Osnove poslovne informatike 2020 PDF
Document Details
Uploaded by SucceedingNash5509
2020
Mirjana Pejić Bach, Mario Spremić
Tags
Related
Summary
This textbook, "Osnove poslovne informatike", published in 2020 by Ekonomski fakultet - Zagreb, covers fundamental concepts of business informatics. It discusses computer systems, software, and data, offering practical insights for business applications. Topics include computer hardware and software, data representation, and the economic aspects of computing.
Full Transcript
Vesna Bosilj Vukšić Katarina Ćurko Božidar Jaković Ljubica Milanović Glavan Mirjana Pejić Bach Jasmina Pivar Mario Spremić Ana-Marija Stjepić Ivan Strugar Mladen Varga...
Vesna Bosilj Vukšić Katarina Ćurko Božidar Jaković Ljubica Milanović Glavan Mirjana Pejić Bach Jasmina Pivar Mario Spremić Ana-Marija Stjepić Ivan Strugar Mladen Varga Nikola Vlahović Velimir Srića Dalia Suša Vugec Jovana Zoroja OSNOVE POSLOVNE INFORMATIKE OSNOVE POSLOVNE INFORMATIKE Mirjana Pejić Bach Mario Spremić (urednici) ISBN 978-953-346-087-1 9 789533 460871 UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS Ovoj knjizi odobren je naziv Udžbenik Sveučilišta u Zagrebu / Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 032-01/18-01/109, Ur. broj: 380-062/250-19-5 od 15. listopada 2019. Nakladnik: Ekonomski fakultet - Zagreb Za nakladnika: prof. dr. sc. Jurica Pavičić Glavni urednik: izv. prof. dr. sc. Tomislav Gelo Recenzenti: prof. dr. sc. Damir Kalpić, profesor emeritus prof. dr. sc. Nijaz Bajgorić prof. dr. sc. Neven Vrček Lektura i kolektura: Damir Maligec Grafička priprema i tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., Zagreb Trg Republike Hrvatske 14 ISBN 978-953-346-087-1 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001058935 Autori: Vesna Bosilj Vukšić Katarina Ćurko Božidar Jaković Ljubica Milanović Glavan Mirjana Pejić Bach Jasmina Pivar Mario Spremić Ana-Marija Stjepić Ivan Strugar Mladen Varga Nikola Vlahović Velimir Srića Dalia Suša Vugec Jovana Zoroja OSNOVE POSLOVNE INFORMATIKE Urednici: Mirjana Pejić Bach Mario Spremić Zagreb, 2020. IV SADRŽAJ SADRŽAJ V SADRŽAJ Predgovor........................................................................................................................ XI Sažeci poglavlja............................................................................................................ XIII 1. SKLOPOVLJE RAČUNALA (Nikola Vlahović i Jasmina Pivar).......... 1 Od abakusa do pametnog telefona....................................................................... 1 Studija slučaja: Razmišljanja potrošača o robotima i umjetnoj inteligenciji........................................................................................................... 1 1.1. Karakteristike računala............................................................................. 2 1.1.1. Elektronička računala.................................................................... 4 1.1.2. Kronološki razvoj računala........................................................... 5 1.1.3. Temeljni koncepti računala........................................................... 10 1.2. Vrste računalnih sustava........................................................................... 14 1.2.1. Mikroračunala ili osobna računala............................................. 14 1.2.2. Glavna računala.............................................................................. 15 1.2.3. Super računala................................................................................ 15 1.3. Građa računala............................................................................................ 16 1.3.1. Osnovne komponente računala................................................... 16 1.3.2. Računalna periferija...................................................................... 17 1.4. Računalna arhitektura............................................................................... 19 1.5. Primjene računala....................................................................................... 21 1.5.1. Potrošačka elektronika.................................................................. 21 1.5.2. Mobilni uređaji............................................................................... 23 1.5.3. Internet stvari................................................................................. 24 1.6. Ekonomski aspekti ulaganja, korištenja i održavanja računala....... 25 1.6.1. Vrijednost računalnih sustava i njihovih komponenti............. 25 1.6.2. Trendovi u uspostavljanju računalnih platformi....................... 26 1.6.3. Zeleno računarstvo........................................................................ 28 1.6.4. Donošenje odluke o ulaganju u računalne sustave................... 28 1.7. Kontrolna pitanja........................................................................................ 30 1.8. Literatura...................................................................................................... 31 2. RAČUNALNI SOFTVER (Nikola Vlahović).................................................. 33 Od strojnih jezika do app-ova............................................................................. 33 Studija slučaja: Uštede na soft verskim licencama u obućarskom lancu Hotic................................................................................................................ 33 2.1. Temelji računalne obrade.......................................................................... 35 2.1.1. Digitalni podaci.............................................................................. 36 2.1.2. Logičke operacije............................................................................ 42 VI SADRŽAJ 2.2. Računalni program..................................................................................... 43 2.2.1. Računalni programi....................................................................... 44 2.2.2. Algoritmi......................................................................................... 44 2.2.3. Načini prikazivanja algoritama.................................................... 47 2.3. Programski jezici......................................................................................... 48 2.3.1. Kronološki razvoj programskih jezika........................................ 49 2.3.2. Programske paradigme................................................................ 52 2.4. Računalni soft ver........................................................................................ 52 2.4.1. Što je soft ver?................................................................................... 53 2.4.2. Vrste soft vera................................................................................... 53 2.4.3. Utjecaj razvoja World Wide Weba na razvoj soft vera............... 56 2.4.4. Razvoj soft vera................................................................................ 56 2.4.5. Raspolaganje soft verom................................................................. 61 2.4.6. Ekonomski aspekti nabavke i održavanja soft vera.................... 64 2.5. Kontrolna pitanja........................................................................................ 64 2.6. Literatura...................................................................................................... 65 3. PODACI (Mladen Varga).................................................................................... 67 Kako koristiti podatke u poslovanju.................................................................. 67 Studija slučaja: Osobni podaci.............................................................................. 67 3.1. Podatak, informacija, znanje...................................................................... 70 3.1.1. Podatak............................................................................................ 70 3.1.2. Informacija...................................................................................... 70 3.1.3. Informacijski sustav....................................................................... 71 3.1.4. Znanje.............................................................................................. 71 3.2. Podaci u poslovanju.................................................................................... 71 3.2.1. Važnost podataka u poslovanju.................................................... 71 3.2.2. Poslovanje bez podataka............................................................... 72 3.2.3. Poslovanje s malo podataka ili s malim podacima................... 72 3.2.4. Poslovanje s velikim podacima.................................................... 72 3.3. Digitalni prikaz podataka........................................................................ 73 3.3.1. Kodiranje podataka........................................................................ 73 3.3.2. Kompresija podataka..................................................................... 75 3.3.3. Kriptiranje....................................................................................... 75 3.4. Strukturiranost podataka......................................................................... 76 3.4.1. Strukturirani podaci...................................................................... 76 3.4.2. Polustrukturirani podaci.............................................................. 77 3.4.3. Nestrukturirani podaci................................................................. 78 3.5. Organizacija digitalnih podataka........................................................... 79 3.5.1. Hijerarhija organizacijskih oblika pohrane podataka.............. 79 3.5.2. Podaci u operacijskom sustavu.................................................... 80 3.5.3. Datoteka........................................................................................... 81 3.5.4. Relacijska baza podataka............................................................... 82 SADRŽAJ VII 3.6. Korištenje podataka pri obavljanju izvršnih procesa.......................... 93 3.7. Korištenje podataka pri obavljanju upravljačkih procesa.................. 94 3.7.1. Skladište podataka......................................................................... 95 3.7.2. Analitička obrada podataka u skladištu podataka.................... 97 3.8. Korištenje podataka pri komunikaciji i suradnji................................. 102 3.8.1. Pretraživanje baze dokumenata................................................... 103 3.8.2. Pretraživanje rangiranjem dokumenata.................................... 104 3.9. Kontrolna pitanja........................................................................................ 105 3.10. Literatura...................................................................................................... 106 4. RAČUNALNE MREŽE (Ivan Strugar, Božidar Jaković, Ljubica Milanović Glavan, Ana-Marija Stjepić, Dalia Suša Vugec).. 107 Od žica do društvenih mreža............................................................................... 107 Studija slučaja: Bharti Airtel................................................................................ 107 4.1. Povezani svijet – Zašto se povezujemo?.................................................. 109 4.2. Računalna mreža i njene komponente.................................................... 111 4.2.1. Vatrozid............................................................................................ 113 4.3. Vrste računalnih mreža............................................................................. 114 4.3.1. Računalne mreže prema načinu razmjene podataka................ 114 4.3.2. Računalne mreže prema tehnologiji prijenosa podataka......... 115 4.3.3. Računalne mreže prema vlasništvu............................................. 115 4.3.4 Računalne mreže prema geografskoj pokrivenosti................... 116 4.4. Internet.......................................................................................................... 119 4.4.1. Razvoj Interneta............................................................................. 119 4.4.2. Internetski skup protokola............................................................ 122 4.4.3. Karakteristike Interneta................................................................ 125 4.4.4. Internetski servisi........................................................................... 127 4.5. Intranet i ekstranet..................................................................................... 129 4.6. Komunikacijska infrastruktura poslovnih organizacija.................... 133 4.6.1. Web 2.0............................................................................................ 133 4.6.2. Web 3.0............................................................................................. 134 4.6.3. Internet stvari................................................................................. 135 4.7. Pretraživanje Interneta.............................................................................. 135 4.8. Backup/storage uređaji i backup-recovery operacije........................... 136 4.9. Kontrolna pitanja........................................................................................ 138 4.10. Literatura...................................................................................................... 139 5. WORLD WIDE WEB (Ivan Strugar, Jovana Zoroja, Ana-Marija Stjepić, Dalia Suša Vugec)....................................................... 141 Od HTML do XML................................................................................................. 141 Studija slučaja: FamilySearch............................................................................... 141 5.1. Važnost web mjesta u poslovanju............................................................... 143 5.2. Tehnologije u izradi web mjesta................................................................. 144 5.3. HTML........................................................................................................... 145 VIII SADRŽAJ 5.3.1. Pojam HTML-a............................................................................... 145 5.3.2. Struktura HTML dokumenta....................................................... 146 5.4. XML............................................................................................................... 151 5.5. CSS.................................................................................................................. 153 5.5.1. Sintaksa CSS-a................................................................................ 154 5.5.2. Prednosti upotrebe CSS-a............................................................. 156 5.6. Alati za izradu i uređivanje web mjesta.................................................. 157 5.7. Oblikovanje i metrika web mjesta.......................................................... 160 5.7.1. Svrha, ciljevi i oblikovanje web mjesta....................................... 160 5.7.2. Metrika web mjesta........................................................................ 165 5.8. Kontrolna pitanja........................................................................................ 167 5.9. Literatura...................................................................................................... 168 6. INFORMACIJSKI SUSTAVI U POSLOVANJU I UPRAVI (Katarina Ćurko i Jasmina Pivar)................................................................... 171 Od sređivanja papirologije do pametnih poduzeća i gradova.......................... 171 Studija slučaja: Energetska neovisnost sustava zbrinjavanja otpadnih voda grada Greshama............................................................................................ 171 6.1. Informacijski sustav.................................................................................... 174 6.1.1 Definiranje informacijskog sustava............................................ 174 6.1.2. Uloga informacijskog sustava u organizaciji.............................. 175 6.2. Poslovni informacijski sustav................................................................... 177 6.2.1. Sustav za obradu transakcija......................................................... 177 6.2.2. Sustav za potporu upravljanju...................................................... 178 6.2.3. Sustav za komunikaciju i suradnju.............................................. 179 6.2.4. Moduli poslovnog informacijskog sustava................................. 180 6.2.5. Integrirani informacijski sustav................................................... 181 6.3. Pametna poduzeća...................................................................................... 184 6.4. Pametni gradovi.......................................................................................... 188 6.4.1. Važnost tehnologije u gradovima................................................ 188 6.4.2. Pojam pametnog grada.................................................................. 189 6.4.3. Infrastruktura pametnih gradova............................................... 190 6.5. Kontrolna pitanja........................................................................................ 192 6.6. Literatura...................................................................................................... 193 7. RAČUNALNA PODRŠKA DONOŠENJU ODLUKA (Nikola Vlahović, Mirjana Pejić Bach, Vesna Bosilj Vukšić, Jasmina Pivar)................... 195 Od mentalnih modela do samostalnih soft verskih agenata.......................... 195 Studija slučaja: Simulacija putničke zgrade u zrakoplovnoj luci Zagreb.... 195 7.1. Uloga računala u donošenju odluka........................................................ 196 7.1.1. Odluke i odlučivanje...................................................................... 196 7.2. Sustav za potporu odlučivanju................................................................. 199 7.3. Modeliranje u postupku odlučivanja...................................................... 200 SADRŽAJ IX 7.3.1. Mentalni modeli............................................................................. 201 7.3.2. Fizički modeli.................................................................................. 203 7.3.3. Matematički modeli....................................................................... 205 7.3.4. Konceptualni modeli..................................................................... 206 7.3.5. Računalni modeli........................................................................... 207 7.4. Odabrane metode računalno podržanog odlučivanja........................ 209 7.4.1. Mentalne mape............................................................................... 209 7.4.2. Stabla odlučivanja........................................................................... 211 7.4.3. Analitičko modeliranje.................................................................. 213 7.4.4. Simulacijsko modeliranje.............................................................. 218 7.4.5. Metode umjetne inteligencije....................................................... 222 7.5. Kontrolna pitanja.............................................................................. 225 7.6. Literatura........................................................................................... 226 8. DIGITALNO POSLOVANJE – OD WEB TRGOVINA DO DIGITALNE EKONOMIJE (Božidar Jaković, Velimir Srića, Mario Spremić, Jovana Zoroja)...................................................................................................... 227 Kako digitalne tehnologije mijenjaju svijet i poslovanje................................ 227 Studija slučaja........................................................................................................... 227 8.1. Digitalna ekonomija................................................................................... 228 8.2. Digitalna transformacija........................................................................... 232 8.3. Poslovni modeli digitalnog poslovanja.................................................. 233 8.3.1. Osnovni pojmovi............................................................................ 233 8.3.2. Poslovni modeli digitalnog poslovanja prema kriteriju sudionika......................................................................................... 235 8.3.3. Poslovni modeli digitalnog poslovanja prema kriteriju prirode obavljanih poslova............................................................ 238 8.4. Važnije digitalne tehnologije.................................................................... 238 8.5. Kontrolna pitanja........................................................................................ 241 8.6. Literatura...................................................................................................... 242 9. UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA (Mario Spremić).................................................................................................... 245 Informacijska tehnologija i kompetencije budućnosti................................... 245 Studija slučaja: GE digital transformation - GE goes digital......................... 245 9.1. Koncept upravljanja informacijskim tehnologijama........................... 246 9.2. Strategija primjene informacijskih tehnologija u poslovanju........... 248 9.2.1. Utjecaj informacijskih tehnologija na operativnu efikasnost poslovanja....................................................................................... 249 9.2.2. Informacijska tehnologija kao pokretač inovativnosti u poslovanju.................................................................................... 249 9.2.3. Evolucija primjene informacijske tehnologije u poslovanju..... 253 9.3. Načini organiziranja funkcije informacijskih tehnologija................ 256 9.4. Odjel za informacijski sustav.................................................................... 259 X SADRŽAJ 9.5. Direktor informatike.................................................................................. 261 9.6. Unajmljivanje informacijskih usluga...................................................... 264 9.7. Kontrolna pitanja........................................................................................ 268 9.8. Literatura...................................................................................................... 269 10. RIZICI PRIMJENE INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA (Mario Spremić).................................................................................................... 271 Od hakiranja do krađe identiteta......................................................................... 271 Studija slučaja: Krađa podataka u maloprodajnome lancu Target.............. 271 10.1. Osnovni pojmovi rizika primjene informacijskih tehnologija.............. 273 10.2. Informatički rizici........................................................................................ 274 10.3. Kibernetički rizici......................................................................................... 277 10.4. Informatičke kontrole kao mjera sigurnosti............................................. 280 10.5. Upravljanje rizicima informacijskih tehnologija..................................... 281 10.6. Kontrolna pitanja.......................................................................................... 283 10.7. Literatura....................................................................................................... 283 11. INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA I POSLOVNA ETIKA (Vesna Bosilj Vukšić).......................................................................................... 285 Studija slučaja: Digitalno društvo ili svijet Georga Orwella?........................ 285 11.1. Primjena etike u poslovanju..................................................................... 287 11.2. Pravni aspekti poslovne etike................................................................... 290 11.2.1. Privatnost......................................................................................... 290 11.2.2. Sloboda izražavanja........................................................................ 291 11.2.3. Intelektualno vlasništvo................................................................ 292 11.2.4. Primjeri povrede privatnosti, slobode izražavanja i intelektualnog vlasništva............................................................ 293 11.3. Specifičnosti poslovne etike u IT djelatnosti......................................... 296 11.3.1. Poslovna etika za IT stručnjake i IT korisnike.......................... 297 11.3.2. Poslovna etika, certifikati i licence u informatičkom sektoru.............................................................................................. 298 11.3.3. Poslovna etika u digitalnom društvu.......................................... 299 11.3.4. Poslovna etika u okruženju društvenih mreža.......................... 300 11.3.5. Primjena poslovne etike u otkrivanju znanja iz baza podataka.......................................................................................... 302 11.5. Kontrolna pitanja........................................................................................ 305 11.6. Literatura...................................................................................................... 306 SADRŽAJ XI PREDGOVOR Kome je knjiga namijenjena? Udžbenik Osnove poslovne informatike je namijenjen studentima preddiplomskog stu- dija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kako bi poslužio kao nastavna literatura iz kolegija Informatika. Svrha udžbenika je da, uz odgovarajući priručnik za praktične vježbe, pomogne studentima ovladati materijom kolegija i usvojiti temeljna teorijska i praktična znanja iz područja poslovne informatike. Namjena knjige odredila je sadržaj i način pisanja, koji se odnosi na jednostavan i razumljiv jezik, čak i kod za- htjevnijih tema. Međutim, knjiga može poslužiti i ostalim čitateljima kako bi ih uvela u problematiku, dala im uvid u osnovne teme vezane uz primjene informacijske tehnologije u poslovanju i pružila solidne temelje za razumijevanje načina na koji informacijska tehnologija utje- če na poslovanje suvremenih poduzeća. Sadržaj Knjiga je zajedničko djelo nastavnika s Katedre za informatiku Ekonomskog fakulte- ta Sveučilišta u Zagrebu. Sadržajno, strukturirana je u potreban broj nastavnih cjelina prema zadanome nastavnom planu, ujedno odražavajući zajedničko gledište na proble- matiku osnova poslovne informatike. Pojedinačna su poglavlja napisali autori navedeni u sadržaju knjige, pa tekst svakoga poglavlja nužno odražava i njihovo osobno gledište na obrađivanu temu. Knjiga je podijeljena u jedanaest poglavlja kroz koje je predstavljeno temeljno znanje o poslovnoj informatici. U prvom dijelu predstavlja informacijsku tehnologiju kao in- frastrukturu, a zatim u drugom dijelu govori o primjeni informacijske tehnologije u poslovanju. XII SADRŽAJ SADRŽAJ SAŽECI POGLAVLJA XIII SAŽECI POGLAVLJA 1. Sklopovlje računala Upoznavanje s pojmom i sastavnicama sklopovlja računala započinje opisom najznačaj- nijih karakteristika računala. Poglavlje određuje osnovne zadatke koje računalo izvrša- va, navodi komponente računalnog sustava, opisuje kronološki razvoj računala, kao i temeljne koncepte računala. Opisuju se mikroračunala, glavna računala i super računa- la kao vrste računalnih sustava. Građa računala objašnjena je kroz opis osnovnih kom- ponenti računala i računalne periferije. Prikazane su najvažnije računalne arhitekture, poslužiteljska i klijentska računala, paralelno računalstvo, grid računalstvo i računalni klasteri. Primjena računala se razmatra kroz potrošačku elektroniku, mobilne uređaje i Internet stvari. Osvrtom na vrijednosni aspekt računalnih sustava i njihovih kompo- nenti, ukazivanjem na trendove u uspostavljanju računalnih platformi i prikazom fak- tora koji utječu na odluke o ulaganju u računalne sustave, opisuje se ekonomski aspekt ulaganja, korištenja i održavanja računala. 2. Računalni softver Poglavlje se na početku bavi temeljnim pojmovima vezanim uz računalnu obradu, uk- ljučujući digitalne podatke i logičke operacije. Prvo se odgovara na pitanje što su to računalni programi, opisuju se algoritmi i načini prikazivanja algoritama. Nakon toga, opisuju se programski jezici, kronološki razvoj programskih jezika te raspravljaju pro- gramske paradigme. Daje se odgovor na pitanje što je to računalni soft ver i opisuju se sistemski i aplikativni soft ver kao dvije osnovne skupine soft vera. Razmatra se utjecaj razvoja World Wide Weba na razvoj soft vera. Prikazane su i opisane faze razvoja sof- tvera. Osvrtom na pravni aspekt soft vera, zaštitu soft vera, opis soft vera s obzirom na vlasnička prava i oblik distribucije obuhvaća se tema raspolaganja soft verom te dolazi do opisa ekonomskog aspekta nabavke i održavanja soft vera. 3. Podaci Podatak kao simbolički prikaz neke činjenice u ovome poglavlju stavlja se u kontekst poslovanja te se pritom ističe njegova važnost u poslovanju. Opisuju se digitalni prikazi podataka: kodiranje podataka, kompresija i kriptiranje podataka. Razmatra se struktu- riranost podataka te objašnjava organizacija digitalnih podataka gdje se posebno izdva- ja baza podataka koja predstavlja najkorišteniji organizacijski oblik pohrane podataka. Poglavlje odgovara na pitanje kako koristiti podatke u poslovanju, te pomaže pri razu- XIV SAŽECI POGLAVLJA SADRŽAJ mijevanju načina korištenja datoteka i baza podataka. Osvrće se na obavljanje izvršnih procesa, korištenje podataka u pripremi informacija za odlučivanje, analitičku obradu podataka u skladištenju podataka te skladištenje podataka koje je predočeno primjerom. 4. Računalne mreže Računalne mreže su mreže međusobno povezanih računala. One predstavljaju infor- macijsku infrastrukturu svakog poduzeća, a ovdje se ispituju razlozi i načini povezi- vanja računala u poslovnom komuniciranju. Poglavlje započinje raspravom o važnosti komunikacije i povezanom svijetu te odgovara na pitanje zašto se povezujemo i što su računalne mreže te koje su komponente računalnih mreža i čemu služi vatrozid. Daje se pregled i opis vrsta računalnih mreža prema različitim kriterijima, kojim se dolazi do pojma Interneta kao globalne računalne mreže. Poglavlje daje kratku povijest Interneta te pruža pregled osnovnih pojmova vezanih uz Internet poput protokola, domena, pre- traživanja, servisa, klijentsko-poslužiteljske arhitekture i ostalih karakteristika Inter- neta, kao i podlogu za razumijevanje pojmova Internet, intranet i ekstranet te njihove uloge u poslovanju. Zaključno se razmatra komunikacijska infrastruktura poslovnih organizacija u vidu upoznavanja karakteristika i razvoja Web 2.0 i Web 3.0 tehnologije u poslovanju. 5. World Wide Web Određivanjem osnovnih principa, načina, tehnika i alata za izradu i oblikovanje dolazi se do razumijevanja uloge Web mjesta u svakodnevnom poslovanju. U poglavlju se daje pregled tehnologija koje su potrebne prilikom izrade Web mjesta. Navođenjem i defini- ranjem uloga te opisivanjem strukture HTML, XML te CSS jezika daje se objašnjenje pozadinskog nastanka i funkcioniranja sadržaja koji oblikuje Web mjesta. U nastavku poglavlja daje se pregled alata za izradu i uređivanje Web mjesta kao što su: alati za pi- sanje kodova, alati za dizajniranje Web mjesta te online soft verska rješenja. Zaključno se razmatra način pisanja, oblikovanja i strukturiranja Web mjesta, pripreme i prikaza njegova pripadnog sadržaja te jednostavniji i složeniji način mjerenja uspješnosti Web mjesta. 6. Informacijski sustavi u poslovanju i upravi Definiranje informacijskog sustava i razumijevanje uloge informacijskog sustava u or- ganizaciji važno je za aktivnosti donošenja odluka te samim time i uspješnost organi- zacije, što je tema šestog poglavlja. Opisuju se dijelovi poslovnog informacijskog susta- va, daje se odgovor na pitanje što su moduli poslovnog informacijskog sustava i što je SADRŽAJ SAŽECI POGLAVLJA XV integralni informacijski sustav te tako pojašnjava važnost suvremenog informacijskog sustava u poslovanju poduzeća i funkcioniranju uprave. Raspravlja se o konceptu pa- metnih poduzeća, definiraju se osnovni pojmovi vezani uz pametna poduzeća, opisuju tehnologije pametnih poduzeća i daje primjer pametnog poduzeća. Daje se osvrt na važnost tehnologija u gradovima, opisuje pojam i infrastruktura pametnog grada, kao i primjer pametnog grada. 7. Računalna podrška donošenju odluka Poglavlje opisuje ulogu računala u donošenju odluka kroz odgovor na pitanje kakve vr- ste odluka postoje i koji je tijek procesa donošenja odluka. Opisuje se sustav za potporu odlučivanju. U poglavlju se raspravlja o modeliranju u postupku odlučivanja i pritom opisuju mentalni modeli, fizički modeli, matematički modeli, konceptualni modeli, ra- čunalni modeli te alati prikladni za izradu određene vrste modela. Prikazuju su kon- kretni primjeri podrške procesu donošenja odluka korištenjem mentalnih mapa, stabla odlučivanja, analitičkog modeliranja, simulacijskog modeliranja i metode umjetne inte- ligencije kao nekih od metoda potpore odlučivanju, uz podršku prikladnih alata. 8. Digitalno poslovanje - od Wb trgovina do digitalne ekonomije Digitalna ekonomija predstavlja krovni pojam za označavanje novih modela poslovanja i novih poslovnih platformi, a njezin osobito važan čimbenik su digitalne tehnologije. Digitalne tehnologije se odnose na uporabu digitalnih resursa kojima se učinkovito pro- nalaze, analiziraju, stvaraju, prosljeđuju i koriste digitalna dobra u računalnome okru- ženju. U poglavlju se objašnjava koncept digitalnog poslovanja poduzeća, razmatraju se digitalne transformacije poduzeća i digitalne ekonomije, te se definiraju i opisuju poslovni modeli digitalnog poslovanja. Detaljno se opisuju i neke od primarnih i sekun- darnih tehnologija poput mobilnih aplikacija, Web 2.0 tehnologije i društvenih mreža, velikih podataka, robota, 3D pisača, Interneta stvari te virtualne i proširene stvarnosti. 9. Upravljanje informacijsko-komunikacijskim tehnologijama Poslovanje u digitalnoj ekonomiji je teško, pa možda i nemoguće zamisliti bez intenziv- ne i često inovativne primjene digitalne tehnologije i informacijskih sustava. Osnovni cilj suvremenih informacijskih sustava je prikupljati, pohranjivati, obrađivati, analizi- rati i distribuirati neopipljive resurse poslovanja, prije svega podatke, informacije i zna- nje kako bi se mogli provesti poslovni procesi i obraditi poslovne transakcije. Poglav- lje opisuje strategije primjene informacijskih tehnologija u poslovanju s naglaskom na informacijsku tehnologiju kao pokretača inovativnosti u poslovanju. Navode se načini XVI SAŽECI POGLAVLJA SADRŽAJ organiziranja funkcije informacijskih tehnologija kroz tri temeljna oblika arhitekture i organizacije informacijskih sustava: centralizacija, decentralizacija i distribucija. Raz- matraju se i specifičnosti odjela za informacijski sustav u koji su uključene i obveze i od- govornosti direktora informatike, te se na kraju govori o unajmljivanju informacijskih usluga. 10. Rizici primjene informacijskih tehnologija Pored velikih mogućnosti za stvaranje novih poslovnih vrijednosti, intenzivna primje- na informacijskih i digitalnih tehnologija izlaže poslovne subjekte i pojedince potpuno novim opasnostima, neželjenim posljedicama i velikom broju novih rizika. U poglavlju se predstavljaju osnovni pojmovi rizika primjene informacijskih tehnologija kojima su izloženi svi poslovni subjekti, ali i krajnji korisnici, osobito oni koji u svojim aktivnosti- ma koriste suvremenu digitalnu tehnologiju. Navode se najčešće zloporabe informacij- skih tehnologija, objašnjavaju najznačajniji primjeri informatičkih incidenata te se u na- stavku razmatra upravljanje rizicima primjene informacijskih tehnologija čiji je osnovni cilj otkriti i identificirati slabosti u organizaciji ili sustavu, procijeniti razinu opasnosti kojima su izloženi poslovni resursi i ponuditi racionalan, izvediv i troškovno učinkovit način smanjivanja njihova intenziteta. 11. Informacijska tehnologija i poslovna etika Razvoj informacijskih tehnologija pozitivno utječe na primjenu i prihvaćanje tehno- loških inovacija u svakodnevnom poslovanju poduzeća. Osim u tehnološkom smislu, poduzeća se mijenjaju organizacijski i kulturološki. Uspostavljaju se novi odnosi među sudionicima, razvijaju se novi sustavi vrijednosti, a spomenute promjene otvaraju nova etička pitanja i dileme. Poglavlje je fokusirano na povezivanje pojmova etike i poslov- ne etike s djelatnosti informacijskih tehnologija (IT). Prikazuju se specifičnosti etike u IT djelatnosti pri čemu se navode i izazovi koji se često nameću pred IT stručnjake. Ovdje se razmatraju pravni aspekti poslovne etike iz perspektive privatnosti, slobode iz- ražavanja i intelektualnog vlasništva kao i certifikati i licence u informatičkom sektoru. Poglavlje se zaključuje razmatranjem poslovne etike u digitalnom društvu i okruženju društvenih mreža, te primjenu poslovne etike u otkrivanju znanja iz baza podataka. SKLOPOVLJE RAČUNALA 1 1. SKLOPOVLJE RAČUNALA Nikola Vlahović i Jasmina Pivar Od abakusa do pametnog telefona objasniti pojmove sklopovlja računala, centralne i perifernih jedinica opisati rad računala na primjeru Von Neumannovog modela računala razlikovati vrste računalnih sustava poput mikroračunala, glavna računala i su- perračunala klasificirati praktične primjene računala vezanih kako za različite računalne arhi- tekture, tako i za potrošačku elektroniku i mobilne uređaje razumjeti aspekte odlučivanja o ulaganjima u računalne sustave u uvjetima suvre- mene ekonomije, društvene odgovornosti i očuvanja okoliša odnosno teorije održi- voga razvoja Studija slučaja: Razmišljanja potrošača o robotima i umjetnoj inteligenciji Potrošači razmišljaju o budućnosti hardvera. Diljem svijeta postoje tisuće kompanija koje razvijaju i proizvode hardver. Svi zainteresirani za svijet hardvera mogu posjetiti sajmove na kojima kompanije izlažu najnovija dostignuća na tom području. Jedan od takvih jest electronica, najveći svjetski sajam elektronike koji se odvija svake dvije godine. Sajam se 2018. godine odvija u Münchenu i na njemu sudjeluje više od 3000 izlagača iz 50 zemalja. Na sajmu izlagači demonstriraju kako se brzo razvija svijet pametne elektronike te su na njemu predstavljene najnovije tehnologije na području ugrađenih sustava, mikro i nano sustava, senzorskih tehnologija i slično. Na sajmu su predstavljene i nove usluge, poslovni koncepti, kao i startup poduzeća na području proizvodnje hardvera. Na sajmovima se može zaviriti i puno toga saznati o svijetu robotike. Roboti asistenti za koje se predviđa da će u budućnosti biti svakodnevnim dijelom života ljudi, poput Siri, Alexe i Cortane, fasciniraju ljude. Ljudi zamišljaju kakve bi sposobnosti roboti trebali imati u budućnosti. Tako kod ljudi uglavnom prevladava pozitivan stav o tome da roboti budućnosti budu sposobni za razgovor s ljudima, no pritom se stav razlikuje ovisno o tome odakle ispitanici dolaze. Najveći entuzijazam prema mogućnosti da u budućnosti razgovaraju s elektroničkim uređajima postoji u Kini, dok su Europljani 2 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR i Amerikanci malo suzdržaniji. Međutim, većina ljudi smatra da digitalni asistenti ipak ne bi trebali biti previše nalik ljudima. Ono oko čega se većina ljudi složila jest da bi roboti budućnosti trebali koristiti umjetnu inteligenciju za samostalno učenje i stvaranje odgovora na različite nove situacije. Što se tiče donošenja odluka, većina ljudi robotima ne bi željelo prepustiti kontrolu pri donošenju odluka, ali žele da im pružaju potporu pri donošenju odluka. Opći stav prema korištenju umjetne inteligencije u elektroničkim uređajima je da umjetna inteligencija služi kao potpora, ali da ne zamjenjuje ljudske misaone proce- se. Takav se stav s vremenom mijenja zbog povećanja povjerenja i stjecanja osjećaja sigurnosti kod ljudi pri interakciji sa strojevima. Među zemljama postoje i podijeljena mišljenja o tome trebaju li strojevi biti sposobni pre- poznati ljudske osjećaje i na njih reagirati. U Japanu, europskim zemljama i SAD-u više od polovine ispitanika podržava takav stav, dok je u Kini taj stav značajno pozitivniji. Pitanja za raspravu: Kako biste pojasnili stav većine potrošača da roboti budućnosti, posebice digitalni asistenti, ipak ne bi trebali biti previše nalik ljudima? Smatrate li da bi strojevi budućnosti trebali biti sposobni prepoznati ljudske osjećaje i na njih reagirati? Objasnite svoj odgovor. Smatrate li da bi digitalnim asistentima trebalo prepustiti donošenje odluka bez kon- trole čovjeka? Opišite situacije u kojima bi to trebalo dopustiti i situacije u kojima ne bi. 1.1. Karakteristike računala U suvremenom svijetu, računala se nalaze svugdje oko nas. Prva računala nastala su iz potrebe za izvođenjem vrlo složenih izračuna i obrade podataka. Danas su računala u velikoj mjeri nadmašila i najoptimističnija očekivanja pionira računalne tehnologije. Ne postoji područje ljudskog djelovanja u kojemu se ne javlja korištenje računala. Razloge takvog strelovitog razvoja moramo potražiti u temeljnim karakteristikama računala. Najznačajnije karakteristike računala navodimo u nastavku: Brzina U usporedbi s ljudskim mogućnostima, računala obrađuju podatke neusporedivo brže. Iako su prva računala u usporedbi sa suvremenim računalima bila znatno sporija i manjeg kapaciteta, čak su i ona bila u mogućnosti provesti obrade podataka za koje bi ljudima ponekad bilo potrebno nekoliko dana, mjeseci ili čak godina. Brzina procesora računala izražava se u broju taktova u jednoj sekundi. Na primjer, brzina rada se 60-ih godina uobičajeno izražavala u megahercima (MHz), tj. jedan milijun taktova u sekundi, a danas je uobičajeno izražavanje u gigahercima (GHz), tj. jedna milijarda taktova u sekundi. SKLOPOVLJE RAČUNALA 3 Točnost Velika brzina izvođenja pojedinih instrukcija ne umanjuje točnost obrade podataka. Kako računalo ne podliježe padu koncentracije ili umoru kao što je slučaj s ljudima, sve instrukcije će biti provedene brzo i točno. Međutim, kvaliteta obrade podataka ovisi o kvaliteti programskog rješenja i ulaznih po- dataka. Na primjer, ukoliko se računalu dostave pogrešne instrukcije za obradu podataka ili mu se dostave pogrešni ulazni podaci, računalo će obradom podataka doći do pogreš- nih rezultata. Ovo drugo je poznato i pod engleskom sintagmom GIGO (engl. garbage in – garbage out). Pouzdanost Pouzdanost računala očituje se kroz ostvarenje zadanog cilja bez pogrešaka u radu. Glavni razlog visoke pouzdanosti računala leži u činjenici da za izvođenje instrukcija vezanih uz sklopovlje računala nije potrebna dodatna ljudska intervencija. Ako i dođe do možebitnih pogrešaka u radu sklopovlja, računalo samostalno pokreće već ugrađe- ne procedure za nadzor rada, dijagnostiku i otklanjanje pogrešaka. Pohrana Računala za razliku od drugih mehaničkih pomagala za obradu podataka mogu po- hraniti podatke prije, za vrijeme i nakon obrade. Učitavanje podataka iz memorije također je puno brže od ručnog unosa ili prepisivanja podataka. Nadalje, računalo može koristiti različite medije pohranjivanja podataka, kao što su CD-ROM, USB flash drive, tvrdi disk i drugi. Programabilnost Računala obavljaju različite radnje i zadatke ovisno o programu koji trenutno izvode. Suvremena računala mogu obavljati čak i više zadataka istovremeno gotovo jednakom lakoćom. Na primjer, korisnik može uređivati tekst, slušati glazbu dok se istovremeno ažurira neka aplikacija. Zbog brzine obrade računala niti jedan od programa ne zastaje primjetno u izvedbi, već se doima kao da računalo istovremeno obavlja sve zadatke. Dijeljenje resursa Za suvremena računala od posebnog je značaja karakteristika računala da ono može dijeliti resurse (npr. trajna i radna memorija, procesor) s drugim računalima, ako je s njima povezano. Na taj način, računala povećavaju efikasnost svojega rada, jer mogu racionalnije koristiti zajedničke resurse koje bi inače morali uz dodatne troškove više- struko nabavljati. Uz navedene karakteristike računala postoje i određena ograničenja koja također treba uzeti u obzir kada govorimo o računalima. Ovdje ćemo spomenuti samo neka od njih. 4 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR Ako na trenutak zaboravimo najnoviji razvoj umjetne inteligencije i analizu velikih po- dataka, moglo bi se reći da kod danas još uobičajenog korištenja, računala mogu izvesti samo zadaće koje su za njih programirane – ništa više od toga. Računala ne mogu samostalno prilagođavati programe promjenama iz okoline, kao što su promjene zakonskih propisa, vremenskih prilika, različitih neočekivanih utjecaja i slično. To znači da je svako računalo potrebno održavati, što iziskuje određeni finan- cijski trošak koji ponekada nije zanemariv. Prva računala generirala su veliku količinu toplinske energije tako da su zahtijevala efikasne načine rashlađivanja. U 40-im godinama prošloga stoljeća je ENIAC, jedno od prvih računala veličine sobe, trošio 174 kilovata za grijanje elektronskih cijevi, a raču- nalna snaga mu je odgovarala današnjem džepnom kalkulatoru. 1.1.1. Elektronička računala Računalo (ili kompjuter, rednik, obradnik) definiramo kao kompleksan programibi- lan stroj namijenjen za obradu podataka u najširem smislu. Obrada podataka uklju- čuje izvođenje najjednostavnijih računskih operacija, ali i složenijih obrada, kao što su analiza teksta ili slika. Računala često u radu usporedno izvršavaju različite zadatke, koji omogućuju komu- nikaciju i povezivanja na daljinu kao i obradu multimedijskih podataka u stvarnom vremenu. Primjeri takvih zadataka su umreženi poslovni sustavi za nadzor i upravlja- nje radom proizvodnih linija te sustav za nadzor i praćenje rada burze ili pak umre- ženo igranje video igara. Četiri su osnovna zadatka koje računalo izvršava: (1) unos ili dohvat podataka, (2) obrada ili transformacija podataka, (3) izlaz ili prezentacija podataka te (4) pohrana podataka. Suvremena računala su elektroničke digitalne naprave, upravo zbog svoje povezanosti s električnim izvorom energije koja ih pokreće. Zatvaranjem i otvaranjem strujnih kru- gova računalo razlikuje dva oprečna stanja koja se obično bilježe brojkama 1 (zatvoreni strujni krug) i 0 (otvoreni strujni krug). Zbog toga za suvremena računala možemo reći i da su elektroničke binarne digitalne naprave u kojima su svi podaci predstav- ljeni nizovima binarnih znamenki koje nazivamo još i bitovima. Proces prilagodbe podataka računalnoj obradi nazivamo digitalizacijom, a dobivene podatke digitalnim podacima. Suprotno od digitalnih podataka su analogni podaci koje generira većina prirodnih pojava iz čovjekova okruženja. Razliku između analognih i digitalnih podataka možemo najlakše objasniti primjerom dvaju satova. Analogni sat pokazuje u svakom trenutku stvarno vrijeme, dok prikazani digitalni sat s brojčanikom sati i minuta pokazuje stvarno vrijeme tek svake minute kada mu se mijenja ispisani iznos (Varga i Ćurko, 2007.). SKLOPOVLJE RAČUNALA 5 Računalni sustav sastoji se od sljedećih komponenti: sklopovlje računala (engl. hardware) programska oprema (engl. software) sredstva za povezivanje (engl. netware) ljudski faktori računalnog sustava (engl. lifeware). Najvažnije komponente odnose se na sklopovlje i programsku opremu jer ta dva aspekta nužno mora imati svako računalo. Kako bismo shvatili povezanost ove dvije kompo- nente računalnog sustava i njihovo razdvajanje u dvije zasebne cjeline, u nastavku ćemo pokazati kronološki razvoj elektroničkih računala od najranijih ideja do suvremenih računalnih sustava. 1.1.2. Kronološki razvoj računala Intenzivan rast robne razmjene i trgovine kao i druge istraživačke aktivnosti i interesi od najranijih vremena civilizacije stvorili su veliku potrebu za brzim i preciznim računanjem. Ljudi su nastojali podržati i olakšati procese računanja korištenjem različitih pomagala. Neka od prvih pomagala temeljili su se na jednostavnom principu „računanja na prste“ gdje su različite kulture koristile prste ili članke prstiju kako bi predstavili pojedine brojeve. Zapadnjaci su koristili vrlo jednostavan princip gdje je svaki prst ruke predstavljao jedan broj dekadskog sustava zapisa brojeva, što je i danas uobičajen način podučavanja djece ra- čunanju u zapadnim kulturama. Prije toga, istočne kulture koristile su pojedine segmente, tj. članke prstiju kako bi predstavili brojeve duo-dekadskog sustava koji je zbog velike dje- ljivosti bio daleko primjereniji od dekadskog sustava za rješavanje problema organizacije vremena i resursa. Dok je prstima dvije ruke moguće koristiti samo 10 brojeva dekadskog sustava, u duo-dekadskom sustavu moguće je istovremeno koristiti 60 brojeva (slika 1.1). Slika 1.1 Duodekadski sustav prikazan člancima prstiju Izvor: Quora.com 6 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR Mehanička računala Vrlo brzo ljudi su ograničenja ovog oblika računanja nastojali izbjeći korištenjem ka- menčića i sličnih predmeta kako bi se između 2700. – 2300. godine pr. Kr. u Maloj Aziji prvi puta pojavio abakus. Abakus se sastoji od dva reda štapića na kojima se nalaze kuglice koje mogu klizati u smjeru gore-dolje. Svaki štapić predstavlja jedno decimalno mjesto, a položaj kuglica određuje jednu znamenku od 0 do 9 slično kao brojanje pr- stima. Abakus se još uvijek koristi u nekim kulturama kao mehaničko pomagalo za jednostavne matematičke operacije. John Napier je 1614. godine po uzoru na abakus napravio mehaničko pomagalo za računanje poznato pod nazivom Napierove kosti. Pomagalo se sastojalo od traka na- činjenih od slonovače na kojima su bile urezane tablice množenja za sve jednoznamen- kaste brojeve. Kombiniranjem različitih traka i zbrajanjem znamenki na odgovarajućim mjestima bilo je moguće na jednostavan način izračunati umnoške između bilo kojeg jednoznamenkastog broja s bilo kojim višeznamenkastim brojem (slika 1.2). Slika 1.2 Napierove kosti i primjer množenja Izvor: Grand-Illusions - www.grand-illusions.com i ITL Education Solution Limited, Introduction to Computer Scien- ce, 2011. Ovo pomagalo inspiriralo je razvoj matematičkog pomagala koje je operacije množenja i dijeljenja svelo na jednostavno zbrajanje i oduzimanje korištenjem logaritama. Riječ je o logaritmaru ili tzv. šiberu za računanje, koji je nastao tijekom 17. stoljeća, a koristi se ponekada i u današnje vrijeme (slika 1.3). Prije izuma elektroničkog računala ovo je bio najčešće korišten alat različitih inženjera. SKLOPOVLJE RAČUNALA 7 Slika 1.3 Logaritmar ili šiber za računanje Izvor: SliderRules - http://www.sliderules.info/ Prvi mehanički kalkulator koji je mogao obavljati sve četiri računske operacije, izumio je njemački matematičar i astronom Wilhelm Schickard 1623. godine, a temeljio se na radu Napiera. U isto vrijeme francuski matematičar Blaise Pascal izumio je mehanič- ki automatski kalkulator poznat pod nazivom Pascaline, koji je mogao obavljati samo operacije zbrajanja i oduzimanja. Ovaj nedostatak je na samom kraju 17. stoljeća otklonio njemački matematičar Gottfried Wilhelm von Leibniz izumom mehaničkog stroja. To je prvi mehanički kalkulator koji je ušao u masovnu proizvodnju, iako je zbog svoje nedovoljno precizne konstrukcije bio prilično nepouzdan uređaj za množenje i dijeljenje. Francuski proizvođač tekstila Joseph Marie Ja- cquard izumio je 1801. godine tkalački stan s au- Slika 1.4 Bušene kartice na tkalač- tomatskim čitačem bušenih kartica (slika 1.4). kom stanu Tkalački stan je pomoću niza kartica koje su imale probušene rupice na točno određenim mje- stima bio u mogućnost generirati različite uzor- ke na tkaninama. Na taj način, ubrzao se proces proizvodnje tkanina složenih uzoraka. Ideja o upotrebi bušenih kratica kako bi se nekom stro- ju prenijele informacije za obradu, važan je korak prema razvoju suvremenih računala. Matematičar i izumitelj Charles Babbage 1822. godine izumio je mehanički stroj koji je bio u sta- nju generirati matematičke tablice odnosno loga- ritamske tablice – tzv. diferencijalni stroj. Stroj je bio zamišljen kao veliki složeni abakus koji je trebao biti u mogućnosti rješavati i diferencijalne jednadžbe, ali zbog ograničenja tadašnje tehnolo- gije i prestanka financiranja projekta, Babbage ni- kada nije dovršio potpuno funkcionalan prototip. Dapače, prekinuo je rad na diferencijalnom stroju Izvor: Science and Industry Museum - https:// 1833. godine, kako bi se posvetio izradi analitič- w w w.scienceandindustr ymuseum.org.uk / kog stroja. objects-and-stories/jacquard-loom 8 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR Analitički stroj, koji je izumio Charles Babbage, prvo je programibilno računalo opće namjene. Po svojoj građi ovaj stroj je imao sve elemente suvremenog elektroničkog računala, poput ulaza, izlaza, centralne jedinice s memorijom i programom u obliku bu- šenih kartica. Ovisno o rasporedu rupica na bušenim karticama stroj je mogao izvršava- ti različite zadatke. Prilikom izrade ovog stroja, Babbagea su pratile tehničke, financijske i druge poteškoće tako da stroj nije dovršen za njegova života, već je na temelju njegovih zamisli prvi prototip sastavljen 1940. godine. U izradi analitičkog stroja veliku zaslugu ima i Ada Byron King, grofica Lovelace koja je s talijanskog jezika prevela prvi opis analitičkog stroja na engleski jezik. Prijevod je nadopunila opsežnim pojašnjenjima uključujući i prijedlog postupka izračuna Ber- noullijevih brojeva – što danas smatramo prvim programom, a Adu Lovelace i prvom programerkom. Njoj u čast jedan od viših programskih jezika nosi naziv Ada. Mehaničko elektronička računala Za potrebe provedbe popisa stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama 1890. go- dine Herman Hollerith izumio je elektronički stroj za sortiranje podataka koji je koristio bušene kartice tijekom obrade, poznat pod nazivom sortirni stroj (engl. Tabulator mac- hine). Korištenjem stroja se skratila obrada podataka od nekoliko godina na svega neko- liko tjedana. Time je pobuđen veliki interes javnosti, pa počinje komercijalna proizvod- nja. Osim toga, uvodi se pojam masovne obrade podataka. Šest godina kasnije, Hollerith osniva poduzeće pod nazivom Tabular Machine Company (TMC) koje nešto kasnije 1924. godine mijenja naziv u International Business Machines, poznatije pod akronimom IBM. U međuvremenu, početkom 20. stoljeća nastaje cijeli niz važnih inovacija koje su omo- gućile razvoj prvih računala. Jedna od njih jest izum vakuumskih ili elektronskih cije- vi 1904. godine, a koje su tijekom sljedećeg desetljeća unapređivane kako bi omogućile sve efikasniji i pouzdaniji rad prvih računala. Elektronička računala Jedno od prvih računala koje se baziralo na Babbageovom analitičkom stroju jest raču- nalo MARK-I. Tvorac ovoga računala bio je Howard Aike. Računalo je sadržavalo skup elektromehaničkih kalkulatora, koji su koristili releje i time zamijenili mehaničke dije- love nekadašnjeg analitičkog stroja. Ovo računalo moglo je obavljati osnovne matema- tičke operacije, ali je bilo iznimno sporo, bučno i glomazno, velikih dimenzija (dužine 20 metara, visine 2,5 metara i težine oko 5 tona). Istovremeno, s nastankom računala MARK I, Konrad Zuse usavršava prvi programibil- ni kalkulator. Međutim, taj izum nikada nije privukao veću pozornost šire znanstvene zajednice, između ostaloga zbog političkih napetosti i priprema za Drugi svjetski rat. Tijekom Drugog svjetskog rata, izrada računala postaje jednim od načina ostvarivanja prednosti u sukobu. Tim inženjera s matematičarem Alanom Turingom stvara računa- lo Collosus koje je dešifriralo njemačke tajne poruke, kreirane šifriranjem njemačkim strojem za šifriranje Enigma. Ovo je prvo računalo koje je umjesto releja koristilo elektronske cijevi. SKLOPOVLJE RAČUNALA 9 Generacije elektroničkih računala Prva generacija računala temeljila se na tehnologiji elektronskih vakuumskih cijevi. Electronic Numerical Integrator and Calculator (ENIAC) smatra se prvim elektronič- kim računalom. Razvili su ga John Eckert i John Mauchly 1946. godine. Iako je bilo i 1000 puta brže od računala MARK I, imalo je velike nedostatke u vidu male memorije i nemogućnosti izmjene programa rada. Eckert i Mauchly 1951. godine razvijaju i The Universal Automatic Computer (UNIVAC), prema konceptu građe računala koji je ra- nije izradio John Von Neumann. To je bilo prvo komercijalno elektroničko računalo, manjih dimenzija i veće procesorske snage. Druga generacija računala nastaje u drugoj polovini 1950-ih godina zamjenom vaku- umskih cijevi puno manjim i štedljivijim elementom nazvanim tranzistorom. Tranzi- stor se sastojao od metala poluvodiča poput silicija ili germanija te je mogao upravljati pro- tokom električne struje uz daleko manju potrošnju u odnosu na elektronske cijevi. Zbog malih dimenzija tranzistora, veličina računala druge generacije znatno se smanjila. Treća generacija računala temeljila se na daljnjem smanjivanju elektroničkih elemenata tako da su tranzistori postali dijelom silikonskoga čipa, a njihovim povezivanjem na- staje novi element, temelj računala treće generacije – integrirani sklop. Računala sada imaju mogućnost istovremenog izvođenja više programa, a za unos podataka uobiča- jeno je korištenje tipkovnice umjesto dosadašnjih bušenih kartica. Prvi puta u povijesti, računala postaju dostupna običnim ljudima zbog svoje manje veličine i manje cijene u odnosu na prethodne generacije. Četvrta generacija računala od početka 1970-ih godina također se temelji na integri- ranim sklopovima, ali ovaj puta veličina pojedinih tranzistora je toliko mala da jedan čip može sadržavati milijune tranzistora. Intel je 1971. godine odlučio smjestiti sve elemente računala, procesor, memoriju, ulazne i izlazne kontrole, na samo jednu si- likonsku pločicu i tako nastaje mikroprocesor koji je i danas temelj svih računala. To je generacija računala koja je imala sve tehničke preduvjete za nastanak suvremenih grafičkih sučelja i osobnih računala. Peta generacija računala se trenutno razvija s ciljem stvaranja računala koja se temelje na umjetnoj inteligenciji. Postignut je velik napredak na različitim područjima koja će omogućiti ovaj oblik računala (područja poput igranja igara, ekspertnih sustava, pri- rodnog jezika, neuronskih mreža i robotike). 10 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR 1.1.3. Temeljni koncepti računala Na primjeru Von Neumannovog modela računala objasnit ćemo principe rada računala, a detaljno ćemo se upoznati i s pojedinim računalnim uređajima i širokom primjenom računala u današnjem potrošačkom društvu. Von Neumanov koncept računala Matematičar i fizičar John Von Neumann je prilikom razvoja jednog od prvih računala detaljno opisao model elektroničkog računala 1945. godine. Taj model je bio usklađen s tehnološkim mogućnostima i potrebama 20. stoljeća te je postao de facto standard suvremenih računala. Poznat je kao Von Neumannov model računala koji opisujemo u nastavku (slika 1.5). 1. centralna procesorska jedinica (CPU) 2. memorijska jedinica 3. ulazno-izlazna jedinica 4. periferni uređaji 5. sabirnice. Slika 1.5 Von Neumannov model računala !#,20 *, .0-!#1-01) (#"','! RS 3* 8,-I.#0'$#0,' '8* 8, 30#; ( (#"','! 3.0 4*( :) 0'2+#2':)-I (#"','! I*-%':) (#"','! .#0'$#0,' 30#; ( +#+-0'( R+#+-0'(1) (#"','! S '0,'!#F.-" 2)-4,# 3.0 4*( :)# Izvor: Bosilj-Vukšić i Pejić Bach (2012.) SKLOPOVLJE RAČUNALA 11 Centralna procesorska jedinica (CPU) ili kraće procesor, dio je računala u kojem se obavlja obrada podataka. Sastoji se od dvije pod-jedinice: aritmetičko-logička jedinica i upravljačka jedinica. Aritmetičko-logička jedinica obavlja aritmetičke (zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje) i logičke operacije (logičke operacije I, ILI i NE). Sastoji se od elektroničkih sklopova za obavljanje spomenutih operacija i registara u kojima se privremeno pohra- njuju podaci koji sudjeluju u operacijama. Upravljačka jedinica pokreće, koordinira i kontrolira rad aritmetičke jedinice te osta- lih jedinica računala. Spomenimo da se CPU velikih računala sastoji od više elektronič- kih ploča, dok je na osobnim računalima smještena u okviru jednog čipa kojeg zbog toga nazivamo mikroprocesorom. Daljnjim razvojem tehnologije danas je uobičajeno korištenje i više od jednog proce- sorskog čipa ili tzv. jezgri koje usporedno obrađuju programske instrukcije. Usporedna obrada više jezgri unutar jednoga čipa je omogućila daljnji rast brzine obrade podataka i količine obrađenih podataka. Od 2010-ih godina uobičajeno je da računala sadrže 8 povezanih mikroprocesora, tj. koriste tzv. 8-jezgrene procesore. Memorijska jedinica ili kraće memorija računala koristi se za pohrane različitih po- dataka tijekom, ali i nakon završetka rada računala. Veličina memorije izražava se u bajtovima. Bajt je mjerna jedinica za količinu podataka u računarstvu, a koja će biti objašnjena u poglavlju o soft veru. S obzirom na količinu podataka i njihovu promjenlji- vost, razlikujemo velik broj memorija koje su nužne za rad računala: radna memorija, memorija međuspremnika (engl. buffer), priručna memorija (engl. cache), registri, me- morije mikroprograma. Neovisno o tipu memorije dvije su osnovne operacije koje memorija obavlja: (1) ope- racija čitanja kojom se dohvaćaju podaci pohranjeni u memoriji i (2) operacija pisanja podataka u memoriju. Radna memorija služi za privremenu pohranu programa, podataka i rezultata obra- de podataka koji se trenutno izvode na računalu. Sadržaj radne memorije često se mi- jenja, ovisno o zahtjevima programa i obradi podataka. Zbog toga je radna memorija podijeljena na niz memorijskih lokacija s jedinstvenim adresama. Poznavanjem memo- rijske adrese, upravljačka jedinica je u mogućnosti izravno pristupiti svakoj memorijskoj lokaciji, prema potrebi, pa odtuda i engleski naziv za ovaj tip memorije (engl. random access memory – RAM). Memorija međuspremnika i priručna memorija oblici su trenutnih memorija koje mogu biti dijelom centralne jedinice. Funkcija ovih memorija je privremena pohrana podataka koji se prenose između različitih funkcijskih jedinica računala, a s ciljem usklađivanja rada pojedinih jedinica. Priručna memorija koju odlikuje velika brzina pristupa postala je izuzetno važna zbog naglog povećavanja brzine obrada centralne jedinice u odnosu na brzinu prijenosa podataka između funkcijskih jedinica računala. Memorija međuspremnika predaje podatke po principu FIFO (engl. first in - first out), tj. podaci koji su prvi „ušli“ u memoriju prvi iz nje „izlaze“ i tako slijedom. 12 NIKOLA VLAHOVIĆ, JASMINA PIVAR Registri su kapacitetom najmanja memorija, ali s najvećom brzinom pristupa. Sastavni su dio centralne jedinice. Koriste se za privremenu pohranu međurezultata obrada cen- tralne jedinice. Ovisno o njihovoj namjeni, postoje namjenski registri i opći registri. Memorije mikroprograma služe za pohranu osnovnih instrukcija strojnih operacija poput aritmetičkih i logičkih naredbi te naredbi za ulazno-izlazne operacije. Dodatno, u sklopu ovoga oblika memorije pohranjene su različite konstante i slični nepromjenljivi podaci. Sadržaj ove memorije je stalan te se može samo čitati, zbog čega se naziva i ROM memorijom (engl. Read Only Memory). Ulazno-izlazna jedinica koordinira i kontrolira tokove podataka između radne me- morije i perifernih jedinica računala. Različite oblike perifernih uređaja opisat ćemo u zasebnom odjeljku ovoga poglavlja. Sabirnice su vodovi kojima su pojedini dijelovi računala povezani, a služe za prijenos podataka unutar računala. Ovisno o tipu podataka koje prenose, postoje podatkovne sabirnice i upravljačke sabirnice. Sabirnice u istom trenutku mogu prenositi ograničenu količinu podataka što je određeno širinom sabirnice. Danas se kod osobnih računala koriste 32-bitne ili 64-bitne sabirnice. Strojni ciklus Instrukcije su osnovne naredbe kojima se računalu nalaže da obavi neki specifičan zadatak. Najjednostavnije instrukcije koje računalo obavlja samim sklopovljem na- zivamo i strojnim instrukcijama. Pojedine instrukcije računalo izvodi ciklički kroz nekoliko koraka prikazanih na slici 1.6. Kao što se vidi na slici 1.6 u radnu memoriju računala pohranjuje se uputa o instrukciji koju računalo mora izvršiti. Kada postoji instrukcija u radnoj memoriji, upravljačka jedinica pokreće strojni ciklus koji se sastoji od 4 koraka. Slika 1.6 Strojni ciklus računala 3.0 4*( :) 0'2+#2':)-I *-%':) (#"','! (#"','! "#)-"'0 ('8402 je točna te će bit poprimiti vrijednost 1 (istina). S druge strane, relacija 5>8 je netočna te će bit poprimiti vrijednost 0 (neistina). Izraze poput , = nazivamo relacijskim operatorima koji služe za usporedbu dviju vrijednosti. Rezultat usporedbe je uvijek ili 1 ili 0 (1-točno, 0-netočno), kao i u prethod- nom primjeru. Ako je potrebno u isto vrijeme usporediti dvije ili više relacija, računalo će koristiti logičke operatore. Logički operator I dat će istinit rezultat samo kada se uspoređuju izrazi koji su istiniti. Logički operator ILI dat će istinit rezultat samo kada je barem jedan od izraza istinit. Na slici 2.7 vidimo rezultate koje je moguće dobiti korištenjem logičkog operatora I (a) i korištenjem logičkog operatora ILI (b). Slika 2.7 Istinosne tablice logičkih operatora I (a) i ILI (b) (a) I (b) ILI A B AIB A B A ILI B 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0 1 1 1 0 0 1 0 1 1 1 1 1 1 1 Izvor: prema Petrović, 2015. 2.2. Računalni program U prethodnom poglavlju opisali smo osnovne pretpostavke računalne obrade. Pri tome će računalo izvršiti samo onu računalnu obradu za koju je programirano, tj. za koju je čovjek izradio računalni program ili soft ver. Računala su bez programa neupotrebljiva. Kako bismo pojasnili razliku između soft vera i računalnih programa potrebno je da detaljnije opišemo i pojasnimo karakteristike oba pojma. 44 NIKOLA VLAHOVIĆ 2.2.1. Računalni programi U općem smislu, program predstavlja niz budućih događaja koji su organizirani na način koji jamči ostvarivanje točno zadanoga cilja. Ako se potrebni događaji izvrše na način opisan programom, ostvarit će se i posljedice predviđene programom. Na primjer, program koncerta klasične glazbe najavljuje redoslijed izvođača i djela koja će izvoditi kao i redoslijed izvedbi. Posjetitelji će platiti ulaznicu za koncert ako žele čuti djela koja su najavljena, što je cilj koncerta. Primijetimo i da će se često u programu nalaziti i dodatne informacije poput trajanja pojedinog djela, opis djela ili kratka biografija skla- datelja i izvođača. Računalni programi su vrlo slični opisanom primjeru programa klasične glazbe: Računalni programi navode niz zadataka koje sklopovlje računala treba izvesti određenim redoslijedom. Računalni programi imaju unaprijed određen cilj koji se želi postići korištenjem računalnog sustava. Računalni programi sadrže i neke dodatne informacije poput komentara i uputa koje su potrebne za korištenje i održavanje programa. Zato računalni program definiramo kao organizirani niz naredbi, operacija i smjer- nica koje, ukoliko se izvedu, navode računalo da funkcionira na točno određen una- prijed zadani način. Prva faza u pisanju računalnog programa je izrada algoritma. 2.2.2. Algoritmi U području računarstva, pojam algoritma se odnosi na točno opisana pravila koja su potrebna za postizanje željenog cilja (Čerić, Varga i Birolla, 1998.). Na primjer, cilj može biti dobivanje točnih rezultata obrade, a algoritmom se opisuju postupci koji vode do postizanja cilja. Algoritam je konačni niz jednostavnih i nedvosmislenih koraka koji sigurno vodi do rješenja nekog problema odnosno dovršenja nekog posla, ako takvo rješenje ili završetak postoji (Panian, 2005.). Algoritam predstavlja općenito rješenje zadanoga problema koje se može prikazati opi- som u prirodnom jeziku, a kroz različite vrste dijagrama, ili može kao zamisao poslužiti u razvijanju računalnog programa. Algoritam nije prilagođen računalnoj obradi, već je dio dokumentacije koja ne mora nužno biti prikazana u digitalnom obliku. Na temelju takve dokumentacije programeri će izraditi računalni program pa je tako algoritam temelj računalnog programa. RAČUNALNI SOFTVER 45 Svaki algoritam moguće je svesti na tri osnovna konstrukta algoritma (Dijkstra, 1972.): slijed (sekvenciju), ponavljanje (iteraciju) i odabir (selekciju). Slijed Ako se algoritam ili dio algoritma izvodi slijedno, to znači da se koraci u tom algoritmu izvode bezuvjetno jedan za drugim do posljednjeg koraka u tom slijedu. Izbor Ako algoritam sadrži mogućnost izbora to znači da će se na mjestu izbora obaviti te- stiranje postavljenog uvjeta i ovisno o uvjetu izvest će se neki od koraka algoritma. Oblici izbora su: jednostavna i složena selekcija. Ponavljanje Konstrukt ponavljanja omogućuje višekratno ponavljanje dijela algoritma ili čitavog algoritma prije njegovog završetka. Konstrukt ponavljanja naziva se i petlja, dio algo- ritma koji se ponavlja je tijelo petlje, a zadani uvjet je uvjet započinjanja i/ili završetka petlje. S obzirom da konstrukt ponavljanja uključuje uvjet, grafički prikaz algoritma ponavljanja u segmentu uvjeta istovjetan je konstruktu izbora (selekcije). Osnovne konstrukte algoritma možemo vidjeti na slici 2.8 u nastavku. U primjeru sa slike 2.8 vidimo da ulaz u sustav predstavljaju posuda s tijestom, ulje i tava. Nakon toga prikazani su slijedni koraci zagrijavanja tave. U primjeru je vidljiv i konstrukt izbora gdje se nakon provjere gustoće tijesta u slučaju pregustog tijesta provo- di dodatni korak dodavanja mlijeka. U zadnjem dijelu dijagrama prikazan je konstrukt ponavljanja gdje se slijedni postupak pečenja i okretanja palačinki ponavlja sve dok ima tijesta u posudi. Na kraju vidimo i da je izlaz nakon provedenog postupka tanjur s pe- čenim palačinkama. 46 NIKOLA VLAHOVIĆ Slika 2.8 Algoritam na primjeru pečenja palačinki Izvor: autorski rad. RAČUNALNI SOFTVER 47 2.2.3. Načini prikazivanja algoritama Dijagram toka Najčešći način prikaza algoritma je grafički prikaz kao što vidimo na primjeru na slici 2.8. Takav prikaz naziva se dijagram toka. Dijagram toka sastoji se od simbola, likova određena oblika i strelica koji detaljnije opisuju korake algoritma odnosno računalnog programa. Naprimjer, koraci u obliku pravokutnika označavaju pojedine obrade poda- taka, koraci u obliku rombova označavaju testiranje vrijednosti i mjesta odluke o dalj- njem tijeku obrade, a koraci u obliku paralelograma predstavljaju korake za unos poda- taka (upisom korisnika ili preuzimanjem iz baze podataka) ili prikaz podataka (bilo na ekranu računala ili ispis na pisaču) itd. Pseudokod Uz korištenje dijagrama toka algoritmi se vrlo često opisuju i u obliku strukturiranog hijerarhijskog rješenja koje se naziva pseudokod. Pseudokod je neformalni opis raču- nalnog programa ili nekog drugog algoritma koji na detaljan način opisuje korake postizanja traženog rješenja. U odnosu na dijagrame toka pseudokod može prikazati detaljnije i jasnije elemente programa te čak definirati potrebne strukture i varijable, iako nije vezan niti uz jedan programski jezik. Primjer jednostavnog pseudokoda koji opisuje postupak slanja SMS poruke mobitelom dan je u nastavku: 1. početak 1.1. upali mobitel 1.2. pritisni tipku za izbornik 1.3. odaberi opciju za slanje SMS poruka 1.4. unesi potrebne podatke 1.4.1. utipkaj poruku 1.4.2. upiši telefonski broj primatelja poruke 1.5. pritisni tipku za slanje poruke 2. kraj Prikaz tablice programa i tablice odlučivanja Algoritam je potrebno provjeriti kako bi se ispitalo izvršava li svoju namjenu, pri čemu se koriste tablice programa i tablice odlučivanja. Tablica programa (engl. trace table) koristi se kako bi se pratile numeričke vrijednosti tijekom prolaska kroz algoritam. Ukoliko se raspon vrijednosti ne poklapa s očekiva- nim vrijednostima, velika je vjerojatnost da algoritam nije opisan na ispravan način. 48 NIKOLA VLAHOVIĆ Dodatni način provjere rada algoritma jest izrada tablica odlučivanja. Tablice odlučiva- nja sadrže pregled uvjeta i aktivnosti koje se trebaju izvršiti ukoliko su neki od uvjeta zadovoljeni. Na taj način moguće je dodatno definirati elemente računalnog programa i provjeriti ispravnost rada algoritma. Na slici 2.9 prikazana je jednostavna tablica odlučivanja koja opisuje način dodjele po- pusta na narudžbu proizvoda. U prva tri retka prikazani su uvjeti koji se provjeravaju te njihove vrijednosti (naručena količina, gotovinsko plaćanje i osobno preuzimanje robe). Svaki od uvjeta može biti ispunjen ili ne. U donjem dijelu tablice dane su moguće akcije, tj. moguće visine popusta za narudžbu. Onaj popust koji je primjenjiv u određenoj situa- ciji označen je s križićem „x“. Slika 2.9 Tablica odlučivanja naručeno manje od 50 proizvoda Da Da Da Da Ne Ne Ne Ne gotovinsko plaćanje Da Da Ne Ne Da Da Ne Ne osobno preuzimanje robe Da Ne Da Ne Da Ne Da Ne popust 0 % x popust 3 % x x x popust 5 % x x x popust 10 % x Izvor: autorski rad. 2.3. Programski jezici Algoritmi su prva faza u izradi računalnog programa. Kako bi računalo moglo „razu- mjeti“ algoritam, potrebno ga je prikazati pomoću programskog koda, koji se bilježi računalnim programom. Računalni program koji je u potpunosti prilagođen za neposredno izvođenje korište- njem sklopovlja računala nazivamo izvedbeni program (engl. executable program). Izvedbeni program je skup uputa izraženih strojnim jezikom koje govore računalu što, kada i kako valja napraviti s podacima koji se također navode (ili deklariraju) programom kako bi se ostvario željeni rezultat. Izvedbeni program nije neposredno razumljiv ljudskim korisnicima jer nastaje kao rezultat postupka prevođenja izvornog programa. Iz istog razloga izvedbeni program postoji samo u digitalnom obliku. Izvorni program (engl. source program) je programsko rješenje izraženo nekim pro- gramskim jezikom. Njega pišu i oblikuju programeri, a kako bi se mogao koristiti, tj. RAČUNALNI SOFTVER 49 prevoditi u izvedbeni program mora postojati u digitalnom obliku. Prevođenje izvor- nog programa u izvedbeni program provodi se isključivo posredstvom računala kori- štenjem specijaliziranih programa poput kompajlera ili interpretera. Kompajler ili programski prevoditelj je specijalizirani računalni program koji izvor- ni programski kod u određenom programskom jeziku pretvara u naredbe strojnog jezika. Po završetku rada programskog prevoditelja, računalni program je u cijelosti pretvoren u izvedbeni oblik i može se pokrenuti njegovo izvođenje na računalu. Interpreter je također oblik programskog prevoditelja, ali on omogućuje pretvorbu izvornog programa u tijeku samoga izvođenja, tako da se naredba po naredba u izvor- nom programskom kodu pretvara u strojni jezik i odmah izvršava na računalu (bez bilježenja „prijevoda“ programa u strojni jezik). Po završetku rada interpretera zaustavlja se izvođenje programskog koda. Zbog takvog svojstva, interpreter se često koristi prilikom provjere pogrešaka u programskom kodu i za testiranje funkcionalnosti programa u izradi. Mogućnosti programskih jezika su se razvijale kroz dugi niz godina, a svaki novi pro- gramski jezik nastojao je pronaći bolja i efikasnija riješenja od svojih prethodnika, a pri tome dodatno proširivati mogućnosti korištenja sve naprednijeg sklopovlja računala. U nastavku ćemo opisati generacije programskih jezika prema kronološkom redu. 2.3.1. Kronološki razvoj programskih jezika Kod samih početaka razvoja računala, računalni programi bili su u potpunosti orijen- tirani računalu na kojem su se izvodili. Programiranje se svodilo na manipulaciju elek- tričnim impulsima. Kako impulsi mogu poprimiti dva stanja (binarnim vrijednostima iskazano kao 0 ili 1), programiranje se koristilo za izradu programa koji su određivali zatvaranje ili otvaranje strujnog kruga tijekom obrade podataka. Budući da su ovi programski jezici u potpunosti orijentirani stroju, nazivaju se strojni programski jezici te pripadaju u prvu generaciju programskih jezika. Programiranje strojnim jezicima bilo je dugotrajno i teško, mogućnost pogrešaka velika, a način pro- gramiranja bio je poznat uskom krugu specijalista. Primjerice, binarni niz 10001011 u nekom strojnom jeziku predstavlja naredbu za zbrajanje. U drugoj generaciji programskih jezika su se neke binarno izražene operacije, iska- zivale korištenjem riječi ljudskog govora, poput add za zbrajanje ili get za učitavanje podatka iz memorije. Zbog toga programske jezike druge generacije smatramo prete- čama simboličkog programiranja. Budući da računalo prepoznaje samo naredbe iska- zane u binarnom obliku, pojavili su se programi prevoditelji (engl. assembler), koji su programske jezike druge generacije prevodili u izvršne programe iskazane u strojnom jeziku. Primjerice, binarni niz 10001011 (strojni jezik) odgovara ključnoj riječi ADD u programu prevoditelju, što označava operaciju zbrajanja. Računala su se počela sve više koristiti i za sve raznolikije svrhe te su programski jezici druge generacije postali nedo- 50 NIKOLA VLAHOVIĆ voljni za rastuće potrebe. Pojavila se potreba razvoja programskih jezika koji će imati semantiku i sintaksu razumljiviju korisnicima. Razvijaju se jezici treće generacije niže razine: FORTRAN, COBOL, ALGOL, PL/1, BASIC. Jezici treće generacije više razine su C, C++ i Ada. Osnovni nedostatak jezika treće generacije (ali i prve i druge generacije) su stroga pravi- la u pisanju programa (proceduralnost), što predstavlja prepreku njihove široke upotre- be. Primjer programskog koda u jeziku treće generacije PASCAL u kojem se iterativno izračunava vrijednost varijable a, dan je u nastavku: PROGRAM ISPIS; VAR n,a: INTEGER; BEGIN n=1; a=5; WHILE n 5000 AND Količina > 200; Peta generacija programskih jezika uvjetno se naziva novom generacijom, jer se radi o ideji programiranja bez programiranja gdje bi se dijelovi aplikacije ili čak cijela aplika- cija razvijala pomoću generatora aplikacija. Korisnik komunicira s generatorom aplikacije pomoću grafičkog korisničkog sučelja gdje kombinacijom simbola formulira zahtjeve. Generator aplikacije prepoznaje zahtje- 52 NIKOLA VLAHOVIĆ ve i generira programski kod koji zatim pretvara u strojni kod. Iako se formalno aplika- cija ne programira, sam generator aplikacije je rezultat programiranja u programskom jeziku koji pripada ranijim generacijama programskih jezika. Moguće je zaključiti da je u pozadini razvijanja svake aplikacije ipak računalni program. Primjeri generatora apli- kacija su soft veri za modeliranje poslovnih procesa koji na temelju shematskih prikaza i dodatnih podataka generiraju aplikacije za provođenje opisanih poslovnih procesa, poput soft verskih alata Bizagi ili Bonita. 2.3.2. Programske paradigme Suvremeni programski jezici i alati za programiranje temelje se na nekoliko različitih programskih paradigmi. Programska paradigma predstavlja način organizacije programskog koda i uprav- ljanja izvršavanjem programa (Ravichandran, 2001.). Dvije najvažnije programske pa- radigme koje se koriste u izradi programa su proceduralno programiranje i objektno orijentirano programiranje. Proceduralno programiranje je programska paradigma koja opisuje korake progra- ma kao pojedinačne izraze koji mijenjaju stanje programa (slično kao u govornom jeziku kada koristimo zapovjedni način ili imperativ). Objektno orijentirano programiranje je programska paradigma koja opisuje program kroz pojedinačne elemente koji se nazivaju objektima. Objekti reagiraju na određe- ne događaje ili promjene unutar programa tako da pokreću svoje procedure i funkcije. Na primjer, objekt programa može biti dugme za podebljavanje fonta u Wordu koje će zasvijetliti ako pređemo mišem preko njega ili promijeniti oblikovanje fonta ako klik- nemo mišem na njega. Taj isti objekt će također pokrenuti proceduru izmjene teksta i podebljati tekst koji je odabran samo zato jer smo kliknuli mišem na odgovarajući meni. 2.4. Računalni softver Soft ver obuhvaća elemente koji omogućuju računalnom sustavu da izvršava svoje funkcije u skladu s projektiranim mogućnostima. Često se pojmovi računalnog programa i soft vera koriste kao istoznačnice. Međutim, računalni programi samo su jedna komponenta soft vera. U nastavku ćemo pojasniti što se podrazumijeva pod pojmom soft vera, objasnit ćemo najvažnije vrste soft vera koje postoje kao i neke od ekonomskih aspekata koje treba ima- ti u vidu prilikom korištenja soft vera u poslovanju. RAČUNALNI SOFTVER 53 2.4.1. Što je softver? Pojam soft vera (engl. software – mekano dobro ili roba) najčešće se tumači kao nemate- rijalna, tj. „meka“ komponenta računala. (Bosilj Vukšić i Pejić Bach, 2012.) Soft ver se odnosi na sve one elemente računalnog sustava koji nisu fizičke komponente, a presudne su za funkcioniranje svih tih pojedinačnih komponenti i cjelovitog računal- nog sustava. Pojam soft ver obuhvaća računalne programe, podatke koje obrađuju ti računalni programi, a i svu programsku dokumentaciju gdje su sadržani opisi programa i upu- te za korištenje programa. Sve ove komponente opisali smo u prethodnim odjeljcima ovoga poglavlja. Tijekom rada računala, u memoriji računala nalaze se pohranjeni svi elementi koje na- zivamo soft verom: digitalni podaci koji se trenutno obrađuju, računalni programi koji sadrže instrukcije kojima se ti podaci mijenjaju, a koji uključuju i redoslijed izvršavanja instrukcija, što predstavlja znanje o načinu rješavanja problema i postizanja željenih učinaka računalne obrade. Softver na određeni način uspostavlja komunikaciju između korisnika računalnog sustava i hardvera. Zbog toga su neki softveri prilagođeni zadacima koji usklađuju rad hardvera (si- stemski softver), a neki su prilagođen korisnicima i njihovim potrebama (aplikativni softver). 2.4.2. Vrste softvera Osnovna podjela soft vera razvrstava soft ver u dvije skupine: sistemski (ili sustavski) soft ver i aplikativni soft ver. Sistemski softver Sistemski soft ver obuhvaća skup programa koji služe za koordinaciju aktivnosti i funkcija hardvera kao i različitih programa koji su prisutni unutar računalnog su- stava (Stairs et al., 2012.). Kontrola rada računalnog hardvera jedna je od najvažnijih funkcija sistemskog soft vera. Ona omogućuje pouzdano funkcioniranje samog računalnog sustava te ostvaruje uvjete za postavljanje (instalaciju), pokretanje i korištenje aplikativnog soft vera. Najvažniji oblici sistemskog soft vera su operativni (operacijski) sustavi i pomoćni pro- grami (engl. utility programs). Operativni sustav je skupina računalnih programa koji direktno upravljaju radom računalnog hardvera i služe kao poveznica ili sučelje za aplikativne programe. Ope- rativni sustav može upravljati jednim računalom ili skupinom računala te omogućiti ili uskratiti pristup pojedinom korisniku ili korisnicima. 54 NIKOLA VLAHOVIĆ Operativni sustav ima centralnu ulogu u radu računala. Prilikom uključivanja raču- nala, u memoriju računala se učitava dio operativnog sustava koji je potreban za rad, kao što su: izvođenje temeljnih funkcija hardvera (npr. prepoznavanje pritisaka tipki na tipkov- nici, kretanje pokazivača miša, pretraživanje podataka na tvrdom disku i sl.) prikaz korisničkog sučelja (npr. odabir mogućnosti na meniju programa, prikaz me- nija na ekranu ili ispis rezultata na pisaču i sl.) omogućivanje korištenja računalne mreže i upravljanje mrežnim prometom (npr. pretraživanje internetskih Web stranica) upravljanje sustavom mapa i datoteka (npr. pohranjivanje seminarskog rada na ra- čunalu u određenoj mapi). Trenutno najznačajniji operativni sustavi su Windows, Mac OS X, Linux i UNIX. Svi navedeni operativni sustavi nude različite verzije prilagođene različitim vrstama raču- nala. Također, na temelju Linux-a Google je razvio svoj operativni sustav pod nazivom Chrome OS. Android i iOS su najznačajniji operativni sustavi za mobilne uređaje. Pomoćni programi su sistemski programi koji služe za održavanje i otklanjanje po- grešaka u radu računalnog sustava. Tipični primjeri pomoćnih programa su programi za komprimiranje mapa i datoteka ili programi za zaštitu računala od računalnih vi- rusa. Iako dio pomoćnih programa dolazi u sklopu operativnog sustava, moguće ih je nabaviti i instalirati pojedinačno ovisno o potrebama. Aplikativni softver Aplikativni soft ver se sastoji od računalnih programa koji podržavaju i olakšavaju izvođenje određenih aktivnosti korisnika, koje su često povezane s poslovanjem (Bo- silj Vukšić i Pejić Bach, 2012.; Kroenke, 2014.). Svi aplikativni soft veri koriste isti princip rada. Aplikativni soft ver „komunicira“ sa sistemskim soft verom koji dalje prenosi upute hard- veru za izvođenje potrebnih zadataka kako bi se provela tražena aktivnost. Aktivnosti koje su podržane aplikativnim soft verom mogu biti opće namjene (npr. uređivanje teksta, izrada proračuna, izrada prezentacija ili uređivanje multimedija) ili specifične namjene (npr. vođenje računovodstvenih knjiga ili izdavanje gotovinskih ra- čuna). Aplikativni soft ver je ključan za ostvarivanje svih potencijala računalnog sustava. Iz tog razloga postoji velik broj različitih oblika aplikativnog soft vera koji pomaže za ostvari- vanje aktivnosti različitih skupina korisnika. Ovisno o sferi utjecaja rada aplikativnog soft vera u nekoj organizaciji, soft ver je moguće podijeliti na sljedeći način: RAČUNALNI SOFTVER 55 Osobni aplikativni soft ver - pruža podršku u radu pojedincima kako bi popra- vili osobnu efika
