Vrste Motivacije u Učenju

Motivacija

• Motivacija dolazi od latinske riječi "movere" što znači kretati se
• To je stanje unutarnje pobuđenosti potrebama, težnjama i željama, usmjereno prema cilju koji djeluje kao vanjski poticaj
• Motivacija je ključna za ishode učenja, ali ju je teško izmjeriti
• Opća motivacija za učenje je težnja za usvajanjem znanja tijekom života
• Specifična motivacija odnosi se na motivaciju u određenom školskom predmetu

Vrste Motivacije

• Intrinzična motivacija proizlazi iz unutarnjih potreba učenika (radoznalost, znanje, kompetencija, rast)
• Ponekad je gradivo toliko zanimljivo da učenici uče iz čiste radoznalosti, bez očekivanja nagrade
• Ekstrinzična motivacija se javlja kada učenicima školsko gradivo nije samo po sebi zanimljivo
• Za održavanje motivacije mogu se koristiti i vanjski poticaji

Povećanje Intrinzične i Ekstrinzične Motivacije

• Intrinzična motivacija se povećava prilagođavanjem gradiva interesima učenika, novostima, sudjelovanjem, radoznalošću i povezivanjem sa životom učenika te pomaganjem u postavljanju ciljeva
• Ekstrinzična motivacija se povećava nagrađivanjem i pružanjem jasnih i čestih povratnih informacija

Teorije Motivacije

• Teorije potreba naglašavaju da je motivirano ponašanje uzrokovano unutarnjom napetosti zbog fiziološke ili psihološke neravnoteže
• Kognitivistički pristup se temelji na atribucijskim i socijalno-kognitivnim teorijama

Teorije Potreba

• Teorija nagona govori da nagoni održavaju homeostatsku ravnotežu u organizmu
• Nagonsko ponašanje izbjegava neugodu i postiže ugodu
• Teorija je dobra za objašnjavanje fizioloških potreba, ali nije pogodna za dugoročne ciljeve
• Teorija socijalnih potreba (Henry Murray) navodi da ljudskim ponašanjem upravljaju socijalne potrebe
• Socijalne potrebe su naučene i nastaju zbog vanjskog pritiska okoline
• Taksonomija potreba uključuje potrebu za postignućem, druženjem, samostalnošću i izbjegavanjem boli
• Maslowljeva teorija hijerarhije potreba govori da su potrebe hijerarhijski uređene i da se više potrebe mogu zadovoljiti tek nakon nižih
• Fiziološke i potrebe za sigurnošću su temeljne, a ostale su psihološke
• Prve četiri potrebe (uskraćenosti) moraju biti zadovoljene prije samoaktualizacije
• Samoaktualizacija je korištenje vlastitih mogućnosti i talenata

Teorije Uvjetovanja

• Teorije uvjetovanja kažu da motivaciju određuje odnos podražaj-reakcija
• Klasično uvjetovanje izaziva ponašanje vanjskim podražajem u određenim uvjetima
• Instrumentalno uvjetovanje se pojavljuje u očekivanju podražaja, a nagrada je važan potkrepljivač

Kognitivističke Teorije

• Teorije kognitivne usklađenosti kažu da proizlazi iz odnosa između kognicija i ponašanja
• Teorija ravnoteže (Fritz Heider) kaže da ljudi teže uravnoteženoj slici o sebi i okolini
• Ako su svi odnosi istog predznaka, nema neravnoteže
• Teorija kognitivne disonance (Leon Festinger) navodi da ljudi uspostavljaju odnose između uvjerenja, stavova i ponašanja koji mogu biti sukladni ili neskladni
• Nesklad uzrokuje napetost, pa osoba mijenja uvjerenje ili ponašanje

Strah od Neuspjeha i Očekivanja Uspjeha

• Težnja za postizanjem uspjeha = motiv za uspjehom x vjerojatnost uspjeha x privlačnost cilja
• Težnja za izbjegavanjem neuspjeha = motiv izbjegavanja neuspjeha x vjerojatnost neuspjeha x odbojnost neuspjeha
• Osobe s motivom za postignućem biraju srednje teške zadatke, dok osobe s niskim motivom biraju teške ili lagane
• Zadaci srednje težine su prikladniji za poticanje učenja
• Strah od neuspjeha se smanjuje natjecanjem sa sobom, suradnjom, dijeljenjem zadataka, primjerenom težinom i povezivanjem truda s uspjehom
• Osjećaj bespomoćnosti se prevladava isticanjem pozitivnog, uklanjanjem negativnog i polaskom od poznatog
• Očekivanja uspjeha se potiču spoznajom da se učenici ponašaju prema očekivanjima učitelja
• Važna su očekivanja učitelja o učeniku, ona mogu postati samoispunjavajuće proročanstvo

Aktivno Učenje i Samoregulirano Učenje

• Aktivno uključivanje učenika se potiče usmjeravanjem na smisao učenja i davanjem izazovnih zadataka
• Samoregulirano učenje je aktivno sudjelovanje u vlastitom procesu učenja
• Samoregulacija uključuje postavljanje ciljeva, praćenje, reguliranje i kontroliranje kognicije, motivacije i ponašanja
• Važno je zalaganje i traženje prilika za učenje
• Ključno je učenje novih znanja za budućnost

Komponente Samoreguliranog Učenja

• Samoregulirano učenje ima kognitivne, motivacijske i emocionalne komponente
• Kognitivne strategije uključuju dubinske (interes, bolje pamćenje) i površinske strategije (učenje napamet)
• Važna je i metakognicija – znanje i regulacija kognitivnih procesa
• Metakognicija razumije kako je zadatak izvršen
• Motivacijske komponente se odnose na očekivanja, kontrolu, samoefikasnost i vrijednosti
• Emocionalne komponente su važni doživljaji koji djeluju na učenje
• Emocije utječu na samoregulaciju učenja, a istraživanja su pokazala da ugodne emocije olakšavaju proces samoregulacije
• Negativne emocije otežavaju samoregulaciju.