Motoričke sposobnosti i programi u fizičkoj kulturi

Biotička motorička znanja (BMZ) su prirodni oblici kretanja koje uče ljudi kroz život. Ona se dijele na BMZ za svladavanje prostora, BMZ za svladavanje prepreka, BMZ za svladavanje otpora i BMZ za manipuliranje objektima.

Valjanje je jedno od prvih motoričkih znanja koje se uče. Vrlo je kompleksno i angažira muskulaturu na specifičan način. Ima korisnu ulogu u razvoju koordinacije, ravnoteže i snage.

Puzanje se uči nakon valjanja i zahtijeva određenu razinu snage. Vrlo je korisno i kod odraslih, jer angažira muskulaturu i ima visoku transformacijsku učinkovitost, posebno u urgentnim situacijama.

Puzanje je važno jer razvija lokomotorne strukture koje se kasnije u životu više ne razvijaju. Preskakanje puzanja može dovesti do nedovoljnog razvoja nekih mišićnih skupina.

Hodanje i trčanje su visoko efikasna motorička znanja. Važno je znati da postoje elementarni preduvjeti za postizanje ovih motoričkih znanja, kao što su dovoljna snaga nogu, ravnoteža itd.

Grube motoričke vežbe su efikasne za razvoj koordinacije, ravnoteže i kinetičke memorije.

Grube motoričke vežbe su prostorno neracionalne, jer se fokusiraju na razvoj osnovnih kretnji, a ne na precizne pokrete.

Motorički program koji je precizan je efikasan (uzimajući u obzir cilj), ima minimalne energetske troškove i prostorno racionalan.

Usvajanje motoričkih znanja za savladavanje prostora je preduvjet za učenje prepreka.

Preskoci, naskoci i saskoci spadaju u grube motoričke vežbe za svladavanje prepreka.

Preskoci se uče nakon što se na određenom nivou usvoje motorička znanja za savladavanje prostora.

Za izvođenje preskoka neophodna je koordinacija, snaga, ravnoteža i brzina.

Nerazvijene motoričke sposobnosti onemogućavaju izvođenje preskoka.

Motorički program koji se koristi za početno učenje i razvijanje motoričkih vještina. Karakterizira ga jednostavnost i neefikasnost, ali je izuzetno važan u početnim fazama razvoja koordinacije, ravnoteže i kinetičke memorije.

Motorički program koji je precizan i efikasan, primjenjiv u transformacijama snage, brzine, sile i drugih energetskih sposobnosti.

Grupa metoda koje se koriste u učenju i usavršavanju motoričkih vještina, uključujući tehnike demonstracije, objašnjenja i analiza.

Grupa metoda koje se koriste za vježbanje i treniranje motoričkih vještina, uključujući ponavljanja, intervalni trening i vježbe s opterećenjem.

Može se primjeniti u različitim aktivnostima, ali nije optimalan za postizanje maksimalne efikasnosti u energetskim transformacijama.

Izuzetno efikasan u početnim fazama razvoja koordinacije, ravnoteže i kinetičke memorije.

Ne koristi se za efikasnu upotrebu energije u različitim aktivnostima.

Nije najbolji izbor za kretanje u prostoru, jer se ne fokusira na prostornu optimizaciju.

Metoda koja se koristi kada se motoričko znanje uči u cjelini, pogodna za jednostavne motoričke zadatke.

Metoda koja se koristi kada se motorički zadatak razbija na dijelove, idealna za složene zadatke.

Kombinacija sintetičke i analitičke metode, koristi se kada je to najefikasnije.

Problem koji se javlja ako se metode vježbanja koriste bez prethodnog učenja. Znanje je nepotpuno, što onemogućava adekvatan utjecaj.

Jedna od metoda rada u OKT-u, obuhvata sve postupke koji se koriste za sticanje novih motoričkih vještina ili za usavršavanje postojećih.

Jedna od metoda rada u OKT-u, obuhvata sve postupke koji se koriste za primjenjivanje, održavanje i transformaciju već stečenih motoričkih vještina.

Vježbanje u kojem se uvjeti ostaju konstantni i ne mijenjaju se tijekom treninga.

Vježbanje u kojem se mijenjaju uvjeti treninga, uključujući teren, opterećenje i intenzitet.

Vježbanje u kojem se simuliraju realni uvjeti treninga koji se mogu pojaviti u različitim situacijama.

Vježbanje koje se odvija u konstantnim i nepromijenjenim uvjetima (npr. trčanje po ravnom).

Vježbanje koje se odvija u promjenjivim uvjetima (npr. trčanje po neravnom terenu).

Vježbanje koje se odvija u situacijskim uvjetima koji simuliraju realne scenarije (npr. sportska utakmica).

Vježbanje koje podrazumijeva stalnu i nepromjenjivu dinamiku opterećenja tijekom treninga.

Vježbanje koje podrazumijeva varijabilnu dinamiku opterećenja, mijenjajući intenzitet, trajanje i vrstu vježbanja.

Volumen opterećenja definira dinamiku superkompenzacije, tj. kako naše tijelo reagira na trening.

Efekti treninga, poput jačanja mišića ili poboljšanja izdržljivosti, ovise o volumenu opterećenja.

Veliki volumen opterećenja povećava rizik od ozljeda, a manji volumen smanjuje rizik.

Krivulja razvoja opisuje promjene u našem tijelu kroz treniranje, s fokusom na dimenzije.

Kod visoko treniranih osoba bitne su male promjene u treningu, dok kod početnika i manje promjene donose velike rezultate.

Preskoci, naskoci i saskoci su osnovne grube motoričke vježbe za savladavanje prepreka koje se uče nakon što se stekne osnovno razumijevanje kretanja u prostoru.

Da bi se uspješno izveli preskoci, naskoci i saskoci, neophodna je koordinacija pokreta, snaga za podizanje tijela, ravnoteža za održavanje stabilnosti i brzina za prevladavanje prepreke.

Ako nismo dobro razvili potrebne motoričke sposobnosti (koordinacija, snaga, ravnoteža, brzina), teško ćemo izvesti preskok, naskok ili saskok.

Penjanje uključuje niz motoričkih vještina, od relativno jednostavnih do vrlo kompleksnih i zahtjevnih.

Osnovni preduvjet za penjanje je dobra koordinacija pokreta, a u nekim slučajevima je važno i da osoba nije anksiozna. Također, potrebna je snaga za držanje i podizanje tijela.

Provlačenje je vrlo kompleksna motorička aktivnost koja zahtijeva koordinaciju pokreta, brzinu i sposobnost sinhronizacije s drugim motoričkim znanjima.

Biotička motorička znanja (BMZ) za savladavanje prepreka, poput preskoka, naskoka, saskoka i penjanja, uče se nakon što se razumiju BMZ za kretanje u prostoru.

Naskoci i saskoci su vještine koje uključuju dodatan energetski napor, posebno snagu, i zahtijevaju veću vjeru u vlastite sposobnosti. Zbog toga je važno pažljivo uvesti ove vježbe u treninge, posebno kod djece.

BMZ za savladavanje prepreka uče se nakon što se razumiju BMZ za kretanje u prostoru. To znači da se prepreke trebaju uvoditi tek kada se osnove kretanja dobro usvoje.

Učenje i usavršavanje motoričkih vještina kod djece zahtijeva pažljiv proces. Naskoci i saskoci su zahtjevniji i trebaju se uvoditi postepeno.

BMZ za savladavanje otpora su motorička znanja koja se koriste za savladavanje fizičkih prepreka i otpora, kao što su podizanje, nošenje, guranje, vučenje, upiranje i višenje.

BMZ za manipuliranje objektima se koriste za hvatanje, dodavanje, bacanje, vođenje i žongliranje objektima.

BMZ za savladavanje otpora se dijele na dvije kategorije: motorička znanja koja se koriste u savladavanju prostora i motorička znanja koja se koriste u savladavanju prepreka.

BMZ za savladavanje otpora se koriste za savladavanje fizičkih prepreka i otpora, kao što su podizanje, nošenje, guranje, vučenje, upiranje i višenje.

BMZ za manipuliranje objektima se koriste za hvatanje, dodavanje, bacanje, vođenje i žongliranje objektima.

BMZ za savladavanje otpora se dijele na dvije kategorije: motorička znanja koja se koriste u savladavanju prostora i motorička znanja koja se koriste u savladavanju prepreka.

Koordinacija i snaga su ključne za uspješno savladavanje otpora.

Manipuliranje objektima uključuje motorička znanja poput hvatanja, dodavanja, bacanja, vođenja i žongliranja, a sve to zahtijeva preciznost i koordinaciju.

Metoda koja se fokusira na učenje motoričkih vještina u realnim uvjetima treninga, uključujući simuliranje različitih situacija.

Volumen opterećenja koji ne dovodi do pozitivnih promjena u fizičkom stanju, jer je prenizak da bi stimulirao tijelo na adaptaciju.

Volumen opterećenja koji preopterećuje tijelo, ne dozvoljavajući mu da se adekvatno oporavi i dovodi do prekomjernog stresa, umora i povećanog rizika od povreda.

Volumen opterećenja koji je optimalan za postizanje ciljeva treninga i u skladu je sa trenutnim fizičkim stanjem. Razvojem treniranosti, volumen opterećenja se može postepeno povećavati.

Metode koje se koriste za određivanje volumena opterećenja u zavisnosti od ciljeva treninga, trenutne treniranosti i vrste aktivnosti.

Utvrđivanje volumena opterećenja na osnovu karakteristika treninga sa fokusom na usvajanje i unapređenje motoričkih znanja.

Odabir volumena opterećenja u treninzima sa fokusom na razvoj određenih fizičkih sposobnosti (snaga, izdržljivost, brzina...).

Ovaj model se bazira na pretpostavci da dva treninga mogu imati isti ukupni volumen, ali se razlikuju u broju ponavljanja, serija, vježbi itd. Ovisno o cilju treninga, odnos pojedinih podkomponenti se mijenja.

Ovaj model pretpostavlja da volumen trening opterećenja ovisi o kombinaciji intenziteta i ekstenziteteta. Što je veći intenzitet i ekstenzitet, veći je volumen opterećenja i obrnuto.

Volumen opterećenja definira dinamiku superkompenzacije, odnosno kako se naše tijelo prilagođava treningu. Viši volumen opterećenja dovodi do veće superkompenzacije.

Efekti treninga, poput jačanja mišića, poboljšanja izdržljivosti itd., izravno ovise o ukupnom volumenu opterećenja.

Veliki volumen opterećenja povećava rizik od ozljeda, a manji volumen smanjuje rizik.

Volumen opterećenja igra ključnu ulogu u procesu adaptacije na trening. Ovaj proces je različit kod početnika i visoko treniranih osoba.

Volumen opterećenja je ključni faktor koji utječe na odgovor na previše faktora. Na primjer, utječe na dinamiku superkompenzacije, na efekte rada, na rizik od ozljeda, i na proces adaptacije na trening.

Kineziološke transformacije su procesi koji utječu na motoričke sposobnosti, funkcionalne sposobnosti i morfološke osobine. Cilj je mijenjati ove dimenzije kroz kineziološke stimuluse.

Tri grupe sposobnosti i osobina (motoričke, funkcionalne i morfološke) su međusobno povezane i utječu jedna na drugu. Važno je razumjeti ove odnose i predviđati posljedice promjena.

Kineziološki transformacijski procesi se dijele na opće i specifične. Opći procesi djeluju na opću motoričku sposobnost, dok specifični ciljaju na određene motoričke vještine.

Neadekvatan volumen opterećenja može biti prenizak ili previsok. Previše ili premalo opterećenja negativno utječe na proces treninga.

Utvrđivanje volumena opterećenja ovisi o cilju treninga (usvajanje vještina ili razvoj fizičke sposobnosti).

Izuzetno je efikasan u početnim fazama razvoja koordinacije, ravnoteže i kinetičke memorije, ali je neracionalan u pogledu energetskih transformacija i prostornog kretanja.

Dok je program grub, izuzetno je učinkovit u razvoju koordinacije, ravnoteže i povećanju kinetičke memorije.

Kad je program precizan, tek onda je primjenjiv u transformacijama energetskih sposobnosti.

Volumen opterećenja definira dinamiku superkompenzacije, odnosno kako se naše tijelo prilagođava na trening. Veći volumen opterećenja dovodi do veće superkompenzacije.

Biotička motorička znanja (BMZ) su prirodni oblici kretanja koje uče ljudi kroz život. Dijele se na BMZ za svladavanje prostora, BMZ za svladavanje prepreka, BMZ za svladavanje otpora i BMZ za manipuliranje objektima.

Vježbanje koje podrazumijeva stalnu i nepromjenjivu dinamiku opterećenja tijekom treninga.

Vježbanje koje podrazumijeva varijabilnu dinamiku opterećenja, mijenjajući intenzitet, trajanje i vrstu vježbanja.

Volumen opterećenja definira dinamiku superkompenzacije, tj. kako naše tijelo reagira na trening.

Glavni preduvjet za penjanje je dobra koordinacija pokreta i snaga za držanje i podizanje tijela. U nekim slučajevima je važna i sposobnost da se ne paničari.

Provlačenje je složena motorička vježba koja zahtijeva koordinaciju, brzinu i sposobnost sinkronizacije pokreta s ostalim vještinama.

Učenje, održavanje i unaprjeđivanje motoričkih znanja odnosno vještina glavni su cilj u kineziologiji. To se postiže pravilnom primjenom motoričkih metoda.

Volumen opterećenja definira kako se naše tijelo prilagođava treningu i utječe na količinu oporavka potrebnog između treninga. Veći volumen opterećenja dovodi do veće promjene u tijelu.

Volumen opterećenja određuje koliko će vaš trening biti efektan. Veći volumen opterećenja dovodi do većih promjena u fizičkom stanju, kao što je povećanje snage ili izdržljivosti.

Veliki volumen opterećenja povećava rizik od povreda, dok manji volumen smanjuje rizik. Važno je pronaći pravi balans da biste postigli svoje ciljeve bez da se ozlijedite.

Volumen opterećenja u treninzima treba prilagoditi početnicima i više treniranim osobama. Početnici mogu postići velike promjene u manje vremena, dok više trenirani ljudi trebaju više napora da bi vidjeli rezultate.

Volumen opterećenja utječe na tri glavne dimenzije u treningu: superkompenzaciju, efekte treninga i rizik od ozljeda. Stoga je važno poznavati načine utvrđivanja volumena opterećenja kako biste optimalno planirali svoj trening.

Utvrđivanje volumena opterećenja u treninzima sa primarnim ciljem - usvajanjem motoričkih znanja - se fokusira na količinu vremena potrebnog za usvajanje i savladavanje određenog kretanja. Usvajanje složenih vještina zahtijeva više treninga nego jednostavne vještine.