Geoekologija - 138 Pitanja (PDF)

**[GEOEKOLOGIJA]** 1. Ekologija je znanost o međuovisnostima i međusobnim utjecajima živih organizama i njihovog živog i neživog okoliša. 2. Ekologija jedinke (autekologija), ekologija vrste (demekologija), ekologija skupine organizama (sinekologija), ekologija krajolika (geoekologija), glob...

**[GEOEKOLOGIJA]** 1. Ekologija je znanost o međuovisnostima i međusobnim utjecajima živih organizama i njihovog živog i neživog okoliša. 2. Ekologija jedinke (autekologija), ekologija vrste (demekologija), ekologija skupine organizama (sinekologija), ekologija krajolika (geoekologija), globalna ekologija 3. 1939\. godine njemački geograf Carl Troll uveo je pojam ***Landschaftsökologie*** odnosno ***ekologija krajolika***, a 1970. godine predlaže pojam **geoökologie** ili **geoekologija** koji je u svijetu djelomično prihvaćen. 4. Geoekologija je primijenjena znanost o krajoliku (kao okolišu života i rada čovjeka i drugih organizama) čiji je cilj njegovo istraživanje i definiranje ekološki optimalne organizacije korištenja i zaštite. 5. Okoliš je prirodno okruženje organizama, njihovih zajednica i čovjeka koje omogućuje njihovo postojanje i razvoj (atmosfera, voda, tlo, Zemljina kora, energija) te materijalna dobra i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek. 6. Krajolik je prostorna jedinica koja se u odnosu na susjedne jedinice ističe posebnim svojstvima i izgledom u kojem prevladava jedan element prirodne osnove i/ili antropogenog djelovanja koji joj određuje izgled i značenje. 7. **Krajolik s ljudskog stajališta** (antropocentrični pristup) -- prostrano mozaično područje sastavljeno od prirodnih ekotopa i antropogenih elemenata. **Krajolik sa stajališta drugih organizama** -- krajolik je određen ograničenim opsegom kretanja i potrebama organizama. 8. Najmanja jedinica krajolika je geografski i planski relevantna prostorna jedinica koju tvori neki ekosustav. 9. Ekosustav je osnovna organizacijska jedinica prirode u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš prostorno i vremenski sjedinjeni protokom energije i kruženjem tvari. 10. Ekološki minimum je najmanji intenzitet nekog čimbenika koji mora postojati da bi neki organizam opstao. 11. Ekološki maksimum je najveći intenzitet nekog čimbenika koji mora postojati da bi neki organizam opstao. 12. Ekološki optimum je najpovoljnija vrijednost čimbenika za opstanak nekog organizma, a svako udaljavanje od te vrijednosti znači pogoršavanje životnih uvjeta. 13. Ekološka valencija je raspon između ekološkog maksimuma i minimuma unutar kojeg je moguć život određenog organizma. 14. Ograničavajući čimbenici su oni čimbenici koji se udaljavaju od ekološkog optimuma ili prelaze granice ekološke valencije. 15. Abiotički čimbenici su čimbenici fizičke i kemijske naravi, a najznačajniji su temperatura tla/zraka/vode, voda i vlažnost te svjetlost. 16. Tjelesni produžeci (uške, rep) u hladnijim krajevima kraći su nego u toplijim krajevima zbog štednje tjelesne topline. 17. Prilagođavanje biljke na različite količine svjetlosti tijekom godine. 18. Fenofaze su faze u razvoju biljke tijekom kojih su joj potrebne različite količine svjetlosti. 19. Biotički čimbenici su odnosi među jedinkama koji utječu na razvoj, strukturu i brojnost populacija. 20. Osnovi interspecijski odnosi su komenzalizam, amenzalizam, predatorstvo, parazitizam, simbioza i kompeticija. 21. Komenzalizam je oblik zajedničkog života dviju vrsta organizama od kojih jedna ima značajnu korist iz zajedničkog života. (npr. čovjek i štakor/golub) 22. Amenzalizam je oblik zajedničkog života dviju populacija u kojem jedna populacija onemogućuje razvoj druge populacije. (npr. viša i niža stabla u šumi) 23. Predatorstvo je oblik zajedničkog života u kojem jedinke iz jedne populacije ubijaju jedinke iz druge populacije i njima se hrane. Taj odnos funkcionira ne principu grabežljivac -- žrtva. (npr. lav i gazela) 24. Kompeticija je oblik zajedničkog života dviju populacija koje djeluju jedna na drugu pasivnom i aktivnom konkurencijom. Do konkurencije najčešće dolazi zbog sličnih životnih i prehrambenih navika. Ako taj odnos traje dulje, najčešće dolazi do istiskivanja jedne populacije. (npr. vukovi i lisice) 25. Parazitizam je odnos u prirodi gdje jedan organizam živi na račun drugoga i od njega uzima hranu te ga iscrpljuje, a može dovesti i do smrti drugog organizma. (npr. krpelj i čovjek) 26. Simbioza je oblik zajedničkog života dviju jedinki u kojem obje jedinke imaju koristi od zajedničkog života. (npr. rak samac i moruzgva) 27. Ekosustav se sastoji od staništa ili biotopa i životne zajednice ili biocenoze. 28. Prema mediju ekosustavi mogu biti kopneni i vodeni. 29. Prema postanku ekosustavi mogu biti primarni ili prirodni i sekundarni ili antropogeni. U sekundarne ekosustave spadaju poljoprivredni ekosustavi, urbani ekosustavi, umjetni vodeni ekosustavi i šumske kulture. 30. Antropogeni utjecaj na ekosustave ogleda se kroz povećanje raznolikosti staništa i bioraznolikosti, uništavanje primarnih ekosustava i ugrožavanje sekundarnih ekosustava. 31. Ekoton je prijelazni diskontinuirani pojas koji odvaja jezgre različitih ekosustava, a u njima dolazi do nagle promjene iznosa i opsega prijenosa tvari i energije u odnosu na jezgre ekosustava. 32. Rubni efekti su odnosi u graničnom području ekosustava, a o njima ovisi veličina ekotona. 33. Ekotonalne zajednice su zajednice zajedničke obama ekosustavima koji se preklapaju u ekotonu koji ih razdvaja. 34. Ekoklina je prijelazna zona u fizičkom smislu koja označava varijaciju abiotičkih svojstava okoliša. (npr. termoklina, haloklina) 35. Prema izvorima i količini energije ekosustavi se dijele na prirodne ekosustave s malim iskorištavanjem Sunčeve energije, prirodne ekosustave s velikim iskorištavanjem Sunčeve energije, ekosustave u kojima čovjek iskorištava Sunčevu energiju te urbano-industrijske ekosustave. 36. Prirodni ekosustavi s malim iskorištavanjem Sunčeve energije su duboka jezera, otvoreni oceani, šume na velikim visinama, podzemna jezera, krajnji polarni krajevi. Oni jako ovise o tvarima i energiji izvana. Takvi ekosustavi proizvode vrlo malu količinu organske tvari budući da prevladavaju samo potrošači i razgrađivači te je hranidbeni lanac nepotpun. 37. Prirodni ekosustavi s velikim iskorištavanjem Sunčeve energije su savane, tropske kišne šume, priobalna mora, naplavna ušća velikih rijeka... To su ekosustavi s velikom proizvodnjom organskih tvari koju troše sami ili ju prenose u prvi neproduktivni ekosustav. Odlikuje ih velika bioraznolikost i složenost hranidbenog lanca. 38. Ekosustavi u kojima čovjek iskorištava Sunčevu energiju su obradive površine kopna za proizvodnju hrane. Proizvodnja organskih tvari usmjerena je na zadovoljavanje vlastitih/ljudskih potreba. Hranidbeni lanci su maksimalno smanjeni, a čovjek nastoji kontrolirati proizvodnju i potrošnju kroz niz agrikulturnih mjera zbog kojih su ekosustavi visokoproduktivni, ali istodobno ekološki nestabilni. Čovjek je reducirao različite vrste organizama i počeo favorizirati samo za njega korisne organizme. 39. Urbano-industrijski ekosustavi su gradovi i industrijski kompleksi. Ti su umjetni ekosustavi direktna ljudska tvorevina koja se odlikuje velikim protokom energije, a mogu opstati jedino uz stalno unošenje velikih količina energije izvana. 40. Glavni problemi ljudskih ekosustava su smanjenje bioraznolikosti i izumiranje vrsta, štetno djelovanje genetski modificirane hrane, pojava novih bolesti te nekontrolirano širenje pojedinih biljnih i životinjskih vrsta/populacija. 41. Biotop je ekološki homogena prostorna jedinica određena biotičkim i abiotičkim čimbenicima. 42. Biotopi se međusobno razlikuju prema kombinacijama biocenoza kojima odgovaraju životni uvjeti u biotopu. 43. Organizmi sa širokom ekološkom nišom mogu se prilagoditi različitim staništima s različitim životnim uvjetima, imaju brojno potomstvo i jednu raznoliku hranu. Organizmi s uskom ekološkom nišom vrlo su osjetljivi na promjene životnih uvjeta i imaju specifične hranidbene navike. 44. Biocenoza je skupina jedinki različitih populacija koje žive u određenom biotopu i usko su vezani različitim međuodnosima, posebno onima u hranidbenom lancu. Biocenoza se dijeli na fitocenozu, zoocenozu, mikrobiocenozu i ostala carstva organizama (mikocenoza...). 45. Jedinka je pojedinačni organizam neke vrste koji živi u biotopu kojem mora biti prilagođen da bi preživio. 46. Vrsta je skupina genetski sličnih organizama koji su međusobno povezani načinom razmnožavanja i zajedničkom zalihom gena. 47. Populacija je skupina jedinki iste vrste koja istodobno u nekom ekosustavu naseljava određeni areal. 48. Sukcesija je postupna zamjena biocenoze u ekosustavu. Sukcesija može biti primarna i sekundarna. Primarna sukcesija odnosi se na naseljavanje dotad nenaseljene zone, a sekundarna sukcesija se odnosi na obnavljanje uništene biocenoze u nekom ekosustavu. 49. Pionirske vrste su vrste koje započinju naseljavanje određenog područja te proizvode prve organske tvari čime stvaraju uvjete za naseljavanje drugih vrsta, a one se s razvojem biocenoze postupno povlače. 50. Biom je skupina raznolikih ekosustava u jednom klimatskom i biogeografskom području. 51. Biogeografsko područje je područje kontinentalnih razmjera kojeg karakterizira posebna flora i fauna. 52. Areal je ukupno područje na kojem je rasprostranjena određena vrsta. 53. Kozmopolit je vrsta koja je široko rasprostranjena na Zemlji. 54. Endem je vrsta koja je prisutna samo u jednom užem području. Endemi u širem smislu ograničeni su na jedinstveno veće područje, a endemi u užem smislu ili stenoendemi su ograničeni na jedan lokalitet. 55. Relikt je vrsta koja je u geološkoj prošlosti bila široko rasprostranjena, a do danas se sačuvala samo u ograničenim arealima zbog promjene klimatskih uvjeta i drugih svojstava staništa. 56. Hranidbeni lanac je slijed različitih organizama u kojem se prenose energija u obliku hrane od proizvođača preko potrošača do razgrađivača. 57. Primarni potrošači su biljojedi, sekundarni potrošači su mesojedi i svejedi koji se hrane primarnim potrošačima, a tercijarni potrošači su grabežljivci koji se hrane sekundarnim potrošačima, strvinari koji se hrane uginulim organizmima te paraziti koji uzimaju gotovu hranu od domaćina, a mogu biti biljni i životinjski. 58. U hranidbenom lancu organizmi su raspoređeni u serijama prema tjelesnoj težini i dimenzijama. Na početku lanca su najmanje biljke, a na kraju su najveći mesožderi. 59. Ekosfera je nedjeljiv, kompleksan, međuovisan, prostorno-vremenski povezan i dinamičan visokorazvijeni sustav kojeg čine svi ekosustavi. 60. Atmosfera, hidrosfera s kriosferom, pedosfera, litosfera i biosfera. 61. Evaporacija je proces isparavanja vode iz tla i vodenih površina, a ovisi o Sunčevoj radijaciji, temperaturi i vlazi zraka, temperaturi podloge i brzini vjetra. 62. Transpiracija je proces isparavanja vode kroz biljku. 63. Evapotranspiracija je ukupno isparavanje vode iz vodenih površina, tla i biljaka. 64. Pedosfera je površinski rastresiti sloj koji pokriva litosferu, a sastavljena je od različitih tala. 65. Tlo je disperzni rastresiti sustav građen od heterogene mješavine organskih i anorganskih čestica različita podrijetla, sastava i veličine. 66. Humus je organska sastavnica tla koja nastaje razgradnjom biljnih i životinjskih ostataka i daje plodnost tlu. 67. Maksimalni kapacitet tla za vodu predstavljen je onom količinom vode koja ispuni sve pore u tlu. Kapilarni ili retencijski kapacitet tla za vodu odnosi se na ispunjenost samo kapilarnih pora što ovisi o poroznosti zla. Poljski kapacitet tla za vodu odnosi se na količinu vode u tlu nakon dugotrajnih padalina, a mjeri se 1-3 dana nakon prestanka padalina. 68. Voda u tlu može biti kemijski vezana voda, higroskopna voda, filmska voda, kapilarna voda, podzemna voda, gravitacijska voda, vodena para i led. 69. Kapilarna voda nalazi se u kapilarnim porama u tlu, u tekućem je stanju te je jako pokretljiva, iznad je vodnog lica temeljnice. Ima svojstvo kapilarnosti, tj. sposobnost da se u porama malog promjera diže ili spušta pod utjecajem sila površinske napetosti, neovisno o gravitaciji. 70. Vodni režim tla odnosi se na sve promjene u kretanju vode u tlu, a izražava se vodnom bilancom koja može biti pozitivna i negativna. Pozitivna vodna bilanca odnosi se na ulazak vode u tlo padalinama ili površinskim tokovima, a negativna vodna bilanca na izlazak vode iz tla transpiracijom, evaporacijom i otjecanjem. 71. Agrosfera je obrađena zemlja u sklopu pedosfere. Sadrži izmijenjene ekosustave kojima je primarni cilj maksimalna proizvodnja hrane za zadovoljavanje ljudskih potreba. 72. Biološka raznolikost je sveukupnost svih živućih organizama na Zemlji koji su sastavni dijelovi kopnenih, vodenih i drugih ekosustava i ekoloških kompleksa. Biološka raznolikost uključuje raznolikost unutar vrste, između vrsta te između ekosustava. 73. Održivi razvoj označava stupanj gospodarskog razvoja ili životnog standarda ljudi koji se može postići bez degradacije okoliša i ugrožavanja budućih naraštaja. 74. opterećenje okoliša = broj stanovnika × životni standard × tehnologije 75. Opterećenje okoliša je antropogeni unos stranih tvari i energije u okoliš koji ugrožavaju i oštećuju građevine te umanjuju atraktivnost turističkih i rekreativnih područja. 76. Onečišćenje okoliša odnosi se na unos stranih tvari i energije u okoliš što ne mora imati vidljive i dokazano štetne posljedice dok se zagađenje odnosi na unos stranih tvari i energije u okoliš s očiglednim i dokazano štetnim posljedicama po okoliš. 77. Komponente onečišćenja i zagađenja okoliša su izvor štetne tvari, štetna tvar, transportni medij i primatelj štetne tvari. 78. Prirodni izvori onečišćenja okoliša su vulkanske erupcije, olujom podignuti prašina i pijesak, požari, truljenje organskih ostataka te polen, spore, virusi i bakterije. 79. Antropogeni izvori onečišćenja okoliša su primarni polutanti ispušteni direktno iz izvora u štetnom obliku te sekundarni polutanti koji postaju štetni u atmosferi nakon kemijskih reakcija. 80. Na onečišćenje ozonskog omotača najviše utječu klorofluorougljikovodici, ugljikov tetraklorid i metil kloroform. 81. Ekotoksični metali su kadmij, živa, olovo... 82. Dioksini su danas najtoksičnije tvari koje nastaju nepotpunim izgaranjem kloriranih spojeva pri spaljivanju otpada. 83. Glavni staklenički plinovi su ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid te sintetski plinovi. 84. Efekt staklenika je popularni naziv za zatopljenje klime zbog poremećaja u ravnoteži između energije prikupljene iz kratkovalne Sunčeve radijacije i odaslane terestričkom radijacijom. 85. Na pedosferu čovjek utječe poljoprivredom, rudarstvom, urbanizacijom i industrijom. 86. Obavezni pokazatelji su fizikalno-kemijski pokazatelji (pH, alkalinitet, električna vodljivost), hranjive tvari (amonij, nitriti, nitrati...), režim kisika, mikrobiološki pokazatelji (bakterije), biološki pokazatelji (indeks saprobnosti, eutrofikacija, stupanj trofije), a pokazatelji koji se ispituju temeljem posebnih programa su metali, organski spojevi i radioaktivnost. 87. Temeljne djelatnosti Hrvatskih voda su zaštita od štetnog djelovanja vode, korištenje vode, navodnjavanje i zaštita voda od onečišćenja i zagađenja. 88. Zagađenje voda je svako fizičko, kemijsko i biološko mijenjanje kvalitete vode koje utječe na vodene ekosustave i mijenja mogućnosti njene uporabe. 89. Izvori zagađenja voda mogu biti točkasti i raspršeni izvori. Točkasti izvori su ispusti komunalnih voda naselja te industrijske i druge vode iz gospodarstva, a raspršeni izvori zagađenja su onečišćene padaline i izvori na površini Zemlje. 90. Kisele padaline obuhvaćaju sve padaline s pH između 4 i 5.5, a to su kiša, snijeg, magla i rosa. 91. Glavni uzrok kiselih padalina je emisija sumporovog dioksida i dušičnih oksida iz industrije i automobila. 92. Kisele padaline ubrzano otapaju hranjive tvari i minerale u tlu te uzrokuju porast koncentracije bakra, aluminija, kadmija i žive u tlu. 93. Dezertifikacija je degradacija tla u sušnim, polusušnim i umjereno vlažnim dijelovima svijeta izazvana antropogenim utjecajima i klimatskim varijacijama. 94. 1\. Dezertifikacija je promjena vrlo blagog i plodnog krajolika u krajolik s neplodnim tlom ili bez tla i vegetacije. 2\. Dezertifikacija je širenje pustinje na nepustinjska područja. 95. Dezertifikacijom najugroženija područja u svijetu su područja suhih klima (B) i klima s duljim sušnim periodima (Aw) te područja s oskudnom vegetacijom. 96. Osnovni uzroci dezertifikacije su antropogeni utjecaji i klimatske varijacije. 97. Osiguranje drva za kućanstva, osiguranje vode za piće i navodnjavanje, održiva poljoprivreda. 98. Pošumljavanje, sadnja zaštitnih pojaseva travnjaka i stabala, gradnja kamenih nasipa i ograda protiv pijeska, gradnja jaraka i kanala. 99. 1893\. godine Zakon o lovu (normirana zaštita ptica pjevica), 1900. Zakon o zaštiti pećina, 1928./1929. Financijski zakon (nacionalnim parkovima proglašeni Plitvička jezera, Bijele stijene i Štirovača, no bez produljenja statusa). 100. 1945\. Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, 1960./1974./1994. Zakon o zaštiti prirode, 2003./2005. Zakon o zaštiti prirode, 2008. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode. 101. Zaštićene prirodne vrijednosti u RH su zaštićena područja, zaštićene svojte i zaštićeni minerali, fosili i sigovine. 102. Zaštićena područja u RH su strogi rezervati, nacionalni parkovi, posebni rezervati, parkovi prirode, regionalni parkovi, spomenici prirode, značajni krajolici, park-šume, spomenici parkovne arhitekture. 103. Zaštićene svojte u RH su strogo zaštićene divlje svojte, zaštićene divlje svojte te zaštićene zavičajne i udomaćene svojte. 104. Strogi rezervat je područje kopna i/ili mora s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom. U strogim rezervatima zabranjene su gospodarske i druge djelatnosti. Strogi rezervat namijenjen je isključivo očuvanju izvorne prirode, praćenju stanja prirode, znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost te obrazovanju koje ne ugrožava normalno odvijanje prirodnih procesa. 105. Nacionalni park je prostrano pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti. Obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti. U nacionalnom parku zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih resursa. 106. Park prirode je prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne i nacionalne važnosti. Ima naglašene krajobrazne, odgojno-obrazovne, kulturno-povijesne i turističko-rekreacijske vrijednosti. U parku prirode dopuštene su gospodarske i druge djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. 107. Provođenje zaštite u zaštićenim područjima RH osigurava se prostornim planom područja posebnih obilježja, mjerama zaštite prirode i pravilnikom o unutarnjem redu. 108. Viši inspektori i inspektori zaštite prirode (sva posebno zaštićena područja u RH), glavni nadzornici i nadzornici te čuvari prirode (posebno zaštićena područja u RH kojima upravlja javna ustanova čiji su zaposlenici) 109. NATURA 2000 je osnovni program zaštite prirode u Europskoj uniji koji obuhvaća mrežu zaštićenih područja u zemljama članicama EU. 110. Direktiva o staništima i Direktiva o pticama. 111. Ekološka mreža je sustav najvrjednijih područja za ugrožene divlje svojte i stanišne tipove koja su međusobno povezana ekološkim koridorima čime je omogućena međusobna komunikacija i razmjena vrsta. 112. Ekološki koridor je ekološka sastavnica ili niz takvih sastavnica koje omogućuju kretanje populacijama živih organizama od jednog lokaliteta do drugog. 113. Ekološka mreža u Hrvatskoj obuhvaća područja koja su primjenom stručnih kriterija na temelju podataka (ne starijih od 50 godina) utvrđena kao područja važna za očuvanje ili uspostavljanje povoljnog stanja ugroženih i rijetkih stanišnih tipova i/ili divljih svojti na europskoj i nacionalnoj razini. 114. Krški proces ili okršavanje je otapanje topljivih stijena (vapnenaca i dolomita) djelovanjem vode, biljaka i kemijskih procesa u tlu čime nastaje krški reljef. \ [*H*~2~*O* + CO~2~ + CaCO~3~ ↔ *Ca*(HCO~3~)~2~]{.math.display}\ 115. Brzina okršavanja ovisi o čistoći i ispucanosti stijene, klimatskim prilikama te količini CO~2~ u vodi i tlu. 116. Doline u kršu mogu biti slijepe, suhe i kompozitne. Slijepe doline završavaju ponorom umjesto ušćem. Suhe doline oblikovane su fluvijalnom erozijom, no danas u njima više ne postoji riječni tok. Kompozitne doline karakterizira izmjena sutjeski, kanjona i dolinskih proširenja. 117. Fluviokrš nastaje kombiniranim djelovanjem krških, fluvijalnih, padinskih i drugih geomorfoloških procesa te je podložan mehaničkom trošenju kojim nastaje dolomitni pijesak. 118. Krajolik krša odlikuje se oštrim stjenovitim površinama i reljefnim oblicima, ponikvastim kršem te nepostojanjem stalnih površinskih tokova. 119. Krajolik fluviokrša odlikuje se blagim reljefnim oblicima zaobljena vrha i rjeđim stjenovitim površinama, nešto gušćom mrežom tekućica često sa slijepim dolinama i ponornicama te ponikvastim kršem. 120. Za hrvatski krš tipični su poljodjelski krajolik i krajolik suhozida. 121. S obzirom na pokrivenost površine tlom i vegetacijom razlikuju se goli, ogoljeni i pokriveni krš. Goli krš karakteriziraju stjenovite površine bez mnogo vegetacije, ogoljeni krš nekad je bio pokriven tlom i vegetacijom, no danas više nije. Pokriveni krš je pokriven tlom i vegetacijom. 122. Prema dubini do vodonepropusne podloge podzemne vode krš se diferencira na plitki i duboki. Duboki krš oblikovan je u debelim naslagama vapnenca, a podzemna voda je duboko. U plitkom kršu vodonepropusna podloga je blizu površine kao i razina podzemne vode. 123. Autohtoni sustav razvijen je u terenu građenom od karbonatnih stijena gdje voda potječe od padalina koje padnu na površinu i infiltriraju se u podzemlje. Alohtoni sustav prima vodu alogenim površinskim tokovima iz susjednih nekrških područja. 124. Ulazak vode u krški sustav može biti difuzan, koncentrirani i ulazak kondenzacijom. Difuzan ulazak podrazumijeva infiltraciju vode kroz precipitaciju padalinske vode mrežom pukotina. Koncentrirani ulazak podrazumijeva ulazak vode alogenim tokovima iz nekrškog područja. Kondenzacijom voda ulazi u krški sustav tako što se ukapljuje iz toplog vlažnog zraka koji struji u hladno podzemlje te isparavanjem iz tokova. 125. U kršu postoje podzemno i površinsko otjecanje vode. 126. Vodonosnik ili akvifer je stijenska formacija koja pohranjuje i daje ekonomski značajne količine vode. 127. Hidrografske zone u kršu su vadozna zona, epifreatička zona i freatička zona. 128. Vadozna zona je prozračna zona u kojoj se voda kreće djelovanjem gravitacije ponornicama ili procjeđivanjem. Sastoji se od zone tla, epikrške zone i perkolacijske zone. 129. Epifreatička zona je povremeno plavljena zona koja se nalazi između najviše i najniže razine podzemne vode. 130. Freatička zona je zona podzemne vode u kojoj voda ispunjava sve pore i pukotine, a teče u smjerovima najmanjeg otpora. Razina vode u ovoj zoni ovisi o visini točke istjecanja vode. 131. Epikrš je pojas u gornjem dijelu vadozne zone do oko 10 m dubine. Pukotine i šupljine na dodiru sa zonom tla često su ispunjene tlom i komadima stijena nastalih trošenjem matične stijene. Djeluje korozija čiji se intenzitet smanjuje s dubinom. U epikršu počinje okupljanje difuzno infiltrirane vode koja se procjeđuje iz gornjih slojeva pa nastaju manji koncentrirani tokovi koji se gravitacijski kreću u dublje slojeve vadozne zone. 132. Poroznost je hidrogeološko svojstvo stijene da može primiti i zadržati vodu, a određena je šupljinama među čvrstim sastojcima stijene. 133. Primarna poroznost nastala je u procesu postanka stijene. Obuhvaća pore među zrnima stijene koje nastaju otapanjem dijelova stijena, isušivanjem biljnih sastojaka ili zadržavanjem mjehurića biogenih plinova. 134. Sekundarna poroznost nastaje nakon završetka procesa postanka stijene djelovanjem endogenih i egzogenih sila i procesa pa se stijene lome i nastaje mreža pukotina različitog postanka. Sekundarna poroznost ima veće značenje za okršavanje. 135. Osnovna značenja krša su vodoopskrba, mineralne sirovine i skloništa, znanstvena istraživanja u kršu, ekološko značenje krša te turističko-rekreacijska funkcija krša. 136. Osnovni geomorfološki i ekološki problemi u kršu su urušavanje, problemi odvodnje i problemi onečišćenja i zagađenja. 137. Urušne ponikve i urušne spilje. 138. Antropogeni uzroci urušavanja su spiranje naslaga iz neispravnih cjevovoda, vibracije, snižavanje nivoa podzemne vode ispumpavanjem u rudnicima, nepravilno korištenje podzemnih voda.