Prvi i Drugi svjetski rat

Ultimatum bez njemačkog sudjelovanja, s vrlo oštrim uvjetima za Njemačku nakon Prvog svjetskog rata.

Konferencija na kojoj su se određivali uvjeti mira nakon Prvog svjetskog rata.

Francuska je željela oslabiti Njemačku i pomaknuti granice na Rajnu, smatrajući je prijetnjom.

Njemačka je bila prisiljena platiti ogromne reparacije (naknade) pobjedničkim silama.

Nakon rata, Austro-Ugarsko Carstvo je prestalo postojati i podijelilo se na više manjih država.

Stvorene su nove države na tlu bivših carstava (primjerice, Finska, Estonija, Letonija, Litvanija, Poljska).

Međunarodna organizacija osnovana za očuvanje mira i sprječavanje budućih sukoba.

Velike promjene u europskom političkom i geografskom poretku nakon rata.

Osmansko Carstvo je smanjeno veličinom i postavljeno pod zapadnjački protektorat kako bi se spriječili mogući sukobi u regiji.

Sporazum iz 1916. koji je definirao podjelu interesa Velike Britanije i Francuske na Bliskom istoku.

Dokument iz 1917. koji je odobrio židovsko naseljavanje u Palestini.

Vođa pobune protiv Osmanskog Carstva, koji je doveo do osnivanja Turske Republike.

Europske zemlje su se nakon rata suočile s ekonomskom recesijom i visokom nezaposlenošću.

Vlade su tražile od žena da se vrate na tradicionalne uloge, dok su SAD i Japan imali veći gospodarski uspjeh.

Ekonomska situacija Weimarske Republike bila je katastrofalna, uzrokovala političke probleme i nemir. Ključni problemi uključivali su ratne reparacije, inflaciju, okupaciju Ruhrske pokrajine i gubitak ušteđevina.

Njemačka je bila prisiljena platiti ratne reparacije pobjedničkim silama, što je stvaralo veliki financijski pritisak.

Ekstremno visoka inflacija u Njemačkoj, gdje je vrijednost novca drastično opadala, dovodeći do gubitka vrijednosti ušteđevina.

Francuska vojna okupacija Ruhrske pokrajine zbog kašnjenja u isplatama reparacija, što je pojačalo otpor njemačkih radnika i političke napetosti.

Sinn Fein je 1919. proglasio irsku neovisnost, što je dovelo do sukoba između IRA-e i britanske vojske.

Završetak rata priznavanjem neovisnosti Slobodne Države Irske, sve dok sjeverne grofovije ostaju unutar Velike Britanije.

Financijski planovi koji su pružili pomoć Njemačkoj i smanjili njezine dugove za reparacije.

Weimarska Republika se suočavala s teškim političkim krizama zbog društveno-ekonomskih problema, te radikalnih skupina.

Njemačka republika proglašena nakon Prvog svjetskog rata, koja je trajala do 1933. godine.

Njemačka javnost je izgubila povjerenje u Republiku Weimar zbog teških uvjeta Versajskog ugovora i ekonomske krize.

Politički sustav koji teži potpunoj kontroli nad svim aspektima života, uključujući politiku, ekonomiju, kulturu i privatni život.

Vlada jedne osobe (autokrat) ili male skupine ljudi s neograničenom moći.

Totalitarizam teži kontroli nad svjetonazorom i svim aspektima života, dok autokratija samo nad političkim i ekonomskim sustavom.

Radikalna komunistička stranka u Rusiji koja je svrgnula carsku vladu 1917. i osnovala Sovjetski Savez.

Lenjin je silom raspustio Ustavotvorni skup nakon što su boljševici dobili samo 25% glasova.

Rat između boljševica i Bijele armije koji je trajao od 1918. do 1920. godine, u kojem su boljševici pobijedili.

Proces priznavanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od strane drugih država nakon Prvog svjetskog rata bio je složen zbog brojnih političkih prepreka, posebice talijanskih i crnogorskih zahtjeva na Mirovnoj konferenciji.

Neslaganje oko teritorijalnih prava Kraljevine SHS i Italije temeljilo se na Londonskom ugovoru iz 1915. Italija je željela više teritorija od dogovorenog.

Pripajanje Crne Gore Srbiji 1918. godine znatno je zakompliciralo političku situaciju u Kraljevini SHS. Crnogorci su se protivili pripajanju.

Zbog različitih teritorijalnih pretenzija Kraljevine SHS i Italije, pitanje kontrole istočnog Jadrana postalo je ključno u odnosima dviju država. Ovo je utjecalo na odnose i sa drugim zemljama.

Kraljevina Jugoslavija je 1930-ih prolazila kroz ekonomske reforme, ali svjetska ekonomska kriza iz 1929. godine je negativno utjecala na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju.

Kraljevina Jugoslavija nastojala se balansirati između velikih sila, održavajući dobre odnose s Francuskom i Britanijom, dok je istovremeno nastojala spriječiti njemački utjecaj.

Nakon pada vlade 1927., Kraljevstvo SHS suočilo se s pojačanom političkom nestabilnošću. Sukobi između političkih frakcija i nacionalnih interesa otežavali su normalno funkcioniranje države.

U kontekstu političke nestabilnosti, vlasti u Kraljevstvu SHS sve više su koristile autoritarne mjere, pojačavajući represiju prema političkim protivnicima, posebno hrvatskim nacionalistima i komunistima.

Političke stranke u Kraljevstvu SHS su se fragmentirale, što je otežalo postizanje konsenzusa i dovelo do praktickog prekida političkog dijaloga.

Hrvatska stranka prava (HSP) je zagovarala neovisnost Hrvatske i protivila se ujedinjenju s Srbijom i prijenosu vlasti na kralja Petra I. Njihov odnos prema Stjepanu Radiću bio je nepovjerljiv zbog njegovih kompromisnih stavova.

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) je nastala 1919. godine i proklamirala je potrebu za revolucijom i stvaranjem crvene vojske. Bila je zabranjena 1920. godine i proglašena terorističkom organizacijom 1921.

Pod utjecajem Kominterne, hrvatski komunisti počeli su podržavati republikanizam, što je dovelo do osnivanja Komunističke partije Hrvatske 1937.

ORJUNA je osnovana 1921. godine, preimenovana iz JNNO, i težila je Oslobođenju područja pod talijanskom kontrolom i borbi protiv talijanskih pretenzija. Promicala je integralno jugoslavstvo.

ORJUNA je inspirisana talijanskim fašizmom i usvojila je njegove autokratske metode, koristeći terorističke napade na političke protivnike.