Intravenozna terapija i lijekovi

Primjena lijeka u mišićno tkivo.

Primjena lijeka u potkožno tkivo.

Injekcija inzulina u mišić može povećati rizik od hipoglikemije i boli.

Kut injekcije zavisi od duljine igle i količine tkiva.

Injekcija u potkožno tkivo, s laganim valjanjem mutnih inzulina.

Primjenjuje se u potkožnom tkivu, 24 sata dnevno.

Lijek koji sprječava zgrušavanje krvi.

Uvođenje tekućine u potkožno tkivo.

Lijek je svaka tvar koja se unosi u organizam ili se primjenjuje na njegovoj površini u svrhu sprječavanja ili liječenja bolesti ili simptoma bolesti.

Prije primjene lijekova potrebno je znati način djelovanja i svrhu lijeka, nuspojave i kontraindikacije lijekova, antagonist, siguran raspon doza, interakcije, mjere opreza i pravilnu tehniku primjene.

Otopine, mješavine, kapi, tinkture, klizme, injekcije, oblozi, losion, emulzija

Ljekovite masti, kreme, paste, gel

Praškovi, kapsule, tablete, lingvalete, dražeje, orbilete, vaginalete, čepići

Inhalacije

Konztitucija, tjelesna težina, pacijentovo stanje, način primjene, distribucija lijeka, vrijeme primjene, eliminacija lijeka.

Minimalna doza, terapijska doza, maksimalna doza, toksična doza, letalna doza

Kada tečnost iz intravenskog katetera curi iz vene u okolno tkivo.

Infiltracija, tj. izlazak tečnosti iz intravenskog katetera u okolno tkivo, može se spriječiti ubrizgavanjem male količine fiziološkog rastvora (0,9% NaCl) prije primjene terapije.

Pacijenti s pretilošću su skloniji razvoju ekstravazacije, jer je kod njih teže pronaći i proći veni.

Kontinuirano nadgledanje mjesta uboda svakih 5-10 minuta može pomoći u ranoj detekciji ekstravazacije.

Ne oslanjamo se na alarm infuzomata, jer on ne može uvijek pouzdano potvrditi pojavu ekstravazacije.

Injekcije koje se daju ispod sluznice, najčešće ispod sluznice desni ili ispod sluznice usne šupljine. Često se koriste u stomatologiji. Daju se male doze lijeka, obično do 1 ml.

Injekcije koje se daju u kožu, koriste se za testiranje alergija i primjenu nekih lijekova. Mala količina lijeka se ubrizgava pod kožu, a apsorpcija je spora.

Koristi se za davanje lijekova u potkožno tkivo. Najčešće se primjenjuje u abdomenu, ali se može primijeniti i u druge dijelove tijela. Daje se od 1,5 do 3 ml lijeka, ovisno o lokaciji i tipu lijeka.

Postupak koji se koristi za davanje lijekova u venu. Omogućava brzu apsorpciju lijeka u krvotok. Koristi se za davanje lijekova koji se ne mogu dati oralno ili supkutano.

Vrsta injekcije koja se primjenjuje u arteriju. Koristi se za davanje lijekova koji se ne mogu dati drugim putevima.

Postupak koji se koristi za davanje lijekova u zglob. Koristi se za liječenje bolesti zglobova.

Postupak koji se koristi za davanje lijekova u leđnu moždinu. Koristi se za liječenje stanja leđne moždine.

Temperatura na kojoj se lijekovi čuvaju ako je označeno "čuvati na hladnom". Temperatura mora biti između 1 i 15 stepeni Celzijusa.

Temperatura na kojoj se lijekovi čuvaju ako je označeno "čuvati na sobnoj temperaturi". Temperatura mora biti između 15 i 25 stepeni Celzijusa.

Medicinska sestra je odgovorna za pravilno pripremanje i davanje lijekova. To uključuje razumijevanje upotrebe lijeka, doziranja, mogućih nuspojava, opreza i zabrana.

Standardizirani postupci su koraci koji obezbjeđuju sigurnost u sestrskoj praksi.

Pet ključnih elemenata za sigurno davanje lijekova: pravom pacijentu, u pravoj dozi, pravim lijekom, u pravo vrijeme i na pravi način.

Pravila za dokumentiranje primjene lijeka: dokumentirati nakon davanja lijeka, uključiti naziv lijeka, dozu, vrijeme, način davanja, mjesto injekcije, reakcije pacijenta.

Tri kontrole naziva i doze lijeka: pri uzimanju lijeka, pri pripremi lijeka i pri vraćanju lijeka.

Pogreške u davanju lijekova mogu uključivati pogrešno propisivanje, davanje pogrešnog lijeka, davanje na pogrešan način ili u pogrešno vrijeme, preveliku dozu ili propust davanja.

Supkutana infuzija je metoda primjene tekućine ispod kože. Manje je invazivna od intravenskog pristupa i može biti efikasna za nadoknadu tekućine kod blagog do umjerenog dehidracije.

Supkutana infuzija se koristi u slučajevima blagog do umjerenog dehidracije, kada postavljanje intravenskog katetera nije moguće, kada postoji rizik od dehidracije zbog otežanog oralnog unosa i kod pacijenata kojima je težak intravenski pristup.

Preporučuje se korištenje tekućina koje sadrže elektrolite, a količina tekućine u 24 sata može biti od 1000 do 2000 ml.

Supkutana infuzija se može dati pomoću infuzijske pumpe, kontinuirano tokom 24 sata, brzinom od 62 ml/h (ukupno približno 1500 ml).

Moguće nuspojave su rijetke i lakše, kao što su crvenilo ili otok na mjestu uboda.

Supkutana infuzija je relativno jednostavan postupak koji se može obaviti i kod kuće, smanjujući potrebu za hospitalizacijom.

Postavljaju se u područja s dovoljno potkožnog tkiva, poput trbuha, bedra, prsnog područja kod muškaraca, nadlaktice i lopatice.

Da bi se minimalizirale reakcije na mjestu uboda, preporučuje se rotacija mjesta uboda svaka tri dana.