Zdravstvena psihologija i ponašanje

Ponašanja koja povećavaju rizik od bolesti (pušenje, prejedanje).

Programi koji pomažu ljudima da prestanu pušiti.

Programi koji potiču ljude na redovitu tjelesnu aktivnost.

Fiziološka i psihološka reakcija organizma na stresore koji premašuju individualne resurse za suočavanje.

Faze stresa prema Hansu Selyeu uključuju alarm (priprema za odgovor), otpornost (prilagodba) i iscrpljenost (iscrpljeni resursi).

Kronični stres može izazvati bolesti srca, oslabiti imunološki sustav i dovesti do probavnih problema.

Pozitivan stres koji motivira, a distres je negativan stres koji narušava zdravlje.

Strategije za suočavanje sa stresom uključuju problem-usmjereno rješavanje i emocijsko reguliranje.

Psiholog procjenjuje i tretira psihološke čimbenike koji utječu na zdravlje pacijenata, educira timove i razvija strategije za poboljšanje zdravstvenog ponašanja.

Promjena ponašanja koja smanjuje rizik od bolesti i poboljšava zdravlje, npr. prestanak pušenja ili redovito vježbanje.

Obuhvaća aktivnosti pojedinca koje utječu na očuvanje ili narušavanje zdravlja, poput prehrane, fizičke aktivnosti, pušenja.

Stavovi, motivacija i emocije pojedinca utječu na zdravstvena ponašanja.

Podrška obitelji, prijatelja i kultura u kojoj pojedinac živi utječe na zdravstvena ponašanja.

Dostupnost zdravstvenih resursa i okolišni čimbenici utječu na zdravstvena ponašanja.

Usvajanjem zdravih navika, poput prestanka pušenja ili redovitog vježbanja, smanjuje se rizik od kroničnih bolesti.

Edukacija osvještava pojedinca o rizicima i potiče na pozitivne promjene u ponašanju.

Anksioznost se očituje kroz strah od ishoda bolesti, dok depresija uključuje osjećaj tuge i gubitka interesa za život.

Pozitivan stav prema oporavku, dobra komunikacija s liječnicima i podrška obitelji i prijatelja.

Empatija, dobre komunikacijske vještine i jasne informacije o bolesti i liječenju.

Ublažavanje boli i neugodnih simptoma, emocionalna podrška u razgovoru o strahovima i željama te poštovanje njihovih odluka o liječenju.

Strah od dijagnoze i liječenja, osjećaj gubitka kontrole i usamljenost.

Hospitalizacija može izazvati stres, tjeskobu i depresiju zbog promjene rutine, neizvjesnosti i udaljenosti od obitelji.

Pružanje jasnih informacija o liječenju, omogućavanje posjeta obitelji i aktivnosti koje odvlače pažnju.

Pokazujući empatiju, strpljenje i poštovanje prema potrebama pacijenta.

Model zdravlja koji stapa biološke (fiziološke), psihološke (emocije, ponašanje) i socijalne čimbenike (okolina, društvo) kao ključne za zdravlje i bolest.

Tvrdi da su duša i tijelo nerazdvojno povezani i da fizičko zdravlje ovisi i o mentalnom stanju.

Model koji fokus stavi na fizičke uzroke bolesti, npr. bakterije, viruse ili genetiku.

Razumijevanje utjecaja mentalnih stanja (npr. stres) na fizičko zdravlje (npr. visoki krvni tlak).

Stari grčki liječnik koji je uveo teoriju ravnoteže tjelesnih tekućina i istaknuo važnost prirodnih čimbenika i zdravih životnih navika

Rimski liječnik koji je proširio Hipokratove ideje i istaknuo da je važno poznavati pacijentovu povijest za liječenje.

Razdoblje u kojem je došlo do intenzivnog istraživanja ljudskog tijela (npr. Vesalius, otkrivanje krvotoka).

Filozof koji je postavio suvremenu dualističku teoriju koja odvaja tijelo i duh.

Komunikacija je ključna za smanjenje nesigurnosti i povećanje povjerenja pacijenta u liječenje. Jasna i iskrena komunikacija o postupcima, terapiji i prognozi pomaže pacijentu da se bolje pripremi i smiri.

Izolacija može izazvati osjećaj usamljenosti, tjeskobe i depresije kod pacijenata. Odvojenost od obitelji i nedostatak socijalnog kontakta pogoršavaju ove simptome.

Buka, neugodni mirisi i svjetlo, neobična rutina i prisustvo medicinske opreme mogu izazvati tjeskobu kod pacijenata. Nepoznata okolina i stresni događaji utječu na psihičko stanje.

Individualni fokus na pacijentove potrebe, uključivanje u donošenje odluka i organiziranje aktivnosti za opuštanje poboljšavaju iskustvo pacijenta u bolnici.

Somatopsihologija proučava interakciju između tjelesnih bolesti i mentalnih stanja. Bolesti mogu utjecati na mentalno zdravlje, a mentalno zdravlje na tijek bolesti.

Bolesti mogu izazvati anksioznost, depresiju, osjećaj bespomoćnosti i ograničenja u svakodnevnom životu. Tjelesni problemi utječu na mentalno stanje.

Rehabilitacija je proces vraćanja funkcionalnosti, poboljšanja kvalitete života i smanjenja ovisnosti o drugima nakon bolesti ili ozljede.

Psihološka podrška pomaže pacijentima da se nose s emocijama, motivira ih za terapiju i poboljšava pridržavanje liječenja.

Suradnja stručnjaka, poput liječnika, fizioterapeuta i psihologa, s ciljem postizanja cjelovitog oporavka pacijenta.

Nerijetko se pojavljuju strah od neuspjeha, osjećaj socijalne izoliranosti i financijske poteškoće.

Fizička aktivnost potiče proizvodnju endorfina, smanjuje stres i poboljšava raspoloženje, što doprinosi psihičkom zdravlju.

Postavljanje realnih ciljeva, edukacija o upravljanju simptomima i jačanje društvenih kontakata potiču povratak u svakodnevni život.

Osjećaji radosti i uzbuđenja, tjeskobe zbog zdravlja djeteta i promjene raspoloženja zbog hormonalnih promjena.

Stres tijekom trudnoće povećava rizik od komplikacija, poput preeklampsije, preranih porođaja i niže porođajne težine djeteta.

Smanjuje strah, povećava osjećaj kontrole i pomaže u boljem upravljanju boli tijekom porođaja.

Podrška obitelji pruža emocionalnu sigurnost i smanjuje osjećaj usamljenosti.

Biopsihosocijalni model zdravlja uključuje biološke, psihološke i socijalne čimbenike koji međusobno djeluju i utječu na naše zdravlje. Na primjer, stres na poslu može dovesti do povišenog krvnog tlaka, a slaba socijalna mreža može pogoršati oporavak od bolesti.

Hipokrat i Galen su naglašavali važnost ravnoteže tijela i duha, što je utjecalo na razvoj holističkog pristupa zdravlju. Oni su vjerovali da je za zdravlje važna i fizička i emocionalna ravnoteža.

Biomedicinski model se fokusira samo na fizičke uzroke bolesti, dok biopsihosocijalni model uzima u obzir i psihološke i socijalne čimbenike. Biomedicinski model vidi tijelo kao stroj, dok biopsihosocijalni model vidi čovjeka kao cjelinu.

Psihosomatska medicina proučava povezanost između psiholoških stanja i fizičkog zdravlja. Na primjer, kronični stres može uzrokovati čir na želucu.

Biomedicinski model je kritiziran jer previše reducira bolest na fizičku razinu, ignorira psihološke i socijalne čimbenike i ne uključuje preventivne mjere za očuvanje zdravlja. Biopsihosocijalni model nudi širi i kompleksan pogled na zdravlje.

Renesansa je bila vrijeme kada je došlo do većeg interesa za istraživanje anatomije i fiziologije ljudskog tijela. Otkrića poput krvotoka unaprijedila su znanje o ljudskom tijelu.

Znanstvenici su istraživali jedinstvo duha i tijela, a ne samo njihovu odvojenost. Spinoza je bio jedan od pionira tog pristupa, zagovarajući cjelovitu sliku čovjeka.

Zdravstvena psihologija istražuje utjecaj psiholoških čimbenika na zdravlje i bolest, uključujući prevenciju i promociju zdravlja. Klinička psihologija fokusirana je na dijagnostiku i terapiju mentalnih poremećaja.

Model koji u obzir uzima biološke (genetika i fiziologija), psihološke (stres i ponašanje) i socijalne (obitelj i okruženje) čimbenike u objašnjavanju zdravlja i bolesti.

Biopsihosocijalni pristup omogućuje razumijevanje složenih interakcija između bioloških (npr. genetika), psiholoških (npr. stres) i socijalnih čimbenika (npr. podrška obitelji) u odnosu na zdravlje. Primjer: Liječenje depresije uključuje lijekove (biološki), psihoterapiju (psihološki) i podršku obitelji (socijalni).

Glavne zadaće uključuju unapređenje i održavanje zdravlja, prevenciju i liječenje bolesti te proučavanje povezanosti psiholoških i tjelesnih čimbenika. Primjer: Razvijanje programa za smanjenje stresa kod pacijenata s kroničnim bolestima.

Zdravstvena psihologija proučava kako psihološki čimbenici utječu na zdravlje i bolest te kako se to može iskoristiti u prevenciji i liječenju. Klinička psihologija se fokusira na dijagnostiku i terapiju mentalnih poremećaja.

Promjena ponašanja, poput prestanka pušenja ili povećanja fizičke aktivnosti, smanjuje rizik od bolesti i poboljšava zdravlje.

Upravljanje stresom usmjereno na promjene u okruženju i ponašanju kako bi se smanjila količina stresora.

Upravljanje stresom koje se usredotočuje na regulaciju vlastitih emocija i reakcija na stres.

Dugotrajni stres smanjuje učinkovitost imunološkog sustava, slabi obranu od infekcija i usporava oporavak.

Kronični stres može dovesti do anksioznosti, razdražljivosti, depresije, poteškoća s koncentracijom i donošenjem odluka.

Holistički pristup koji uključuje biološke, psihološke i socijalne aspekte u upravljanju stresom.

Reakcije na teške dijagnoze uključuju šok i nevjericu, poricanje bolesti i depresivne simptome.

Psihološka podrška smanjuje stres, poboljšava emocionalno stanje i potiće pridržavanje terapije kod kroničnih bolesti.

Prilagodba emocionalnog i praktičnog funkcioniranja u suočavanju s bolešću.

Timski pristup u rehabilitaciji znači suradnju raznih stručnjaka, poput liječnika, fizioterapeuta i psihologa, s ciljem postizanja cjelovitog oporavka pacijenta.

Najčešći psihosocijalni problemi tijekom rehabilitacije su strah od neuspjeha, osjećaj socijalne izoliranosti i financijske poteškoće koje se javljaju zbog promjene u životu.

Fizička aktivnost potiče proizvodnju endorfina, smanjuje stres i poboljšava raspoloženje, što pozitivno utječe na psihičko zdravlje tijekom oporavka.

Postavljanje realnih ciljeva, edukacija o upravljanju simptomima i jačanje društvenih kontakata pomažu u ponovnom uključivanju pacijenta u svakodnevni život.

Radost i uzbuđenje, tjeskoba zbog zdravlja djeteta i promjene raspoloženja zbog hormonalnih promjena su najčešće emocionalne promjene tijekom trudnoće.

Stres tijekom trudnoće može dovesti do preeklampsije, preranih porođaja i niže porođajne težine djeteta, što predstavlja rizik za majku i dijete.

Psihološka priprema za porod smanjuje strah, povećava osjećaj kontrole i poboljšava upravljanje boli tijekom porođaja, što doprinosi pozitivnom iskustvu.

Podrška obitelji pruža emocionalnu sigurnost i smanjuje osjećaj usamljenosti, što je važno za dobro psihičko zdravlje trudnice.