Školska Pedagogija: Definicija i Razvoj

Školska Pedagogija kao Pedagoška Disciplina

• Školska pedagogija je dio pedagogije koja proučava specifična pitanja, probleme, procese i zadaće škole.
• Smatra se relativno mladom pedagoškom disciplinom.
• Jan Amos Komensky, prethodnik školske pedagogije, postavio je temelje modernom školskom sustavu u svom djelu "Didactica magna".
• Razvila se iz praktične pedagogije.
• U početku fokusirana na osnovne škole i periferne probleme, školska pedagogija se proširila s razvojem srednjih škola i cjelovitih sustava.
• Školska pedagogija proučava nastanak, razvoj, suvremeni koncept i budućnost škole, te teorije škole kao specifične odgojno-obrazovne ustanove, dijeleći se na osnovnoškolsku i srednjoškolsku.
• U njemačkom leksikonu pedagogije i didaktike, navedena su tematska područja školske pedagogije, uključujući teorije i vrste škole, stupnjeve, nastavu, povijest školskih sustava, teorije školskog života, školsku higijenu, školsko-pravna pitanja.
• Prema Einsiedleru, temeljni sadržaji školske pedagogije uključuju teorije škole, školsku organizaciju i reforme, socijalizaciju u školi, nastavnički poziv, ponašanje učenika, temeljne didaktičke teorije, plan učenja, teorije učenja, medijsku didaktiku i nastavnu tehnologiju, analizu nastave, istraživanje i planiranje nastave.

Školska Pedagogija i Druge Znanosti

• Filozofija proučava smisao odgoja i obrazovanja, što je povezano sa školskom pedagogijom.
• Sociologija obrazovanja analizira ulogu škole u društvu i odnose između škole i društva.
• Školska pedagogija uzima u obzir društvene uvjete kojima se bavi sociologija obrazovanja pri određivanju funkcija škole.
• Pedagoška antropologija se bavi vezom kulture, pojedinca i obrazovanja, te funkcijom škole u kulturnoj transmisiji.
• Školska pedagogija koristi spoznaje pedagoške antropologije, posebno one o psihostrukturi odgajanika.
• Povijest pedagogije pokazuje kako je škola nastala kao odgovor na potrebe društva, što ukazuje na razinu razvijenosti civilizacije.
• Školska pedagogija povezana je s povijesti pedagogije jer se škola mijenjala kroz povijest.
• Školska pedagogija koristi spoznaje didaktike vezane uz proces učenja i nastave u školi.

Dominantne Teorije Škole

• Kritička teorija (Frankfurtska škola): Promiče demokratizaciju i emancipaciju ljudi, slobodan dijalog.
• Kritička pedagogija polazi od individualističko-društvenokritičkih ciljeva i nudi kritiku društva.
• Duhovnoznanstvena pedagogija: Cilj je praktično djelovanje iz perspektive djeteta.
• Pedagogija djeluje kao filtar između vanjskog svijeta i djeteta, izolirajući dijete u pedagoški svijet.
• Kritika ove teorije leži u neadekvatnoj primjeni metodologije duhovnog života.
• Teorija je prethodnica interpretativne paradigme u društvenim znanostima zbog sposobnosti razumijevanja.
• Strukturalno-funkcionalna teorija škole: Pretpostavlja da je čovjek dio društvenog sustava.
• Funkcionalističko istraživanje ispituje funkciju obrazovanja u društvu.
• Emil Durkheim ističe da je funkcija obrazovanja prenošenje normi i vrijednosti.
• Talcott Parsons smatra da ljudi teže ispuniti društvene očekivanja.
• Socijalizacija počinje u obitelji, a nastavlja se u školi gdje se usvajaju obrasci ponašanja.
• Srednja škola i adolescencija donose složenije uloge odraslih.
• Škola je mehanizam podjele rada.
• Teorija srednjeg opsega (Robert K. Merton) služi ispitivanju devijantnog ponašanja.
• Helmut Fend smatra da su školski sustavi koncepcije za rješavanje problema društva.
• Simbolički interakcionizam: George Herbert Mead i Erving Goffman analiziraju interakciju učenika i nastavnika.
• Teorija opisuje komunikacijski proces, a identitet se formira u komunikaciji s drugima.
• U školi se javljaju dva rezultata simboličkog interakcionizma: samoispunjavajuće proročanstvo i etiketiranje.
• Radikalna teorija škole: Ivan Illich, Paulo Freire i Everett Reimer kritiziraju instituciju škole i vjeruju da se problemi društva mogu riješiti pomoću škole.
• Ivan Illich smatra da su sve škole slične i da sputavaju razvoj mladih.
• Illich smatra da škola manipulira ljudima i stvara socijalne razlike.
• Reimer smatra da smo naučili više izvan škole.
• Freire je radio s nepismenim seljacima u Brazilu, smatra da obrazovanje služi prilagođavanju i programiranju čovjeka.

Što je Škola - Sociološka Određenja

• U počecima je škola imala funkciju dokolice, kasnije postaje mjesto masovnog odgoja.
• Učenici je doživljavaju kao mjesto igre, zabave, ali i prisile i natjecanja.
• J. Gebhardtov rad "O smislu škole" smatra se početkom proučavanja odnosa škole i društva.
• Sociološki, škola je važna kao "državna predstava".
• Škola je socijalni organizam s pedagoškom i sociološkom relevantnom strukturom.
• Parsons smatra školu žarišnim sredstvom socijalizacije.
• Škola je glavni mehanizam podjele rada.
• Fend vidi školu kao mjesto planiranog procesa učenja.
• Fend definira uvjete za ostvarenje tog procesa: sistematizacija uvjeta učenja, formuliranje ciljeva učenja, podizanje razine učenja i kontrola uspjeha učenja.
• Interakcionističko određenje škole je ustanova kojoj obilježje daju interakcije članova, a služi predaji socijalnih dobara.
• Škola je mjesto kulturne reprodukcije i društvene eliminacije.
• Liberalno stajalište gleda na školu kao mjesto osobnog razvoja koje smanjuje razlike i omogućuje besplatno obrazovanje.

Pedagoška Određenja Škole

• U pedagoško-didaktičke aktivnosti ubrajaju se socijalizacija, vođenje, usmjeravanje, poučavanje, učenje i nastava.
• Škola je ustanova u kojoj se ostvaruju materijalni, funkcionalni i odgojni zadaci.
• Škola je ustanova za učenje s nastavom kao oblikom pedagoškog djelovanja.
• Škola je institucija za obrazovanje gdje se stječu znanja, vještine i profesionalna znanja.
• Škola je mjesto učenja i igre.
• Pedocentristički pristupi vide školu kao mjesto za razvoj pojedinca i sigurnost mladih.
• Industrijski pristup vidi školu kao tvornicu gdje se proizvodi škart zbog pogrešaka u proizvodnji.

Funkcije Škole u Društvu (Fend)

• Kvalifikacijska funkcija: Škola osposobljava za rad i sudjelovanje u društvu.
• Selektivno-alokacijska funkcija: Škola odabire pojedince za različite društvene pozicije.
• Integracijska funkcija: Škola reproducira vrijednosti i testira njihovu primjenu.
• Klafki dodaje i funkciju prenošenja i razvoja kulture.

Vrste Škola

• Prema obveznosti: Obavezne i neobavezne. Obavezne su za djecu i mladež od 6/7 do 14/25 godina, uglavnom traju od 8 do 12 godina.
• Prema razini: Osnovne, srednje, više i visoke. Osnovne traju od 4 do 8 godina.
• S obzirom na unutarnje ustrojstvo: Niži i viši stupanj (primarni i sekundarni).
• S obzirom na izvođenje nastave: Razredna i predmetna nastava.
• Srednje škole nastavljaju školovanje nakon osnovnog, a prije visokog.
• Viši i visoke škole osposobljavaju stručnjake.
• Prema karakteru obrazovanja:
  • Općeobrazovne škole osiguravaju opće obrazovanje i završavaju maturom (gimnazije, koledži, liceji, gramatičke škole itd.).
  • Stručne škole pripremaju za rad.
  • Škole koje objedinjuju opće i stručno obrazovanje (comprehensive schools).
• Prema dobi učenika: Škole za mladež (djecu i adolescente) i škole za odrasle.
• S obzirom na psihofizičke osobine polaznika: “Normalne škole” i “specijalne škole” za učenike s posebnim potrebama.
• Prema vremenu (trajanju): Stalno (kontinuirano) i povremene (sezonske).
• Prema vremenu rada: Dnevne i večernje.
• Kriterij vremena: Poludnevne, cjelodnevne, škole produženog boravka.
• Škole - internati nude cjelokupni odgojno-obrazovni rad i život.
• Internat-domovi nude smještaj i hranu.
• Poluinternati nude nastavu i školske obveze.
• Prema spolu: Muške, ženske i mješovite.
• Prema osnivaču: Državne i privatne.
• Alternativne škole rade po uzoru na reformske pedagogije.
• Prema veličini: Velike i male.
• S obzirom na okruženje: Ruralne i urbane.
• Ambulante ili pokretne škole i škole pri bolnicama postoje.
• Postoje i civilne i vojne škole, svjetovne i vjerske.
• Prema zajedničkim kriterijima: Zajedničke škole.
• Charter school je alternativna škola u SAD-u.

Postanak i Razvoj Škole - Trendovi Razvoja

• Razdvajanjem duhovnog od manualnog rada, društvo se počinje dijeliti na klase.
• Prve škole nastaju s prvim civilizacijama na obalama rijeka (riječne civilizacije).
• Škola nije bitan faktor ekonomskog razvoja.
• Prve škole su neproizvodnog tipa (škole pisara, svećeničke škole).
• U početku se škola diferencirala na praktično (priprema za praktičan život) i duhovno (priprema za više klase).
• U Mezopotamiji i Egiptu djeca se podučavaju za zvanje pisara.
• Duhovno obrazovanje stjecalo se u gimnazijama, palestrama, licejima i akademijama.
• U srednjem vijeku škola je imala klasno-socijalnu funkciju (religiozni i viteški).
• M. Luther zahtjeva otvaranje osnovnih škola za svu djecu da bi mogli čitati Bibliju.
• Komensky definira školu kao mjesto učenja, uvodi red i organizaciju. Dijeli odgojno-obrazovni rad na četiri razdoblja (materinska, latinska škola i akademija).
• 18. st. - Deklaracija o pravima čovjeka određuje pravo na obrazovanje.
• Tijekom Francuske revolucije nastoji se smanjiti utjecaj crkve na odgoj i stvoriti državni odgoj.
• Pariška komuna ozakonila je jednakost obrazovanja.
• Učiteljski pokret s Ivanom Filipovićem traži otvaranje javnih škola.
• Osniva se Hrvatski pedagoško-književni zbor (HPKZ), sudjeluje u izradi prvog zakona o školstvu.
• Nastanak cjelovitih školskih sustava događa se za vrijeme industrijske revolucije.
• Atena = cjelovit sustav (gramatičko ili umjetničko).
• Jezuitski školski sistem je dobro organiziran, ali ima strogo utvrđena pravila.
• Razvijaju se realne škole jer klasično obrazovanje više ne odgovara potrebama.
• Stvara se novi tip srednje škole s različitim nazivima (gramatičke, liceji, srednje) s elementima prirodoslovlja i matematike.
• U novom vijeku, stručne škole dobivaju status i sadržajnu odrednicu.
• Drugi tip srednjih škola (tehničke, trgovačke, nastavničke) priprema stručnjake za trgovinu i industriju.

Školski Sustavi - Odrednice

• Odgojno-obrazovni sustav uključuje i programe izvan same školske nastave (izvanškolsko osposobljavanje).

• Pastuović definira odgojno-obrazovni sustav kao društveno-radni sustav za postizanje edukativnih ciljeva.

• Europski obrazovni sustavi razlikuju školsko, postškolsko, predškolsko, izvanškolsko obrazovanje i samoobrazovanje.

• Opća teorija sustava nastoji urediti društvene sustave.

• Temeljne karakteristike sustava su relativna cjelovitost, jedinstvo elemenata, povezanost, dinamizam, okružje i mogućnost modeliranja.

• Pedagoški sustavi su otvoreni školski sustavi, ali mogu biti i relativno zatvoreni.

• Dugo su škola i školski sustavi bili zatvoreni.

• Školski sustav obuhvaća odgojno-obrazovne institucije od predškolskih do visokoškolskih.

• Svaki školski sustav ima strukturne komponente: predškolski odgoj, školovanje i postškolsko obrazovanje.

• Prema načinu upravljanja razlikujemo centralizirane i decentralizirane školske sustave.

• Centralizirani sustavi imaju centralnu vlast koja određuje obrazovnu politiku.

• Decentralizirani sustavi imaju vlast na lokalnim razinama.

• Sustavi se dijele prema razvijenosti zemalja (razvijeni, u razvoju i nerazvijeni):

  • Razvijene zemlje imaju široku obrazovnu mrežu, mali broj nepismenih.
  • Zemlje u razvoju imaju razvijenu mrežu, uvode se privatne škole.
  • Nerazvijene zemlje imaju slabo razvijen sustav, mali broj učenika, velik broj nepismenih.

• Prema zahtjevnosti i selektivnosti postoje izrazito selektivni i manje selektivni sustavi.

  • U selektivnim sustavima se vrednuje postignuće.

Razvoj Školskih Sustava i Aktualno Stanje

• Cjeloviti školski sustavi vežu se uz jaka birokratska društva i industrijsku revoluciju.
• Coombs navodi čimbenike svjetske krize obrazovanja: demografski porast, naglo intenziviranje potražnje, nedostatak sredstava, inertnost sustava i društva.