Socijalno pravo i socijalna sigurnost

Prema novijem shvaćanju socijalnog prava, samo osobe s ograničenim prihodima ili invaliditetom su subjekti socijalnog prava.

Socijalna prava koriste se samo za zaštitu osoba s invaliditetom.

Međunarodna udruga za socijalnu sigurnost osnovana je 1925. godine i trenutno ima više od 500 organizacija u članstvu.

Socijalna prestacija može biti u obliku novca, lijekova ili usluga poput rehabilitacije.

U socijalnom pravu se koriste samo opće metode opažanja i mišljenja, poput indukcije i dedukcije.

Dijalektički materijalizam se u socijalnom pravu koristi kako bi se promatrale društvene pojave izolirano i statički.

Metode regulacije socijalnog prava temelje se na 5 temeljnih načela.

Socijalno pravo ima samo ekonomski značaj, jer se bavi raspodjelom materijalnih dobara.

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) surađuju na zaštiti autorskih prava.

Autorska prava štite samo umjetnička djela, kao što su slike, skulpture i glazba.

Pravo na zaštitu autorskih djela je neograničeno i traje zauvijek.

Patent je oblik intelektualnog vlasništva koji štiti originalnu ideju ili izum.

Autorsko pravo se automatski stječe nad svakim originalnim djelom, bez potrebe za registracijom.

Moralno pravo autora uključuje pravo da se njegovo djelo koristi u svrhu komercijalne eksploatacije, bez njegova znanja i pristanka.

Sudska zaštita je nemoguća za socijalna prava koja nisu jasno definirana zakonom.

Autorsko pravo je osmišljeno da štiti samo materijalne interese autora.

Alexy dijeli socijalno-ekonomska prava na individualna i kolektivna.

Komitet za Ekonomska, socijalna i kulturna prava UN osnovan je 1997. godine.

Samo fizičke osobe mogu biti nositelji autorskog prava; tvrtke i organizacije ne mogu posjedovati autorska prava.

Socijalna prava nisu značajna za stabilizaciju društva i smanjenje siromaštva.

Socijalno-ekonomska prava se dijele na osnovna i izvedena prava prema broju subjekata.

Pravo na utočište i zaštitu obitelji i djece spada u kolektivna socijalno-ekonomska prava.

Država ima obvezu osigurati financiranje za ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava.

Nedostatak sredstava je jedini razlog zbog kojeg se socijalno-ekonomska prava teško ostvaruju u praksi.

Sindikat se smatra reprezentativnim ako se financirat pretežno od članarina i drugih izvora.

Sudjelovanje u odlučivanju je bitan dio post-industrijskog društva jer pomaže u usklađivanju suprotstavljenih interesa različitih skupina.

U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), udruženje poslodavaca mora imati najmanje 20% članova zaposlenih u gospodarstvu da bi bilo smatrano reprezentativnim.

Ekonomski uvjeti za socijalnu sigurnost uključuju razvijen sustav javnog prijevoza.

Socijalna država ograničena je samo pravom i ne uzima u obzir etičke i političke aspekte.

Pravo na štrajk se može ograničiti samo zakonom, neovisno o prirodi ili vrsti djelatnosti.

Kolektivni ugovori se mogu zaključiti samo kao 'opći kolektivni ugovori' i 'posebni kolektivni ugovori'.

Prema tekstu, socijalna sigurnost je samo skup mjera koje se koriste u slučaju bolesti.

Socijalna država nastaje kao odgovor na potrebe industrijskog društva i može se smatrati oblikom prilagodbe države novim uvjetima.

Kultura prava se smatra preduvjetom za ostvarenje i jačanje drugih prava, kao što je, na primjer, pravo na obrazovanje.

Pravo na organiziranje se odnosi samo na organiziranje zaposlenika u sindikate, a ne i na poslodavce.

Kulturološki aspekt je nebitan za postizanje socijalne sigurnosti.

Pravo na kolektivno pregovaranje uređuje se zakonom o radu, ali se poslodavci ne moraju uvijek kolektivno pregovarati s organizacijama zaposlenih, pod uvjetom da slijde princip 'dobre volje'.

U kontekstu socijalne sigurnosti, pravni uvjeti obuhvaćaju samo demokratski politički sustav.

Prema tekstu, ideja o socijalnoj državi u potpunosti je ukinula tradicionalne koncepte vladavine prava i pravne države.

Socijalna država treba u potpunosti prepustiti brigu o materijalnoj dobrobiti svojih građana privatnim korporacijama.

Koncept brige o osobama s invaliditetom zasniva se na ideji da svi ljudi imaju pravo na uključivanje u život zajednice, bez obzira na razlike, i da imaju jednaka prava sudjelovanja u demokratskim društvima.

Europska socijalna povelja naglašava pravo osoba s invaliditetom na samostalan život, socijalno uključivanje i uključivanje u život zajednice, ali ne definira konkretne mjere koje države članice trebaju poduzeti za postizanje tog cilja.

Riječ "invalid" podrijetlom je iz latinskog jezika i znači „slab, bolestan, nemoćan", a u kontekstu UN-a i međunarodnih organizacija, termin „osoba s invaliditetom" odnosi se samo na osobe s fizičkim oštećenjima.

Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom, donesena od strane UN-a, jedan su od ključnih dokumenata koji promoviraju prava osoba s invaliditetom i naglašavaju potrebu za stvaranjem jednakih mogućnosti u društvu.

Borba za bolji položaj osoba s invaliditetom trebala bi se fokusirati samo na pružanje materijalne pomoći i financiranja programa za ublažavanje njihovog invaliditeta.

UN je donio preko 40 dokumenata koji na neki način štite prava osoba s invaliditetom, među kojima su Deklaracija o pravima osoba s hendikepom, Svjetski program akcije o osobama s invaliditetom, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2006. godine.

Prema Svjetskom programu akcije za osobe s invaliditetom, borba za bolji položaj osoba s invaliditetom trebala bi se fokusirati na tri ključna područja: prevenciju invaliditeta, rehabilitaciju i integraciju u društvo.

Diskriminacija osoba s invaliditetom je rijedak problem, a većina društava je uspjela stvoriti okruženje bez predrasuda i diskriminacije prema ovim osobama.