju interpunkcije. -Postaju vidljivo umorni nakon čitanja nakon kraćeg vremena -Razumijevanje pročitanog može biti loše uslijed trošenja mnogo energije u okušaju da se shvate riječi. razumijevanje teksta koji se sluša je značajno bolje nego razumijevanje pročitanog teksta. -Pokazuju zbunjenost kada čitaju i pišu -d-b konfuzija je klasični značk upozorenja. Jedno je okrenuto na lijevu, drugo na desnu stranu, oni pokazuju zbunjenost u poznavanju lijeve i desne strane. -b-p, n-u ili m-v -- teškoće u razlikovanju. Jedno je gore, drugo dole, što također izaziva konfuziju. -Mijenjanje sličnih riječi, i ako to mijenja značenje rečenice, kao što je obrok-odred, lako-tako, sada-kada i sl. -Kada čitaju priču ili rečenicu, mijenjaju riječi kao brz-brzina, putovanje-putovati, plač-plakati. -Pogrešno čitaju, izostavljaju ili čak male funkcije dijelove riječi, kao u, na, od, do, ka -Izostavljaju ili mijenjaju sufikse, govoreći potreba umjesto potreban **Sricanje:** -Njihovo sricanje je lošije nego čitanje. Imaju izuzetne teškoće s vokalima i često ih izostavljaju. -S ogromnim naporom mogu biti sposobni da "nauče napamet" listu spelovanja od ponedeljka onoliko koliko je potrebno da prođu test spelovanja u petak, ali ne mogu te iste riječi spelovati dva sata kasnije kada trebaju napisati te iste riječi u rečenici. -Konstatno pogrešno pišu visoko učestale riječi (nefonetičke ali veoma opšte riječi) kao što su oni, šta, gdje, zato -- uprkos opsežnoj praksi. -Prave greške čak i kad nešto prepisuju sa table ili iz knjige. -Pisanje pokazuje znakove nesigurnosti u spelovanju -- bezbroj izbrisanih riječi, precrtanih riječi itd. **Specifične teškoće povezane s čitanjem** -teškoće u povezivanju grafema s fonemom (slovo - glas), -teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi, -strukturalne pogreške - premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino), -zamjene grafički sličnih slova (b - d, b - p, m - n, n - u, a - e, s - z, š - ž, dobar - bodar, bebica - dedica, bili - pili, nema - mene), -zamjene fonetski sličnih slova (d - t, g - k, b - p, z - s, drži - trži, brati - prati, grije - krije), -zamjene slogova (on - no, ej - je, mi - im, do - od), -zamjene riječi - pogađanje (mračni - mačka, dobar - obad), -izostavljanje slova i slogova (brada - barada, mrkva - markva, brod - borod), -ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena), -teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon - soln, 12 - 21), -teškoće u slijedu smjera čitanja (gore - dolje, lijevo - desno), -vraćanje na već pročitani redak, -izostavljanje riječi i cijelih redaka, -čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina. **Pokazatelji disleksije** Kada dijete počinje čitati ono ne koristi znanje o imenima slova ili glasova za odgovarajuća slova da bi «pročitalo riječ». Četverogodišnjaci i petogodišnjaci čitaju poznate natpise kao što su stop ili McDonalds ili riječi na kutijama zobenih pahuljica. Djeca se oslanjaju na vizeulna obilježja, kao što je oblik crvenog znaka stop ili poznati zlatni luk. U jednom istraživanju, istraživači su zalijepili logo Coca Cole preko kutije rižinih pahuljica ali je i dalje većina djece predškolskog uzrasta nastavila da čita taj natpis kao Rižine pahuljice. Čitalac na ovom nivou prepoznat će samo nekoliko riječi, nepromjenjivo vezanih sa određenim vizuelnim obilježjem. Djeca ne obraćaju pažnju na same riječi nego pamte neke asocijativne vizuelne karakteristike i onda se na njih oslanjaju da bi zapamtili i kasnije prepoznali tu riječ. Korištenje takvih proizvoljnih asocijacija ima ograničenu vrijednost. Djeca mogu zapamtit stotine riječi, ali kada dođu do petog razreda, susrest će se sa 10 000 novih riječi u toku jedne školske godine. Prosto oslanjanje na zapamćivanje neće više biti moguće. Da bi napredovali u čitanju, djeca moraju naučit kako funkcioniše abeceda. Povezivanje slova sa glasovima i pravilan izgovor riječi jedini je garant sposobnosti dekodiranja hiljadu novih riječi. Jedna grupa istraživača otkrila je da je vrlo važno za onoga koji počinje učiti čitati da pokuša da poveže slova sa glasovima čak iako taj pokušaj neće uvijek bit uspješan. Oni su također otkrili da vrste grešaka, koje djeca prave dok čitaju u prvom razredu daju vrlo važne informacije o njihovim sposobnostima da koriste fonološki kod. Djeca čije su se čitalačke greške odražavale na pokušaju da spoje slova i glasove (npr. čitajući BOL umjesto BOG) postali su dobri čitači na kraju školske godine. Nasuprot tome, djeca čije su greške ukazivale na nedostatak svijesti o odnosu između glasova i slova završila su školsku godinu čitajući loše (tako bi djeca mogla čitati LIKA umjesto KILA, dakle riječi koje imaju neka slova zajednička ali ne znače isto). Takođe moglo bi se reći, nisu uvježbala svoje fonološke sposobnosti za čitanje. Ali čitanje je više od običnog povezivanja glasova i slova. Onaj ko teži za uspjehom u čitanju mora graditi svoj čitalački rječnik tako da na kraju može čitati i najsloženije, duge i nepoznate riječi. Pošto je pohranio svako slovo koje je transformirano u glas, nakupio je u svom mozgu zalihe reprezentacija riječi. Ako bi se dijete na ovome zaustavilo, njegovo bi čitanje bilo vrlo sporo i naporno pošto bi moralo čitati slovo po slovo. Ako dijete zna čitati, ono nadograđuje svoj rječnik i zalihu sačuvanih, zapamćenih riječi. Dijete kreće od pohranjivanja izgleda pojedinih slova povezanih sa specifičnim glasovima do pohranjivanja sve većih i većih odlomaka pisanog materijala tj. poznatih slova koja često idu zajedno, većih grupa slova koja se ponavljaju i na kraju pošto je dijete pročitalo mnoge knjige i uspješno dekodiralo hiljade novih riječi, svaki put ponovo ono je akumuliralo čitave riječi. Sve što dijete sada treba da uradi jeste da napisanu ili odštampanu riječ na stranici poveže sa već pohranjenom u mozgu. Vješt čitalac ima ogroman unutrašnji rječnik pohranjenih riječi. Stvara svoj vlastiti »magacin» riječi i nastavlja da se oslanja na fonetski kod kroz čitav život, čak i kao odrastao pismen čovjek. Posljedni naučni dokazi indiciraju da čak i napredni čitači pokazuju jedan stepen ovisnosti o fonologiji da bi se pokrenula ili aktivirala pohranjena riječ. Osoba vidi riječ i skenira sva slova. Da li neka slova pripadaju već poznatim šablonima? Da li su slične grupama slova-dijelovima riječi-koje su već pohranjene? Ako je tako onda osoba može uzeti ove šablone i povezati ih sa već poznatim riječima. Npr. ako neko vidi nepoznatu napisanu riječ ARHITEKTA, on možda već zna da slova T-E-K-T-A idu zajedno i kako se izgovaraju. Možda već iz iskustva, zna da se slova A-R-H-I često nalaze zajedno i da se ARHI izgovara kao dio riječi ARHITEKTA. Jednom kada je riječ uspješno dekodirana, ona se pridružuje drugim riječima pohranjenim u unutrašnjem leksikonu. Svaki put kada osoba pročita neku riječ veza između napisane riječi i pohranjenog modela postaje sve jača. Pošto je pročita ispravno, osoba će aktivirati svoj već pohranjeni model - što uključuje pisanje, izgovor i značenje istovremeno, i na taj način dodajući je u sve duži spisak riječi. Čitanje riječi tačno, brzo, tečno i sa dobrom ekspresijom se stiče vježbom, stalnim čitanjem. Ovo je u skladu s tim što znamo o neuralnom krugu koji se pojačava i jača ponavljanjem. Čitalac mora imati 4 ili više uspješnih susreta sa novom riječi da bi bio u stanju pročitati je sa lakoćom. Istraživanja o kretanju očiju čitača su dokaz koji pokazuje da vješti čitaoci zastaju kod 50-80% riječi u tekstu. Oni se trebaju usredotočiti na njih, oštro promotriti suštinu u njima, ali veoma, veoma brzo zato što su im šablonsko spelovanje i izgovor riječi poznati. Ako sretnete nekog na ulici koga ne poznajete dobro, nastavljate gledati u njega dok se ne pojavi neki trag prepoznavanja. Međutim, ako nekog dobro poznajete, letimičan pogled je dovoljan. Čitanje sa razumijevanjem razvija se postepeno. Prema tome čitač početnik uči mnogo više kroz ono što čuje, nego kroz čitanje. Sa 7 godina dolazi do maturacije čitanja sa razumijevanjem. Keith Stanovich koji se bavio naučnim istraživanjem čitanja, naglašava kako dječiji rječnik ovisi o čitanju. Dijete uči oko 7 novih riječi dnevno što za godinu iznosi ukupno 3000 riječi. Knjige za odrasle čitače imaju oko 50 neobičnih (rijetkih) riječi na svaku 1000. riječ, a govorni jezik akademski obrazovanih ljudi sadrži oko 17 rijetkih riječi na 1000 izgovorenih riječi. - Zbunjenost prilikom čitanja. - Problemi sa čitanjem ili izgovaranjem neobičnih, stranih ili unikatnih riječi kao što su imena ljudi, nazivi ulica ili mjesta, različite vrste hrane na meniju (često pitaju konobara o specijalitetima kuće ili dana ili kažu ,,Ja ću isto što i on", jer nisu u stanju da pročitaju meni. - Trajni problemi čitanja. - Ogroman zamor za vrijeme čitanja. - Sporo čitanje većine materijala: knjiga, priručnika, prevoda stranih filmova, i sl. - Veoma mnogo vremena provedenog u čitanju školskog ili poslovnog materijala. - Često žrtvovanje društvenog života zbog učenja. - Ukoliko već moraju pročitati knjigu, prednost se daje knjigama sa crtežima, karikaturama ili grafikama. Prednost se daje knjigama sa manje riječi na stranici ili sa više praznog prostora na stranici. - Ne čitaju iz zadovoljstva. - Loš rukopis - Zamjena kompilikovanih riječi riječima koje su lakše za pisanje. - Uopšte slaba vještina učenja napamet bilo kojeg pisanog teksta. - Održavanje znanja stečeno u školskom dobu. - Visoke vještine učenja. - Primjetno poboljšanje pri davanju dodatnog vremena na nekim zadacima - ispitima. - Primjetan uspjeh kada se fokusiraju na visokospecijalizirano polje nauke kao što je: medicina, pravo, ekonomija, arhitektura. - Uspjeh u pisanju kada im je sadržaj bitan. - Primjetan jasan izgovor u izražavanju ideja i osjećanja. - Izuzetna toplina, uživljavanje i osjećaji za druge (ljubav prema drugima). - Talent za visok stupanj pojmovnog i pronicljivost. - Globalno razmišljanje. - Primjetna ,,elastičnost,, za prilagođavanje.