Zakon o opštem upravnom postupku (ZUP) - Q&A

Zakon o općem upravnom postupku primjenjuje se na sve postuke u kojima javnopravno tijelo rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba u upravnom postupku. To uključuje i sklapanje upravnih ugovora i postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava.

Stvarna nadležnost određuje se na temelju zakona, podzakonskih akata i drugih propisa koji određuju koja je javnopravna tijela nadležna za rješavanje određene upravne stvari. To često ovisi o vrsti predmeta, regiji ili vrsti subjekta koji je uključen.

Službena osoba koja postupa u upravnom postupku je osoba zaposlena u javnopravnom tijelu koja je ovlaštena za rješavanje određene upravne stvari. To može biti službenik, namještenik ili službeno lice.

Podnošenje zahtjeva za izuzeće službene osobe ne prekida postupak. Postupak se nastavlja, a drugi službeni osoba preuzima vođenje postupka.

Službena osoba mora omogućiti stranci da se izjasni o nekom pitanju u upravnom postupku, čak i ako je izgledno da će se postupak okončati nepovoljno za stranku. Ne smije se donositi rješenje bez davanja stranke da se izjasni.

Opunomoćenik može biti bilo koja fizička ili pravna osoba koja ima sposobnost zastupanja i ovlaštena je za zastupanje stranke u upravnom postupku.

Ne, to nije valjan način davanja punomoći. Punomoć za primanje pismena mora biti pisana i ovjerena od strane nadležnog tijela.

Upravni postupak se pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stranka pokreće postupak podnošenjem pismenog zahtjeva, a preko službene dužnosti kada javnopravno tijelo samo utvrdi da postoji razlog za pokretanje postupka.

Upravnu stvar se može spojiti ako su ispunjena tri uvjeta: da se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi, da se prava ili obveze stranaka temelje na istom ili sličnom činjeničnom stanju i da je javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno i mjesno nadležno.

Zaključak donosi tijelo, a protiv njega se u pravilu ne izjavljuje žalba, već se protiv rješenja koje se donosi kasnije.

Stranka može izmijeniti zahtjev u upravnom postupku, pod uvjetom da promjena ne otežava postupak ili ne dovodi u pitanje prava drugih. Promjena zahtjeva dopuštena je u pravilu do donošenja rješenja.

Odustajanjem od podnesenog zahtjeva stranka ukazuje svoju volju da se više ne zalaže za rješavanje upravne stvari u svoju korist.

Iz postupanja stranke se može utvrditi da je odustala od zahtjeva ako je izravno i nedvosmisleno izjavila da odustaje od zahtjeva ili ako svojim postupanjem očito izražava namjeru da se postupak ne rješava.

Zapisnik se može sastavljati bez zapisničara, ali ga može sastavljati samo službena osoba koja vodi postupak. Zapisnik je valjano sastavljen i bez pečata, ali se preporučuje da sadrži pečat javnopravnog tijela.

Podnesak mora sadržavati osnovne podatke: ime i prezime/naziv stranke, adresu, OIB ili JIB, predmet zahtjeva i potpis stranke.

Ako stranka u podnesku nije navela svoj OIB, javnopravno tijelo je dužno zatražiti od stranke da dostavi OIB.

Formalni nedostatak je nedostatak koji se odnosi na oblik podneska (npr. nedostatak potpisa), dok je nedostatak dokaza kada u podnesku nedostaju dokumenti koji potkrepljuju tvrdnje stranke.

Podnesak se može predati javnopravnom tijelu osobno, poštom ili elektroničkim putem.

Podnesak se smatra predanim u roku ako je predan u fizičkom obliku na uredskim prostorijama javnopravnog tijela ili ako je poslan poštom s datumom poštanskog pečata koji ne prelazi zadnji dan roka.

Primarni način komunikacije u upravnom postupku je elektronička komunikacija.

Primjeren ili odgovarajući rok je onaj koji je dovoljan da se stranka u dovoljnoj mjeri upozna s činjenicama i pripremi za izjašnjavanje.

U upravnom postupku postoje sljedeći oblici komunikacije: pismena komunikacija, elektronička komunikacija, telefonska komunikacija i osobni kontakt.

Dostava se obavlja elektroničkim putem ako je stranka izrazila želju za primanje pismena elektroničkim putem i ako je javnopravno tijelo sposobno za elektroničku komunikaciju.

U slučaju dostave u fizičkom obliku, rok za žalbu počinje teći od dana kada je pismeno uručeno stranke, odnosno od sljedećeg dana ako je pismeno uručeno u subotu, nedjelju ili blagdan.

Žalba se ne smatra preuranjenom, ali ako je predana prije nego je rješenje dostavljeno, javnopravno tijelo ju neće obraditi prije nego što rješenje dođe do stranke.

Rokove se izračunava od sljedećeg dana nakon objave rješenja. Važno je da se rješenje objavi u službenom glasilu ili na web stranici javnopravnog tijela.

Dostava se može obaviti diplomatskom poštom, potvrđenom poštom ili osobnom dostavom osobama koje se nalaze u inozemstvu. Stranka koja se nalazi u inozemstvu ne mora nužno imati opunomoćenika za primanje pismena.

Rješenje se sastoji od uvodnog dijela, izreke i obrazloženja. Ovjerava se pečatom javnopravnog tijela.

Rješenje u elektroničkom obliku može se ovjeriti samo kvalificiranim elektroničkim pečatom.

Uvodni dio rješenja ne sadrži OIB. OIB je potreban za identifikaciju stranke, ali se može navesti u izreci ili u obrazloženju rješenja.

Rok za donošenje rješenja u upravnom postupku ovisi o tome je li postupak neposredan ili ispitni. U neposrednom postupku, rok je 30 dana, a u ispitnom 60 dana.

Ako rješenje nije doneseno u zadanom roku, stranka može zatražiti od javnopravnog tijela da donese rješenje. Ako to tijelo ne donese rješenje u roku od 30 dana, stranka može podnijeti tužbu sudu.

Pravomoćna odluka je ona koja se ne može više žaliti. Pravomočnost nastupa nakon donošenja rješenja, a stranka ima pravo na žalbu.

Izvršnost rješenja nastupa nakon što rješenje postane pravomoćno. To znači da se rješenje može provesti u djelo i da su javnopravna tijela dužna izvršiti naredbe u rješenju.

Pravomoćnost i izvršnost su povezani instituti, ali nisu isto, a prava pravomoćnost ne znači i izvršnost. Izvršnost nastupa nakon pravomoćnosti, a u nekim slučajevima rješenje može biti pravomoćno, ali ne i izvršno.

Izvršnost i pravomoćnost upravnog akta u elektroničkom obliku se iskazuje kvalificiranim elektroničkim pečatom.

Rok za donošenje drugostupanjskog rješenja ovisi o vrsti Postupka, ali je u pravilu 60 dana.

Stranka se može odreći prava na žalbu, ali to mora učiniti pismeno, dvosmisleno i nakon što je postala upoznata s rješenjem.

Stranka može odustati od žalbe do donošenja rješenja na koje se žalila.

Dokumenti se u upravnom postupku ne moraju prilagati u izvorniku, dovoljne su preslike. Javnopravno tijelo može zatražiti izvornik ako postoji sumnja u vjerodostojnost preslike.

Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku može se ukinuti ili poništiti prijašnje rješenje i istovremeno donjeti novo rješenje kojim se rješava upravna stvar.

Pridržaj ukidanja je uvjet nakon kojeg se nakon ukidanja rješenja ne može izvršavati .

Iznos nagrade svjedocima, vještacima, prevoditeljima, tumačima i privremenim zastupnicima određuje javnopravno tijelo, uz imajući u vid zakonske propis i praksa.

Rješenju o izvršenju nenovčane obveze vrijeme izvršenja ne mora biti određeno danom i sat kada se izvršava.