Kazneno pravo: Namjera i zablude

Namjera prvog stupnja, kada je počinitelj u potpunosti svjestan posljedica svojih postupaka i nedvosmisleno želi da se one i dogode.

Posebna vrsta namjere koja podrazumijeva da je počinitelj odluku o počinjenju djela donio nakon temeljitog razmišljanja, vagajući sve moguće posljedice i u konačnici odlučivši za djelo.

Posebna vrsta namjere koja podrazumijeva da je počinitelj odluku o počinjenju djela donio spontano i impulzivno, bez prethodnog razmišljanja.

Nehajnim djelovanjem smatra se počinjenje kaznenog djela bez namjere, ali uz povrijeđenje dužne pažnje.

Nehaj se dijeli na svjesni i nesvjesni. Svjesni nehaj podrazumijeva da je počinitelj bio svjestan rizika od nastanka posljedica, ali je lakomisleno mislio da će ih izbjeći.

Kada je počinitelj svjestan da čini nešto što je pravno zabranjeno. Potrebno je da počinitelj ima laičku svjest o zabranjenosti.

Označava subjektivni odnos počinitelja prema djelu. Uključuje svjest o protupravnosti, namjeru ili nehaj, ubrojivost i ispričavajuće razloge.

Ako počinitelj nije svjestan da njegove radnje predstavljaju kazneno djelo, njegova krivnja će biti ublažena ili čak isključena.

Sposobnost osobe da shvati značenje svog djela i da vlada svojom voljom.

Počinitelj u vrijeme počinjenja djela nije svjestan nekog njegovog obilježja. Primjerice, kad netko troši lažne novčanice ne znajući da su lažne.

Stanje u kojem osoba nije sposobna shvatiti značenje svog djela ili vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili druge teže duševne smetnje.

Zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost. Počinitelj pogrešno vjeruje da postoje okolnosti koje oslobađaju njegovo djelo od kaznenog progona.

Zabluda o okolnostima koje isključuju krivnju. Počinitelj pogrešno vjeruje da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju (npr. u nuždi).

Pojava kada je djelovanje u skladu s propisima i normama.

Djelovanje koje se provodi s punim znanjem i svjesnošću.

Postojanje zdravstvenih ili mentalnih problema koji utječu na sposobnost razumijevanja djela i kontrole vlastitih radnji.

Provodi se kako bi se utvrdila prisutnost duševnih bolesti ili drugih zdravstvenih smetnji, bez obzira na utjecaj na sposobnost razumijevanja djela.

Kombinira psihološku i biološku metodu kako bi se utvrdilo postojanje duševnih bolesti i njihov utjecaj na sposobnost razumijevanja djela i kontrole radnji.

Djelovanje koje nije protupravno jer je opravdano okolnostima ili postoji opravdan razlog za ga.

Kaznena djela koja u sebi sadrže pripremne radnje, no nisu vezana za određeno kazneno djelo, a pripremne radnje su toliko opasne da zaslužuju biti samostalno kazneno djelo.

Radnje koje prethode počinjenju kaznenog djela, a same po sebi nisu kažnjive, osim ako su toliko opasne da zaslužuju biti samostalno kazneno djelo.

Postoji kada počinitelj s namjerom da počini kazneno djelo poduzme radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, a djelo nije dovršeno.

Počinitelj započne radnju počinjenja kaznenog djela, no ne dovrši je.

Počinitelj dovrši radnju počinjenja kaznenog djela, ali posljedica koja je sadržana u biću kaznenog djela izostane.

Namjera počinitelja da počini kazneno djelo, mora htjeti, biti siguran ili pristati na počinjenje kaznenog djela.

Počinitelj poduzima radnju koja je po sadržaju pripremna radnja, ali je po njegovom planu vrlo bliska s ostvarenjem bića kaznenog djela, a djelo je nedovršeno.

Kada u pokušaju počinjenja kaznenog djela počinitelj djeluje prema neprikladnim sredstvima ili prema neprikladnom objektu, djelo je nedovršeno i tada se govori o neprimjerenom pokušaju.

Kazna zatvora se izriče za kaznena djela koja su kažnjiva s kaznom zatvora od tri mjeseca do dvadeset godina. Ona može biti glavna kazna i obuhvaća različite vrste zatvora, kao što su zatvor u kućnom pritvoru, redoviti zatvor i sl.

Kazna dugotrajnog zatvora se izriče za najteža kaznena djela koja su kažnjiva zatvorom od 21 godine do 40 godina. Iznimno, u slučaju stjecaja kaznenih djela, može se izreći i do 50 godina zatvora.

Kratkotrajne kazne lišenja slobode izriču se za kaznena djela koja su kažnjiva s kaznom zatvora do šest mjeseci. Ove kazne nemaju dovoljan zastrašivajući učinak i prekratke su za resocijalizaciju.

Novčana kazna je najčešći oblik imovinske kazne i sastoji se u obvezi počinitelja da plati određeni novčani iznos u roku koji je odredio sud.

Model dnevnih globa koristi se za izricanje novčane kazne, a temelji se na primanjima počinitelja. Utvrđuje se broj dnevnih iznosa i visina dnevnog iznosa, ovisno o počiniteljevim prihodima i imovini.

Novčana kazna može se izreći kao glavna kazna za kaznena djela koja su kažnjiva s kaznom zatvora do tri godine. Isto tako, može se izreći i kao alternativna kazna uz zatvor, ako sud tako odluči.

Ukoliko se novčana kazna ne izvrši u roku koji je odredio sud, može se opozvati

Rokovi za izvršenje novčane kazne mogu se produljiti na 24 mjeseca ako je došlo do naglog pogoršanja imovinskog stanja počinitelja, ali ne njegovom krivnjom.

Počinitelj smatra da će ostvariti sva obilježja kaznenog djela, ali nije svjestan neprikladnosti svojih radnji.

Djelovanje kojim počinitelj dobrovoljno prekine počinjeno kazneno djelo, iako je bio svjestan da ga može dovršiti.

Počinitelj je svjestan da može dovršiti kazneno djelo, ali ga samostalno odluči prekinuti.

Počinitelj ostvari sve zakonske elemente kaznenog djela.

Počinitelj ostvari cilj kojeg je želio postići počinjenjem kaznenog djela.

Osobe koje zajednički sudjeluju u počinjenju kaznenog djela, svaka sa svojim doprinosom.

Osobe koje potiču ili pomažu drugima u počinjenju kaznenog djela.

Teorija o počiniteljstvu koja ne pravi razliku između supočinitelja i sudionika, svi se smatraju počiniteljima.

Teorija o počiniteljstvu koja smatra da je samo osoba koja izravno počini zakonom propisanu radnju počinitelj.

Teorija o počiniteljstvu koja polazi od restriktivnog shvaćanja i ne uzima u obzir uloge sudionika.

Teorija o počiniteljstvu koja polazi od ekstenzivnog shvaćanja i ne pravi razliku između supočinitelja i sudionika.

Temelji se na doprinosu počinitelja i vlasti nad počinjenjem kaznenog djela. Počinitelj je osoba koja ima vlast nad počinjenjem djela.

Počinitelj koristi drugu osobu kao sredstvo za počinjenje kaznenog djela.

Zajednička odluka više osoba o počinjenju kaznenog djela, uz jasnu podjelu uloga.

Kada dvije ili više osoba istovremeno i neovisno o zajedničkoj odluci počine kazneno djelo, svaka od njih je odgovorna za svoj doprinos.

Počinitelj koji samostalno počini kazneno djelo, bez suradnje s drugima.