PDF Osnove metodike glazbene kulture u dječjem vrtiću

OSNOVA METODIKE GLAZBENE KULTURE U DJEČJEM VRTIĆU  Metodika je samostalna znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti nastave pojedinog predmeta ili nastavnog područja  Methodos (grč.) - istraživanje pojava i pristupanje pojavama koje se istražuju  Metodike odgovaraju na 4 pitanja:...

OSNOVA METODIKE GLAZBENE KULTURE U DJEČJEM VRTIĆU  Metodika je samostalna znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti nastave pojedinog predmeta ili nastavnog područja  Methodos (grč.) - istraživanje pojava i pristupanje pojavama koje se istražuju  Metodike odgovaraju na 4 pitanja: o Kako? (Pokazati način kako nešto obraditi; kako ponuditi ili približiti djeci nastavne sadržaje) o Što? (Što raditi s djecom u vrtiću od glazbenih sadržaja) o Koliko? (Koliko različitih sadržaja i načina rada će se primijeniti u aktivnosti) o Zašto? (Zašto smo se odlučili za neki određeni sadržaj)  Broj pjesama ovisi o dobi djece: o Mlađa skupina – E1 do A1 (primjer: Bumbari se sastali) o Srednja skupina (4-5 god.) – D1 do H1 (raspon od 6 tonova, primjer: Blistaj, blistaj) o Starija skupina – C1 do C2  Kada se sluša onda je to skladba, a kada se pjeva onda je to pjesma  Cilj metodike: 1. Odgajatelji moraju naučiti kako djecu oplemeniti glazbom 2. Odgajatelji proučavaju i prate antropološka i psihološka obilježja svih skupina djece predškolske dobi OSNOVNA NAČELA METODIKE 1. PODUKA (Koliko treba podučavati djecu u ranom djetinjstvu? Onoliko koliko oni žele naučiti.)  U djetinjstvu se „uči“ igrajući se i zato optimalno učenje drugim riječima znači sloboda igre  Djeca razlikuju igru od podučavanja i nema potrebe da ih se tjera da nešto uče što ne žele 1 2. DJECA POJEDINAČNO I GRUPA  Odgajatelju sva djeca moraju biti jednako važna i svako od njih mora biti prihvaćeno  Biti prihvaćeno znači biti cijenjen bez obzira na sposobnosti, izgled, porijeklo i ponašanje  Individualna primjerenost zadataka je važna  Djeca koja su suočena sa očekivanjima koja su iznad ili ispod njihovog razvojnog stupnja vrlo brzo mogu izgubiti interes  Nikad ne znaš tko bi među njima mogao biti Mozart  Uz gore navedeno odgajatelji moraju razumjeti i dinamiku grupe (kako se djeca druže i reagiraju jedno na drugog unutar skupine)  Prednosti tog rada u odnosu na individualni su: o Više dječjeg znanja i iskustva o Više emocija o Više raznolikog ponašanja o Mogućnost učenja kooperacije i odgovornosti  Rad u grupi biti će uspješan ako prevladava suradnja a ne natjecanje  Svi nam moraju biti isti (sva djeca), svima moramo dati jednaku priliku 3. POHVALA I KAZNA  Svi mi radimo da bismo dobili pohvalu a ne da bi nas kaznili a temeljna nagrada toga je jačanje samopouzdanja  Za svaku njihovu izvedbu ih treba pohvaliti bez obzira da li je bilo dobro  Dijete ponekad kad želi biti u centru pažnje radije doživljava prijekore i u stanju je izazvati negativnu pažnju ako je to jedino što može dobiti  Kada bude znao da je puni iznos pažnje veći nego što mu treba mijenjat će svoje ponašanje da bi dobio što više pohvala a što manje prijekora  Ako dijete učini nešto loše treba ispravljati njegov postupak a ne njegov karakter 4. NEPOTREBNE RIJEČI KOJE NAJČEŠĆE KORISTI ODGAJATELJ  U radu s djecom u vrtiću treba izbjegavati suvišne riječi koje djeca ne razumiju ili kojima možemo izazvati suprotne učinke 2   Riječi koje treba izbjegavati: o UČENJE – cilj nije naučiti pjesmu nego je pjevati što više puta kako bi djeca bila što duže okružena glazbom o TRI, ČETIRI, SAD – djeca ne znaju i ne trebaju znati u kojoj mjeri pjevaju, bolje je reći: I… ili SAD…ili dići ruku (sa time određujemo tempo). Ne stalno početi sa: I… (da ne postane poštapalica) o HOĆETE LI? MOŽE? – ako postavljamo takvo pitanje možemo očekivati negativan odgovor zbog čega dolazi do prekida aktivnosti o TKO HOĆE; SVIĐA LI VAM SE? – mogu izazvati temperamentnu diskusiju a time otežavati daljnji rad o IDEMO NA DESNU STRANU – djeca će ionako krenuti na istu stranu kao i mi, ne treba forsirati strane lijeva ili desna o POKUŠAJTE; PROBAJTE – pokušaj uvijek rezultira samo pokušajem a ne ČINOM o NE MOGU – obeshrabrujuće riječi, a taj izraz odgajatelji koriste ako se žale djeci da nešto ne mogu napraviti  Negativne izjave djeci bolje je zamijeniti pozitivnim pravilima o Nemojte zaboraviti svoje rukavice – umjesto toga: Nosite svoje rukavice o Ne gutajte velike zalogaje- Jedite male zalogaje o Nemojte gušiti zamorca- Nježno držite zamorca o Ne vičite!- Govorimo tiše o Izbjegavati pojmove: ritam, mjera, aplikacija, intonacija, brzina o Možemo reći: plješći onako kako pjevaš o Stanite! Nisam si dala intonaciju! – ne samo da treba izbjegavati zaustavljanje glazbe, nego nema potrebe davati intonaciju ako su djeca već počela pjevati sama GLAZBENE AKTIVNOSTI U VRTIĆU  Trajanje minimalno 15 minuta  Pod glazbene aktivnosti ne razmatramo slobodnu igru djeteta nego vođeni sadržaj, vođenu igru u kojoj odgajatelj nudi mnogo načina kao sredstvo ostvarivanja cilja (realizacija teme aktivnosti)  Putem aktivnosti dijete se izgrađuje i ostvaruje 3   Psiholozi savjetuju suradnički a ne natjecateljski način rada  Važno je da aktivnosti budu djeci zabavne tako da djeca nauče uživati a da im nije neugodno sudjelovati  Treba izbjegavati igre u kojima ima pobjednika i gubitnika  Djeca koja često gube sumnjaju u vlastitu sposobnost  O odgajateljevoj sposobnosti najviše ovisi dječja pažnja  Svaka aktivnost mora biti puna raznolikosti i promjena (kreativnost)  Cilj i zadaci glazbenih aktivnosti nisu vježbanje izgovora i usvajanje matematičkih pojmova, nego je cilj doživljaj glazbe i razvoj senzibiliteta za ritam metar, melodiju, glazbeni oblik, uglavnom razvoj glazbenog sluha VRSTE GLAZBENIH AKTIVNOSTI U VRTIĆU 1. Igre s pjevanjem (ne treba metodički postupak, pravila igara su u udžbenicima) 2. Obrada pjesme i ponavljanje pjesme Jednak način rada, 3. Obrada brojalice i ponavljanje brojalice najčešći 4. Aktivno slušanje glazbe oblik rada 5. Sviranje na udaraljkama posebno poglavlje, 6. Poticanje dječjeg stvaralaštva radi se na poseban način  Vrijeme trajanja aktivnosti o 5 minuta motivacija ( priča može i uz neku glazbu u pozadini i uz plakat ili nešto vizualno) ni više ni manje o 5 minuta obrada pjesme o 5 minuta završna igra NAČIN RADA U GLAZBENIM AKTIVNOSTIMA  3 osnovna načina rada koja odgajatelj koristi: 1. Pokret - koji je neodvojiv od glazbe 2. Aplikacije - slike, lutke, kostimi, itd. (ako im se jako sviđa može se opet ponoviti) 3. Udaraljke - instrumenti koje sviraju djeca o Ova tri načina koriste se u 2. i 3. aktivnosti (pjesme i brojalice (vrste glazbenih aktivnosti u vrtiću)) o Kod slušanja glazbe koristimo samo prva dva načina (aktivno slušanje) 4   Ostali načini rada 4. Dramatizacija o podjela uloga među djecom, ona u sebi može ali i ne mora sadržavati ostale načine rada o Može se primijeniti i prije nego djeca nauče pjesmu ili brojalicu, u tom se slučaju djeca kreću, pokreću aplikacije ili sviraju dok slušaju odgajatelja o Dok se u pjesmi ili brojalici pojavi više likova djecu raspoređujemo u dvije ili više skupina ovisno o radnji o Kod slušanja glazbe također se može provesti dramatizacija pogotovo ako skladba ima više tempa, u tom slučaju odgajatelj daje znak djeci koja glume kojim redom dolaze plesati ili pokretati aplikaciju o Aplikacije se podijele kod drugog ili trećeg slušanja, znakovi se daju bez riječi kako se ne bi ometalo slušanje o Najvažnije je uvidjeti da u dramatizaciji djeca ne uče uloge nego se spontano igraju na način koji koriste često izvan vrtića 5. Skladba uklopljena u priču - kod tog načina rada nema potrebe uklapati i ostale načine jer dobra priča samim svojim sadržajem zahtjeva da se pjesma ili skladba ponove što više puta (pjesmu pjeva odgajatelj a onda se pridružuju djeca i ako ju znaju pjevaju odmah svi skupa) PJESMA BROJALICA SLUŠANJE GLAZBE POKRET DA DA DA APLIKACIJE DA DA DA UDARALJKE DA (završni dio) DA (zbog metra) NE METODIČKI POSTUPCI  Pod time podrazumijeva način na koji odgajatelj ponavlja pjesmu/ brojalice/ slušanje glazbe u sklopu aktivnosti od početka do kraja  Razlika između aktivnosti i metodičkih postupaka u glazbenoj kulturi je u tome što je metodički postupak dio aktivnosti- on počinje kada počinje pjevanje pjesme, govorenje brojalice ili slušanje glazbe  Sve sadržaje aktivnosti treba približiti djeci kao nešto spontano jer djeca u vrtiću nisu zrela za podučavanje 5   Zadatak odgojitelja – treba prethodno vrlo pažljivo osmisliti mnoštvo ideja, odnosno smisliti takav metodički postupak kojim će se aktivnosti ponoviti što više puta a da djeca ne dobiju dojam da je to učenje  Jesmo li uspjeli vidi se po tome jesu li djeca sretna u igri ili osjećaju umor i dosadu  Aktivnost je najbolje odmah započeti pokretom, sviranjem ili uz aplikaciju obrade određenog sadržaja  Metodički postupak slijedi nakon prvog ili drugog našeg pjevanja jer dječja zainteresiranost prestaje već nakon trećeg ili četvrtog ponavljanja pjesme  Najbolji metodički postupci su oni u kojima se djeca izmjenjuju i čekaju da dođu na red i time se produžava dječja pažnja a sadržaj se ponavlja više puta. PRIPREMA ODGAJATELJA ZA AKTIVNOST 1) Biranje teme (po sluhu) - trebamo odabrati kvalitetnu i umjetnički vrijednu brojalicu i treba uzeti u obzir dob djece i opseg skupine 2) Analiza - Dobro proučiti notni i tekstualni zapis pjesme – trebamo ju razumjeti da bi znali interpretirati (ugođaj i tekst) - Notni zapis: tonalitet, mjera, itd. 3) Uvježbavanje metra - hodanje u metru 4) Uvježbavanje ritma 5) Uvježbavanje sviranja 6) Uvježbavanje pjevanja (solmizacija i intonacija) 7) Uvježbavanje intonacije i početka pjesme (uzmah/zapjev – moramo biti sigurni) 8) Uvježbavanje bržeg tempa u skladbi 9) Planiranje metodičkih postupaka- treba uvježbati sve detalje koji će se pojaviti u aktivnostima, pripremiti rekvizite i uvježbati radnje koje se spominju u pravilima kod igara s pjevanjem PJESMA  Ovo poglavlje odgovara na metodička pitanja ŠTO i ZAŠTO  Osim što dijete ima veću potrebu za sadržajima koji imaju melodiju i odgajatelji bi trebali većinu aktivnosti obogatiti sadržajima koji naglašavaju melodiju s ciljem poticanja razvoja glazbenih sposobnosti djece  Dakako da i ritmičke igre imaju svoju vrijednost naročito kao poticaj razvoja psihomotornih sposobnosti ali pjesma je sinteza svih glazbenih elemenata 6   Djeca u vrtiću pjevaju pjesme po sluhu oponašajući odgajatelja  S djecom u vrtiću pjevamo uglavnom pjesme na hrvatskom jeziku ali se sa skupinama djece koja uče strani jezik može pjevati i na stranim jezicima  Također se pjevaju pjesme sa hrvatskim narječjima  Za rad s djecom biramo pjesme koje su im prilagođene opsegom, tekstom i stilom bez obzira jesu li to umjetničke pjesme (komponirane) ili su narodne (folklorne ili tradicijske)  Narodne su uglavnom stvorila djeca i nazivaju se dječje pjesme, one gotovo uvijek proizlaze iz igre i ostaju vezane uz igru  Pjesme koje su stvorili odrasli kompozitori da bi ih djeca pjevala i uglavnom se zna ime autora zovu se pjesme za djecu  Pjesme koje djeca pjevaju dijele se još na: o Mlađu o Srednju o Stariju skupinu  Glavna razlika između tih triju skupina pjesama je opseg  Opseg za mlađu skupinu (3, 4): E1 do A1 (visibaba, bumbari se sastali)  Opseg pjesama za srednju skupinu (4,5): D1 do A/H1  Opseg pjesama za stariju skupinu: C1 do C2/E2  Jako je važno da sa djecom nikako ne pjevamo tonove koji su niži od C1, znači da ne pjevamo u maloj oktavi STRUKTURA OBRADE PJESME PO SLUHU (15 min.) 1. Motivacija (priča)- povezana s pjesmom 2. Interpretacija pjesme; „čitanje teksta“ (2-3 puta); uvježbavanje pjesme (metoda lovca) 3. Završna igra povezana s pjesmom, ili ako su se zasitili pjesme onda neka brojalica nepovezana s pjesmom (toplo- hladno (npr. traženje maka iz pjesme ili traženje uz pjesmu (glasno-tiho pjevanje) ili neka druga igra)  Ako uočimo dječji interes dok pjevamo 1. put pjesmu ponovimo ju još 1 ili 2 puta  Kod čitanja teksta s djecom svaki put dodamo još jedan pokret/ metodički postupak  Aplikacije – ili nacrtamo (oblak, sunce) ili isprintano (prikaz prilagođen djeci) ili od kolaža, ne smijemo kombinirati 7  SLUŠANJE GLAZBE  Slušanje glazbe je možda najčešća aktivnost ljudi koju provode u svoje slobodno vrijeme  Ako se želi zainteresirati djecu da obrate pažnju na određenu skladbu javljanje glazbe bi se uvijek trebao smjenjivati u razdobljima tišine  2 vrste slušanja: 1. PASIVNO o Slušanje glazbe kao kulise bez svjesno upravljane pažnje o Ono nije manje važno od aktivnog slušanja pa u vrtiću trebamo odabrati kvalitetnu glazbu o Pasivnim slušanjem glazbe odgajamo ukus djece o Treba izbjegavati da djeca neprekidno slušaju glazbu jer neće imati prilike za spontano pjevanje o Ako se odlučimo djeci približiti glazbena djela (koncerte, sonate, simfonije) onda prve i zadnje stavke koji su bržeg tempa imitiramo kod jutarnjeg sakupljanja a jedan polagani stavak puštamo prije spavanja o Ako pasivno slušanje koristimo u motivacijskoj priči skladba mora biti povezana s pričom i bez teksta o Pasivno slušanje glazbe je slušanje glazbe koje je kulisa uz priču, zatim kazalište lutaka o Koristi se i kao kulisa u tjelesnoj, zdravstvenoj i scenskoj kulturi o Ne treba stalno klasična glazba, mogu biti kvalitetne dječje pjesme, glazba mora imati umjetničku vrijednost 2. AKTIVNO o Da bi djeca mogla koncentrirano i aktivno slušati neku skladbu one ne smije biti preduga o Zato djeca slušaju minijature (do 3 minute) koje moraju biti kvalitetne a svejedno je jesu li vokalne, instrumentalne ili vokalno instrumentalne o Prednost možemo dati življoj ili plesnoj glazbi ali ne treba isključiti niti ostale skladbe o Dok se sluša glazba djeca se mogu kretati, možemo im pokazivati aplikacije, mogu se likovno izražavati ali ne koristimo udaraljke o Već kod prvog slušanja djeca mogu ćuti karakter, tempo i izvođače. 8 Upute koje dajemo djecu prije slušanja  „Pusti neka te glazba nosi“  „Čut ćete prekrasnu glazbu uz koju se može plesati ako to želite“  „ Neka glazba uđe u vaše ručice, prstiće, nožice,…“ (mlađa skupina)  „ Glazba svakome priča drugu priču, neka svatko pleše sam“  „ Možete plesati onako kako vam glazba priča priču“  „Sada ćemo slušati nešto što sam ja voljela dok sam bila mala“  Glazba se ne smije prekidati, a ako se baš mora prethodno se mora utišavati.  Odgajatelju je pouzdan znak da je dijete ostvarilo potpuno estetsko glazbeni doživljaj kada zatraži slušanje poznate skladbe još jednom STRUKTURA AKTIVNOSTI SLUŠANJA GLAZBE 1. Motivacijska priča - mora biti povezana sa skladbom (bitni osjećaji i emocije- sve mora biti povezano) 2. Slušanje - nakon priče pustimo skladbu i onda razgovor nakon prvog slušanja (osjećaji, kakva je skladba i sl., ne pitamo da li im se sviđa) i pitati koje instrumente su čuli, drugo slušanje ne mora biti do kraja ( minuta i pol i onda diskretno slušanje) i onda treće slušanje može biti uz pokrete, četvrto slušanje uz kostime i mi s njima plešemo ( ili to može biti završna igra ali ne preglasna igra- uz slušanje skladbe) 3. Završni dio - može biti i bojanje (npr. bojanje šećerne vile) ili neka tiša igra uz pasivno slušanje  Sve im mora biti zabavno i biti kao igra, mi se moramo „igrati“ sa njima i zabavljati BROJALICE  Brojalica je vrsta ritmičkog govora koju stvaraju uglavnom sama djeca i služi im za razbrojavanje prije neke druge igre, npr. lovice, skrivača, igre s pjevanjem, itd.  Ubrajamo je u vrstu glazbe jer ima svoj ritam, glazbeni oblik i sve druge elemente osim melodije i harmonije  Specifičnost brojalice je posljednji slog koji djeci određuje tko će biti izabran pa djeca obično taj slog jače naglase 9   Ponekad i ubrzavaju izgovarajući brojalicu kako napetost raste prema kraju jer posljednja riječ u brojalici ima odlučujuću „čarobnu moć“  Najomiljenije dječje brojalice sastavljene su od čarobnih, tj. od besmislenih riječi koje su obično čovjeku nerazumljive  Srodne brojalicama su rugalice, sliče su po obliku i sliče su po vrsti ritmičkog govora kao brojalice i vrijedan su ostatak tradicije  Brojalicu u vrtiću određujemo uz mjeru metar, a ne ritam, jer se djeca prirodno razbrojavaju u metru  Metar možemo izvoditi na više načina, npr. plješćući rukama, pucketanjem prstima i kretanjem u raznim smjerovima  Na kraju aktivnosti obrade brojalice obično upotrijebimo brojalicu za ono zbog čega postoji – za izbrojavanja  Kod toga trebamo paziti da mi oponašamo djecu jer dijete koje razbrojava ostale dotakne po prsima (NE PO GLAVI)  Vrste brojalica  Sa smislom  Bez smisla (ne razumijemo tekst)  4 vrsta brojalica koje mogu spadati pod brojalice sa smislom i bez smisla su: 1. Brojalica na određenoj visini tona (G1) 2. Brojalica na neodređenoj visini tona (na različitim tonovima/visinama) 3. Pjevne brojalice 4. Brojalice u mješovitoj mjeri STRUKTURA BROJALICE 1. Motivacijska priča - povezana sa tekstom u brojalici 2. Interpretacija brojalice - čitamo u ritmu/metru, možemo kada 3. put izgovaramo/ recitiramo / pjevamo brojalicu i odmah pokazivati da ih brojimo. Ako je kratka ponavljamo ju bez stanke. Treće izvođenje brojalice može biti i uz pljeskanje. 4 put izvođenje uz hodanje u metru, 5 put izvođenje uz hodanje u metru ali u drugu stranu/ drugi smjer. 3. Završni dio - za igru koristimo tu brojalicu (na G1 visini izgovaramo brojalicu) 10  ANALIZA PJESME Združena slova (619) - predškolska skupina djece - u G duru (DO je na g, počinje sa SO) 2 -4 mjera - ritamski slogovi: TA- TE - paziti na znakove ponavljanja - parlato- solmizacija i ritamski slogovi - tekst čitati sporije i jasno izgovarati, sa emocijama i pokazivati (za mlađu skupinu još sporije čitati) 11