Povijest (PDF)

**POVIJEST** Ratovi 20. stoljeća, posebno Prvi i Drugi svjetski rat, ostavili su duboke traume na društvenoj razini, utječući na poslijeratne generacije. Percepcija ratova varira među društvima, a globalna komunikacija oblikovala je javni diskurs. Prvi svjetski rat izazvao je značajne promjene u Eu...

**POVIJEST** Ratovi 20. stoljeća, posebno Prvi i Drugi svjetski rat, ostavili su duboke traume na društvenoj razini, utječući na poslijeratne generacije. Percepcija ratova varira među društvima, a globalna komunikacija oblikovala je javni diskurs. Prvi svjetski rat izazvao je značajne promjene u Europi, što je dovelo do Drugog svjetskog rata. Mirovni sporazumi nastojali su stvoriti stabilnost, ali ostaje nejasno što je uzrokovalo te sukobe. **Najbitnije informacije:** 1\. Prvi i Drugi svjetski rat ostavili su trajne traume u društvima. 2\. Postoji razlika u percepciji ratova među poslijeratnim društvima. 3\. Globalna komunikacija oblikovala je diskurs o ratnim posljedicama. 4\. Prvi svjetski rat stvorio je uvjete za Drugi svjetski rat. 5\. Mirovni sporazumi su ključni za stabilizaciju Europe, ali postavljaju pitanja o motivima i stanju društva. Pariška mirovna konferencija započela je u prosincu 1918., a plenarni dio održan je u dvorcu Versailles. Glavni rezultat bio je Versajski mirovni ugovor s Njemačkom, koji je postavio novi politički poredak. Američki predsjednik Wilson predložio je načela samoopredjeljenja, ali su odluke donosile velike sile na zatvorenim sastancima. Francuski predsjednik Clemenceau branio je francuske interese, dok su Talijani nastojali ostvariti teritorijalne zahtjeve. U lipnju 1919. potpisan je Versajski ugovor, zajedno s ugovorima s ostalim poraženim državama. **Najbitnije informacije:** 1\. Pariška mirovna konferencija započela je u prosincu 1918. u Versaillesu. 2\. Glavni rezultat bio je Versajski mirovni ugovor s Njemačkom. 3\. Wilsonova načela samoopredjeljenja nisu se u potpunosti primijenila. 4\. Odluke su se donosile na zatvorenim sastancima velikih sila. 5\. Francuska je snažno zastupala vlastite interese, dok je Italija tražila teritorijalne dobitke. 6\. U lipnju 1919. potpisani su ugovori s ostalim poraženim državama. Versajski mirovni ugovor s Njemačkom bio je ultimatum koji su njeni predstavnici morali potpisati bez sudjelovanja u izradi. Njemačka je proglašena jedinim krivcem za rat, izgubila kolonije i 13,5% teritorija, te je smjela imati samo 100.000 vojnika. Francuskoj je ustupila pokrajinu Saar na 15 godina, a Rajnska oblast je demilitarizirana. Održavanje ratnih reparacija od 132 milijarde zlatnih maraka bilo je neizvedivo, što je dovelo do političkih kriza i uspona ekstremnih pokreta, poput Hitlerove nacionalsocijalističke stranke, a uvjeti ugovora smatrani su temeljem za novi ratni sukob. **Najbitnije informacije:** 1\. Versajski ugovor bio je ultimatum, bez njemačkog sudjelovanja. 2\. Njemačka proglašena jedinim krivcem za rat. 3\. Gubici: kolonije, teritorij (13,5%), vojska (max. 100.000 vojnika). 4\. Reparacije su iznosile 132 milijarde zlatnih maraka. 5\. Gospodarska kriza u Njemačkoj potaknula uspon ekstremnih pokreta. 6\. Nepovoljni uvjeti ugovora mogu se smatrati začetkom novog sukoba. Francuski predstavnici na Pariškoj mirovnoj konferenciji aktivno su podržavali prijedloge za slabljenje Njemačke, smatrajući je prijetnjom za sigurnost Francuske. Nastojali su nametnuti stroge uvjete mira s ciljem urušavanja njemačkog gospodarstva i pomicanja granice prema Rajni. Francuska je tvrdila da je najviše stradala u ratu, no njihovi stavovi često su usporavali rad konferencije i izazivali nesuglasice među saveznicima. Unatoč pobjedi, Francuska i Velika Britanija izašle su iz rata kao velike dužnice SAD-u, koji je ostvario svoja ulaganja, dok su europske sile izgubile svoje pozicije moći. **Najbitnije informacije:** 1\. Francuska je na konferenciji podržavala prijedloge protiv Njemačke. 2\. Smatrali su Njemačku ozbiljnom prijetnjom za svoju sigurnost. 3\. Inzistirali su na strožim uvjetima mira i pomicanju granice na Rajnu. 4\. Francuska je pretrpjela velike gubitke u ratu. 5\. Stavovi Francuske usporavali su rad konferencije i izazivali nesuglasice među saveznicima. 6\. Nakon rata, Francuska je postala velika dužnica SAD-a, gubeći pozicije moći. Kraj Prvog svjetskog rata i mirovna konferencija donijeli su značajne promjene u Europi, uključujući propast Austro-Ugarske, Njemačke, Rusije i Osmanskog Carstva. Stvorene su nove države i uređene granice putem mirovnih ugovora. Nezavisnost su stekle Finska, Estonija, Letonija i Litvanija, a obnovljena je Poljska. Raspad Austro-Ugarske doveo je do formiranja Austrije, Mađarske, Čehoslovačke i Kraljevstva SHS. Francuska i Velika Britanija podržale su nacionalne težnje, protivile su se ujedinjenju Njemačke i Austrije te sprječavanju širenja komunizma. Liga naroda, osnovana 1920. na inicijativu Wilsona, imala je zadatak nadzirati novi europski poredak i očuvati odredbe Pariške konferencije koristeći diplomatske mehanizme i sankcije. **Najbitnije informacije:** 1\. Propast velikih carstava: Austro-Ugarska, Njemačka, Rusija, Osmansko Carstvo. 2\. Stvorene nove države i uređene granice mirovnim ugovorima. 3\. Nezavisnost na sjeveru: Finska, Estonija, Letonija, Litvanija; obnovljena Poljska. 4\. Raspad Austro-Ugarske doveo do novih država: Austrija, Mađarska, Čehoslovačka, Kraljevstvo SHS. 5\. Liga naroda osnovana 1920. za nadzor novog europskog poretka. 6\. Cilj Lige naroda: očuvanje Pariške konferencije i prevencija sukoba. Tijekom Prvog svjetskog rata razmatrano je pitanje Osmanskog Carstva, pri čemu su neki tražili njegovo ukidanje, dok su drugi upozoravali na moguće arapske pobune. Prevladalo je mišljenje o očuvanju turske države s manjim teritorijem i zapadnjačkim protektoratom nad Bliskim istokom. Britanska politika, unatoč obećanjima Arapima, usmjerila se prema podjeli interesa putem Sykes-Picotovog sporazuma 1916. Cionistički pokret dodatno je zakomplicirao situaciju, a Balfourova deklaracija 1917. omogućila je židovsko naseljavanje Palestine. Reakcija na Sporazum u Sevresu (1920.) dovela je do pobune pod vodstvom Mustafe Kemala-paše, koja je rezultirala osnivanjem Turske Republike. Kemal-paša je reformirao zemlju prema zapadnim normama, uvodeći moderne zakone i promičući obrazovanje žena. **Najbitnije informacije:** 1\. Različiti prijedlozi za rješavanje pitanja Osmanskog Carstva. 2\. Prevladalo mišljenje o smanjenju teritorija Osmanskog Carstva uz zapadnjački protektorat. 3\. Sykes-Picotov sporazum 1916. o podjeli interesa na Bliskom istoku. 4\. Balfourova deklaracija 1917. omogućila židovsko naseljavanje Palestine. 5\. Velika Britanija ulagala sredstva za suzbijanje sukoba između Arapa i židova. 6\. Mustafa Kemal-paša pokrenuo pobunu protiv sultana, što je dovelo do osnivanja Turske Republike. 7\. Reformacije u Turskoj uključivale zamjenu šerijata modernim zakonima i promicanje obrazovanja žena. Nakon Prvog svjetskog rata, europske države suočavale su se s gospodarskom recesijom i nezaposlenošću. Vlade su tražile od žena da se vrate tradicionalnim ulogama, dok su samo SAD i Japan izašli s jačom ekonomijom. Rješenja za ekonomske probleme nisu donijela nove ideje, što je dovelo do stagnacije demokracije u pobjedničkim zemljama i uspona nedemokratskih režima u gubitničkim. Pravo glasa ženama nije oživjelo politički sustav, jer su glasovale slično muškarcima, a malo njih postiglo značajnije pozicije, ostavljajući politiku kao područje muškaraca. **Najbitnije informacije:** 1\. Gospodarska recesija i nezaposlenost u Europi nakon rata. 2\. Žene su se morale povući s radnih mjesta kako bi oslobodile mjesta muškarcima. 3\. SAD i Japan izašli su iz rata ekonomski jači. 4\. Nedostatak novih ideja u demokratskim sustavima doveo je do stagnacije. 5\. U gubitničkim zemljama razvijali su se nedemokratski sustavi. 6\. Pravo glasa ženama nije oživjelo politiku; većina je glasovala slično muškarcima. Nakon Prvog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države mogle su preuzeti vodeću ulogu u međunarodnim odnosima, ali su odabrale politiku izolacionizma, odbivši sudjelovanje u Ligi naroda i ratifikaciju Versajskog ugovora. Unutarnja politika usmjerena je na suzbijanje kriminala zbog brzih društvenih promjena. Prohibicija alkohola 1919. godine, rezultat dugotrajne društvene borbe, dovela je do porasta organiziranog kriminala i korupcije. Prohibicija je ukinuta 1933. godine uz pokretanje New Deala za gospodarsku obnovu nakon Velike depresije. **Najbitnije informacije:** 1\. SAD se nakon rata odlučio za politiku izolacionizma. 2\. Kongres nije ratificirao Versajski ugovor niti sudjelovao u Ligi naroda. 3\. Unutarnja politika usmjerena na suzbijanje kriminala. 4\. Prohibicija (1919.) dovela do rasta organiziranog kriminala i crnog tržišta. 5\. Prohibicija ukinuta 1933. godine s pokretanjem New Deala. Nakon Prvog svjetskog rata, Francuska je zadržala dominantnu političku ulogu u Europi, inzistirajući na strogoj primjeni Versajskog ugovora i visokim reparacijama za Njemačku kako bi oslabjela njezino gospodarstvo. Odbacila je zahtjeve za neovisnost kolonija i fokusirala se na sigurnost granica prema Njemačkoj, sjećajući se pruske invazije iz 1870. Kako bi se zaštitila od nove invazije, izgradila je Maginotovu liniju i jačala vojsku, organizirajući saveze s državama poput Kraljevstva SHS, Čehoslovačke i Rumunjske kroz Mali Antantu. **Najbitnije informacije:** 1\. Francuska je inzistirala na poštivanju Versajskog ugovora i visokom iznosu reparacija za Njemačku. 2\. Odbacila je zahtjeve za neovisnošću svojih kolonija. 3\. Izgradila je Maginotovu liniju kao obranu od Njemačke. 4\. Jačala vojsku i formirala saveze s drugim europskim zemljama. 5\. Mala Antanta (Kraljevstvo SHS, Čehoslovačka, Rumunjska) osnovana 1920. godine pod francuskim patronatom. **Velika Britanija**: 1\. **Umjerena politika prema Njemačkoj**: Britanija je favorizirala ublažavanje reparacija Njemačkoj, nasuprot strogoj politici Francuske. 2\. **Ravnoteža snaga**: Britanska politika oslanjala se na održavanje ravnoteže snaga u Europi, ali je prepustila Francuskoj vođenje politike prema Njemačkoj. 3\. **Interni problemi**: Velika Britanija se više fokusirala na unutarnje probleme, posebno na rastuće zahtjeve za irsku neovisnost. 4\. **Irski nacionalizam**: Uskrsni ustanak 1916. rezultirao je krvavim sukobom i postavljanjem vođa pobunjenika kao nacionalnih mučenika. 5\. **Sinn Fein i IRA**: Sinn Fein je 1919. proglasio irsku neovisnost, što je dovelo do sukoba između IRA-e i britanske vojske. 6\. **Neovisnost Irske**: Rat je završio priznavanjem neovisnosti Slobodne Države Irske, dok su sjeverne grofovije ostale unutar Velike Britanije. 7\. **Građanski rat i sukobi**: Unatoč postignutom dogovoru, dio Iraca se protivio, što je dovelo do građanskog rata, a sukobi u Sjevernoj Irskoj trajali su sve do kasnog 20. stoljeća, uz postojeće napetosti između katolika i protestanata. Weimarska Republika (1919. - 1933.) nastala je nakon njemačkog poraza u Prvom svjetskom ratu, kada su umjereni članovi parlamenta potpisali primirje i Versajski ugovor. Skupština se povukla u Weimar zbog unutarnjih nemira. Republika se suočila s brzim društveno-političkim i ekonomskim krizama uzrokovanim reparacijama i zastoja u proizvodnji. Demokratska vlast, predvođena socijaldemokratima, bila je pod pritiscima ljevice i desnice, dok su desničarske paravojne organizacije, poput Freikorpsa, sukobile s komunistima, optužujući vladu za veleizdaju zbog potpisivanja Versajskog ugovora. **Najbitnije informacije:** 1\. **Ekonomski problemi Weimarske Republike**: Glavni uzrok političkih problema bila je katastrofalna ekonomska situacija. 2\. **Ratne reparacije**: Nametnute reparacije stvorile su pritisak na financijsku stabilnost Njemačke. 3\. **Inflacija**: Počela je prije 1923. zbog tiskanja novca za smirivanje socijalnih nemira. 4\. **Okupacija Ruhrske pokrajine**: Francuska je vojno zauzela Ruhr zbog kašnjenja u isplatama reparacija, što je izazvalo otpor njemačkih radnika. 5\. **Hiperinflacija**: Do kraja 1923. jedan dolar vrijedio je 4,2 trilijuna maraka, dok su plaće postale astronomske uz minimalnu kupovnu moć. 6\. **Gubitak ušteđevina**: Ušteđevine prije rata nestale su zbog hiperinflacije. **Weimarska Republika**: 1\. **Politička nestabilnost**: Weimarska Republika suočavala se s krizom koja je poticala radikalne skupine. 2\. **Međunarodna pomoć**: SAD i Velika Britanija nastojali su pomoći Njemačkoj u oporavku. 3\. **Promjena francuske politike**: Francuska je shvatila da vojna okupacija Ruhra nije bila učinkovita. 4\. **Dawesov i Youngov plan**: Ovi planovi omogućili su financijsku pomoć i smanjenje dugovanja za reparacije. 5\. **Odlazak stranih trupa**: Dogovoreno je povlačenje stranih vojnih snaga iz Porajnja i Ruhra. 6\. **Kraj reparacija**: 1932. postignut je dogovor o brisanju daljnjih reparacija, ali kriza je trajala. 7\. **Gubitak povjerenja**: Njemačka javnost izgubila je povjerenje u vladu, slabeći Republiku. **totalitarizmi i autokracije**: 1\. **Urušavanje demokracije**: Nakon Prvog svjetskog rata, demokratski sustavi ustupili su mjesto autokratskim režimima u Europi. 2\. **Opravdanje nedemokratskih režima**: Režimi su često opravdavali ukidanje demokracije borbom protiv komunizma. 3\. **Pojam totalitarizma**: Giovanni Amendola uvodi pojam \"totalitarne države\" za fašizam u Italiji. 4\. **Totalitarizam vs. autokratija**: Totalitarizam teži kontroli svjetonazora, ne samo fizičkoj. 5\. **Ideološke osnove**: Talijanski totalitarizam miješa nacionalizam s socijalizmom, a sovjetski naglašava internacionalizam. 6\. **Primjeri**: Istaknuti primjeri totalitarnih režima su Hitlerova Njemačka i Staljinov Sovjetski Savez. **boljševici**: 1\. **Preuzimanje vlasti**: Boljševici, predvođeni Lenjinom, svrgnuli su privremenu vladu tijekom Listopadske revolucije 1917. 2\. **Političke promjene**: Obećali su podjelu zemlje seljacima i izlazak iz Prvog svjetskog rata, što su i ostvarili. 3\. **Nacionalizacija**: Zaplijenili su veleposjede, tvornice, banke i komunikacijska sredstva, te odvojili Crkvu od države. 4\. **Mirovni pregovori**: Sklopili su mir u Brest-Litovsku s Njemačkom u ožujku 1918., pristajući na teritorijalne ustupke. 5\. **Raspuštanje Ustavotvorne skupštine**: Lenjin je silom raspustio skupštinu nakon što su boljševici osvojili samo četvrtinu glasova. 6\. **Teror i represija**: Ukidali su neovisno pravosuđe, osnovali tajnu policiju ČEKA i legalizirali crveni teror protiv klasnih neprijatelja. \*\*RUSKI GRAĐANSKI RAT\*\* Nakon potpisivanja Mira iz Brest-Litovska i ubojstva cara, unutarnji sukobi u Rusiji eskalirali su u građanski rat između boljševika i Bijele armije, koja je uključivala pristaše carizma, demokracije, socijaliste i neruske narode.Boljševici su formirali Crvenu armiju pod vodstvom Lava Trockog, koji je koristio strah kao disciplinu. Unatoč podršci zapadnih sila Bijeloj armiji, boljševici su pobijedili početkom 1920.Rat je imao katastrofalne posljedice, s milijunima žrtava i uništenim gospodarstvom, uz gladi i pandemiju španjolske gripe. **Najbitnije informacije:** 1\. **Uzrok sukoba**: Ponižavajući uvjeti Mira iz Brest-Litovska i ubojstvo cara doveli su do građanskog rata. 2\. **Sukobljene strane**: \- Bijela armija: Protivnici boljševika, uključujući pristaše carizma, demokracije i neruske narode. \- Crvena armija: Boljševici pod vodstvom Lava Trockog. 3\. **Strategija Crvene armije**: Trocki je koristio strah i disciplinu, naredivši strijeljanje svakog desetog vojnika. 4\. **Rezultat**: Boljševici su pobijedili 1920. 5\. **Posljedice**: Milijuni mrtvih, uništeno gospodarstvo, glad i pandemija španjolske gripe. **Osnutak SSSR-a**: Do 1922. boljševici su preuzeli kontrolu nad bivšom carskom Rusijom, koja se raspala u nezavisne republike. Krajem 1922. te republike su formirale Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). Rusija je postala vodeća republika unutar SSSR-a, uz proces rusifikacije. SSSR je bio jednopartijska država s Ruskom komunističkom partijom kao jedinom legalnom strankom, iako je ustav iz 1924. proklamirao socijalna i demokratska načela. **Staljinov uspon na vlast**: Nakon Lenjinove bolesti 1922., počela je borba za nasljedstvo između Lva Trockog i Josifa Staljina. Staljin je, koristeći svoje organizacijske vještine, preuzeo kontrolu nad partijom. Lenjin je upozorio na opasnost Staljina, predlažući njegovu smjenu. Nakon Lenjinove smrti, Staljin je eliminirao mnoge stare boljševike, s procjenama da je oko milijun njih završilo u logorima ili ubijeno. Njegova vlast postala je apsolutna, kontrolirajući sve aspekte života u SSSR-u.Staljin je snažno reagirao na seljački otpor tijekom kolektivizacije, smatrajući kulake glavnim neprijateljima. Njegova tajna policija, NKVD, oduzimala je hranu seljacima, što je dovelo do gladi između 1930. i 1933., s više od šest milijuna žrtava, posebno u Ukrajini, gdje je nastao Holodomor. Do 1933. kolektivizirano je oko 50% seoskih imanja. **Velika čistka**: Staljin je uklanjao sve stvarne ili imaginarne protivnike, uspostavljajući totalitarnu kontrolu. Ubojstvo Sergeja Kirova 1934. poslužilo je kao povod za Veliku čistku, kada su mnogi, uključujući stare komuniste, optuženi za kontrarevoluciju. Ove kampanje uključivale su namještena suđenja i mučenja, a mnogi su završili u GULAG-u. Velika čistka učvrstila je Staljinovu vlast, ali je oslabila državu gubitkom stručnog kadra, što se pokazalo problematičnim tijekom Hitlerova napada na SSSR. **Najbitnije informacije:** 1\. **Obračun s neprijateljima**: Staljin je brutalno suzbijao seljački otpor tijekom kolektivizacije, smatravši kulake glavnim neprijateljima. Njegova tajna policija, NKVD, oduzimala je hranu, uzrokujući glad koja je odnijela više od šest milijuna života, posebno u Ukrajini (Holodomor). 2\. **Velika čistka**: Počela je 1934. nakon ubojstva Sergeja Kirova, što je Staljinu poslužilo kao izgovor za uklanjanje protivnika, uključujući stare komuniste. Organizirana su namještena suđenja, mučenja i masovne deportacije u GULAG. 3\. **Posljedice**: Velika čistka učvrstila je Staljinovu vlast, ali je ozbiljno oslabila stručni kadar, što se kasnije pokazalo problematičnim tijekom Hitlerova napada na SSSR. **Nezadovoljstvo u Italiji:** Italija se osjećala prevarenom zbog neispunjenih teritorijalnih obećanja nakon Prvog svjetskog rata. Teška gospodarska situacija, inflacija i nezaposlenost potaknuli su društvene nemire i smanjili povjerenje u demokratske vlade. Građani su se okrenuli ekstremnim ideologijama poput komunizma i fašizma. **Pojava fašizma:** Benito Mussolini osnovao je fašizam 1919. kroz borbene snopove, koji su 1921. postali Nacionalna fašistička stranka. Ideologija se temeljila na radikalnom nacionalizmu, autoritarizmu i negiranju osobnih sloboda. Fašizam je promovirao totalitarnu državu s jednopartijskim sustavom, naglašavajući društvene klase. Paravojne jedinice, \"Crne košulje,\" obračunavale su se s političkim protivnicima, dok su masovni skupovi iskazivali podršku režimu. **Pohod na Rim i uspon fašista:** Fašisti su došli na vlast zbog straha od komunizma i gospodarske krize, što je potaknulo podršku industrijalaca. Mussolini je 1922. organizirao \"Pohod na Rim\" za nasilno preuzimanje vlasti; kralj mu je ponudio vlast umjesto vojne intervencije. Nakon toga, zabranio je političke stranke, kontrolirao tisak i koristio tajnu policiju za suzbijanje opozicije, uključujući ubojstvo Matteottija. **Fašistička Italija kao prva totalitarna država:** Fašizam je uspostavio totalitarni sustav gdje su svi aspekti života podređeni državi; Mussolini je definirao totalitarizam kao \"Sve u državi.\" Državni interesi postali su prioritet, a pojedinci su bili važni samo kao dio zajednice. Propaganda je gradila kult ličnosti oko Mussolinija (Il Duce), potičući vjernost državi. Žene su bile poticane na obitelj i rađanje djece, a djeca su indoktriniranja u školama. Do 1930-ih, mladi Talijani su bili spremni podržati Mussolinijevu agresivnu politiku ekspanzije.Pojam totalitarizma povezuje se s represivnim režimima poput nacističke Njemačke i komunističkog SSSR-a. **San o novom Rimskom Carstvu:** Mussolini je obećao Talijanima obnovu Rimskog Carstva i učvrstio Italiju kao globalnu silu. Fašistička Italija vodila je ekspanzionističku politiku prema Sredozemlju i Africi. **Invazija Etiopije:** Godine 1935. Italija je napala Etiopiju, koristeći vojne snage iz istočnoafričkih kolonija. Liga naroda osudila je napad i nametnula sankcije, ali nisu poduzete stvarne mjere protiv Italije, dok je Velika Britanija dopuštala prolaz talijanskim brodovima kroz Sueski kanal. Borbe su završile 1936. kada je etiopski car Haile Selassie napustio zemlju. **Osvajanje Albanije:** Godine 1939., nakon istupanja iz Lige naroda, Mussolini je započeo osvajanje Albanije, gdje je slomio otpor u petodnevnoj borbi i pripojio zemlju Italiji. Zaključak: Mussolinijeva agresivna politika rezultirala je teritorijalnim osvajanjima, ali i izolacijom Italije na međunarodnoj sceni, dok je politika popuštanja Zapada samo ohrabrivala njegov režim. **Novi politički kontekst:** Velika depresija 1929. dodatno je pogoršala njemačko gospodarstvo, povećavajući nezaposlenost i siromaštvo. Ova kriza stvorila je plodno tlo za radikalne ideje, a nacistička stranka počela je dobivati na popularnosti. **Izbori 1930. i 1932.:** Na izborima 1930. NSDAP osvojila je 18,3% glasova, postajući druga najjača stranka u Reichstagu. Godine 1932. osvojili su 37,3% na ljetnim izborima, što je potaknulo strah od komunističke revolucije. **Manipulacija politikom:** Hitler je iskoristio političke tenzije i nesigurnost, nudeći se kao vođa koji može vratiti Njemačku u svoju bivšu slavu. Formirao je koalicije s konzervativnim strankama koje su smatrale da mogu kontrolirati njega i naciste. **Preuzimanje vlasti:** U siječnju 1933. Hitler je imenovan kancelarom. Odmah je počeo jačati svoju moć kroz zakone i represiju.Iskoristio je požar Reichstaga u veljači 1933. kao izgovor za suzbijanje političkih protivnika i uvođenje izvanrednih mjera. Zaključak: Hitlerov uspon do vlasti bio je rezultat kombinacije ekonomske krize, političkih manevriranja i iskorištavanja straha od komunizma, što mu je omogućilo da uspostavi totalitarni režim u Njemačkoj. **Gospodarska kriza:** Velika gospodarska kriza (1929. - 1933.) izazvala je kolaps njemačkog gospodarstva, s nezaposlenošću koja je dosegla šest milijuna. Weimarska Republika nije mogla riješiti krizu, što je dovelo do gubitka povjerenja građana. **Uspon nacista:** Hitler je privukao podršku različitih društvenih skupina obećavajući nova radna mjesta i ukidanje reparacija. Nacistička stranka je stekla podršku kapitalista, a popularnost im je rapidno rasla: 18% glasova 1930. i 37% 1932. **Podrška konzervativaca:** Konzervativni nacionalisti podržali su Hitlera kao zaštitu od komunizma, premda su ga u početku prezirali. Predsjednik Hindenburg imenovao je Hitlera kancelarom 30. siječnja 1933., misleći da će ga kontrolirati. Zaključak: Hitler je iskoristio gospodarsku krizu za jačanje nacističke stranke i privlačenje široke podrške, dok su konzervativci podcijenili njegovu ambiciju. **Raspad parlamentarizma:** Nakon imenovanja, Hitler je raspustio Reichstag i raspisao nove izbore. Pokrenuo je kampanju protiv komunista, koristeći policiju i paravojne formacije. **Požar Reichstaga:** Požar 27. veljače 1933. Hitler je iskoristio za pojačanje represije, optuživši nizozemskog komunista. **Diktatorske ovlasti:** Hitler je brzo stekao diktatorske ovlasti donošenjem Zakona o ovlastima, čime je država postala Njemački Reich (Treći Reich). **Totalitarna kontrola:** Sve političke stranke osim nacističke su zabranjene, a štrajkovi ukinuti. Gospodarstvo je stavljeno pod kontrolu države, a mediji su postali alati propagande. **Gestapo i Noć dugih noževa:** Gestapo je nadzirao javni život. U 1934. godini, Hitler je izvršio čistku unutar SA-a (Noć dugih noževa), ubivši vodeće članove. Zaključak: Hitlerov uspon obilježen je represijom i eliminacijom političkih protivnika, što je dovelo do uspostavljanja totalitarne države. **Kraj Versaijskog poretka:** Nacistička Njemačka i fašistička Italija odbacile su odredbe Pariške mirovne konferencije. Njemačka je 1933. napustila Ligu naroda, a 1935. pripojila Saar. Godine 1936. ušla je u demilitarizirano Porajnje. **Anschluss:** 1938\. njemačke trupe okupirale su Austriju, bez otpora zapadnih sila. **Minhenski sporazum:** Hitler je tražio Sudetsku oblast u Čehoslovačkoj, a zapadne sile su joj 1938. predale, misleći da će spriječiti rat. U ožujku 1939. njemačke trupe okupirale su Češku. Zaključak: Hitlerove ambicije i slabosti zapadnih sila doveli su do propasti Versaijskog poretka i izbijanja Drugog svjetskog rata. **Španjolski građanski rat** Španjolska se suočavala s krizom zbog loše gospodarske situacije. **Pobuna**: General Franco započeo pobunu 1936., označavajući početak rata između republikanaca i pobunjenika. **Strane u sukobu:** Franco je dobio pomoć od Italije i Njemačke, dok je SSSR podržao republikance. Zaključak: Građanski rat završava 1939. pobjedom Franca, koji uspostavlja dugotrajnu diktaturu. **Indija: Borba za nezavisnost** **Politička situacija**: Velika Britanija nije planirala povlačenje, a masakr u Amritsaru 1919. potaknuo je potražnju za nezavisnošću. **Gandhijevo vodstvo**: Mahatma Gandhi promovirao nenasilje kroz Nacionalni kongres. **Marš soli**: 1930. organizira Marš soli kao simbol otpora. **Unutarnji sukobi**: Sukobi između muslimana i hindusa postaju sve izraženiji, što će utjecati na budućnost. **Kina: Uspon komunizma** **Kriza i rušenje dinastije Qing**: Kina prolazi kroz političku krizu, a dinastija Qing pada 1911. **Kuomintang i građanski nemiri**: Sun Jat-sen osniva Kuomintang, ali nova vlast ne uspijeva uspostaviti kontrolu. **Gubitak teritorija**: Kina gubi teritorije nakon Prvog svjetskog rata, potičući rast komunizma. **Sukob** **nacionalista i komunista**: Progon komunista započinje 1927., što dovodi do dugotrajnog građanskog rata. Zaključak: Građanski rat završava 1949. komunističkim preuzimanjem vlasti. **Mao Ce-tung i Dugi marš** **Vođa komunista**: Mao Ce-tung je preuzeo vodstvo Komunističke partije, fokusirajući se na mobilizaciju seljaka. **Dugi marš**: Tokom 1934./35. godine, oko 100,000 komunista prešlo je 10,000 kilometara kako bi izbjeglo progon Kuomintanga, s preživjelih samo 8,000 boraca. **Invazija Mandžurije**: Japan je 1931. napao Mandžuriju, a od 1937. započeo osvajanje istočne Kine, dok su se Komunistička partija i Kuomintang udružili u otporu. **Stabilnost**: Japan je izgledao kao stabilna demokracija, ali Velika gospodarska kriza destabilizirala je sustav, a vojska preuzela vlast. **Obnova militarizma**: Tradicija samuraja oživjela je, a car Hirohito postao simbol apsolutne vlasti, dok se pokornosti podučavalo u školama. **Pogoršanje odnosa sa Zapadom**: Odnosi s Zapadom pogoršali su se zbog vojnog pritiska i nacionalističkih tenzija. **Invazija Mandžurije**: U rujnu 1931. japanska vojska napada Mandžuriju i uspostavlja Mandžukuo. **Otvoreni rat (1937.):** Japan je započeo rat protiv Kine, počinivši zločine nad civilima i naglašavajući svoje imperijalne ambicije. **Osnivanje Kraljevstva SHS** **Formiranje**: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca osnovano je 1918. spajanjem dijelova bivše Austro-Ugarske s Srbijom i Crnom Gorom. **Međunarodno priznanje**: Postupak priznavanja bio je složen, osobito zbog talijanskih i crnogorskih pitanja na Mirovnoj konferenciji. **Spor s Italijom**: Odnosio se na teritorijalna prava prema Londonskom ugovoru iz 1915., izazivajući napetosti između država. **Crna Gora**: Pripojena Srbiji, što je dodatno zakompliciralo političku situaciju. **Norveška**: Prva zemlja koja je priznala Kraljevstvo SHS, slijedile su SAD, Grčka, Švicarska i Čehoslovačka. **Britanija i Francuska**: Oprezno su pristupale priznanju, podržavajući Italiju. **Sukobi**: Kraljevstvo SHS imalo je pogranične sporove s većinom susjeda, osim Grčke. Sporovi su većinom riješeni manjih korekcijama. **Spor s Italijom**: Najveće razlike nastale su oko Istre i dijelova Dalmacije. **Jadransko pitanje** **Razgraničenja**: Odnosilo se na teritorijalna pitanja istočnog Jadrana, koja su bila ključna za Italiju. **Pariška mirovna konferencija**: Italija je tražila dodatna prava koja nisu bila zajamčena Londonskim ugovorom. **Incident u Rijeci** **D'Annunzio**: U rujnu 1919. talijanski pjesnik upao je u Rijeku s paravojnim snagama, nastojeći prisvojiti grad. **Reakcija**: Talijanska vlada osudila je njegove akcije. **Neizvjesnost**: Budući da razgraničenje između Kraljevstva SHS i Italije nije bilo riješeno, obje strane su nastavile s pregovorima. **Do Rapalskog ugovora** **Obnova političkog sistema**: Kraljevina Jugoslavija pokušala je uspostaviti stabilniji politički sistem, no unutarnje napetosti i nacionalizmi nastavili su se intenzivirati. **Ekonomski razvoj**: Tijekom 1930-ih, Kraljevina je prolazila kroz ekonomske reforme, ali kriza iz 1929. negativno je utjecala na industriju i poljoprivredu. **Odnosi s Velikim silama**: Kraljevina se nastojala balansirati između velikih sila, održavajući odnose s Francuskom i Britanijom, dok je istodobno pokušavala spriječiti njemački utjecaj. **Uključivanje u međunarodne paktove**: Jugoslavija je potpisala više sporazuma, uključujući pakt s Malom Antantom, kako bi se zaštitila od pretenzija Mađarske i drugih susjeda. **Jačanje nacionalizma**: Nacionalistički pokreti, osobito među Hrvatima i Slovenima, stvorili su otpor prema centraliziranoj vlasti. **Povećani sukobi**: Na kraju 1930-ih, situacija se pogoršala, s rastućim sukobima između različitih etničkih skupina i političkih frakcija. Ulaskom u rat, Kraljevina Jugoslavija suočila se s dodatnim pritiscima, a unutarnje napetosti dodatno su se intenzivirale. **Kraj Kraljevine**: Njemačka invazija u travnju 1941. označila je kraj Kraljevine Jugoslavije, koja se raspala na više dijelova, otvarajući put za različite sukobe i revolucije. **Utjecaj na budućnost**: Nasljeđe Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije oblikovalo je političku scenu Balkana, ostavljajući dugotrajne posljedice koje će se osjećati tijekom sljedećih desetljeća. **Društveno-politički položaj Hrvatske nakon ujedinjenja** **Ujedinjenje i nezadovoljstvo**: Kraljevstvo SHS formirano je spajanjem bivših teritorija Austro-Ugarske s Srbijom. Ubrzo se javilo nezadovoljstvo zbog centralizacije i dominacije Srba u vlasti. **Prosinačke žrtve**: Događaj 5. prosinca 1918. obilježen je policijskom intervencijom na proslavi u Zagrebu, što je rezultiralo smrću 15 prosvjednika, poznatim kao \"Prosinačke žrtve\". **Državno uređenje: Centralizam vs. Konfederalizam** **Sukobi oko ustroja**: Svetozar Pribićević zagovarao je centralizam, dok je Stjepan Radić promicao republikanski konfederalizam, tražeći autonomiju za Hrvatsku. **Političke tenzije**: Hrvatska stranka prava i druge političke grupacije protivile su ujedinjenju, postavljajući pitanje ustavnosti. Centralistička monarhija bila je nametnuta odmah nakon ujedinjenja, što je dovelo do daljnjih napetosti. **Budućnost Kraljevstva SHS**: Rastuće nezadovoljstvo i nacionalizam pripremili su teren za buduće sukobe i krize unutar Kraljevstva. **Izbori za ustavotvornu skupštinu 1920. godine** **Bezustavno razdoblje (1918-1920)**:Kraljevstvo SHS nije imalo ustav, a politički sustav bio je besparlamentaran. Formirano je Privremeno narodno predstavništvo za pripremu izbora za Ustavotvornu skupštinu. **Izbori 1920**.:Održani su 8. studenog. Dominirale su Demokratska stranka i Narodna radikalna stranka. HRSS se preimenovala u Hrvatsku republikansku seljačku stranku. **Političke tenzije**:Obznana 30. prosinca 1920. zabranila je Komunističku partiju, a HRSS i druge stranke bojkotirale su skupštinu. **Vidovdanski Ustav (1921)** Usvojen 28. lipnja: Prvi ustav Kraljevstva SHS, uspostavljajući ustavnu parlamentarnu monarhiju s centralizmom. **Ključne odredbe:** 1\. Jedinstveno državljanstvo. 2\. tegralno jugoslavenstvo kao ideologija. 3\. \*\*Državni simboli iz tri naroda. 4\. Službeni jezik: srpsko-hrvatsko-slovenski. 5\. Struktura vlasti: kralj, vlada, Narodna skupština s širokim ovlastima kralja. 6\. Neodgovornost kralja. 7\. Vojne ovlasti: kralj kao vrhovni zapovjednik. Kritike:Ustav je bio kritiziran zbog centralizacije i nedostatka autonomije za Hrvate i Slovence, što je pogoršalo političke tenzije. **H(R)SS i Stjepan Radić: Od Borbe za Republiku do Prihvaćanja Monarhije** Nakon pada vlade 1927., politička situacija u Kraljevstvu SHS postala je još nestabilnija. Sukobi između različitih političkih frakcija i nacionalnih interesa otežavali su normalno funkcioniranje države.U ovom kontekstu, vlasti su sve više pribjegavale autoritarnim mjerama. Državni aparat je pojačao represiju prema političkim protivnicima, posebno prema hrvatskim nacionalistima i komunistima.Stranke su se fragmentirale, a politički dijalog praktički je prestao. Ove tenzije kulminirale su nasilnim incidentima i protestima diljem zemlje.Ekonomija je također trpjela, s posljedicama Velike depresije koje su dodatno pogoršale situaciju. Nezaposlenost i ekonomski problemi stvorili su plodno tlo za rast radikalnih pokreta. Zaključak Kraljevstvo SHS suočilo se s brojnim izazovima, od političke represije do ekonomskih teškoća, što je dovelo do daljnjih podjela i pripremilo teren za buduće sukobe. Ovi događaji postavili su temelje za razvoj nacionalnih pokreta i na kraju raspad zajedničke države. **Hrvatska stranka prava (HSP)** **Vođe**: Dr. Vladimir Prebeg i Ante Pavelić. **Stav**: HSP je čvrsto zagovarao neovisnost Hrvatske i protivio se ujedinjenju sa Srbijom te prijenosu vlasti na kralja Petra I. Njihov odnos prema Stjepanu Radiću bio je nepovjerljiv zbog njegovih kompromisnih stavova. **Komunistička partija Jugoslavije (KPJ)** **Osnivanje**: 1919. godine, ujedinjenjem socijaldemokratskih stranaka. **Cilj**: Proklamirala potrebu za revolucijom i stvaranjem crvene vojske. **Zabrana**: 1920. godine stavljena izvan zakona, proglašena terorističkom organizacijom 1921. **Utjecaj**: Pod utjecajem Kominterne, hrvatski komunisti počeli su podržavati republikanizam, što je dovelo do osnivanja Komunističke partije Hrvatske 1937. **Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA)** **Osnivanje**: JNNO 1921., preimenovana u ORJUNA 1922. **Ciljevi**: Oslobođenje područja pod talijanskom kontrolom, borba protiv talijanskih pretenzija. **Ideologija**: Integralno jugoslavstvo, teroristički napadi na političke protivnike. **Utjecaj**: Inspiracija iz talijanskog fašizma, usvajanje autokratskih metoda. U Kraljevstvu SHS, HSP se borio za neovisnost, dok je KPJ težila radikalnim promjenama. ORJUNA je promovirala jugoslavenski nacionalizam kroz terorističke metode, što je dodatno kompliciralo političku situaciju u Hrvatskoj.