Obiteljsko pravo i njegovi temelji

Grana prava koja se bavi uređenjem odnosa među članovima obitelji, uključujući brak, roditeljstvo, posvojenje i skrbništvo.

Načela obiteljskog prava naglašavaju jednakost članova u pravima i obvezama, dobrobit djeteta i zaštitu obitelji od strane države.

Međunarodni dokumenti poput Opće deklaracije o pravima čovjeka, Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o ukidanju diskriminacije prema ženama utječu na razvoj obiteljskog prava u različitim državama.

Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.) jamči pravo na privatni i obiteljski život.

Sudska praksa može doprinijeti tumačenju obiteljskog prava, ali nije primarni izvor.

Obiteljskopravna znanost pruža analizu i znanstveno utemeljenje za razvoj obiteljskog prava, ali nije izvor pravnih normi.

Prema Zakonu o obiteljskim pravima u Federaciji Bosne i Hercegovine, brak se sklapa pred matičarom.

Brak pred vjerskim službenikom je moguć, ali samo nakon što je sklopljen građanski brak pred matičarom.

Od prijave namjere sklapanja braka do sklapanja braka mora proteći najmanje 30 dana. Matičar može skratiti taj rok u iznimnim slučajevima.

Brak se može sklopiti s punomoćnikom samo u iznimnim slučajevima, kada je to određeno sudskom odlukom.

Na dan sklapanja braka potrebno je prisustvo ženika i nevjeste, matičara i dva svjedoka.

Brak se smatra sklopljenim kada ženik i nevjesta pred matičarom daju svoj pristanak na sklapanje braka.

Matičar provjerava ispunjenost pretpostavki za brak temeljem dokumenata i izjava budućih supružnika prije zakazanog datuma sklapanja braka.

Pretpostavke za postojanje braka su različit spol budućih supružnika, njihov pristanak na brak i sklapanje braka pred matičarom.

Pretpostavke za valjanost braka su: da budući supružnici nisu u postojećem braku, da su sposobni za rasuđivanje i da brak nije sklopljen pod prisilom, prijetnjom ili u zabludi.

Uklonjive smetnje za sklapanje braka su srodstvo u pobočnoj liniji (npr. svekar i snaha, zet i punica), a mogu se otkloniti sudskim odlukom.

Obuhvaća imovinu koju su bračni drugovi stekli zajedničkim radom tijekom braka, uključujući prihode od te imovine, zajedničke poklone, korist od autorskih prava i dobitke od igara na sreću.

Obuhvaća imovinu koju je bračni drug posjedovao prije braka, nasljedstvo, darove i autorska djela koja su osobne i ne spadaju u zajedničku stečevinu.

U pravilu se smatra vlastitom imovinom, ali prihod ostvaren tijekom braka može biti dio bračne stečevine.

U pravilu se smatra vlastitom imovinom, osim ako nije izričito dogovoreno da postaje dio zajedničke imovine.

Smatra se bračnom stečevinom ako je ostvaren tijekom braka.

Sporazum bračnih drugova koji uređuje njihove imovinske odnose u braku i nakon njegovog prestanka. Sklapa se u pisanom obliku.

Razvrgnuće i dioba mogu se zahtijevati nakon prestanka bračne zajednice, ili tijekom braka uz sporazum.

Dioba se može izvršiti sporazumom ili sudskim putem. Sud utvrđuje ravnopravne dijelove osim ako postoji dogovor ili zakonski razlozi.

Izvanbračna zajednica, iako nije brak, ima slične pravne učinke, uključujući pravo na uzdržavanje, uređivanje imovine i roditeljska prava.

Da, izvanbračni partner može tražiti uzdržavanje ako nema dovoljno sredstava, nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti. Važno je podnijeti tužbu u roku od godinu dana od prestanka zajednice.

Sud provjerava zajednički život muškarca i žene, minimalno trajanje od tri godine (ili kraće s djetetom) i da nisu u braku s drugom osobom.

Danska je 1989. godine postala prva europska zemlja koja je legalno prepoznala i zaštitila istospolne zajednice.

Nizozemska je 2001. godine postala prva država koja je omogućila sklapanje braka istospolnim parovima.

Da, istospolni partneri uživaju pravo na zaštitu obiteljskog života prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Sud je potvrdio da obitelj nije ograničena na heteroseksualne parove.

Europska konvencija o ljudskim pravima ne obvezuje države da omoguće istospolnim partnerima brak, ali ih obvezuje na priznavanje i zaštitu njihovog obiteljskog života.

Konvencija UN-a o pravima djeteta usvojena je 1989. godine, a njene potpisnice su sve zemlje svijeta osim SAD-a.

Roditelj s kojim dijete živi može promijeniti prebivalište djeteta uz suglasnost drugog roditelja, a ako suglasnost nije moguća, sud donosi odluku.

Pravo djeteta i roditelja na osobne odnose i međusobne kontakte podrazumijeva održavanje emocionalne veze, komunikacije i fizičkih susreta bez obzira na okolnosti, osim ako je to protivno interesima djeteta.

Osobni odnosi i kontakti djeteta i roditelja mogu se ograničiti sudskom odlukom ako postoji ozbiljna prijetnja za zdravlje, sigurnost ili dobrobit djeteta.

Odluka suda o skrbi o djetetu može se mijenjati ako se promijene okolnosti koje utječu na dobrobit djeteta, poput promjene uvjeta života roditelja ili potreba djeteta.

Dijete uživa pravo na osobne odnose s drugim članovima obitelji, poput bake, djeda, braće, sestara i drugih osoba s kojima ima blisku emocionalnu povezanost.

Baka i/ili djed mogu zahtijevati sudsku odluku o osobnim odnosima s djetetom ako roditelji sprječavaju kontakte, pod uvjetom da je takva odluka u najboljem interesu djeteta.

Europska konvencija o ostvarivanju prava djece (1996.) regulira pravo na kontakte djeteta s bliskim osobama. Usvojilo ju je Vijeće Europe.

Smještaj djeteta i povjera na čuvanje i odgoj drugoj osobi ili ustanovi primjenjuje se kada roditelji nisu sposobni osigurati djetetovu dobrobit. To može uključivati povjeravanje djeteta bližem članu obitelji ili specijaliziranoj ustanovi.

Dijete starije od 14 godina može samostalno poduzimati procesne radnje ako sud utvrdi da razumije posljedice svojih postupaka.

Nadležna tijela i osobe dužne su djetetu objasniti njegova prava, omogućiti mu izražavanje svojih mišljenja i upoznati ga s mogućim posljedicama odluka u postupku.

Dijete može raspolagati svojom zarađenom imovinom, ali pod nadzorom roditelja ili staratelja, kako bi se zaštitili njegovi interesi.

Dijete može sklapati uobičajene pravne poslove za svoju dob, ali za složenije poslove potrebna je suglasnost roditelja.

Dijete je dužno poštovati roditelje, sudjelovati u obiteljskim poslovima prema svojim sposobnostima i ne narušavati ugled obitelji.

Dijete je obvezno pridonositi svom uzdržavanju ako ima vlastitih prihoda i ako roditelji nemaju dovoljno sredstava.

Roditeljska skrb je skup odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, usmjerenih na zaštitu djeteta.

Roditelj se ne može odreći roditeljske skrbi osim u zakonom predviđenim slučajevima.

Zakon o obiteljskim pravima u Federaciji Bosne i Hercegovine (PZFBiH) priznaje samo građanski brak koji se sklapa pred matičarom.

Sudska praksa, iako nije primarni izvor obiteljskog prava, može pomoći u tumačenju zakona i ujednačavanju sudskih odluka.

Obiteljskopravna znanost ne stvara zakone, ali nudi temelj za zakonske reforme kroz analizu i istraživanje.

Može se sklopiti samo nakon sklapanja građanskog braka pred matičarom.

Brak sklopljen samo pred vjerskim službenikom u BiH nema legalno priznate pravne posljedice.

Namjera sklapanja braka prijavljuje se osobno matičaru u općini gdje se brak planira sklopiti.

Ovi dokumenti daju globalni okvir za zaštitu prava obitelji i djece.

Pravila koja određuju kako se upravlja i dijeli zajednička imovina bračnih drugova.

Prekidaju se sve osobne i imovinske veze između supružnika, osim onih dogovorenih ili sudski određenih, poput uzdržavanja.

Određuju se pitanja skrbi, kontakata i uzdržavanja djece, uvijek u najboljem interesu djeteta.

Sudski postupak posredovanja obavezan je prije razvoda ako bračni par ima maloljetnu djecu.

Posredovanje se može koristiti i kada bračni par nema djecu, ako žele dogovoriti sporazum o obiteljskim pitanjima.

Cilj posredovanja je pomoći paru da se dogovore u vezi s djecom, bez dugotrajnog sudskog postupka.

Sudjeluju osobno, a neodazivanje na poziv može rezultirati razvodom bez posredovanja.

Izvanbračna zajednica je život bez braka ili izvanbračne zajednice s drugom osobom, koji traje najmanje tri godine ili kraće ako je rođeno zajedničko dijete.

Brak se sklapa formalno, izvanbračna zajednica neformalno. Prekid braka je formalni proces, a prekid izvanbračne zajednice prekidom zajedničkog života.

KPD štiti pravo djeteta da slobodno izrazi svoje mišljenje o svemu što ga se tiče, uvažavajući njegove godine i razumijevanje.

KPD zagovara zajedničku roditeljsku skrb, što znači da oba roditelja dijele odgovornost za dijete. Samostalna skrb je iznimka, samo kad je to u najboljem interesu djeteta.

Odbor za prava djeteta prati kako se primjenjuje Konvencija o pravima djeteta. Ima 18 članova, neovisnih stručnjaka, koje biraju države članice KPD-a na 4 godine.

Države članice KPD-a šalju izvješća o tome što rade da bi se ostvarila dječja prava, i o postignućima u tom području.

Odjel prati stanje prava djece, rješava pritužbe, piše izvješća i surađuje s institucijama da bi se zaštitila dječja prava.

Djeca imaju pravo da žive i budu zdrava, pravo da rastu i uče, pravo da žive s roditeljima, pravo na privatnost i da izraze svoje mišljenje.

Djeca imaju pravo da kažu što misle, da imaju osobnog staratelja u nekim pravnim postupcima i da sudjeluju u donošenju odluka koje se tiču njih, prema svojoj zrelosti.

Odgoj i obrazovanje djeteta trebaju se usmjeriti na njegov cjelovit razvoj: intelektualni, emocionalni, socijalni i moralni. Važno je uključiti i poštivanje prava i sloboda drugih.

Roditelji nisu zakonski obvezni osigurati visoko obrazovanje, ali su dužni pružiti potporu za školovanje prema svojim mogućnostima i interesu djeteta.

Osobno ime djeteta određuju roditelji zajedničkim dogovorom. Ako se ne mogu dogovoriti, odluku donosi Centar za socijalni rad ili sud.

Roditelji upravljaju djetetovom imovinom do njegove punoljetnosti ili stjecanja poslovne sposobnosti. Moraju postupati u djetetovom najboljem interesu.

Roditelji zastupaju dijete u pravnim poslovima koji nisu u djetetovoj nadležnosti. Moraju uvažavati mišljenje djeteta, ovisno o dobi i zrelosti.

Oba roditelja imaju jednaka prava i obveze u odgoju i zaštiti djeteta, bez obzira na međusobni odnos ili mjesto stanovanja.

Jedan roditelj ostvaruje skrb samostalno u slučajevima smrti drugog roditelja, lišenja roditeljske skrbi drugom roditelju ili sudske odluke.

Sud određuje s kojim će roditeljem dijete živjeti, prava drugog roditelja, uzdržavanje i kontakte.

Da, osobni odnosi i kontakti djeteta i roditelja mogu se ograničiti sudskom odlukom ako postoji ozbiljna prijetnja za zdravlje, sigurnost ili dobrobit djeteta.

Maloljetna osoba koja je navršila 16 godina može sklopiti brak samo uz odobrenje suda u izvanparničnom postupku, ako sud utvrdi da postoje opravdani razlozi i da je brak u interesu te osobe.

Poslovno nesposobna osoba ne može sklopiti brak, osim ako sud u izvanparničnom postupku utvrdi da je ta osoba sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze te da je brak u njenom interesu.

Bratići i sestrične po stričevima mogu sklopiti brak jer njihovo srodstvo nije u ravnoj liniji ili bližoj pobočnoj liniji do četvrtog stupnja. Njihova djeca također mogu sklopiti brak jer su dalji srodnici.

Sud donosi deklaratornu odluku kojom utvrđuje da brak ne postoji, što znači da brak nikada nije imao pravne učinke.

Sud donosi konstitutivnu odluku kojom poništava brak, čime se brak prestaje smatrati valjanim od trenutka sklapanja.

Brak proizvodi osobnopravne i imovinskopravne učinke. Osobnopravni uključuju prava i dužnosti bračnih drugova, dok imovinskopravni obuhvaćaju zajedničko upravljanje imovinom i uzdržavanje.

Prisilni propisi određuju: Ravnopravnost bračnih drugova. Uzajamnu vjernost, poštovanje i pomoć. Održavanje skladnih odnosa u bračnoj zajednici.

Prema sporazumu, bračni drugovi mogu dogovoriti: Prezime nakon sklapanja braka. Mjesto stanovanja. Uređenje obveza i prava u bračnoj zajednici u granicama zakonskih okvira.

Autorsko djelo, u pravilu, smatra se vlastitom imovinom ako je rezultat osobnog stvaralaštva. Međutim, prihod ostvaren od tog djela tijekom trajanja braka može biti dio bračne stečevine.

Razvrgnuće i dioba bračne stečevine može se zahtijevati nakon prestanka bračne zajednice, ili tijekom braka ako postoji sporazum između bračnih drugova.

Nasljedstvo se smatra vlastitom imovinom, osim ako nije izričito određeno da će postati dio zajedničke imovine.

Dobitak od igara na sreću smatra se bračnom stečevinom, ako je ostvaren tijekom trajanja bračne zajednice.

Brak prestaje smrću jednog od bračnih drugova, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom braka.

Sud će proglasiti nestalu osobu umrlom ako o njoj nije bilo vijesti u zadnjih pet godina, a postoji vjerojatnost da nije živa. Ako se kasnije ispostavi da je osoba živa, brak neće ponovno proizvoditi pravne učinke.

Sud može odbiti tužbu za poništaj braka ako je tužitelj svojim ponašanjem nakon sklapanja braka dao naznake da prihvaća brak unatoč postojanju razloga za poništaj.

Razvod braka je prestanak važećeg braka sudskom odlukom, donesenom na temelju zahtjeva jednog ili oba bračna druga zbog ozbiljnog i trajnog poremećaja bračnih odnosa.

Sud će proglasiti nestalu osobu umrlom ako o njoj nije bilo vijesti u zadnjih pet godina, a postoji vjerojatnost da nije živa. Ako se kasnije ispostavi da je osoba živa, brak neće ponovno proizvoditi pravne učinke.

Tužba za poništaj braka mora se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka prisile za prisilu, u roku od godinu dana od saznanja o zabludi za zabludu, i u roku od šest mjeseci od prestanka nesposobnosti za rasuđivanje za nesposobnost.

Pojedinačne obveze su one koje svaki bračni drug preuzima samostalno i odgovara svojom imovinom. Solidarne obveze su zajedničke obveze bračnih drugova prema trećim osobama, gdje svaki od njih odgovara za cijeli iznos obveze.

KPD zagovara zajedničku roditeljsku skrb, što znači da oba roditelja dijele odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Samostalna skrb je iznimka i primjenjuje se samo u iznimnim okolnostima kada je to u najboljem interesu djeteta.

Odbor za prava djeteta je tijelo UN-a koje prati provedbu Konvencije o pravima djeteta. Odbor ima 18 članova koji su neovisni stručnjaci. Članove predlažu i biraju države stranke KPD-a na razdoblje od 4 godine, s mogućnošću ponovnog izbora.

Države stranke KPD-a dostavljaju početno izvješće i periodična izvješća Odboru za prava djeteta. Izvješća obuhvaćaju zakonodavne, administrativne i druge mjere te postignuti napredak u ostvarivanju prava djece.

Odjel za praćenje ostvarivanje prava djeteta prati stanje prava djeteta, zaprima i rješava pritužbe na povrede dječjih prava, priprema izvješća o stanju prava djece te surađuje s institucijama na zaštiti prava djece.

Pravo na život i zdravlje znači da djeca imaju pravo na osnovne uvjete za život. Pravo na razvoj osobnosti uključuje tjelesni, emocionalni i intelektualni razvoj. Pravo na život s roditeljima je pravo da dijete živi s roditeljima osim ako je to protivno njegovoj dobrobiti. Pravo na zaštitu privatnosti štiti dijete od nezakonitog miješanja u privatni život. Pravo na izražavanje mišljenja daje djetetu pravo da sudjeluje u odlukama koje ga se tiču.

Djeca uživaju pravo na izražavanje mišljenja, pravo na posebnog staratelja u određenim postupcima te pravo na sudjelovanje u postupcima koji ih se tiču, u skladu s njihovom zrelosti i sposobnostima.

KPD štiti pravo djeteta na slobodno izražavanje mišljenja o svim pitanjima koja ga se tiču. Mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

Ograničenje ovog prava može nastupiti u slučajevima kao što su zlostavljanje, zanemarivanje ili odluka nadležnog suda u najboljem interesu djeteta.

Dijete starije od 14 godina može samostalno donositi pravne odluke ako sud utvrdi da razumije posljedice svojih postupaka.

Tijela i osobe koje sudjeluju u postupcima koji se tiču djeteta moraju mu objasniti njegova prava, omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje i upoznati ga s mogućim posljedicama odluka.

Roditelj s kojim dijete živi može promijeniti dijetetov prebivalište samo ako se drugi roditelj slaže. Ako se roditelji ne slažu, sud odlučuje o promjeni prebivališta.

Odluke suda o skrbi o djetetu mogu se promijeniti ako se promijene okolnosti koje utječu na dobrobit djeteta, npr. promjena u životu roditelja ili potreba djeteta.

Baka i djed mogu tražiti od suda odluku o osobnim odnosima s djetetom ako roditelji sprječavaju kontakte, ako je takva odluka u najboljem interesu djeteta.