Demografija Skripta PDF

DEMOGRAFIJA Demografija je sistematično i znanstveno proučavanje stanovništva. U literaturu kao pojam je prvi put uveo Achille Guillard, a utemeljiteljem demografije smatra se englez John Graunt. Demografija je društvena nauka koja proučava veličinu i brojnost stanovništva, promjene u brojnosti i sa...

DEMOGRAFIJA Demografija je sistematično i znanstveno proučavanje stanovništva. U literaturu kao pojam je prvi put uveo Achille Guillard, a utemeljiteljem demografije smatra se englez John Graunt. Demografija je društvena nauka koja proučava veličinu i brojnost stanovništva, promjene u brojnosti i sastavu stanovništva, komponente nataliteta, mortaliteta, migracija, faktore koji utiču na komponente prirodnog i mehaničkog kretanja stanovništva, posljedice promjena u brojnosti, sastavu i distribuciji stanovništva. Demografija za svoj predmet proučavanja ima stanje i kretanje stanovništva. Pod stanjem podrazumijevamo broj i sastav stanovništva u trenutku posmatranja. Pod kretanjem stanovništva smatramo tekuće promjene stanovništva u toku posmatranih vremenskih perioda. DEMOGRAFSKI RAZVOJ- srž predmeta demografije, to je složen proces gdje se dešava stalna interakcija između općih kretanja stanovništva(migracija, natalitet i mortalitet) i struktura stanovništva(biološke, socio-ekonomske i intelektualne) iz čega proističe njihova preobrazba, u okviru ekonomskih, političkih i dr. faktora. PODJELA DEMOGRAFIJE: 1.​ Materijalna – koja se dijeli na opću i posebnu ( posebna-određena teritorija npr. BiH) 2.​ Formalna, koja se dijeli na : statistiku stanovništva, statistiku porodice, domaćinstva i naselja, statistiku prirodnog kretanja stanovništva i migracijsku statistiku. Metode koje demografija primjenjuje su analiza, sinteza, dedukcija, apstrakcija, indukcija, konkretizacija, sistematizacija... Historija je kao metoda također važna u demografiji. Anketa je metoda prikupljanja podataka o stanovništvu. ​ STANOVNIŠTVO To je specifičan skup osoba u kojem svaka od njih sudjeluje sa svojim karakterističnim obilježjima što čini osnovu za formiranje strukture stanovništva. Te se na taj način ukupno stanovništvo jedne teritorije po svojim obilježjima razlikuje od pojedinih osoba koje su njegove sastavnice. Ljudski kapital- sastavnice, vještine, kompetencije i osobine koje posjeduje pojedinac a one su u funkciji stvaranja osobnog, društvenom i ekonomskog blagostanja. Jedinice demografskih istraživanja su : osoba, porodica, domaćinstvo i naselje. OSOBA- osnovna jedinica istraživanja, koja se pobliže određuje na osnovu svojih obilježja kao što su spol, dob, mjesto prebivališta, obrazovanje, ekonomska aktivnost, zanimanje itd. PORODICA- predstavlja malu grupu roditelja i njihove djece (rođene ili usvojene) Razlika porodičnog od neporodičnog sektora je : porodični sektor se sastoji od porodičnih domaćinstava- barem jedna porodica. Neporodični sektor su samačka domaćinstva i parovi bez djece. DOMAĆINSTVO- to je svaka porodična zajednica osoba koje skupa stanuju i zajednički troše svoje prihode za osnovne životne potrebe. NASELJE- skup stambenih objekata, bez obzira na njihovu veličinu. ​ OBILJEŽJA STANOVNIŠTVA BIOLOŠKA (spol, dob, genetska obilježja) SOCIO-EKONOMSKA- u ekonomska obilježja ulaze: zanimanje, ekonomska aktivnost, prihodi, lična primanja, sektor vlasništva... SOCIJALNA OBILJEŽJA- ona koja govore o socijalnoj pripadnosti stanovništva. BRAČNE I FERTILNE KARAKTERISTIKE- pružaju podatke o bračnom stanju, dob pri stupanju u brak, broj rođene djece, trajanje braka, koji je brak po redu itd. MIGRACIJSKE KARAKTERISTIKE- podaci o prostornoj pokretljivosti i porijeklu stanovništva. PORODIČNE KARAKTERISTIKE- struktura domaćinstva, veličinu domaćinstva u kojem osoba živi. INTELEKTUALNE KARAKTERISTIKE- pismenost, školska sprema, kvalifikacijska struktura radne snage, intelektualne osobine itd. KULTURNO ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA- etnicitet, jezik i religija. VEZE IZMEĐU DEMOGRAFIJE I DRUGIH NAUKA ​ DEMOGRAFIJA I SOCIOLOGIJA Za sociologiju su od velike važnosti različite strukture u stanovništvu, a sa druge strane demografija može istražiti promjene i objašnjavati promjene u vitalnoj statistici samo ako je upoznata sa svim podacima o socio-ekonomskoj i psihosocijalnoj sredini koja utiče na te promjene. Istraživanje migracija također je nemoguće bez poznavanja svih društvenih, ekonomskih, političkih... obilježja jer su migracije daleko podložnije uticaju društvenih faktora. Kao plod suradnje ove dvije nauke nastala je socijalna demografija, čija je uloga analiza socioloških pitanja, kao što su popisi i istraživanja stan. ​ DEMOGRAFIJA I EKONOMIJA Demografija ne može objasniti demografske procese ( natalitet, mortalitet, fertilitet..), a da pri tome ne uzima u obzir ekonomski faktor. Ekonomija ne može bez određenih demografskih varijabli kao što je je slučaj kod potrošnje stanovništva, stopa zapošljavanja, investicije..itd.  ​ DEMOGRAFIJA I PSIHOLOGIJA Na plodnost žena utiču određeni psihološki faktori. Psihologija istražuje ispitivanja vezana za stavove supružnika o kontracepciji, planiranju porodice, o idealnoj veličini porodice, o prekidu trudnoće, nejpogodnijim godinama za ulazak u brak itd. Da bi se mogla napraviti naučna analiza plodnosti potrebna je dublja saradnja psihologa. ​ DEMOGRAFIJA I GEOGRAFIJA Zadatak geografije stanovništva je da izloži i objasni njegov razmještaj, kretanja, unutrašnju strukturu i dinamiku. Ona proučava geog. razmještaj stanovništva , dinamiku i strukturu, te stanovništvo i geografsku sredinu. Za razliku od demografije geografija proučava stan. na makro i regionalnom planu. POPISI STANOVNIŠTVA- su opsežne statističke akcije koje se provode na teritoriji cijele jedne države, sa ciljem da se dođe do realne slike o demografskim, socijalnim, ekonomskim, porodičnim karakteristikama stan. Prvi popisi provođeni su jos u Rimskoj Republici. 1790. SAD zavode praksu provođenja popisa svakih 10 godina. Savremeni popisi se provode periodično, obično svakih 10 godina. Obuhvataju ukupno stan.određenog teritorija. Podaci se prikupljaju „od vrata do vrata“. Nastoji se da se sve završi u relativno kratkom roku od par dana. Rezlutati popisa se koriste u ekonomske ali znanstvene svrhe. Na osnovu prikupljenih podataka se mogu izraditi tablice fertaliteta, tablice mortaliteta kao i proračuni o prosječnom trajanju života. MEĐUNARODNE PREPORUKE ZA VRŠENJE POPISA STANOVNIŠTVA Uobičajene jedinice popisa su osoba, domaćinstvo, stanovi i druge nastanjene prostorije. Međunarodne preporuke za vršenje popisa se vode od Ekonomske komisije UN-a Eurostata kako bi taj popis dobio međunarodnu relevantnost. Prvo se istražuje stalno stanovništvo , geografske karakteristike(urbana i ruralna područja), demografske karakteristike (spol, starost, zakonito bračno stanje ), ekonomska obilježja (info o broju zaposlenih, nezaposlenih i neaktivnih), zatim slijede obrazovne karakteristike, te oblast migracija, etno-kulturne karakteristike(nije obavezno) Prvi popisi BiH rađeni su za vrijeme osmanskog carstva i bilo ih je 4 (zamo je zadnji uvažen). U to vrijeme popisi su se mogli svrstati u SUMARNE I OPISNE POPISE. Sumarni su zbirno uneseni podaci detaljnog popisa, a opisni su obuhvatali veći broj podataka:vjeroispovijest, položaj članova u porodici, pitanje služenja vojske itd. I jedni i drugi popisi su vršeni kada je vlast htjela uvesti nove poreze, pripemali se za rat, dolazilo do promjena na državnom vrhu. Austro-Ugarska- pristupili su popisu 1879. cilj je bio dobiti podatke o broju stanovnika, broju aktivnih i neaktivnih, prirodnim bogatstvima, kapacitetima.. Prirodna bogatstva stavili su  u prvi plan jer su željeli aktivirati potencijal BiH na tom polju (šumarstvo, ljekoviti izvori, rudnici...).Tada je izgrađen veliki broj bolnica, fabrika, željezničkih pruga, puteva, vodovoda... Posljednji popis pod Austro-Ugarskom bio je 1910. (1.898.044.st.) Prvi popis za vrijeme Kraljevine Jugoslavije izvršen je 1921. Idući popis 1931. se mnogo razlikovao od prethodnog jer je BiH bila podijeljena na banovine. Na području bivše SFRJ bilo je provedeno 6 popisa stanovništva. ​ VITALNA STATISTIKA Predstavlja veoma značajan izvor podataka o stanovništvu, na osnovu nje se proučava prirodno kretanje stanovništva, Vitalni događaji (rođenja i smrti) kao i društvene pojave se evidentiraju u matičnim knjigama na dnevnoj bazi.Statistički uredi prikupljaju i obrađuju podatke vitalne statistike, te ih publiciraju u posebnim izdanjima i tako ih čine dostupnim javnosti. ​ REGISTAR STANOVNIŠTVA To je mehanizam za kontinuirano evidentiranje odabranih podataka koji se odnose na stalno stavništvo jedne države. To je imenik stanovništva koji sadrži njegove osnovne karakteristike i obično se vodi na lokalnom nivou. THOMAS ROBERT MALTHUS Poznat je po svom zakonu stanovništva. Njegova razmatranja temelje se na dvije osnovne postavke: na prirodnom zakonu stanovništva, i na zakonu opadajućih prinosa u poljoprivredi. Po Malthusu stanovništvo raste brže od proizvodnje hrane, te će se oskudica hrane morati regulisati veličinom stanovništva. Bijedan način života nižih slojeva je posljedica njihove nesposobnosti da usklade svoj broj sa raspoloživim sredstvima. On razlikuje dvije grupe prepreke, sigurosne i preventivne prepreke. Preventivne prepreke su svjesno odgađanje ili odustajanje od braka, a u sigurne prepreke ubraja svaki uzorak koji dovodi do povećanja mortaliteta:glad, naporna zanimanja, ratovi, siromaštvo itd. NEOMALTUZIJANSTVO Ova teorija se razvila u prvoj polovini XIX st. Pod pojmom neomaltuzijanstvo podrazumijeva se doktrina koja je identična sa neomaltuzijanstvom, koja insistira na ograničavanju kao bitnom sredstvu poboljšanja ljudi primjenom savremenijih metoda ograničavanja rađanja. Obje se doktrine temelje na pretpostavci da stanovništvo ima tendenciju bržeg rasta u odnosu na porast sredstava izražavanja. Iz te pretpostavke izvlače identičan  zaključak- da brzi porast stanovništva čini osnovni uzrok siromaštva, bijede i dr socijalnih nedaća društva. Rješavanje problema siromaštva i zaostalosti obje doktrine traže u politici ograničavanja odnosno stope nataliteta. Ove doktrine se razlikuju jedino u pogledu metoda kojima valja postići zajednički cilj- ograničavanje broja rođenja, dok je Malthus insistirao na moralnom suzdržavanju. U razvoju neomaltuzijanstva se razlikuju dva razdoblja : 1. razdoblje ranog neomaltuzijanstva (19. i 29. st.) 2.razdoblje savremenog neomaltuzijanstva (razdoblje nakon 2. sv rata) Pripadnici smatraju da je bijeda nižih slojeva uvjetovanja prevelikim brojem djece. Pobornici neo. shvatanja su bili ateisti. ​ OPĆE KRETANJE STANOVNIŠTVA Komponente koje utiču na dinamiku stanovništva su natalitet (rodnost) i mortalitet(smrtnost), koje ujedno čine opće kretanje , te imigracija i emigracija , tj.mehaničko kretanje. Natalitet i imigracija djeluju pozitivno na demografska kretanja, dok mortalitet i emigracija uzrokuju smanjenje populacijske mase.Kontinuirani višak broja živorođenih nad brojem umrlih, tj pozitivan prirodni priraštaj će uvjetovati porast stanovništva. Manji broj živorođenih od broja umrlih osoba tokom dužeg razdoblja, uz izostanak ratne imigracije, za posljedicu će imati depopulaciju nekog područja. DEPOPULACIJA- je demografski izraz kojim se označava smanjivanje broja stanovnika u nekom području, i to bilo zbog poadanja prirodnom priraštaja uslijed sniženja stope nataliteta ili porasta stope mortaliteta, nilo zbog masovnijeg iseljavanja ili obje pojave istovremeno. Stabilna populacija /stagnacija predstavlja ustaljenu nultu prirodnu promjenu (jednak broj živorođenih i umrlih ) i uravnoteženu migraciju. Apsolutni porast stanovništva (R) se dobiva : R=(N-M)+(I-E)=J+S gdje je J oznaka za apsolutni prirodni priraštaj, a S za migracijski saldo, N- natalitet, M- mortalitet, E– emigracija, I- imigracija. Ovo je obrazac poznat kao KLJUČNA DEMOGRAFSKA JEDNAČINA. ​ KRETANJE STANOVNIŠTVA BIH NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA Bilo je 6 popisa na teritoriji BiH (do 1991.) stanovništvo je popisano kao stalno stanovništvo. To znači da su u popis ulazile samo osobe koje u jednom mjestu stanuju tj.imaju prebivalište. U ukupan broj stanovnika uračunate su osobe na privremenom radu u inostrantvu kao stalni stanovnici općina/mjesta gdje je njihovo prebivalište, uključujući i članove njihove porodice ako su sa njima boravili u inozemstvu. Na brojnost stanovnika uticao je niz nepovoljnih faktora kao sto su: visoki ratni gubici (ratni mortalitet, posebno fertilo sposobnog stanovništva), depresirani natalitet/fertilitet u ratnim okolnostima, iseljavanje oko 1,2 miliona stanovnika izvan granica BiH, nedovoljan  povratak istih u svoja prijeratna mjesta prebivališta. Da bi se utvrdio bilans gubitaka stanovništva BiH tokom rata 1992.-1995. potrebno je raspolagati sljedećim podacima: a) visina ratnog mortaliteta, b) broj iseljenih osoba izvan zemlje, koje se nisu vratile u domovinu, c) neostvareni natalitet u ratnim uvjetima Prema procjenama UN-a do 2030. BiH stanovništvo će se smanjiti za 3%u odnosu na 2013. godinu. (3.405.000.), a do 2050. BiH će imati tek nešto vise od 3mil.stanovnika PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA Reprodukcija stanovništva (rađanje i umiranje) odaje složenost čovjekove prirode kao biološkog, socijalnog, intelektualnog bića. Demografsko ponašanje najneposrednije je određeno međusobnim ispreplitanjem sva tri svojstva. Rađanje ovisi o fiziološkim faktorima kao što je npr. Fertilna sposobnost ograničena na određeni vremenski period u ljudskom vijeku. ​ NATALITET I FERTILITET NATALITET- pozitivna je komponenta prirodnog kretanja stanovništva i ujedno temeljni proces njegove reprodukcije. Natalitet označava učestalost rađanja u ukupnom stanovništvu, dok se fertilitet odnosi na broj rođene djece unutar ženske populacije u reproduktivnoj dobi (15- 49). – fertilitet je ustvari fiziološka sposobnost sudjelovanja u reprodukciji stanovništva, odnosno rađanja. Suprotno od toga je nesposobnost za obavljanje te funkcije je sterilitet. Opća stopa nataliteta (n) izračunava kao koeficijent broja živorođenih (N) i ukupnog stanovništva (P) prema obrascu : n=N.1000 P Time se dolazi do podataka o broju živorođenih na 1000 stanovnika u državi ili na užoj teritoriji na godišnjem nivou. Tri tipa nataliteta: 1.​ Niski tip nataliteta s prosječnom godišnjom stopom do 15% 2.​ Racionalan srednji tip sa stopom od 15% do 25% 3.​ Visoki tip nataliteta je karakterističan za zemlje koje bilježe iznad 25% Glavni nedostatak ovog pokazatelja je taj što se u obzir uzima ukupno stanovništvo, bez apstrahiranja postfertilnog i predfertilnog kontingenta koji ne sudjeluju u reprodukciji. Opća stopa za analizu fertaliteta predstavlja broj živorođene djece na 1000 žena i izražava se u promilima : f=N/Pf(15-49)x1000 Totalna stopa fertaliteta (TFR) označava prosječan broj djece po jednoj ženi pod uvjetom da sve žene dožive kraj svoje fertilne dobi u mežuvremenu rode djecu prema sadašnjim dobno specifičnim stopama fertiliteta. Za izračunavanje fertiliteta se danas koriste dvije metode: kohortna i transverzalna metoda. Kohorta označava skup osoba istog uzrasta međusobno povezanih u odnosu na neki od ređeni događaj npr, brak ili rođenje. Ova metoda koristi podatke popisa stanovništva putem ankete. Ako se koristi anketa onda se svim ženama postavlja pitanje o broju živorođene djece, te se na taj način dobija ukupan broj živorođene djece za određenu kohortu. Transverzalna metoda se primjenjuje u analizi podataka vitalne statistike za određene godine posmatranja. Tablica fertaliteta se koristi za izračunavanje budućeg kretanja stanovnika. Da bi došli do podataka o djeci, koriste se rezultatima popisa, s tim da se djeca grupiraju prema godišnjoj starosti njihovih majki. Na osnovi izračunate totalne stope fertaliteta dolazi se do podataka o broju djece koje će roditi jedna žena. Za izradu tablice fertaliteta potrebni su podaci: -​ Broj žena u fertilnom dobu -​ Broj ženske djece do 15 godina -​ Podaci o ženi staroj x godina i djetetu starom x godina -​ zenama starim x+1 i ženskoj djeci x+1 godina Da bi se uradile tablice fertaliteta, potrebno je da zemlja ima razvijenu vitalnu statistiku (natalitet i mortalitet) kao i vođenje podataka starosti majke, o broju brakova, migracije i broju migranata te njihova dobna i spolna struktura. Neposredne odrednice plodnosti su biološki i bihevioralni faktori preko kojih, društvene, ekonomske, kulturne, i druge varijable utiču na nivo fertiliteta/nataliteta. U literaturi se navode 4 osnovne grupe faktora koje utječu na nivo plodnosti a to su : Biološki, Socio-ekonomski, Psihološki, Ostali. Ovi faktori združeno u kombinaciji (rijetko pojedinačno) određuju koordinate reproduktivnog ponašanja. BIOLOŠKI FAKTORI U ovu grupu spadaju: dobna struktura stanovništva, a unutar nje dobni sastav fertilnog kontingenta, potencijalna fiziološka sposobnost rađanja (fekonditet), sterilitet, period između dvaju trudnoća, period laktacije, određene nasljedne (hereditarne) osobine i ostali biološko-medicinski faktori koji uvjetuju začeće, porođaj i trudnoću. U sklopu ovih faktora, naročita pažnja se posvećuje demografskim faktorima jer upućuju na korelaciju između dobne strukture stanovništva i visine nataliteta. Kriva fertaliteta predstavlja distribuciju broja živorođene djexe od majke dobi x+5 godina svih 7 fertilnih kohorti, počevši od najmlađe (15-19) pa do najstarije (45-49). SIOCIO-EKONOMSKI FAKTORI U njih ubrajamo:1) dostignuta razina ekonomskog razvitka, 2)ekonomske funkcije porodice i ekonomsk uvjeti za osnivanje nove porodice, 3) uloga djece u obitelji i visina troškova njihovog izdržavanja, 4) društveno-ekonomski položaj žene u društvu, 5) razina općeg obrazovanja žene, 6) ostali faktori koji spadaju u religijske i tradicionalne norme života, 7) nivo mortaliteta stanovništva, posebno dječijeg, 8) kontrola rađanja. Mogućnost obrazovanja, zdravstvena zaštita, usvajanje koncepta planiranja porodice i sudjelovanje na tržištu rada su faktori koji utječu na broj djece u porodici. Kontrola rađanja uključuje sve metode ili sredstva koja se koriste za sprečavanje neželjene trudnoce i reguliranja rađanja. To je ključni element planiranja porodice u čiji sistem ulaze sicijalni stavovi o veličini porodice. Planiranjem porodice se realizuju fertilitetne aspiracije usklađene sa normom o njenoj veličini. U neekonomske odrednice nataliteta/fertiliteta spadaju i one koje se odnose na kulturu i religiju. Religija sadrži dvije komponente koje mogu uticati na rađanje. Prva artikulira set normativnih vrijednosti zajednice, pa se naziva „čisti religijski učinak“ a prva je povezana sa drugom, socio-ekonomskim obilježjima koje utiču na reproduktivno ponašanje, pa se naziva „učinak karakteristika“. PSIHOLOŠKE ODREDNICE Psihološki faktori imaju važnu dimenziju. Njihov spektar je širok, od intimnih emocija, uključujući i strahove o trudnoći i porođajem pa sve do formiranja stavova o veličini porodice. Otuda je izvedena generalna podjela unutar ove grupe na sociopsihološke i individualnopsihološke faktore. U kontekstu utjecaja sociopsiholoških faktora na natalitet, istražuju se i vrijednosne orjentacije pojedinaca i grupa prema porodici u smislu razloga koji navode na (ne)rađanje djece. U procesu odlučivanja o rađanju djece, važnu ulogu imaju ranija iskustva stečena tokom socijalizacije i kasnije, porživljeni događaji... U svom analitičkom okviru proučavanje utjecaja socijalne strukture na fertilitet naučnici su indetificirali jedanaest varijabli preko kojih se ostvaruje utjecaj društvenih normi i ostalih varijabli, tzv varijabli okoline. Ove varijable su svrstali u 3 grupe. Pvu čine varijable spolnog odnosa, drugu čine varijable začeća, a treću čine varijable zbog kojih se dolazi do prekida trudnoće. DIFERENCIJALNI NATALITET Pojedini socijalni slojevi stanovništva, etničke, religijske ili rasne grupe unutar istog ili prostorno bliskih društava slijede različite reproduktivne metode. Kako bi se objasnili uzroci te pojave, uspostavljaju se određene korelacije ukrštavanjem relevantnih varijabli; religijska pripadnost, dobna struktura, dob ulaska u brak, nivo obrazovanja, dohotak, životni standardi, zaposlenos i društveni status žene, tip naselja/stepen urbanizacije i druge.Visoka stopa fertaliteta npr kod Afroamerikanki usko je povezana sa niskim nivoom obrazovanja, nezavidnim životnim standardom, koji uključuje vrlo loše stambene uvjete, jer većina njih žive u siromašnim gradskim kvartovima. Kada je riječ o diferencijalnoj rodnosti prema tipu naselja, stope nataliteta tradicionalno su bile više u seoskim nego u gradskim sredinama. U BiH denatalitet postaje sve izraženiji i u ruralnim područjima , jer je kao posljedica iseljavanja mladih znatno reduciran fertilni potencijal seoskog stanovništva, koje je vremenom gubilo svoj vitalitet. Bitno je razumjeti i u kojoj mjeri sama religija doprinosi pojavi diferencijalnog fertiliteta među promatranim grupama. Npr muslimani i nemuslimani, muslimani imaju višu stopu fertiliteta od pripadnika drugih religija zbog njihove pronatalitetne orijentacije koja ima uporište u islamu. Ipak to u mnogim zemljama nije toliko izraženo koliko se pretpostavlja. NESUDJELOVANJE I ODGOĐENO SUDJELOVANJE U REPRODUKCIJI Izostanak rađanja tokom reproduktivnom perioda ili ukupni socijalitetni sterilitet dijeli se na dvije komponente: namjerni i nenamjerni. Socijalni sterilitet „označava nepostojanje individualnih ili društvenih uvjeta za stvarno sudjelovanje u reprodukciji stanovništva“. Dakle socijalitetni sterilitet nije rezultet (samo) fiziološke nemogućnosti začeća, već i niza drugih okolnosti koje se, povremeno ili trajno isprječavaju rađanju. Akrap i Čipin pod pojmom socijalitetni sterilitet podrazumijevaju osobe koje nemaju djecu : a. Dobrovoljno- izbor je svjestan i samovoljan, b. Zbog odgađanja ulaska u brak, što podrazumijeva odgađanje roditeljstva za kasnije godine života, psiholoških i ostalih mnogobrojnih činitelja zbog kojih je pojedinac spriječen imati djecu, c. Uslijed nesigurnosti u vlastitu odluku o imanju/nemanju djece, odnosno kada o tome uopće ne razmišljaju. Objektivni (nevoljni) faktori koji doprinose porastu ukupnog socijalitetnog steriliteta su: 1.​ neformiranje bračne zajednice zbog nepronalaska bračnog partnera 2.​ raspad partnerstva/braka 3.​ psihološki sterilitet (i svi drugi biološki faktori koji umanjuju mogućnost rađanja žene starije od 30 godina), 4.​ sterilitet izazvan bolešću. Razlike između tipova kasnog roditeljstva. Prvom tipu pripadaju oni pojedinci za koje je kasno roditeljstvo posljedica vise ili manje svjesnog odgađanja za neku kasniju fazu njihove biografije. Drugi tip su kasna roditeljstva koja se ne događaju sa namjerom, a kod trećeg tipa su čak i neželjena. UZROCI PADA NATALITETA U BOSNI I HERCEGOVINI I DRUGIM TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA Uzroke nedovoljnog rađanja/denataliteta u BiH i drugim zemljama u okruženju, ako je riječ o postosocijalističkom razdoblju,treba, prije svega, tražiti u socio-ekonomskim uvjetima reprodukcije. Nezaposlenost omladine, naročito ženske, stambena oskudica koja pogađa najvise mlađu generaciju, dječji dodaci, ukoliko postoje, nedovoljni su da pokriju iole značajniji dio troškova djece, i mnoga druga materijalna ograničenja i socijalne prepreke siguro su činioci koji u krajnjem bilansu utječu na ograničavanje rađanja djece. U uvjetima visokih troškova života u BiH, hipernezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti, koja je veoma raširena među mladima, proširenje porodice u mnogim slučajevima samo bi pogoršalo ionako lošu materijalnu situaciju parova. KRETANJE FERTILITETA U SVIJETU U periodu 1950-1955. godine, nivo fetiliteta u svijetu bio je blizu petero djece po ženi. Sammo 4 zemlje imale su totalnu stopu fertiliteta ispod 4, a s izuzetkom Albanije, BiH , Crne Gore, Malte i Makedonije. Totalna stopa fertiliteta (TFR) na svjetskom nivou iznosila je 2,5 djece po ženi u periodu 2005.-2010. Zabrinutost za fertilitet bila je usmjerena na prekomjerno rađanje, uglavnom u zemljama u razvoju, i na ekološke implikacije brzo rastućih stanovništava. Međutim mahom razvijene zemlje suočavaju se danas sa posve različitim problemom: ostvareno plodnost za nekoliko desetljeća pala je na nivo koji je , u većini njih, znatno ispod praga nužnog za obnovu generacija. KRETANJE NATALITETA/FERTILITETA U BIH BiH dugo je bila, u sastavu bivše Jugoslavije, skupa sa Makedonijom, Crnom Gorom i SAP Kosovo, svrstavana u grupu visokonatalitetnih područja. Međutim u kratkim vremenskim razmacima snižavala je njegove vijednoti, brže od svih republika i pokrajina bivše Jugoslavije. Kontinuirano nizak natalitet već početkom 1980tih godina udaljio je stanovništvo BiH od optimalnog nivoa obnavljanja stanovništva. Takav nepovoljni trend uvjetovan združenim djelovanjem bioloških, socio-ekonomskih, psiholoških i ostalih faktora, istina sa različitim načinom, intenzitetom i trajanjem. BiH je emigracijsko područje pa stoga obnavljanje stanovništva u potpunosti ovisi o natalitetu kao pozitivnojkomponenti prirodnog i ukupnog kretanja stanovništva.(1997. zabilježen je najveći broj rađanja) ​ MORTALITET Mortalitet (smrtnost) je negativna komponenta prirodnog kretanja stanovništva jer djeluje na smanjenje populacijske mase. Pojam mortalitet predstavlja učestalost umiranja stanovništva, na godišnjem nivou. Opća smrtnost označava sve smrtne slučajeve u toku jedne godine, bez obzira na uzrok smrti, dob ili sol umrlih osoba. ODREDNICE MORTALITETA Za razliku od fertaliteta, kod kojega društveni uticaj bioloških faktorau savremenim društvima nama dominantan karakter, vec naprotiv važniju ulogu imaju socio-ekonomske i psihološke grupe faktora, visina smrtnosti primarno je determinirana biološkim faktorima. Nivo mortaliteta u jednom stanovništvu bitno je određena u dvije grupe faktora: prva grupa biološki faktori, a drugu čine socio-ekonomski faktori. Uticaj ovih faktora često je isprepleten pa je teže razlučiti intenzitet njihovog djelovanja pojedinačno. Najvažniji biološki faktor je svakako dobna strukturastanovništva, jer nivo smrtnosti ovisi o starosti stanovništva. Budući da su umiranju podložnije starije dobne grupe, veća procentualna zastupljenost starog stanovništva će se odraziti i na visinu stope mortaliteta. S obzirom na to da u grupu bioloških faktora ulaze brojni vanjski faktori (okruženje) i unutarnji (individualni) faktori koji uvjetuju jačinu otpornosti organizma na različite bolesti, prikladno ih je označiti kao biološko-medicinske faktore. Tu spada i nasljedna sklonost za određene vrste bolesti. U grupu socio-ekonomskih faktora ulaze: dostignuti nivo životnog standarda, nivo obrazovanja stanovništva, higijensko-sanitarni i zdravstveni uvjeti života. Smrtnost prema društveno ekonomskim obilježjima obuhvata sljedeće varijable: 1.​ Stepen razvijenosti 2.​ Dohotak i društveni status (životni standard, zdravstveno ponašanje, vrsta zanimanja(neka su izuzetno rizična po život i zdravlje radnika), učestalost izloženostistresu, prehrambene navike, dostupnost i korištenje zdravstvenih usluga, i sve ono što bi se moglo podvesti pod sintagmu- zdrav ili nezdrav-način života) 3.​ Tip naselja-selo ili grad (npr kvaliteta zraka, hrana i vode ) 4.​ Druga obilježja- bračnost, enticitet itd. POKAZATELJI MORTALITETA Mortalitet se obično izražava kao relativna veličina u vidu opće stope mortaliteta, do koje se dolazi srazmjerom broja umrlih i ukupnpg broja stanovnika. Obrazac za irzačunavanje opće stope mortaliteta je: m=M/Px1000 Dakle opća stopa mortaliteta govori o broju smrtnih slučajeva u toku jedne godine na hiljadu stanovnika, pa se iskazuje u promilima.Za ocjenu nivoa smrtnosti pojedinih dobnih grupa, ali i razlika između muške i ženske populacije, računaju se posebne stope smrtnosti po spolu i dobi. Diferencijalna smrtnost prema spolu i dobi : Specifične stope smrtnosti muškog stanovništva(mm), a zenskog (Mf) npr : mf=Mf/Pfx1000 Posebne stope smrtnosti prema dobi (mx ) mx=Mx/Px x1000 Smrtnost dojenčadi (infrantilni mortalitet ) Označava broj umrle djece prije navršene jedne godine života. (md) md=Md/N x1000 Gdje je : Md broj umrle dojenčadi (od 0 do 364 dana života), a N broj živorođene djece u godini posmatranja (na 1000živorođene djece) Prva sedmica života kod dojenčadi je najkritičniji period za opstanak, tada je najmanja vjerovatnoća preživljavanja. Srtnost je najviša između prvog i šestog dana života. Smrtnost dojenčadi po spolu nije ujednačena već je viša kod muške djece. TABLICE MORTALITETA: Tbalice mortaliteta pokazuju na koji način se masa od npr.100 000 istovremeno rođenih smanjuje iz godine u godinu, i poslije izvjesnog perioda sasvim izumre. Za tablice mortaliteta najprije je potrebno definirati vjerovatnoće umiranja (qx) koje predstavljaju osnovu podataka o broju umrlih osoba u skupovima jednako starijih osoba,a u određenom vremenskom periodu. Osim logitudinalne metode, druga mogućnost da se dođe do vjerovatnoće smrti je promatranje smrtnosti svih živih stanovnika u jednoj populaciji po starosti u određenoj godini promatranja. Vjerovatnoća umiranja do 20. godine života najniža je u cijelom životnom ciklusu oba spola, premda i dalje nešto viša za muškarce. Srednje očekivano trajanje života na dan rođenja (ex) također je različito po spolovima: žene u prosjeku žive duze od muškaraca za 4,21 godinu. VODEĆI UZROČNICI SMRTNOSTI: Nezarazne bolesti su odgovorne za 68% svih smrtnih slučajeva u svijetu u 2012. godini, u odnosu na 60% u 2000. godini. Četiri glavne bolesti iz ove skupine su kardiovaskularne bolesti, maligna oboljenja, dijabetes i hronične bolesti pluća. 23% otpada na prenosive bolesti, komplikacije u trudnoći i porođaja, neonatalni morbiditet te oboljenja u vezi sa poremećajima u prehrani, dok 9% sudjeluju nasilne smrti odnosno vanjski uzroci kao posljedica ozljeda.Postoje orimjetne razlike između razvijenih i siromašnih zemalja prema uzrocima smrtnosti. U visoko dohovnim zemljama sedam od 10 smrtnih slučajeva zastupljeno je kod osoba starijih od 70 godina. Ljudi uglavnom umiru od : kardiovaskularnih bolesti, raka, demencije, kronične opstruktivne plićne bolesti i dijebetesa. Akutne raspiratorne infekcije (infekcije disajnih puteva) ostaju jedini vodeći uzrok smrtnosti u kategoriji zaraznih bolesti. Samo je 1 od 100 smrtnih slučajeva su djeca ispod 15 godina. U nisko dohovnim zemljama, skoro 4 od 10 smrtnih slučajeva su djeca ispod 15 godina života, a samo 2 su ljudi stariji od 70.  Uglavnom umiru od zaraznih bolesti : akutne infekcije donjeg raspiratornog trakta, HIV/AIDS, crijevne zarazne bolesti, malarija i tuberkuloza. PRIRODNI PRIRAŠTAJ/PROMJENA Prirodni priraštaj/promjena , kao razlika između broja živorođenih i umrlih, direktno ovisi o međusobnom odnosu nivoa natalitetani mortaliteta, pa sadrži sve karakteristike promjena tih dvaju sastavnica. Izražava se apsolutnim i relativnim vrijednostima. Apsolutni prirodni priraštaj stanovništva (J) Jednak je razlici broja živorođenih (N) i broja umrlih (M): J=N-M Da bi se doslo do jasne slike o prirodnom priraštaju koristi se stopa prirodnog priraštaja: j=N-M/P x1000 Visoke stope prirodnog priraštaja svojstvene su onim zemljama koje ostvaruju visoki natalitet uz istodobno nizak mortalitet. Ali u drugim zemljama gdje su stope nataliteta i mortaliteta na približno istom nivou stopa prirodnog priraštaja je oko nule. Kako opstanak stanovništva ne bi bio ugrožen broj umrlih mora biti manji od broja živorođenih. Varijacije u visini prirodnog priraštaja u određenom vremenu i prostoru odraz je promjena u visini stopa nataliteta i mortaliteta. Razlikuju se 4 tipa prirodnog priraštaja: 1. vrlo visoki ( više od 20%),2. visoki (15-20%),3. umjereni (5-14%), 4. niski (manje od 5% godišnje). Osim stope prirodnog priraštaja koristi se i vitalni indeks(Vi) koji pokazuje broj živorođenih (N) na 100 umrlih osoba (M). Vi=N/M x100 PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA BIH Po završetku Drugog svj. rata visok prirodni priraštaj bio je izraz demografskog oporavka jr su ratne okolnosti poremetile ritam rađanja i umiranja. Kretanje pp prvenstveno je bilo pod uticajem nataliteta. Ratom je BiH izgubila sovju biološku vitalnost za rast stanovništva i emigraciju. Prve poslije ratne godine 1966. stopa pp je dosegnula vrijednost 6%. Stopa pp bilježi pad 1998.. Zbog opadanja stope nataliteta uz istovremeni porast mortaliteta, razlika između broja živorođenih i broja umrlih bila je sve manja, tako da je 2005. doslo do njihovog izjednačenja. (1996-1999.) godine demografksog oporavka REPRODUKCIJA STANOVNIŠTVA Pod ovim pojmom se podrazumijeva proces obnavljanja ljudske populacije. Osnovni pokazatelji reprodukcije stanovništva su stope reprodukcije koje se odnose na reprodukciju ženskog stanovništva. To znači uzimaju se obzir : 1. broj živorođene ženske djece, 2. broj žena u fertilnom dobu, 3. broj umrlih žena u fertilnoj dobi.  O bruto reprodukciji govori se kada se proces obnavljanja ženskog stanovništva posmatra kao rezultat rađanja, znači kada se ne uzima u obzir smrtnost žena u fertilnom dobu. Bruto stopa reprodukcije ženskog stanovništva pokazuje prosječan broj živorođene djece koji bi sada živorođena djevojčica rodila u toku svog fertilnog doba života pod dva uvjeta : 1. da rađanje ostane isto kao i rađanje generacije žena u godinama posmatranja, 2. da niti jedna živorođena djevojčica ne umre prije navršene 49 godine života. STAGNIRAJUĆA ILI JEDNOSTAVNA REPRODUKCIJA ŽENSKOG STANOVNIŠTVA- da svako žensko dijete u toku svog života donese na svijet po jedno žensko dijete. ​ RAZVOJ SVJETSKOG STANOVNIŠTVA Za proteklig 50 godina svjetska populacija raste brže nego ikada, a jos brze nego sto se predvica da će rasti u budućnosti. 1950. svijet je imao 2,5 milijardi ljudi a 2005. 6,5 milijardi ljudi., do 2050. taj broj bi mogao porasti na više od 9 milijardi. Daleki preci su živjeli kao lovci i sakupljači. Takav način života uvjetovao njihovu malu brojnost vjrv manju od 10 miliona. Razvojem poljoprivrede i naselja došlo je do porasta stanovnika. Unatoč glađu, ratovima, bolestima stanovništvo je idalje raslo. Stanovništvo nastaviti rasti usporenim tempom mada su kuga i druge katastrofe prouzrokovale povremene zastoje. Prvu milijardu ljudi svijet je dostigao oko 1800. godine. Industrijska revolucija imala je snažan uticaj na razvoj čovječanstva. Nagli i strmi pad smrtnosti posebno kod dojenčadi i djece prouzrokovao je porastu stanovništva, jer je to doprinjelo mnogim inovacijama koje pospješuju bolji život, kao što su kvalitetnija hrana poboljšanja u poljoprivredi i primjena naučnih metoda, medicinska i farmakološka otkrića, bolji higijenski uvijeti itd. Bez moderne medicine, cjepiva, dravih životnih uvijeta mnoga djeca nisu mogla preživjeti sasvim uobičajene bolesti. Rast svjetskog stanovništva ubrzan je nakon Drugog svj rata.. Tri milijarde dostigli smo 1960. godine, a sao 15 godina nakon broj stanovnika skočio je na 4 milijarde. 1987. svijet je brojao 5 milijardia 1999. rođen je 6-milijarditi stanovnik Zemlje i to upravo u Bosni i Hercegovini. Broj stanovnika udvostručio se za manje od 40 godina. 2011. godine 7 milijardi ljudi naseljava Zemlju. ​ DEMOGRAFSKA TRANZICIJA Predstavlja teoriju o stanovništvu koja koja prijelaz iz predmodernog u moderni reprodukcijski režim dovodi u direktnu vezu sa lančanim slijedom medernizacijskih procesa, čiji je inicijalni pokretač industijalizacija. Dem. Tranzicija je fenomen koji sporijim ili bržim tempom preobražava dinamičke komponente prirodnog kretanja stan. Teorija demo.tranzicije temelji se na 4 komponente:  1.​ Da demo tranzicija sadrži promjene koje tokom procesa razvoja nastaju u sastavnicama prirodnog kretanja stan., u natalitetu, mortalitetu i prirodnom priraštaju. 2.​ Da se dem.tran. kao povijesni proces događa u sklopu ukupnog društveno-ekonomskog razvoja na određenom području. 3.​ Da se dem.tran. odvija pod uticajem brojnih faktora procesa razvoja, 4.​ Da se utjecaj navedenih faktora na natalitet i mortalitet događa posredno tj preko primarnog uticaja tih faktora na ekonomsko-socijalnu strukturu stan. Tri etape razvoja stanovništva: 1.​ Predtranzicijska etapa 2.​ Etapa demografske tranzicije (ona se dijeli na tri podetape) 3.​ Postranzicijska etapa PREDTRANZICIJSKA ETAPA se odnosi na vremenski veoma dugo razdoblje opstanka ljudkse populacije koji obuhvata stotine godina. Demografska ravnoteža između rađanja i umiranja se odvijala u nepovoljnim uvjetima i uz velike ljudske žrtve. To objašnjava zog čega je stopa nataliteta u određenim periodima dostizala gornju granicu plodnosti, koja se označava kao natalitet i kreće se do 60 promila.Veoma visoka smrtnost dojenčadi i male djece je zahtijevala visoku frekvnciju rađanja kao kompenzaciju za visok mortalitet. ETAPA DEMOGRAFSKE TRANZICIJE dijeli se na tri podetape: podetapa rane tranzicije, centralna tranzicijska podetapa i podetapa kasne tranzicije. Najčešće otpočinje naglim opadanjem stopa smrtnosti, dok stope rodnosti idalje ostaju visoke. U ovoj podetapi je znatna razlika između broja živorođenih i broja umrlih sto rezultira visokim tipom prirodnog priraštaja. U srednjoj podetapi kao reakcija na smanjive smrtnosti dolazi do pada opće stope nataliteta. Kad se visina smrti stabilizuje, a stopa nataliteta se nastavi snižavati, spuštajući se ispod 20 promila, nastupila je kasna podetapa dem.tran. Iz takvog odnosa visine N i M proizilazi razmjerno niska stopa pp koja i dalje tendira nižim vrijednostima. POSTRANZICIJSKA ETAPA U ovoj etapi fertilitet opada zbog visokog životnog standarda i porasta troškova podizanja djece. Žene su više radno angažova izvan kuće i rađanje se planira u skladu sa mogućnostima opće stope M počinju rasti zbog povećanog udjela staračkog kogniteta. Prevladava niski N (niži od 14%), dok se stope M kreći između 10 i 12 promila. Stope pp tendiraju nultoj vrijednosti, a pojavljuje se i negativna prirodna promjena, tj veći broj umrlih od broja rođenih. DRUGA DEMOGRAFSKA TRANZICIJA Idejni tvorci ove tranzicije su Lesthaeghe i van de Kaa, podrazumijeva stalni nivo fertiliteta ispod nivoa kojim bi se osiguralo jednostavno obnavljanje stanovništva. Prema njima DDT podrazumijeva stalni nivo fertiliteta ispod praga za obnavljanje, mnoštvo životnih aranžmana osim braka, nepovezanost braka i prokreacije kao depopulacijske procese. Stalno produženje životnog vijeka skupa sa fertilitetom ispod nivoa koji se zahtijeva za jednostavnu reprodukciju dovest će do daljnjeg starenja stanovništva. Proces starenja moze se ublažiti imigracijom, ali samo do neke mjere. Sa prestankom postojanja legitimacije potomstva, sve više djece se rađa vanbračno. U Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu više od 40% svih rađanja sad se događa izvan braka.Velika razlika između prve u druge tranzicije je u trendovima sklapanja brakova, pri čemu veliki udio ima produženo školovanje koje je uvjetovalo kvalitetne promjene obrazovnoj strukturi stanovništva. Prva tranzicija je bila zaokupirana jačanjem braka i porodice a propisi o razvodu su bili striktni i država je vrlo malo zadirala u pitanje religije. U DDT okončavao se dugi period niskih stopa razvoda. Da bi se moglo govoriti o DDT osim procesa kao sto je depopulacija, niska stopa F, potrebno je da budu zadovoljeni i drugi kriteriji : visoka stopa razvoda, visok životni standard itd. TOK DEMOGRAFSKE TRANZICIJE U BIH Počelo nekada u periodu između dva svjetska rata u ranim 1930.im , a odlikuje se padom mortaliteta koji je praćen postepenim padom nataliteta, uz određene oscilacije. DDT u BiH nije potaknuta industralizacijom i pratećim procesima, već se počela odvijati u uvijetima pretežno agrarno orijentirane privrede, ali u okviru kapitalističkih prilika. Visina fertiliteta je ostala nepromijenjena, unatoč padu smrtnosti. Postojanje uzročno-posljedične veze između smanjenja smrtnosti dojenčadi i sekularnog stan pada F u jednoj populaciji empirijski je uočljiva na primjeru BiH. Isforsirana je ratom 1992.-1995. koji je izazvao snažnu devijaciju demog. Razvoja BiH. Izuzimajući period poratnog razdoblja, osiromašeno BiH stanovništvo zalazi u neizvjesnu posttranzijsku etapu razvoja stan. ​ MEHANIČKO KRETANJE STANOVNIŠTVA (MIGRACIJE) Ukupno kretanje stanovništva nije posljedica samo prirodnog priraštaja nego u mnogo čemu ovisi i o prostornoj pokretljivosti, dakle o mehaničkom kretanju. Zadatak istraživanja migracija kao demografske pojave prvenstveno se ogleda u : a)​ Utvrđivanju obima i tokova migracijskih struja u pogledu iseljavanja, useljavanja i neto migracije za različita područja i razdoblja,  b)​ Sagledavanje demografskih, ekonomskih, socijalnih i drugih činilaca koji uslovljavaju migracijska kretanja; proučavanje mogućnosti za donošenje mjera koje bi doprinjele intenziviranju onih migracija koje se mogu smatrati povoljnim za ekonomski razvoj; c)​ Izrada projekcija budućih migracijskih kretanja; d)​ Sagledavanje uticaja migracija na demografski, društveni i ekonomski razvitak. Migracije su stalni pratioci etničke, političke, kulturne i ekonomske evolucije čovječanstva.Pojam migracija se odnosi na promjenu mjesta u kojem se živi- općenito na seljenje ili na opću pojavu prostorne pokretljivosti. U demografiji se migracija poistovjećuje sa sintagmom mehaničko kretanje stanovništva. Pod migracijom ili seljenjem razumijevaju se sve promjene mjesta stalnog boravka, bilo da je riječ o preseljenju trajne, bilo privremene naravi ili veću udaljenost unutar ili preko državnih i administrativnih granica. Svaki oblik migracije implicira dva područja: područje porijekla (rodni kraj) i područje doseljenja. Imigracija je doseljavanje a emigracija iseljavanje. Efekti migracija se mogu uvjetno svrstati u tri kategorije: demografski, ekonomski i socijalni. TIPOLOGIJA MIGRACIJA Podjela migracija izvedena je na osnovu različitih kriterija : vremena trajanja, udaljenosti, motivacija(uzroci), dobrovoljnosti i organiziranosti migracije. Prema kriteriju vremena migracije kategoriziramo kao stalne migracije, sezonske, dnevne, sedmične migracije itd. Stalne migracije su one migracije u kojima se stanovnici preseljavaju iz svog dosadašnjeg mjesta stalnog boravka s namjerom da se u drugom mjestu stalno nastane. Sezonske migracije su takav tip migracija u kojima se stanovnici privremeno nastanjuju u drugom mjestu radi obavljanja sezonskog rada, poslije čega se vraćaju u svoje mjesto stalnog boravka. Dnevne ili sedmične migracije su one migracije gdje ljudi svakodnevno ili sedmično zbog posla, školovanja odlaze iz svog mjesta u drugo mjesto i navečer se vraćaju u svoje mjesto. Prema kriteriju državnih granica razlikujemo vanjske i unutrašnje migracije. Unutrašnje migracije su takve migracije gdje čovjek napušta svoje špdručje i odlazi na drugo i kod te vrste migracija možemo govoriti o migraciji lokalnog karaktera. (migracija grad-selo,selo-grad) Vanjske migracije prema teritorijalnom dometu mogu biti kontinentalne i međukontinentalne. Konačne migracije su one migracije u kojima se stanovnici preseljavaju iz svog dosadašnjeg mjesta stalnog boravka s namjerom da se na drugom mjestu stalno nastane. One ima najveće značenje za demografsku analizu. Prema uzroku motiva razlikujemo ekonomske i neekonomske migracije, a prema kriteriju voljnosti dobrovoljne i nedobrovoljne. Na osnovu kriterija organiziranosti dijelimo ih na organizirane i neorganizirane. Neekonomske migracije obuhvaćaju sve oblike migracije uvjetovane pretežno izvanekonomskim razlozima-političkim, individualno-psihičkim, porodičnim, zdravstvenim, klimatskim i drugim. Tri su bitna uzroka prisilnih migracija : politički sukobi-ratovi, prirodne katastrofe-potresi, poplave itd., degradacija okoliša iz raznih ekoloških razloga (nuklearne katastrofe, oštećenje zraka, vode ili tla zbog teške industrije). Općeprihvaćena definicija muđunarodne ili vanjske migracije je „međunarodna migracija predstavlja prostornu pokretljivost ljudi koji napuste svoju zemlju porijekla, ili zemlju uobičajenog prebivališta, kako bi se stalno ili privremeno nastanili u drugoj zemlji. Definicija vanjskih migracija načelno obuhvaća sljedeće bitne elemente: Prostornu pokretljivost osoba preko državnih granica, sudionika migracije-migranta, motiv odlaska u inostanstvo, vremensku odrednicu, čija donja granica iznosi 3 mjeseca, za kratkoročne migrante, 12 mjeseci za dzgoročne. Motivi mogu biti različiti a razlikujemo radne, porodične, povratne, etničke,azilske migracije.Ovi migracijski tipovi mogu imati podtipove tako da radna migracija npr može biti niskokvalifikovana i visokokvalifikovana. Migracija se odnosi na događšaj preseljenja iz jedne u drugu zemlju. Migrant je osoba koja je promijenila svoj boravišni status za određeni vremenski period. Tipologija savremenih međunarodnih migranata: a)​ Stalni migranti b)​ Privremeni radnici na ugovor c)​ Privremeni „profesionalni transistanti“ stručnjaci i menadžeri d)​ Prikriveni ili ilegalni radnici e)​ Tražitelji azila f)​ Izbjeglice Od privremenih radnika po ugovoru se očekuje nakon isteka ugovora da se vrate u svoju zemlju porijekla. Povratni migranti su oni koji se vraćaju u zemlju čije državljanstvo posjeduju, nakon što su bili međunarodni migranti u drugoj zemlji i koji namjeravaju ostati u zemlji svog porijekla najmanje jednu godinu. Ova definicija uključuje 4 dimenzije: 1.zemlju porijekla, 2. mjesto boravka u inostranstvu, 3. dužini boravka u zemlji primitka, i 4. dužinu ostanka u zemlji porijekla nakon povratka. Sa pravnog aspekta gledano svaka migracija može biti legalna i iligalna. Postoj tri različita izvora neregularnosti migracija : 1. ulazak, 2. boravak, 3. zaposlenje. POKAZATELJI MIGRACIJE Pokazatelji migracije odnose se na učestalost mehaničkog kretanja unutar i izvan jedne administrativno-teritorijalne jedinice (općine, regije, države, pa i regiona). Mogu se ukazati u apsolutnom i relativnom iznosu. Apsolutni pokazatelj je migracijski saldo, koji predstavlja razliku između broja useljenih i broja iseljenih osoba na nivou jedne države. Formula za izračunavanje migracijskog salda : S=I – E gdje S označava migracijski saldo, I simpolizira broj useljenih osoba (imigranata), E je broj iseljenih osoba (emigranata). Obrazac za izračunavanje opće stope migracijskog salda : S= I-E/P x1000 Osim stope migracijskog salda izračunavaju se i samo stope imigracije i emigracije: Stopa imigracije: i=I/P x1000, i stopa imigracije, I broj useljenika, P prosječan broj stanovnika. Stopa emigracije: e=E/P x1000 UTJECAJ MIGRACIJA NA UKUPNO KRETANJE STANOVNIŠTVA Emigracijom određeno područje gubi svoje stanovništvo, dok se imigracijom povećava ukupan broj stanovnika u odredištu preseljenja. Na brojnost stanovništva, migracije djeluju također na komponente prirodnog kretanja, natalitet i mortalitet. Migracija na osnovu selektivnosti prema starosti, najčešće obuhvata kontingent mlađeg stanovništva između 20 i 40 godina, što izaziva pozitivan učinak na stanovništvo zemlje useljenja, povećavajući te dobne grupe. Time preljev mlađeg stanovništva koje čini jezgro fertilne dobi, doprinosti povećanju stope nataliteta, što utiče na dominantne demografske, ali i društvene procese u useljeničkoj zemlji, podmlađujući ukupno stanovništvo, ali i osiguravajući preljev novih generacija u radni kontingent. Demografske posljedice vanjske migracije na ukupno stanovništvo ogledaju se u djelovanju : a) na veličinu ukupnog stanovništva i njegov prostorni razmještaj, b) na sastavnice prirodnog kretanja, c) na sastav stanovništva. DETERMINANTE MIGRACIJE Determinante migracije moguće je podijeliti na političke, socijalne, prostorne, kulturne, demografske i ekonomske determinante. Političke determinante odnose se na političku situaciju u zemlji slanja i migracijskim politikama u zemlji primitka. Primjeri socijalnih determinanti su: stav stanovništva prema stranicama, stepen nejednakosti u društvu ili etnički sastav stanovništva. U području pojačane emigracije u kojem preovladavaju identični društveno-ekonomski uvjeti koji potiču emigraciju, pojedine osobe unatoč tome odlaze iz tog mjesta što znažno ovisi o individualno-psihološkim predispozicijama. Dvije najveće kategorije razlika koje podstiču prostornu pokretljivost ljudi su ekonomske i neekonomske. Ekonomske determinante migracije tradicionalno zauzimaju dominantnu poziciju u odnosu na ostale determinante. Ekonomska aktivnost je ključna za ekzistenciju ljudi, nemogućnost zaposlenja ili neadekvatna plaćenost za rad u određenom području najčešći su motiv emigracije stanovništva. U neekonomske odrednice ubrajaju se svi ostali faktori čiji intenzitet djelovanja u datom periodu kao ishod može imati pojačanu migraciju. Faktori koji ohrabljuju migranta da pređe granicu mogu obično biti grupirani u tri kategorije: potažnja-privlačenje destinacije, ponuda-potiskivanje, i mrežni faktori koji ih povezuju. Ovaj okvir omugućava da se napravi zazlika između ekonomskih migranata koji su potaknuti da migriraju zbog potažnje posla, od neekonomskih migranata koji prelaze granicu kako bi se pridružili članovima porodice. Spajanje porodica najvažniji je neekonomski faktor koji potiče migraciju. Izbjeglice i tražitelji azila također iseljavaju iz neekonomskih razloga. Migracijske veze predstavljaju širi koncept i uključuje faktore koji omogućavaju ljudima da uče o mogućnostima koje postoje u inostranstvu prije angažmana migracijske infrastrukture koja migrantima omogućava prelazak granice, pronalazak posla, i ostanak u inostranstvu. Pojam srodan migracijskim vezama u literaturi je lančana migracija- kao oblik migracije koji počinje kada migranti pioniri omogućuju migraciju rođaka, prijatelja, poznanika kako doznakama novca tako i movim smještajem itd. Determinante migracija mogu se objasniti i putem djelovanja potisnih i privlačnih faktora. Najčešći potisni faktori koji navode ljude da emigriraju su : Visoka stopa nezaposlenosti, ratna dešavanja, nestabilna politička situacija. Privlačni faktori su : Viši standard života, stabilna politička situacija. SELEKTIVNOST MIGRACIJA Primarni migracijski potencijal jednog područja čini onaj dio populacije koji ima specifična biološka, ekonomska, socijalna, intelektualna, bračna i druga obilježja prema kojima se odvija selektivnost migracija. Time se uspostavlja generalna podjela stanovništva na migrantsko i nemigrantsko. Selektivnost migracija snažno ovisi od prostornog i vremenskog konteksta. Najveći značaj pri određivanju migracijske selektivnosti u prvom redu ima starost/dob. Dobne grupe od punoljetsva do srednjih tridesetih godina procentualno su najzastupljenije među migrantima. Selektivnost prema spolu ne ukazuje na globalnu zakonitost, te samim tim nije moguće primijeniti neko općevažeće poopćavanje. Evidentna je uska koleracija između ovog tipa selektivnosti i sociokulturoloških determinanti neke zemlje, o kojima uveliko ovisi obim pokretljivosti žena. Selektivnost prema bračnom stanju, selektivnost prema obrazovanju i zanimanju. GLOBALNI MIGRACIJSKI TOKOVI Sintagma globalne migracije ukazuje na njihovu masovnost i prostornu rasprostranjenost, dok s druge strane pretpostavlja univerzalna svojstva migracijskih kretanja, što je direktna manifestacija procesa globalizacije. Globalizacija je povezana s naglo rastućom pokretljivošću ljudi preko državnih granica. Dr. Abbas Mehdi smatra da gladano sa sociološkog aspekta pristup odrednicama muđunarodnih migracija mora uzeti u obzir najmanje dva sociološka faktora: uzdizanje svjetaskog sistema kao kulturne i socijalne strukture, porast svjetske populacije kao eksplozivni demografski proces. Demografske dimenzije globalizacije navest će se neke od posljedica koje je sitenzirao autor Anđelko Milardović: globalne demografske promjene, starenje stanovništva, visoka smrtnost stanovništva u najrazvijenijim dijelovima svijeta, visoki prirodni priraštaj u arapskom i azijskom i indijskom svijetu, depopulacijski trend u zapadnim kulturama. 4 tendencije za koje tvrde da će obilježavati migracijske obrasce u godinama koje dolaze: Akceleracija-migracije preko granica dešavaju se u većem broju nego ikada do sad. Diversifikacija- većina zemalja sada prima imigrante različitih vrsta, nasuprot ranijim vremenima kada su preovladavali samo izbjeglice i radne snage. Feminiziacija- sve veći broj migranata su žene. ​ POPULACIJSKA/PORODIČNA POLITIKA Populacijska politika ili politika prema stanovništvu označava sistem zakonskih propisa, strategija i programa konkretiziranih kroz mjere i akcije pomoću kojih se djeluje na prirodne i mehaničke komponente demografskih procesa radi postizanja poželjnog razvoja vlastitog stanovništva usklađenog sa realnim okolnostima i općim ciljevima. Drugim riječima populacijska politika predstavlja konkretan odgovor vlade na dominantnu demografsku situaciju u društvu, koja djelovanje putem mehaničkog kretanja nastoji regulirati veličinu stanovništva. Četiri tipa populacijske politike, koji se različito primjenjuju od države do države: 1.​ EKSPANZIVNA (stimulativna)- ima cilj stimulirati porast stanovništva proširenom reprodukcijom ili useljavanjem. Ovaj tip populacijske politike sprovodi najveći broj visokorazvijenih zemalja. Mjere espanzivne populacijske politike razlikuju se : a)​ Pronatalitetna varijanta b)​ Imigracijska varijanta 2.​ RESTRIKTIVNA-ima cilj spriječiti ili usporiti intenzitet daljnjeg porasta stanovništva primjenom jedne ili kombiniranjem obje varijente: antinatalističke i emigracijske. 3.​ REDISTRIBUTIVNA-fokusirana na osiguranje optimalnijeg razmještaja unutar granica države u skladu sa ekonomskim i drugim potencijalima pojedinih regija. 4.​ EUGENIČKA-zbog svoje kompromitirajuće prošlosti uvođenjem rasističkih elementa skoro nigdje ekplicitno ne primjenjuje. Populacijska se politika u mnogim evropskim zemljama provodi pod sintagmom porodična politika. Cilj koji se ogleda u zaštiti i potpomaganju porodice koja za svoje članove i društvo u cjelini ispunjava nezamjenjive fukcije. Kao i populacijska porodična politika može biti ekplicitna i implicitna: 1.​ Plaćeni porodiljski dopust; 2.​ Dječji doplaci; 3.​ Porezne olakšice; 4.​ Pružanje i subvencijranje usluga namijenjenih djeci i njihovim porodicama; 5.​ Zdravstvena zaštita majke i djece; 6.​ Socijalne pomoći u užem smislu (novčane i neutralne ) 7.​ Novčana pomoć pri obrazovanju djece; 8.​ Osiguranje primjerenih uvjeta rada, prije svega majkama sa predškolskom djecom; 9.​ Dodatna pomoć porodicama samohranih majki; 10.​Pomoć porodicama pri rješavanju stambenih pitanja. Kad je riječ o instrumentima porodične politike razlikujemo : novac, usluge, vrijeme namjenjeno za obavljanje porodičnih funkcija. Osnovni sadržaj porodične politike čine novčani transferi. Tri različita cilja porodične politike u nekim zemljama EU: Demografski ciljevi, rodna dimenzija, dobrobit djece. Set kriterija za efektivnu porodičnu politiku: 1.​ Horizontalna pravičnost između kategorija roditelja, 2.​ Neutralnost dječjih doplataka u odnosu na radni status roditelja, 3.​ Rodna neutralnost, 4.​ Postojanje koristi na radnom mjestu, 5.​ Uključivanje mjera koje garantiraju optimalan razvoj i uspješan odgoj djece 6.​ Pristup životnom ciklusu koji ne podrazumijeva naglo povlačenje dječjih doplataka nakon određenog doba, 7.​ Jednostavnost i transparentnost, 8.​ Fiskalna održivost 9.​ Efikasnost 10.​Politička prihvatljivost, 11.​Trajnost: jednokratne mjere koje nisu održive duži period vjerovatno neće imati trajan utjecaj. Kada je riječ o BiH porodična/ populacijska politika ne postoji na državnom nivou. 5 modela porodične politike: -​ Pro-porodični natalitetni model (npr Francuska) -​ Pro-porodični ali neintervencionistički (npr. Velika Britanija) -​ Pro-egalitarni/nordijski model (npr. Danska i Švedska)  -​ Pro- tradicionalni model (npr. Njemačka) -​ Hibridne forme (npr. Italija ) ŠVEDSKA-skupa sa Danskom, Norveškom i Finskom, pripada socijaldemokratskom tipu države blagostanje koju karakterizira univerzalan pristup socijalnim uslugama zajamčen svim građanima podjednako.Država blagostanja sudjeluje u troškovima podizanja djece kroz porodične dodatke i subvencionira različite oblike dječje zaštite. Švedski sistem blagostanja bazira se na pretpostavci punog angažmana muškaraca i žena na tržištu rada, tako da je održavanje pune zaposlenosti uvijek bio jedan od glavnih prioriteta u ovoj zemlji. Švedska najviše pažnje polaže na omogućavanje ženama da učestvuju na tržištu rada, kao i ma to da muškarci dijele odgovornosti u odgoju djece. Žene u ovoj zemlji više ne prekidaju svoj radni angažman kad dobiju dijete nego ga prilagođavaju sa svojom roditeljskom ulogom tako sto odlaze barem godinu dana na roditeljski dopust za svako dijete, rade skraćeno radno vrijeme dok djeca ne pođu u školu ali i biraju ona zanimanja koje se najlakše mogu obavljati sa skraćenim radnim vremenom i omogućavaju privremena odsustva. Švedska troši enormna finansijska sredstva za novčanu potporu, roditeljski dopust i javnu dječju zaštitu. Roditeljski dopust uključuje 4 vrste sheme dopusta: porodiljski dopust, plaćeni roditeljski dopust za oba roditelja, privremeni dopust roditelja koje koristi onaj roditelj koji njeguje bolesno dijete i očevi dani za desetodnevni dopust očevima povodom rođenja svakog novog djeteta. FRANCUSKA-porodična politikaima tri glavna cilja : povećati stopu fertiliteta, finansijski pomoći porodicama participirajući u troškovima podizanja djece,osigurati finansijsku pomoć siromašnim porodicama ublažavajući socijalne nejednakosti. Ono po čemu se Francuska izdvaja jesu izvanredne usluge dnevnog kolektivnom zbrinjavanja djece zaposlenih roditelja, iako još uvijek manjka objekata namijenjanih djeci ispod 3 godine. NJEMAČKA- glavni cilj porodične politike je bio da se očuva tradicionalni ideal porodica, a to je domaćinstvo sastavljeno od roditelja sa djecom i majkom koja se kod kuće brine o svojoj djeci. Kao rezultat toga osiguran je samo srednji nivo novčanih davanja i naknada po osnovu radnom odnosa za roditelje. Kombinacija posla i roditeljstva u Njemačkoj još uvijek se postiže veoma teško. Njemačka porodična politika veoma favorizira brak kao osnovu porodice. Postoje tri vrste novčanih naknada za djecu : dječji doplatci koji su univerzalni, isplaćuju se dok dijete ne napuni 18 godina, a mogu se i produžiti do 27 ukoliko se školuje, dječji doplatci za porodice sa malim primanjima je naknada utemeljena na provjeri imovine, naknada za porodilje također utemeljena na provjeri dohotka, a namijenjena je roditeljima koji rade manje od 30 sati sedmično da bi se brinuli o djeci. U Njemačkoj je razrađena shema roditeljskog dopusta u kojoj je zagarantirana zaštita radnog mjesta majki i očeva tokom odsustva na određeni period. AUSTRIJA-ima dosta dodirnih tačaka sa Njemačkom. Austrija je rangirana među vodećim zemljama kad su u pitanj javni izdaci za porodice, njen veoma tradicionalan pristup porodičnoj politici ne omogućava ženi da uspješno uskladi majčinstvo sa poslom.  ​ STRUKTURE STANOVNIŠTVA Strukture stanovništva nastaju grupiranjem, jedinki prema određenim istovrsnim karakteristikama i njihovim modalitetima (dob, spol, nivo obrazovanja, bračno stanje, ekonomska aktivnost, zanimanje, etnička pripadnost itd). Na osnovi tih obilježja vrši se klasifikacija parcijalnih struktura, premda ima i drugačijih uobičajena je podjela na tri grupe: Biološka struktura u koju spada spolna i dobna struktura, socio-ekonomska struktura , kulturno-antropološka struktura (jezična, rasna, vjerska). DOBNO SPOLNA STRUKTURA- Biološka struktura stan spada u najvažnije parcijalne strukture, jer predstavlja temeljnu odrednicu bioreprodukcijskog okvira u kojem direktno ovisi obim reproduktivnog i radno sposobnog stanovništva, te očekivani priljev iz predradnog u radni kontingent. Dob i spol nedvojbeno najvažnija i najrelevantnija za demografe, nazivaju se i „demografskim varijablama“. SPOLNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA Pokazuje brojčani odnos muškaraca i žena. Osnovni pokazatelji spolne stukture su : broj muškaraca na 1000 žena i to je koeficijent maskuliniteta koji pokazuje odnos izmežu broja muških i broja ženskih stanovnika. ma=Pm/Pf x1000 Drugi koeficijent je koeficijent feminiteta koji pokazuje koliko žena dolazi na 1000 muškaraca. fa=Pf/Pm x1000 I jedan i drugi koeficijent pokazuju kvantitativni odnos muškaraca i žena u ukupnom stanovništvu. Ako su prvi ili drugi koeficijent približno 1000 tada možemo tvrditi da postoji ravnoteža spolova, a ako je taj odnos manji tada postoji neravnoteža spolova, više ili manje žena u odnosu na muškarce ili obrnuto. Odrednice spolne strukture Struktura stanovništva po spolu je rezultat: 1. nataliteta 2. mortaliteta 3. migracija 4. uticaja ostalih faktora. Na spolnu stukturu stan.djeluju, osim nataliteta i mortaliteta i migracije koje mogu imati utjecaja u onim zemljama koje su podložne migracijskim kretanjima. Na spolnu strukturu stanovništva utiču i drugi faktori kao što su : socio-ekonomski, zdravstveni i dr. razlikuju se i unutarnji i vanjski faktori : 1. debelans uvjetovan unutarnjim i prirodnim faktorima, 2. neravnoteža spolova uvjetovana vanjskim faktorima:migracije, ratovi, nepogode i sl. DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA Dobna struktura pokazuje distribuciju pojedinih dobnih grupa u ukupnom stanovništvu. Formiraju se standardni spolno -dobni funkcionalni kontingenti: 1.) tri velike dobne grupe:mlada 0-15, zrela 15-64 ili 20-59, stara 60 i više od 65 god. 2.) za analizu plodnosti:predfertilna dob 0-14, fertilna dob kod žena 15-49, a kod muškaraca 14-64, te postfertilna nakon 50 godine kod žene a nakon 64 kod muškarca, 3.) u odnosu na radno sposobnu dob : predradni 0-14, radni 15-64, postradni nakon 65, 4.) uzimajući u obzir trajanje školovanja : predškolska dob 0-6, školska obavezna , srednjoškolska, redovna studentska dob., 5.) udadbeno-ženidbeni kontingent u koji ulazi stanovništvo starije od 15 godina, 6.) za politološka i sociološka istraživanja relevantan broj punoljetnih osoba od 18 i više godina kao i dobni sastav biračkog tijela. ODREDNICE DOBNE STRUKTURE Struktura stanovništva prema spolu i starosti u biti je biološka struktura, ali to ne znači da se nalazi izvan utjecaja društveno-ekonomskih činilaca i promjena. Stoga, ne treba zanemariti ni utjecaj društvenih faktora, koji se manifestira na dobnu strukturu posredno, preko društveno modificiranog nataliteta i mortaliteta. Kao proces kvantitativno-kvalitativnih mijenjanja jedne populacije razvitak stanovništva se najizrazitije očituje u uzajamnoj povezanosti prirodnog priraštaja i modifikacija dobno-spolne strukture. Rast stanovništva je pod snažnim utjecajem dobne strukture. Dobna struktura i natalitet uzajamno se uvjetuju jer o visini nataliteta ovisi proporcija pojedinih dobnih grupa, posebno udio mladog stanovništva, dok povratno dobna struktura određuje fiziološki okvir reprodukcije stanovništva. Posebno je značajan volumen fertilnog kontingenta žena a u okviru njega udio optimalnih kohorti (20-34) koje opredjeljuju visinu fertiliteta u aktuelnom trenutku i u bliskoj budućnosti. Ukoliko je veća zastupljenost žena u kasnim tridesetim godinama a koje nisu sudjelovale u reprodukciji neminovan je nastavak depopulacijskih procesa u društvu. POVEZANOST DOBNE STRUKTURE I MIGRACIJE Među iseljenicima izvan zemlje u normalnim okolnostima najviše su procentualno zastupljene uzrasne grupe od punoljetstva do kasnih tridesetih godina pogotovo ako se radi o ekonomskom tipu migracija. TIPOVI DOBNE STUKTURE Za analizu dobne strukture, uputno je cijelo stanovnništvo podijeliti u tri velike dobne grupe: mlado (0-14 ili -19), zrelo (15-64), i staro (60 i više). Najčešći instrumentarij za grafički prikaz dobno-spolne strukture je tzv. starosna piramida. Starosna illi dobna piramida omogućava da se promjene u dobnoj i spolnoj strukturi uzrokovane minulim demografskim kretanjima jasno vizualiziraju, kako bi se dao presjek svih generacija i oba spola u datom stanovništvu. Lijeva strana piramide obično pokazuje muško a desna žensko stanovništv. Ordinantna os je podijeljenja da petogodišnje, rjeđe jednogodišnje razrede počevši od 0 do 85 i više godina. Apscisna os sadrži apsolutne i relativne podatke o broju stanovnika pojedinih dobnih skupina. Razlikuju se tipovi stanovništva na osnovu obilježja dobne strukture : a) izrazito mlado ili izrazito ekspanzivno, b) mlado ili ekspanzivno stanovništvo c)zrelo ili stacionarno d) staro ili kontraktivno stanovništvo. Izrazito mlado ili izrazito progresivno stanovništvo karakterizira izrazito široka osnova starosne piramide, što odražava visok udio djece. Proporcija djece i mladih skoro 50 % ukazuje na visoke stope nataliteta, dok je istovremeno nizak udio dobi od 65 i više godina kao posljedica visokih stopa mortaliteta i kratkog očekivanog srednjeg trajanja života. Mlado ili ekspanzivno stanovništvo ima starosnu piramidu pravilnog oblika (trokut) sa širokom osnovicom. Natalitet je visok a smrtnost opadajuća. Udio mladih iznosi oko 39% a udio starih od 2,6% do 4%. U odnosu na prethodni tip očekivani životni vijek je nešto duži. Zrelo stanovništvo odlikuju se suženom osnovicom piramide i umjerenim udjelom djece i mladih do 15 godina. Uz niske i stabilne stope nataliteta i mortaliteta iz kojih proizilazi nizak ili nulti prirodni priraštaj. Udio starih od 65 i više godina u rasponu je od 4 % do 8%. Oblik piramide kod ovog tipa starosne strukture poprima oblik košnice ili plasta sijena. Regresivno stanovništvo ima nizak udio djece, tako da baza piramide postaje uža od njezinog središnjeg dijela, sto indicira nizak opadajuči prirodni priraštaj ili prirodni pad, i ukazuje na proces depopulacije uslovljene prirodnim kretanjem. Stope nataliteta su ovdje praktično na nivou stopa mortaliteta ili opadaju ispod tog nivoa. Kod ovog tipa stanovništva oblik piramide prelazi u oblik „urne“. Veličine učešća stanovništva starosne dobi vise od 65 godina razlikuju tri tipa stanovništva: a)mlado stanovništvo-u kojem udio starih 65 i vise godina iznosi oko 4 % i manje, b)zrelo stanovništvo- u kojem udio starih 65 i vise iznosi od4%do 7%, c)staro stanovništvo-u kojem udio osoba 65 i vise godina iznosi vise od 7%. ANALITIČKI POKAZATELJI DOBNE STRUKTURE Danas se u teroji i praksi koriste analitički pokazatelji dobne strukture. Tri su osnovne grupe pokazatelja: 1. srednje vrijednosti; 2. koeficijente starosti; 3. koeficijente starosne ovisnosti. Prvu grupu pokazatelja u analizi starosne strukture čine tzv srednje vrijednosti i to :prosječna starost, i medijalna starost stanovništva. Srednje vrijednosti su grubi aproksimativni pokazatelji dostignutog nivoa starosti u trenutku popisa, pa svaka analiza promjena u starosnoj strukturi zahtijeva izračunavanja jso jednog koeficijenta starosti. Druga i treća grupa pokazatelja starosti stanovništva odnosi se u osnovu na srednje vrijednosti preciznije pokazatelje promjena u starosnoj strukturi. Treču grupu analitičkih pokazatelja čine koeficijenti starosne ovisnosti stanovništva, iz podataka o broju stanovništva u velikim starosnim grupama možemo izračunati pokazatelje opterećenosti stanovništva u radno-sposobnoj dobi (15-64) odnosno ekonomski aktivnoj dobi stanovništvom u predradnoj i postradnoj starosti. Razlikujemo tri grupe koeficijenata starosne ovisnosti i to : 1. koeficijente ukupne starosne ovisnosti, 2. koeficijente starosne ovisnoti mladih, 3. koeficijente starosne ovisnosti starih. DOBNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA U BIH Promjene u dobnoj strukturi stanovništva BiH prate dvva paralelna trenda: povećanje udjela starih sa 65 i više godina i opadanja udjela mladih 0-14. Podaci posljednjeg popisa stanovništva iz 2013. godine kvanticifiraju demografski bilans proteklih zbivanja, od kojih je rat 1992 svakako najekstremnije. Stanovništvo BiH zalazi u duboku starost, što će u neposrednoj budućnosti sa sobom nositi višestruke socio-ekonomske implikacije. Starenje stanovništva zasigurno predstavlja jedan od najvećih izazova savremenog bh društva. UN smatra da ce do 2050. godine udio mladih u BiH smanjiti za dodatnih 4% u odnosu na 2013. godinu dok će se značajno uvećati kontingent starih koji će predstavljati više od trećine stanovništva. Demografski momentum-koristi se kako bi se objasnila povezanost prošlog aktuelnog i budućeg demografskog razvoja putem interaktivnog djelovanja dinamičnih komponenti kretanja stanovništva (natalitet, mortalitet, i stope rasta stan) s jedne i dobne strukture sa druge strane. STARENJE STANOVNIŠTVA Starenje stanovništva definira se kao proces povećanja udjela starih osoba u ukupnom stanovništvu, uz istodobno smanjenje udjela mladog stanovništva. Ovaj proces utječe na brojne aspekte društvenog života (obrazovanje, ekonomija, socijalna zaštita, zdravstvo, bračnost, porodični odnosi i dr.) Starenje stanovništva djeluje na produktivnost, jer starija radna snaga ne samo da se brojčano smanjuje nego opada i njihova učinkovitost i inovativna sposobnost. EKONOMSKA STRUKTURA- omogućava da se ustanovi složenost podjele rada i nivo privrednog razvoja jedne zemlje. Ona ima jednaku važnost za ekonomski razvoj kao i biološka struktura što ima za njen demografski razvoj. Obilježje aktivnosti je nezaobilazno pri razmatranju ekonomske strukture jer se po osnovu (ne)angažiranja u procesu rada vrši razdioba stanovništva na njegov aktivni i neaktivni dio. Podjela stanovništva na dvije kategorije koje su u stanovitom odnosu: oni koji su istodobno proizvođači i potrošači i kni koji su samo potrošači.Prema krteriju aktivnog sudjelovanja u procesu rada stanovništvo se grupira u dvije osnovne grupe : 1. ekonomski aktivno i 2. ekonomski neaktivno stanovništvo U ekonomski aktivno stanovništvo ulaze : 1. sve zaposlene osobe koje rade (puno radno vrijeme, pola radnog vremena, manje od polovice prosječnog radnog vremena), 2) sve osobe koje obavljaju neko zanimanje ali nisu u radnom odnosu (poljoprivreda, zanatstvo), 3)nezaposlene osobe u određenom razdoblju k(nezaposleni koji su bili zaposleni, osobe koje prvi put traže posao). Kategoriju ekonomski neaktivnosg stanovništva čine : 1. osobe koje imaju samostalan izvor primanja (penzija, stipendija) 2. ekonomski ovisne osobe (djeca do 15 god, domaćice..) Definicija zanimanja glasi : to je vrsta konkretnog posla koju pojedinac obavlja u silju stjecanja sredstava za život. Prema položaju u zanimanju ekonomski aktivno stanovništvo klasificira se u 4 varijante: osobe koje rade za račun privatnih i javnih pslodavaca, poslodavci, osobe koje rade za vlastiti račun bez najamnih radnika i pomažući članovi porodice. Stopa nezaposlenih izračunava se putem obrasca:stopa nezaposlenih=nezaposleni/zaposleni x100 Visoka nezaposlenost u BiH naročito pogađa stanovništvo u najproduktivnijoj dobi (25-49). Kako je radni kontingent sastavljen od dvije komponente ekonomski aktivno i ekonomski neaktivno stanovništvo, iznos koji se dobije oduzimanjem broja ekonomski aktivnih od broja stanovnika u radnoj robi predstavlja demografske rezerve radne snage ili ekonomski neaktivno stanovništvo. Djelatnost je karakteristika ekonomske aktivnosti preduzeća, ustanove, zanatske radnje, slobodnog zanimanja, poljoprivrednog gazdinstva ili bilo kojeg drugog oblika poslovnog subjekta ali i samostalnog posla u kojem osoba obavlja svoje zanimanje radi stjecanja sredstava za život. OBRAZOVNA STRUKTURA Uvid u obrazovni sastav stanovništva bitno je izvršiti iz nekoliko razloga: obrazovna struktura stan.odraz je socio-ekonomskih i kulturnih karakteristika društva, kao i dinamike, ukupnih društvenih promjena, obrazovanje je ključni faktor u formiranju ljudskog kapitala, stepen obrazovanja, naročito ženske populacije važna je varijabla koja djeluje na fertilitet, zbog izuzetne važnosti obrazovne funkcije u projektiranju jedne od alternativnih tendencija :socio-ekonomska reprodukcija ili intergracijaska ulazna socijalna pokretljivost u kontekstu globalizacije i trenda podizanja nivoa obrazovanja što među mladima stvara velike ekonomske aspiracije. PISMENOST-kao elementarna pretpostavka stjecanja obrazovanja, osnovno je obilježje od kojeg se polazi pri razmatranju obrazovne strukture stan. Visoki nivo nepismenosti s izraženim razlikama među spolovima, tipovima naselja, a vremenom i dobnim grupama, dugo je karakterisalo obrazovnu sliku stanovništva BiH u prošlom stoljeću. Stoga je uvođenje osnovnog obaveznog obrazovanja zasigurno jedna od najznačajnijih društvenih reformi u novijoj historiji. STRUKTURA OBILJEŽJA PORODICE I DOMAĆINSTVA Danas u modernim društvima kakvo je i bosanskohercegovačko, prevladava struktura domaćinstava koju čine bračni par/roditelji sa djecom. Mladi parovi od vjenčanja do rođenja djece pripadaju kategoriji rastućeg domaćinstva, dok sredovječni bračni parovi sa djecom školske uzrasti čine stagnirajuće domaćinstvo, faza u kojoj djeca odlaze od kuće pa roditelji ostaju sami dovodi do pojave smanjujućeg domaćinstva. Samohrano roditeljstvo može biti posljedica različitih događaja kao što su : razvod, rastava, smrt supružnika. Bračna struktura-nupcijalitet(sklapanje braka) i divorcijalitet (razvod braka). 4 moguće varijante individualnih obilježja (oženjen/udata, neoženjen/neudata, razveden/razvedena, udovac/udovica) Pokazatelji nupcijaliteta i divorcijaliteta Stopa nupcijaliteta (b)-broj sklopljenih brakova na 1000 stanovnika, predstavalja odnos između broja sklobljenih brakova (B) i broja stanovnika sredinom godine pomatranja (P): b=B/P x1000 Stopa divorcijaliteta (rb)-broj razvedenih brakova na 1000 stanovnika predstavlja odnos broja razvedenih brakova (Rb) i broja stanovnika sredinom godine pomatranja (P9+): rb=Rb/P x1000 URBALNO I RURALNO STANOVNIŠTVO Kako bi se razgraničio urbani od ruralnog tipa naselja potrebno je da se zadovolje podređeni kriteriji.Najčešće nalazimo sljedeće varijable koje se koriste u primjeni tipskog modela gradskog naselja : -​ Broj stanovnika -​ Ispodprosječan udio poljoprivrednog stanovništva -​ Bar 50% aktivnog stanovništva zaposleno u istom naselju -​ Minimalna kompaktnost naselja -​ Prevaga gradskog načina života njegova stanovništva -​ Određena funkcionalna samostalnost naselja -​ Fizionomijske karakteristike naselja U teoriji postoje dva načina u oređivanju nekog područja ili naselja kao ruralno: Onaj zasnovan na području koji prema kriteriju gustoće naseljenosti, tretira sve stanovnike rijetko naseljene općine na jednak način, bilo da žive na izoliranom poljoprivrednom dobru ili u stanu na posljednjem spratu glavnog središta te općine i onaj zasnovan na naselju tretira sve stanovnike sela i mikronaselja isto, nilo da žive u najudaljenijem kraju zemlje ili na obodima glavnog grada. Iako urbani centri generalno pružaju veće mogućnosti za zapošljavanje šireg spektra radne snage broj pretendenata znatno nadilazi nivo raspoloživih radnih mjesta, premda to nije specifičnost samo BiH. URBANIZACIJA-najjednostavnije znači razvoj gradova. Danas je to širi pojam. DŽ. Pejlen smtra da je u sociološkom smislu urbanizacija :1 pojam koji se koristi da se objasne promjene društvee organizacije koja se dešava kao posljedicca populacijske koncentracije, 2 pojam koji upućuje na promjene u odnosu na nacionalnu populaciju koja živi u urbanim područjima, 3 proces kojim ruralna područja bivaju transformirana u urbana i 4 da je organizacijski u pitanju promjena u strukturi i funkcijama. Ovaj pojam dakle ne obuhvaća samo pojavu i razvoj gradova nego i kompleksne promjene u ruralnim sredinama koje doprinose smanjenju razlika između grada i sela. S obzirom na načine kako se očituje u prostoru, urbanizacija se može podijeliti na : 1 primarnu 2 sekundarnu. Pod primarnom urbanizacijom podrazumijeva se postanak i razvoj „formalnog grada“. Pod sekundarnom urbanizacijom razumijevaju se demografkse, fizionomijske i druge pormjene koje smanjuju agrarna obilježja u korist urbanih obilježja ruralnih sredina. Tri stadija urbanizacije kroz koje prolaze i koje se prostorno i vremenski mijenjaju. To su : 1 predindustrijski, 2 industrijski 3 postindustrijski. Tercijalni stadij dosad je najviši stadij urbanizacije. Svojstven je najrazvijenijih zemljama. Glavne poticaje urbanom razvoju i specifičnim urbanim procesima daje razvoj tercijalnih djelatnosti, koji opet ima svoje zakonitosti lokacije. Urbanizacija uljučuje dva bitna procesa: socijalnu i prostornu mobilnost Kulturno-antropološki sastav stanovništva- izuzetno je važan za razumijevanje ukupnih odnosa u društvu-socijalnih, ekonomskih i političkih. Struktura stanovništva prema etničkim obilježjima- prema Gidensu etnicitet se odnosi na kulturnu praksu i nazore određene zajednice ljudi koja ih odvaja od ostalih zajednica. A Hastings ima drugu definiciju- etnicitet je grupa ljudi zajedničkog kulturnog identita i govornog jezika. JEZIČNI SASTAV STANOVNIŠTVA-jezik je zasigurno jedna od ključnih dimenzija kulture i važno obilježje etničkog identiteta. Složenost pitanja više jezika uvodi se više modaliteta i to : a) maternji jezik b)glavni jezik koji se odnosi na jezik kojim osoba najbolje vlada c ) jezik koji je trenutno najkoristeniji kod kuće d) znanje jezika se definira kao sposobnost govora na jednom ili vise jezika. Upoteba dva ili vise jezika u društvenoj zajednici se naziva dvojezičnost (bilingvizam), višejezičnost (multilingvizam). Sastav stanovništva prema religijskoj pripadnosti-