Rani novi vijek (PDF)

\- novi vijek -- počeo 1492. godine otkrićem Amerike, u drugoj polovini 15. st. (1455.) izumljen je i tiskarski stroj itd. \- rani novi vijek -- period od posljednjeg desetljeća 15. st. do hrvatskog narodnog preporoda (1835-1848) \- ovaj termin upućuje na složenost književnog sastava, odobrava raz...

\- novi vijek -- počeo 1492. godine otkrićem Amerike, u drugoj polovini 15. st. (1455.) izumljen je i tiskarski stroj itd. \- rani novi vijek -- period od posljednjeg desetljeća 15. st. do hrvatskog narodnog preporoda (1835-1848) \- ovaj termin upućuje na složenost književnog sastava, odobrava razlike -- uključuje svu literaturu, a ne samo elitnu (kakva je bila renesansna koja se vezala samo uz urbane sredine -- iznimka je bio Antun Vramec, kajkavac, no on je prvenstveno pisao nabožnu literaturu) \- [periodizacija] -- naknadno postavljanje pragova i umjetnih usjeka za lakše snalaženje u množini pojava \- tiskare u Hrvatskoj -- u Senju (do oko 1508) i u Rijeci (1530-1531), moguće i u Kosinju -\> tiskana isključivo nabožna literatura, djela srednjovjekovna podrijetla, pr. *Marijini mirakuli* \- dakle, paralelno uz postojanje visoke, elitne renesansne kulture (a u to su doba mnogi renesansni autori već djelovali) postoji i niža literatura vezana uz izvanknjiževno (pučka, narodna, srednjovjekovna i sl) \- **[manirizam]** \- pojam preuzet iz povijesti umjetnosti, ali nije prihvaćen u potpunosti -- nema egzemplarnih primjera u književnosti \- (tal. *manierismo*, od *maniera*: stil, način, manira), književni stil, ali i općenitiji pogled na literaturu koji teži da djelo učini izražajno i značenjski složenim, često i uz pomoć neobičnih postupaka. \- povijesne okolnosti: nova geocentrična slika svijeta, protestantizam kao nova pojava \- [historijsko tumačenje] -- (među)epoha u povijesti umjetnosti i književnosti koja je određena odmakom od renesanse i zasićenošću pravilnošću, karakterizira ju iskrivljen pogled na svijet \- kao (među)epoha pojavio se jednom, dakle nakon renesanse, krajem 16. stoljeća, ali u likovnoj umjetnosti ponajviše \- [tipološko tumačenje] -- povijest umjetnosti i književnosti sagledava se kao izmjena klasičnih (pr. renesansa) i manirističkih razdoblja, dakle manirističkih je razdoblje više \- najznačajniji proučavatelji: \- strani: Gustav Rene Hocke, E. R. Curtius -- zagovaraju tipološko tumačenje, ali zalažu se da je najznačajniji manirizam bio ovaj krajem 16. st. \- domaći: Nikica Kolumbić (*Od humanizma do manirizma*), Pavao Pavličić (*Poetika manirizma*), Frano Čale \- problemi: Pavličić navodi kao maniristička djela *Tirenu*, *Pjesanca upomoć poetam, Planine, Ribanje i ribarsko prigovaranje*, a Čale cijeli Držićev opus naziva manirističkim zbog njegove antitetičnosti, dakle s pojmom manirizma treba postupati oprezno \- neki proučavatelji izjednačavaju barok i manirizam \- manirizam prvenstveno obilježava **poetičko načelo raspršenosti i nekoherentnosti** koje upućuje upravo i na takav svijet, pr. Baraković, *Vila Slovinka* \- **[barok]** \- [etimologija]: \- portugalski -- termin iz draguljarstva za biser nepravilna oblika; u Francuskoj se rabi za nešto bizarno, neobično \- [širenje pojma] u zapadnim povijestima književnosti: \- Heinrich Wölfflin, *Renaissance und Barock*, 1888. -- širenje u njemačkoj znanosti o književnosti u 1920-im -- oduševljenje zbog prepoznavanja crta tada aktualne ekspresionističe lirike \- prije Drugog svjetskog rata prihvaćanje pojma u talijanskoj, španjolskoj, američkoj i slavenskim povijestima književnosti \- nepopularnost pojma u socijalističkim zemljama između 1945. i 1960-ih \- u [hrvatskoj povijesti književnosti] \- povijesti književnosti pojavljuju se krajem 19. i početkom 20. st. \- najstariji hrvatski književni povjesničari: \- **Vatroslav Jagić** (kraj 19. st) \- **Branko Vodnik** -- *Slavonska književnost u 18. vijeku* iz 1907, no u *Povijesti hrvatske književnosti* iz 1913. pojam baroka ne spominje se \- **Dragutin Prohaska** -- *Ignjat Đorđić i Antun Kanižlić* -- 1909. -- barok doživljava kao reakciju na prethodno razdoblje -- uvođenje novosti, nerealističnosti, naglašena figurativnost iracionalizam nasuprot racionalizmu protestantizma jer je barok za njega isključivo katolička, isusovačka umjetnost \- **Albert Haler** -- „*Osman" s estetskog gledišta* -- 1928. -- kročeanski negativan odnos prema baroku \- **Mihovil Kombol** -- *Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda* -- djelo izdano za NDH 1945. pisano korijenskim pravopisom, no zbog svoje kvalitete novo izdanje izlazi 1961. \- negativno vrednovanje baroka \- intenzivnije proučavanje baroka započinje **70-ih godina prošlog stoljeća**, a najznačajniji su u tome **Zoran Kravar**, **Dunja Fališevac**, **Pavao Pavličić**, Franjo Švelec, **Ante Stamać** \- [određenje književnog baroka] a\. **[stilsko]** -- utjecaj Wölfflina \- tipične barokne figure i sheme: antiteza, asindeton, antimetabola (=ponavljanje dvaju članova s promjenom sintaktičke funkcije, *Plačuć pjeva, pjevajući plače*) b\. **[ideološko]** -- Wellek smatra da se ograničava na katoličku vjeroispovijest, aristokratsku klasu i njemačku ili španjolsku naciju c\. **[sintetsko]** -- Wellek razlikuje dva oblika baroka -- 1. barok mistika i izmučenih duša te 2. barok kao nastavak humanizma i petrarkizma, *dvorska* javna umjetnost \- [Rene Wellek, *Pojam baroka u književnom znalstvu*] \- određenje periodizacijskih kategorija -- razdoblje kao regulativan pojam, mogu se opisati i analizirati \- određenje *baroka* -- **nadnacionalna književnopovijesna kategorija primjenjiva na ograničeni odsječak povijesti većeg broja pojedinačnih zapadnih književnosti** \- [Zoran Kravar, *Književnost 17. st. i pojam barok*] \- shvaćanje književne povijesti -- ideja imanentne (=sadržana sama u sebi, bez izvanjskih zbivanja) povijesti književnosti, ideja o mnogostrukosti povijesnog vremena nasuprot stadijalističkog koncepciji povijesti, razlikuju **predrenesansni** (književnik svećenik u ime institucije) i **postrenesansni** (dvorski književnik, književnik po profesiji) tip književne kulture \- određenje *baroka* -- neadekvatnost pojma kao nadnacionalne književnopovijesne kategorije -- prenizak stupanj selektivnosti \- neke su književnosti (njemačka katolička, mađarska, slavenska u Habsburškoj Monarhiji) bliže srednjem vijeku nego renesansi, a ni književnost zapadne Europe sedamnaestog stoljeća ne može se objediniti pojmom *barok* jer su karakteristike općenite karakteristike postrenesansnog tipa književne kulture (-\> **struktura dugog trajanja**) \- ne postoji barokni pogled na svijet, **jedina poveznica je stil** -- *stile attrativo, stile culto, argutezza, stile ingegnoso* -- *barokom* naziva **stil** \- [Pavao Pavličić, *Barok kao period starije hrvatske književnosti*] \- shvaćanje pojma književni period -- konstrukt na temelju rekonstrukcije imanentne poetike -\> rekonstrukcija se odvija u pet osnovnih točaka \- odnos [renesanse] i [baroka]: linearnost -- **slikovitost** ploha -- **dubina** zatvorena forma -- otvorena forma mnoštvo -- jedinstvo jasnoća -- nejasnoća \- [povijesni, politički i kulturološki kontekst] \- i Kravar i Pavličić termin *baroka* izvode na temelju teksta -- u ovom slučaju promatra se **kontekst** \- važni događaji: A. [Turci] (17. st) \- **1621. Bitka kod Hoćima** -- **Osman II**. protiv **Poljaka** u današnjoj **Ukrajini** **1622. puč u Istanbulu za Osmana II**. \> nastaju djela: ***Osman* Ivana Gundulića** te ***Osmanšćica* Ivana Tomka Mrnavića** \- **1683. Druga turska opsada Beča** -\> nastaju djela **Petra Tome Bogašinovića**, **Filipa Grabovca**, **Andrije Kačića Miošića** \>\> dva velika turska poraza \- **1699. Mir u Srijemskim Karlovcima** -- granica se otprilike zadržala do danas \- Turci se spominju i u ranijim djelima (i to često kao dominantna tema) u: Marulića, Karnarutića, Šižgorića, Zoranića, u Lucićevoj *Robinji*, u Sasina -\> pritom se promatraju kao **Drugi** -\> u 17. st. to se donekle **mijenja** -- **postaju i djela pisana iz turske pozicije** \- Dubrovnik u posljednjim desetljećima 16. st. -\> vlastela je međusobno **razjedinjena** u vezi s Osmanskim pitanjem: a. jedni za status *quo* -- bez promjene u odnosu na prije, b. drugi za promjene -- potisnuti Turke prema Istoku, savez sa Zapadnim silama (u novijoj literaturi smatra se da je Marin Držić bio jedan od pripadnika ove struje zbog njegovih urotničkih pisama) \- **kulminacija raskola vlastele** -- **1611.** -- podjela na **salamankeze** i **sorboneze** = političke frakcije -\> nema miješanih brakova između njih što je problem za opstanak plemstva, tj. biološki nepovoljna situacija \- **Kandijski rat** (1645 -- 1669) -\> rat oko Krete između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva \- opjevali ga Franjo Divnić, Pavao Šilobadović, Andrija Kačić Miošić B. [Tridesetogodišnji rat] (1618 -- 1648) -\> sukob prvenstveno protestanata i katolika C. [potres u Dubrovniku] -- 1667. \- **Jaketa Palmotić Dionorić**, *Dubrovnik ponovljen*, pjesme Bara Bettere, Nikolice Bunića, Petra Kanavelića \- **[ideologemi]** u hrvatskoj književnoj kulturi 17. stoljeća \- [ideologem] -- **predodžba, pojmovni kompleks bitan za zajednicu, služi identifikaciji i stvaranju identiteta** -- danas se promiču kroz medije, a tada su kroz književnost (pr. Marulićeva je poslanica papi Hadrijanu utjecala na prenošenje protuturskog ideologema) -\> književnost i prenosi i stvara ideologeme \- u ranom novom vijeku još uvijek ne postoji *hrvatski* identitet -- jači su **partikularni** identiteti (lokalni), ali i: kršćanski, antiturski, ugrofilski (pr. Juraj Baraković, Junije Palmotić, Petar Kanavelić\...), slavenofilski (Mavro Orbini; polonofilstvo Ivana Gundulića, Petra Kanavelića itd) \- **(proto)standardizacijske tendencije: Bartol Kašić, ozaljski jezično-književni krug, Juraj Križanić** \- dvama najvažnijim ideologemima smatraju se: a\. **slovinski/ilirski** \- još ranije nastaju djela ***O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku*** (**Šižgorić**) te ***Govor o podrijetlu i zgodama Slavena*** -- traži se zajedničko [podrijetlo naroda], želi se uspostaviti kontinuitet, pronaći što drevnije zajedničko podrijetlo, traži se zajednička [teritorijalna rasprostranjenost], [jezično jedinstvo] te [nacionalna karakterologija] (izdvajaju se nacionalni junaci, pr. Aleksandar ili Teuta, te svetci) \- etimologija *Slaven*: a) slava -- slavni; b) slovo -- iskreni, drže do riječi \- ilirski ideologem u dvama varijantama: 1\. širi -- odnosi se na sve Slavene 2\. uži -- odnosi se na Južne Slavene \- **Mavro Orbini 1601**. piše *Il regno degli Slavi* (***Kraljevstvo Slavena***) -- programatsko-politički karakter, više nego historiografija - važno je bilo mobilizirati slavenski svijet i vratiti izgubljeno (što je izgubljeno i teritorijalno i vjerski) jer vidi se da Turci slabe b\. **katolički** \- protureformacija / katolička obnova -\> **razlika u vrijednosnim konotacijama**, a oba su pojma usko vezana uz **Tridentski koncil** \- **[Tridentski koncil]** -\> **1545** -- **1563**. -- diskontinuitet -- 3 sesije: 1545-1549; 1551-1552; 1562-1563. \- vladari tog vremena: Karlo V, Filip II, Katarina Medici, Sulejman Zakonodavac \- pape tog vremena: Pavao III. (do 1549), Julije III. (do 1555), Pavao IV. (do 1559), Pio IV. \- Trident -- grad u sjevernoj Italiji, danas nazvan Trento -- koncil je održan u crkvi Santa Maria Maggiore \- [koncil] = zborovanje pape, biskupa i crkvenih dostojanstvenika radi savjetovanja i donošenja zaključaka i propisa o važnim pitanjima vjere i Crkve; sinod, sabor \- [koncilijarizam] = stav da je opći sabor Crkve vrhovna vlast u pitanjima vjere i crkvenog reda (razvijen u 12. i 13. st) \- sazvan je zbog: a) **vlastitih slabosti** unutar Crkve, unutar vlastitih redova poput nemorala, raskoši itd. b\) **jačanja protestantizma** od Luthera (1516. -- zapravo dosta kasno reagiraju) \- odluke o [administrativno-disciplinskoj obnovi Crkve] -- uviđa se važnost **obrazovanja** te se osnivaju sjemeništa jer će se općim podizanjem razine obrazovanja svećenstva podići i obrazovanost puka (bit će više obrazovanijih svećenika koji će to prenositi u narod); uviđa se važnost **tiskarstva** te se počinju objavljivati knjige vjerske tematike (ali ujednačene u vjerovanjima), ali i znanstvene tematike; počinju se provoditi **misije**, **evidencije krštenih, vjenčanih i umrlih** i sl. \- [odnos protestanti-katolici] u 16. i 17. st. -\> pokušaji kompromisa u prvoj polovici 16. stoljeća ([rasprava u Regensburgu] 1541) \- *umjereni* protiv *nepomirljivih* te pobjeda ***nepomirljvih*** nakon Tridentskog koncila što dovodi do Bartolomejske noći u Parizu 24. kolovoza **1572.** (pokolj hugenota) te Tridesetogodišnjeg rata (**1618-1648**) \- [odnosi u Hrvatskoj] -- 1567. zaključak Hrvatskog sabora da protestanti u Hrvatskoj i Slavoniji ne mogu posjedovati pokretnu i nepokretnu imovinu kao ni obavljati javne službe \- 1574. zagrebački biskup Juraj Drašković izopćio Mihajla Bučića iz katoličke crkve, a njegova je knjiga spaljena \- 1609. odlukom Hrvatskog sabora sve vjere osim katoličke stavljene su izvan zakona \- zapravo **rekatolizacija** koju Rim provodi djeluje ruku pod ruku s **političkim idejama** \- [utjecaj Tridentskog koncila na duhovni, vjerski i politički život] \- isusovački red -- osnovao ga Ignacije Loyola 1534, a papa Pavao III. potvrdio 1540. -- isusovci u hrvatske gradove dolaze u **1. pol. 17. st.** -\> Zagreb, Rijeka, Dubrovnik, Varaždin \- inkvizicija -- inkvizicijski sudovi neovisni od građanskih -- crkvena kontrola svakodnevnog života \- obrazovni sustav -- osnovani: 1552. Collegium Germanicum, 1556. Collegium Romanum, 1580. Collegium Illyricum u Lorettu (za zapadni Balkan) \- misionarstvo -- *Congregatio de propaganda fide* -- 1622 -- ideja crkvene unije -- kongregacija za širenje vjere \- [utjecaj Tridentskog koncila na književnost] \- izravni: 1566-1570 utvrđeni tekstovi: *Rimski katehizam, Rimski brevijar* i *Rimski misal*, a **Šime Budinić** priređuje ***Katehizam rimski*** (Rim, između 1582. i 1585), ***Summa nauka krstjanskoga*** (Rim, 1583) te ***Ispravnik za ereji ispovidnici i za pokornici*** (Rim, 1582) \- neizravni: autorska religiozna književnost -- **religiozna poema, religiozna (neliturgijska) lirika** \- i elitna svjetovna djela prožeta su vjerskim **ideologemima** -- provlači se važnost ispovijedi, a grijesi se počinju promatrati **individualno**, a ne više kao kolektivno zlo \- [utjecaj Tridentskog koncila na umjetnost] \- mijenja se arhitektura -- u crkvama **propovjedaonice** bivaju sve kićenije jer su propovijedi bitne -- dalekosežna su im značenja, a uz to su i usmene (a mnogo je još nepismenih) \- [versifikacija] -- silabička \- **deseterac** -- Fran Krsto Frankopan prvi ga uvodi u autorsku poeziju -- utjecaj usmenog pjesništva \- **osmerac** -- strofična organizacija -\> **osmeračka katrena** kao dominantna u baroku (**ukrštena rima**) -- prije je bio paran i bez organizacije u strofe -\> srednjovjekovno obilježje „A u visocijeh gora vrhe" -- Gundulić \- osmerac iako nema doslovno osam slogova -- sinalefa, elizija -- stapanje više vokala u jedan \- simetrični osmerci -- prvi put u Misalu kneza Novaka \- stih sugerira **metametričko** značenje, pr. dvostruko rimovani dvanaesterac sugerira svečanost, težinu, dok su osmerci lakši za recepciju -- opismenjavanje za doba katoličke obnove \- osmerac se počinje više koristiti što sugerira promjenu u funkciji književnosti -\> **književnost namijenjena široj publici**