Katedra-za-opću-psihologiju.pdf

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za psihologiju KATEDRA ZA OPĆU PSIHOLOGIJU Preddiplomski studij Obvezni kolegiji: Percepcija i pamćenje Učenje i viši kognitivni procesi Inteligencija Emocije i motivacija Psihologija ličnosti Povijest psihologije i psihologijski sustavi 2 PERCEPCIJA I PAMĆENJE 1. kolokvij Tok informacija u ljudskoj svijesti - Woodworth – 1953., jednim pogledom možemo vidjeti između 4 i 10 čestica - Catell (1866.) i Fishler (1979.) – rana empirijska istraživanja, 4-5 čestica (raspon opažaja/raspon zahvaćanja pažnje – oštro ograničenje naše percepcije, njegova veličina najuže je povezana s dužinom trajanja podražaja) - Tulving i Arbuckle – izlazna interferencija: dosjećanje jedne čestice ometa dosjećanje drugih (povećanjem zadavanja podražaja s 500 na 2000 ms, vrlo malo se povećava raspon opažaja u odnosu na vrlo kratko zadane podražaje) - Ne uzrokuju vizualni faktori mali raspon opažaja, već naša nesposobnost da izvijestimo o više od nekoliko čestica - George Sperling – 1960., dvije pretpostavke: a) U vrijeme prestanka podražaja više je informacija dostupno za obradu, nego što ispitanik izvješćuje b) „Višak“ informacija nadživljava prestanak podražaja Uveo eksperimentalnu paradigmu djelomičnog izvješća: ispitanicima zadana matrica s 12 slova u tri reda, ako su se pokušavali sjetiti matrice u cjelini, dobivao je cjelovito izvješće raspona 4-5 čestica, ako je svakom redu slova pridao neki ton (visoki, srednji, niski) tražeći tako od ispitanika da izvijeste o točno određenom redu, raspon se povećao na 9 čestica (djelomično izvješće) Do 250ms gubi se razmjerno malo vizualnog zapisa, uz vrijeme od 500ms dolazi do pada na raspon koji se dobiva uobičajenim načinom mjerenja (trajanje vizualnog zapisa: 200-500ms) - Bliss i sur.- u taktilnom području postoji više pohranjenih informacija nego što se može odjednom izvijestiti > senzorno pamćenje - Senzorno pamćenje: vizualno/ikoničko i auditorno/ehoičko - Vizualna pretraga – proces brzog pregledavanja okoline u nastojanju određivanja mjesta na kojem se nalazi neki objekt (zahvaćaju se samo aspekti objekta nužni za obavljanje uspješne pretrage) - Neisserov pokus: ispitao način obrade informacija (traženje čitavog sklopa ili samo karakterističnih obilježja?), ispitanici slovo Z brže pronalazili među oblim slovima, nego ravnima (dokazao drugu tezu – model ekstrakcije obilježja) - Prepoznavanje oblika (pattern recognition): bavi se pitanjem kako se vanjski podražaji pretvaraju u smislena perceptivna iskustva, dvije teorije: 1) Usporedba šablona - Izravna: ona usporedba koja se potpuno podudara je prepoznati sklop - Usporedba nadolazećih sklopova sa svim mogućim šablonama odvija se istovremeno - Nedostatak: postoji previše oblika koje treba prepoznati, prespor način 2) Istovremeno odvijanje 2 obrada informacija: (memory-based and on-line processing; memory-based and stimulus-based processing) - Obrada vođena podacima: u svakoj fazi na ulazu u perceptivni sustav podaci su na određeni način obrađeni, pretprocesiranje za orijentaciju i veličinu šablona - Obrada vođena pojmovima: kad prethodno znanje pomaže pri percepciji, tzv. konceptualizacija; obrada počinje konceptualizacijom onog što je zadano i zatim se nastoji 3 naći potvrda za stvoreni pojam; kontekstualna inf > generalna konceptualizacija > specifična konceptualizacija > specifično očekivanje - Informacije koje pobuđuju senzorne organe analiziraju se i šalju uzlaznim vezama k mozgu (obrada vođena podacima), a mozak na temelju određenih očekivanja i pojmovne organizacije odabire iz obilja informacija one važne i adekvatno ih interpretira (obrada vođena pojmovima) - Pandemonijum (Selfridge) – model koji opisuje procese koji leže u osnovi interakcije između prepoznavanja sklopa i pažnje: 1) Predodžbeni demoni (image demons) – zapisuju početnu predodžbu, skladište senzornih informacija, senzorno pamćenje 2) Demoni obilježja (feature demons) – analiziraju predodžbu, detektori obilježja ne odgovaraju na podražaje prema načelu sve ili ništa (šablone), već prema zvonolikoj raspodjeli sličnosti vanjskog podražaja i specijaliziranosti detektora obilježja (što je podudaranje jače, jači je odgovor detektora), dugoročno pamćenje 3) Kognitivni demoni (cognitive demons) – prate odgovore demona obilježja, svaki od njih odgovoran je za prepoznavanje određenog sklopa, kad pronađe svoj sklop, pali se na određeni neuralni krug (počinje „vikati“ i što više obilježja nađe, sve glasnije viče kako bi nadglasao kognitivne demone za slična obilježja) 4) Demon koji odlučuje (decision demon) – na osnovi slušanja Pandemoniuma kognitivnih demona, odabire najglasnijeg kao sklop koji se najvjerojatnije pojavio u okolini Novija neurofoziološka istraživanja ga podržavaju – dio procesa za vrijeme prepoznavanja oblika odvija se već na razini receptora, a veći dio na višim kortikalnim razinama Kontekstualni demoni – efekti konteksta (figure se brže opažaju u smislenom nego u besmislenom kontekstu; pokus: Miller – zadavanje smislenih/besmislenih riječi uz buku) Ploča – radno pamćenje, centralni procesor Dva izvora ograničenja: broj demona nije beskonačno velik, a specijalizirani demon koji radi na nekom podatku ne može istovremeno raditi i na nekom drugom; ploča je ograničene veličine Fenomen pažnje i kognitivna kontrola (demon supervisor) – da se ploča ne optereti nebitnim inf - Redundantnost jezika – omogućuje lako praćenje informacija (inače se poruka može točno prenijeti i ako se izbriše svako treće slovo) - Proces prepoznavanja uključuje i mogućnost imenovanja objekta na osnovi obrasca zadanih obilježja - Posner – ispitanici trebali zaključiti radi li se o istom ili različitom paru slova, prije se prepoznaje AA nego Aa (ali ako se zadaju odvojeno, nema razlike u vremenu reakcije, jer se uz tako kratko vrijeme između zadavanja jednog i zadavanja drugog promijenio način kodiranja informacija s razine kodiranja fizičkih svojstava na razinu semantičkog kodiranja) - Stroop fenomen – nesklad između riječi i oblika - informacija koja nije napustila svjesni tok pri obradi informacija nalazi se u kratkoročnom pamćenju - Sternberg – kratkoročno pamćenje pregledava se na serijalan način (niz se pregleda od početka do kraja i tek se onda daje odgovor), tj. skeniranjem, ispitanici trebali utvrditi je li neki broj član prethodno zadanog niza; s porastom dužine niza, dolazi do linearnog porasta vremena reakcije (vrijeme za odgovor da i ne jednako dugačko), prema mjestu ciljnog broja u nizu nema razlike u vremenu reakcije - Mišljenje – kombinacija informacija u dugoročnom pamćenju s trenutno zadanim informacijama 4 Pamćenje - Efikasno pamćenje mora biti selektivno i potpomognuto različitim „pomagalima“ za pamćenje (računalo) - Povijest istraživanja pamćenja: Aristotel – pamćenje se događa pomoću zakona asocijacija Ebbinghaus – kognitivističko shvaćanje pamćenja (učenje, zadržavanje, dosjećanje) Uvođenje eksperimentalne kontrole – besmisleni slogovi (trigrami) Krivulja učenja – količina naučenog gradiva raste s većim brojem ponavljanja Krivulja zaboravljanja – ispočetka se zaboravlja brže, a zatim se zaboravljanje usporava Uvodi distribuirano učenje (spacing effect) – učenje u vremenskim razmacima Vrijeme retencije/zadržavanja informacija Prenaučenost Biheviorizam – pamćenje kao srednji član procesa između zadavanja podražaja i odgovora Geštalt psihologija – neodvojivost percepcije i pamćenja (isti procesi u osnovi) Neurofiziološko istraživanje pamćenja – zanemarivanje ponašajnih aspekata Kognitivna psihologija (60-e): Human information processing (HIP) – pamćenje kao dio ukupnog procesa obrade podataka, usporedba s računalom (hardware i software), prati ga razvoj računala koji je omogućio nov način eksperimentiranja, simultanu obradu ogromnog broja podataka (multivarijatne analize) te simulaciju psihičkih procesa Teorija informacija – primijenjena grana informatike koja se bavi informacijskim sustavima (proučava prijem, obradu, pohranu i prijenos informacija) Kibernetika – znanost o upravljanju sustavima (feed-back) Informacija (H) – mjera reda u sustavu, suprotna pojmu entropije; znanje ili novost koja reducira nesigurnost, povećava vjerojatnost da smo u pravu; mjeri se u bitovima Poruka je redundantna (preobilna) ako sadrži manju količinu informacija od maksimalne Tri razine teorija pamćenja: prva proučava procese u molekulama pri pamćenju, druga neuronske procese, treća obuhvaća funkcionalne i bihevioralne aspekte pamćenja - Pamćenje – mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija - Priroda pamćenja: integrirati informacije, stvoriti mentalnu reprezentaciju, pohraniti informacije (privremeno pamćenje); pohrana iskustva, mogućnost predviđanja, smislen pogled na svijet (dugoročno pamćenje) - U najužoj vezi s pojmom učenja (kod učenja naglasak na usvajanju, kod pamćenja na zadržavanju i korištenju informacija) - Ispitivanje pamćenja: 1) Prepoznavanje – učeno gradivo zadaje se pomiješano s nekim novim, potrebno je samo usporediti zadano s informacijama pohranjenima u pamćenju 2) Dosjećanje (aktivna reprodukcija) – materijal nije zadan, ispituje se na dva načina: slobodno dosjećanje (dosjetiti se što više materijala, osim kvantitativne analize, vrši se i kvalitativna analiza pogrešaka pri dosjećanju, sekvenci/redoslijeda dosjećanja i klastera/grozdova u kojima ispitanik vrši dosjećanje) i dosjećanje prema redoslijedu zadavanja 5 3) Metoda uštede – cilj je utvrđivanje uspješnosti prethodnog učenja, koristi se kad ispitanik ne prepoznaje materijal niti ga se može dosjetiti, gradivo koje smo jednom naučili, pa ga zatim zaboravili, pri ponovnom učenju redovito brže naučimo, razlika između početnog i ponovnog učenja može se izraziti u postocima vremena ili broja pokušaja da se materijal nauči, ova metoda koristi se samo pri laboratorijskim istraživanjima pamćenja - Kod ispitivanja pamćenja prepoznavanjem pomoću liste riječi, imamo ciljne riječi (riječi koje su bile na listi) i distraktore (nove riječi), kod ispitivanja dosjećanjem možemo ponuditi riječi po značenju slične ciljnima (dosjećanje uza znak) - Dvostruko slijepi eksperiment – ni eksperimentator ni sudionici ne znaju hipotezu - Broj eksperimentalnih skupina kod ispitivanja ovisi o razinama nezavisne varijable - Najčešće ispitivane zavisne varijable u eksperimentima s pamćenjem: 1) Raspon pamćenja – količina materijala koju možemo zapamtiti nakon 1 pokušaja učenja 2) Postotak zapamćenog materijala nakon nekog vremena zadržavanja 3) Vrijeme reakcije potrebno da se izvrši prepoznavanje ili dosjećanje - Svaki čin pamćenja zbiva se slijedom 3 procesa: 1) Kodiranje 2) Pohrana 3) Pronalaženje informacija - Različita uspješnost pamćenja prema mjestu čestice u nizu: Pri neposrednom ispitivanju pamćenja, najbolje se pamte zadnje čestice (još uvijek se nalaze u kratkoročnom pamćenju) – efekt novosti/recentnosti, ali dobro se pamte i čestice s početka niza (jer su kodiranjem prve došle u dugoročno pamćenje) – efekt prvenstva Efekt prvenstva vrijedi i za odgođeno ispitivanje Čestice iz sredine najslabije se pamte – treba ih perceptivno istaknuti (von Restorffov efekt – uočljiva čestica se dobro pamti, kao i nekoliko čestica prije i poslije nje) Krivulja položaja elementa u nizu (Glanzer, Cunitz) – oblik slova „U“ - Neposredno ispitivanje mjeri uspješnost procesa usvajanja informacija, a odgođeno uspješnost njihova zadržavanja - McDougal definira (jednoprocesnu) teoriju praga za dosjećanje i prepoznavanje: za prepoznavanje je dovoljan slab trag, a za dosjećanje je potreban jači stupanj poznatosti, toj teoriji se suprotstavlja nekoliko varijabli: Dosjećanje je bolje za frekventne riječi, a prepoznavanje za manje frekventne Kod postojanja instrukcije i namjere ispitanika da materijal zapamti, dosjećanje je za oko 50% bolje nego kad je učenje bilo slučajno (aktivan proces), dok je uspjeh u prepoznavanju gotovo identičan za oba uvjeta (automatski proces) Interferencija utječe na dosjećanje, ali ne i na prepoznavanje - Dvoprocesne teorije – temeljna razlika leži u mogućnosti djelomičnog odgovora pri prepoznavanju (česticu se prepoznaje na osnovi prepoznavanja samo malog karakterističnog dijela čestice, dok to nije dovoljno za dosjećanje), dosjećanje treba proces traženja, a prepoznavanje ne - Djelomično prepoznavanje igra to veću ulogu što je materijal slabije integriran u strukturu pamćenja - Dosjećanje = pronalaženje + prepoznavanje - Kodiranje i pronalaženje informacija: Pamćenje je uspješno u onoj mjeri u kojoj uvjeti pronalaženja informacija u pamćenju odgovaraju uvjetima u kojima su te informacije kodirane 6 1) Princip specifičnog testiranja: poistovjetiti uvjete prilikom učenja s uvjetima prilikom ispitivanja (Tulving) 2) Pristup transfera sukladnog procesiranja (TSP): test prepoznavanja ili aktivne reprodukcije ovisno o tome kako smo učili – ako je učenje bilo vođeno podražajem (površno), bit ćemo bolji u testu prepoznavanja, ako je bilo vođeno pojmom, bit ćemo bolji u testu dosjećanja/aktivne reprodukcije, Morris, Bransford, Franks - pamćenje ovisi o kontekstu (ronioci i učenje/dosjećanje), raspoloženju (depresivne osobe češće se sjećaju tužnih događaja, depresivna spirala), stanju (npr intoksikacije – ovisnost pamćenja o stanju važna samo kod dosjećanja) - Podjela pamćenja prema vremenu zadržavanja informacija: Kontrolni procesi: pažnja, ponavljanje, kodiranje, pronalaženje, dosjećanje (određuju tok kretanja informacije) 1) Senzorno/osjetno pamćenje - vrlo kratko zadržava informacije u nepromijenjenom obliku (vid 0,5s, sluh 2s), dijeli se na ikoničko i ehoičko (omogućuje lokalizaciju zvukova), nazivamo ga još i perceptivno pamćenje, zadržavanje podraženosti receptora koje omogućuje da se uspješno provede prepoznavanje oblika (istovremeni rad senzornog i dugoročnog pamćenja), ima 2 faze: Prva faza – nekoliko stotina milisekundi, nastavak podraženosti receptora, neograničen kapacitet Druga faza – može trajati više sekundi, u njoj se već obavlja dio kodiranja, znatno manjeg kapaciteta, tzv. „vrlo kratkoročno pamćenje“ 2) Kratkoročno pamćenje (STM) – informaciju možemo ovdje zadržati ponavljanjem koliko god vremena nam treba, ako se na nju obrati pažnja, ona se kodira u kratkoročnom pamćenju kako bi bila smislena za pojedinca, kapacitet: 7+/- 2 čestice (verbalni STM!), kratkog trajanja (nekoliko desetaka sekundi) Kodiranje – promjena informacije u oblik koji se može pohraniti i kasnije pronaći, odvija se od jednostavne perceptivne analize do složene semantičke konceptualizacije, a njime nastojimo: Smanjiti količinu informacija koje treba pohraniti odbacivanjem nevažnog Olakšati buduće pronalaženje informacija na način da njihovu pohranu učinimo što boljom (elaborirano kodiranje) - Neverbalni STM (matrice, slike) – pamćenje 1-2 čestice (jer je materijal složeniji), slabljenje s porastom složenosti matrice, kinestetički i taktilni podražaji zaboravljaju se nakon kratke odgode, dok se mirisi dobro pamte, pamćenje posljednjeg elementa matrice opada s vremenom - Eksperiment: Bartlett – što vjernije dosjećanje priče: odgađanje dosjećanja dovodi do razlika u sadržaju, to se prvenstveno pripisuje osobitostima pri kodiranju - Tri funkcije kratkoročnog pamćenja: Zadržavanje informacije ponavljanjem u nepromijenjenom obliku dok nam je potrebna (u toj je fazi ono osjetljivo na ometanje) Kodiranje Kratkoročno pamćenje u ulozi radnog pamćenja – ako trebamo vratiti informaciju iz dugoročnog - Baddeley i Hitch – funkcionira li STM kao WM? STM ima ograničen kapacitet pohrane obrade informacija Opseg verbalnog pamćenja oslanja se na STM 7 STM čiji je kapacitet zauzet pamćenjem brojeva (7+/-2) istovremeno će teže moći obrađivati informacije poput zadataka rezoniranja, uradak slabi tek uz niz od 6 ili više elemenata STM je uključen u sustav za rezoniranje, učenje i razumijevanje, ali ne u potpunosti Modalni model: WM (radno pamćenje) kao međuspremnik - Model radnog pamćenja: 1) Aktivno procesiranje (ne pasivno skladištenje) Blok – sve što se nalazi u WM, a ima jedinstvenu reprezentaciju u LTM Rekodiranje – grupiranje više informacija u jedan blok, pri čemu je broj blokova ograničen 2) Višedijelni sustav: glavni/kontrolni sustav i podsustavi (Baddeley&Hitch) /Baddeley dodao i epizodički međuspremnik da bi objasnio poremećaje pamćenja/ Središnji izvršitelj (središnji izvor mentalnih resursa – kontrolni procesi-pažnja, donošenje odluka, rezoniranje, razumijevanje, rekodiranje, recentnost) , kapacitet =2,3 elementa Usmjerava i kontrolira sve funkcije WM Fonološka petlja – „unutarnji glas“, verbalno Vidno-prostorni ekran – ponavljanje, kapacitet 7+/-2, zadržavanje i „unutarnje oko“, vidno korištenje slušnih informacija predočavanje tj. rad s vidnim informacijama, mentalne rotacije Petlja za subvokalno Fonološki ponavljanje – spremnik – osvježavanje/ponavljanje zadržavanje informacije korištenjem slušnih subvokalizacije (unutarnji informacija oko glas) 2s - Visoka korelacija između radnog pamćenja i fluidne inteligencije – 0,9 - Kod djece je WM odgovorno za sposobnost čitanja i razumijevanja (djeca koja čitaju, a ne razumiju imaju niski opseg WM, Oakhil 1988. – djeca niskog opsega WM ne uočavaju bitne detalje priče) 3) Dugoročno pamćenje - Neograničen kapacitet - Znaci za dosjećanje (retrieval cues) – vode u šire područje pamćenja u kojem bi se mogla nalaziti željena čestica ili se uspoređuju sa znacima koji su korišteni pri pohrani te čestice (znaci za kodiranje; npr isto mjesto, ljudi, stanje,...) - Veliki se dio znakova za dosjećanje zbog svog čestog zajedničkog pojavljivanja s ciljnom (traženom) informacijom može klasificirati kao jaka informacija - Mirisi su vrlo često snažni znaci za dosjećanje - Dugoročna potencijacija – da bismo nešto naučili i povezali sa starim gradivom, neuron prenosi impuls na drugi neuron, ako se par neurona aktivira istovremeno, 1 neuron treba ispuštati sve manje neurotransmitera, potrebno mu je manje potencijala 8 - Područja u mozgu odgovorna za dugoročno pamćenje – temporalna/sljepoočna područja kore velikog mozga, frontalna/čeona područja - Za kodiranje u dugoročnom pamćenju važna je smislena organizacija (dok se kodiranje verbalnog materijala u kratkoročnom pamćenju temelji na fonološkim karakteristikama riječi) - Akustička sličnost materijala proizvodi veću interferenciju u neposrednom ispitivanju pamćenja, a smislena sličnost u odgođenom ispitivanju - Spontana organizacija materijala - Bolje se pamte konkretni nego apstraktni pojmovi, jer se tada stvaraju i slikovni i verbalni tragovi pamćenja - Perceptivno dugoročno pamćenje (Baddeley) – pamćenje u kojem su pohranjene informacije iz osjetila, uvjet za postojanje uspješnog prepoznavanja oblika - Ose imaju dugoročno pamćenje - Organizacija materijala u dugoročnom pamćenju – dosjećanje je rezultat rekonstruktivnih procesa, Tulvingov eksperiment: lakše se pamti 18 novih riječi, nego 9 novih-9 starih jer se za 9 starih već stvorila subjektivna organizacija koja sprečava uspostavljanje nove organizacije, organiziramo pamćenje u skladu s našim unutrašnjim kognitivnim shemama, Pichert i Anderson (provalnik ili kupac), Snyder i Uranovitz (Betty K. – lezbejka ili kućanica?) - Bartlett – zadaci pamćenja proze i smislenog materijala, dosjećanje priče: individualne razlike, kraće i koherentnije od originala, bliže sudionikovoj perspektivi, on smatra da se priče pohranjuju u shemama: nadogradnja novim informacijama (utakmica Dartmouth-Princeton: dosjećanje počinje emocijom/stavom), pamćenje je rekonstruktivan proces - Bransford – procjena razumljivosti teksta 1-5 i dosjećanje ideja iz teksta: 1. Skupina nije poznavala kontekst – najlošija, 2. skupini kontekst je objašnjen nakon čitanja – malo bolja, 3. skupina kontekst je čula prije čitanja (perilica rublja) – najuspješniji, zaključak: kontekstualni znakovi omogućuju pristup sustavu znanja s određenim temama (Bartlett takav sustav naziva shema) - Uloga organizacije: pamćenje eksperata i početnika u šahu (prvi 90%, drugi 50%), pohrana jednostavnih pojmova po kategoriji (značenju), a ne prvom slovu - Neki autori žele poistovjetiti kratkoročno i dugoročno pamćenje > protuargumenti: Razlike u kodiranju – u kratkoročnom fonemske prirode i ometa ga akustička sličnost, dok dugoročno ometa semantička, pojmovna sličnost Oštećenja lijeve hemisfere mozga (verbalne kod dešnjaka) u blizini centara za govor dovode do poteškoća u korištenju kratkoročnog pamćenja, dok je poremećeno funkcioniranje dugoročnog pamćenja povezano s oštećenjima obje hemisfere (osobito temporalni dijelovi i tzv. Papezov krug) Razlike u efektima novosti i prvenstva – efekt novosti karakterističan za kratkoročno pamćenje, na efekt prvenstva djeluju brzina zadavanja, uvođenje sekundarnog zadatka, poznatost, dob, itd. Vrste dugoročnog pamćenja: - Motoričko i verbalno pamćenje - Vidno, slušno, dodirno, njušno i okusno pamćenje - Eksplicitno (namjerno) pamćenje (ispituje se dosjećanjem i prepoznavanjem) i implicitno (nenamjerno) pamćenje (ispituje se na način da se odredi koliko je prethodno izlaganje materijalu olakšalo provođenje zadataka s tim materijalom) - Prospektivno (epizodičko pamćenje koje se odnosi na događaje koji se tek trebaju dogoditi, dijeli se na zadatke vezane za vrijeme – sutra nazvati zubara, i zadatke vezane za događaj – reći nešto prijatelju kad ga vidimo) i retrospektivno pamćenje 9 - Blic pamćenje: „flashbulb memory“ (Brown, Kulik – istaknutiji događaj > bolje blic pamćenje) Izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno prije, za vrijeme i nakon iznenađujućeg događaja koji ima značajne posljedice za pojedinca i/ili naciju Karakteristike: potpunost, točnost, živost, otpornost na zaboravljanje Brown i Kulik smatraju da postoji poseban neuralni mehanizam pamćenja koji se pobuđuje dramatičnim događajima (njime se čitave scene utiskuju u pamćenje), a takvi se istaknuti događaji kodiraju automatski Neisser smatra da je blic pamćenje rezultat čestog prepričavanja i obnavljanja u sebi istaknutog događaja Spor tempo zaboravljanja Kod ispitivanja blic pamćenja prvo treba odrediti istaknutost pojedinačnog događaja za tog pojedinca Neki ga objašnjavaju von Restorff efektom - Deklarativno i proceduralno pamćenje 1) Deklarativno pamćenje - Znanje činjenica Epizodičko – bitno je znati kada i gdje smo usvojili neku informaciju, autobiografsko pamćenje (iako se više odnosi na nedavne događaje, jer se značajni autobiografski događaji često ponavljaju pa poprimaju značajke semantičkog pamćenja), vremensko određivanje toga kad su se zbili događaji i njihovo prostorno-vremensko povezivanje, osjetljivije na interferenciju od semantičkog, informacije se pronalaze uz napor - Conway i sur. – autobiografska sjećanja ne pobuđuju samo 1 lokalizirano područje mozga - Quiroga i sur. – pokazivali ispitanicima slike ili ime poznatih osoba – za riječ i za sliku aktivirali se usko specijalizirani neuroni Semantičko – informacije koje se često koriste, po Tulvingu nužno za upotrebu jezika (pamćenje značenja riječi i pojmova, gramatičkih pravila), za razliku od epizodičkog, zadržava se kod amnezija, predstavlja naše znanje, konceptualno organizirano, u kategorije, informacije se pronalaze automatski, nije vezano za kontekst u kojem je stečeno - Specifičnost kodiranja – naglašava povezanost između traga pamćenja i znaka za dosjećanje, dosjećanje se osniva na podudaranju informacija u znacima za dosjećanje i tragovima, objašnjenje pojave ovisnosti pamćenja o stanju pri učenju i pri dosjećanju - Tulving: proceduralno pamćenje sadrži semantičko, a semantičko epizodičko kao podsustav 2) Proceduralno pamćenje - Znanje o tome kako nešto učiniti, znanje o vještinama (tipkanje na pisaćem stroju, igranje tenisa, vožnja bicikla, pranje zuba,...) - Omogućuje provođenje akcija - Stvaranje niza asocijacija između pojedinačnih operacija - Sastoji se od 3 faze: Kognitivna faza – treba shvatiti što sve treba napraviti Faza povezivanja – počinje kada odredimo najdjelotvorniji način obavljanja dijelova zadatka i povezivanja u cjelinu, u toj se fazi utvrđuju i uklanjaju pogreške, sve se manje koriste verbalni aspekti pamćenja, a sve više motorički Faza automatskog odvijanja vještine – izvođenje vještine zahtijeva minimum svjesne kontrole, što omogućuje poklanjanje pažnje višim elementima vještine (stil pri skijanju, strategija igre i sl.), u toj fazi nema više verbalnih samoinstrukcija, pa usporedno s 10 provođenjem vještine možemo normalno razgovarati, tada je teško riječima opisati proceduru jer je ona u potpunosti automatizirana - Vještina usvojena do zadnje faze ne zaboravlja se i vrlo duge stanke malo ili nimalo ne štete njezinu izvođenju - U nedeklarativno pamćenje spadaju: proceduralno pamćenje (upamćivanje motoričkih vještina), uvjetovani emocionalni i mišićni odgovori (npr zatvaranje kapaka kad nas netko poprska, učenja koja su se dogodila tijekom evolucije ljudske vrste), udešavanje/priming (perceptivno, semantičko i konceptualno, npr. ako ispitaniku prezentiramo riječ lav, velika je vjerojatnost da će početak riječi ti- dovršiti riječju tigar) i neasocijativno učenje (trenutačne promjene u ponašanju do kojih dolazi pod utjecajem iskustva – nakon jakog zvuka razbijanja, osoba se trgne i na tiše zvukove koje inače ne bi primijetila) - Automatsko pamćenje i pamćenje koje zahtijeva napor: 1) Automatsko pamćenje - Podaci o mjestu gdje se nešto nalazi i kuda se krećemo (prostorna dimenzija), vrijeme zbivanja i njegovo trajanje, čestina ponavljanja nekog događaja - Ne možemo ga isključiti – namjerno nepridavanje pažnje vremensko-prostornim aspektima zbivanja ne samo što nije moguće, već i ometa normalno funkcioniranje ostatka našeg kapaciteta pažnje - Dio biološkog naslijeđa - Ne troši ograničene kapacitete pažnje - Automatski procesi mogu biti i naučeni – sposobnost čitanja - Nije podložno stresu (zato se opasne profesije kao što su piloti, ronioci, padobranci, policijski i vojni specijalci, i sl. moraju dovesti do automatskog izvođenja) 2) Pamćenje koje zahtijeva napor - Podložno stresu - Atkinson i Shiffrin – modalni model: Osjetna skladišta (vidno, slušno, haptičko/dodirno) > kratkoročno skladište > dugoročno skladište Dubina obrade informacija pri pamćenju: - Model više skladišta – model u kojem se pamćenje promatra kao sustav tri faze kroz koje prolazi informacija, nedostaci: Ponavljanjem se informacije prebacuju iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje - samo ako im se posveti pažnja 7 +/- 2 čestice – moguće i više – ovisno o organizaciji materijala i stupnju njegove obrade Nekad kratkoročno pamćenje može dugo zadržati informaciju, iz dugoročnog se pod određenim uvjetima informacije vrlo brzo gube Craik i Lockhart ga odbacuju i uspostavljaju novi model - Model dubine obrade informacija pri pamćenju – vjerojatnost zadržavanja informacije ovisi o tome do koje je razine ili dubine obrađena pri kodiranju (dublja razina-veća vjerojatnost dosjećanja) Dubina traga pamćenja prvenstveno je proizvod perceptualne analize, trajanje traga ovisi o dubini analize podražaja Plitka obrada – analiza fizičkih ili senzornih obilježja informacija Dublja razina obrade – analiza značenja 11 Ispituje se tehnikom „slučajnog učenja“ – ispitanicima se reče da je cilj mjerenje vremena reakcije na podražaj, a zatim se ispituje koliko su podražajnog materijala zapamtili Najplića je obrada kad precrtavaju određena slova, malo dublja je fonemička obrada (rima), a najdublja je semantička i sintaktička analiza (odrediti je li riječ logično završava rečenicu) U razini obrade razlikujemo: Tip I procesiranja – recikliranje informacija na jednoj razini obrade, ono treba zadržati informacije u svijesti bez uspostavljanja trajnog traga u pamćenju, naziva se „ponavljanje radi zadržavanja“ (maintenance rehearsal), kad se pažnja pomakne od informacije, bit će izgubljena tempom koji određuje razina obrade na kojem je bila zadržavana Tip II procesiranja – koristi elaborirano ponavljanje koje proizvodi analiza semantičkih svojstava informacija koje želimo zapamtiti, vodi dubljoj obradi, cilj je pohrana informacija na duži rok Retencija ne ovisi samo o dužini učenja, već i o kvalitativnoj prirodi upotrijebljenih procesa Vrijeme utrošeno na obradu nevaljana je mjera dubine procesiranja: npr. nesemantički zadatak određivanja je li riječ kornet zadovoljava shemu KVKKVK traži više vremena od semantičkog zadatka u kojem treba reći je li kornet životinja Neki autori umjesto pojma dubine predlažu pojam kognitivnog napora – što je zadatak teže riješen, bolje se pamti Revizija modela (Tulving, Craik) – za vjerojatnost zadržavanja informacije nije više bitna samo dubina do koje se obrađuje, već i širina ili elaboriranost kodiranja > odnosi se na stvaranje asocijacija a) između atributa ili svojstava novih i starih, već pohranjenih čestica, ili b) između atributa ili svojstava više novih čestica koje trebamo zapamtiti Elaboracija se pojavljuje na bilo kojoj razini obrade Fenomen pažnje „model uskog grla“ (Broadbent) – usko grlo predstavlja kanal ograničenog kapaciteta, blizak današnjem pojmu radnog pamćenja, postulirao seriju faza kroz koje prolazi informacija između ulaza i izlaza, kao i fazu obrade u kojoj djeluje selektivna pažnja Kahnemanov model – podrazumijeva ograničenu opću energiju raspoloživu za izvođenje kognitivnih operacija, ograničenje se ne odnosi na pojedinu specifičnu fazu obrade, već je kapacitet fleksibilno raspoređen na različite faze obrade kao i na različite aktivnosti, smatra da se kognitivne operacije razlikuju po veličini kapaciteta pažnje koju zahtijevaju (senzorna analiza ne zahtijeva pažnju, zahtjevi se povećavaju kako se obrada primiče konačnom odgovoru kognitivnog sustava) Posner i Sneider, Schneider i Schiffrin – neke kompleksne operacije mogu se odvijati uz minimalni kapacitet pažnje (automatske), dok neke zahtijevaju znatan kapacitet pažnje (svjesne/kontrolirane) Brojne organske varijable (pobuđenost, stres, umor, raspoloženje, bolest) i varijable okoline (razina vanjskog podraživanja) utječu na kapacitet pažnje, kao i dob (ove varijable nemaju gotovo nikakav utjecaj na automatske procese) Model dubine obrade informacija postulira kontinuum stanja pamćenja (umjesto oštre podjele na kratkoročno i dugoročno) 12 Utjecaj cerebralne lateralizacije na procese pamćenja - Cerebralna lateralizacija – specijaliziranost lijeve i desne hemisfere mozga za određene procese i funkcije, razvija se kroz djetinjstvo, završava u dobi rane adolescencije - Lijeva polovica mozga povezana s govornim funkcijama, desna s perceptivnim procesima Bihevioralna istraživanja: - Dualni procesi kodiranja pri pamćenju - verbalne i neverbalne informacije se reprezentiraju i obrađuju u odvojenim, ali povezanim simboličkim sustavima; funkcionalno odvojeni sustavi, ali aktivnost jednog može inicirati aktivnost drugog - Simboličke informacije razlikuju se kvalitativno u dva sustava: 1) Sustav za predodžbe – specijaliziran za reprezentiranje i obradu neverbalnog sadržaja na izravan (analogan) način, organizira osnovne predodžbe u strukture višeg reda tako da je izlaz iz sustava spacijalnog (prostornog) karaktera, tj. sinkron i paralelan 2) Verbalni sustav – bavi se lingvističkim jedinicama i generiranjem govora, ulazne informacije u sustav su sekvencijalne naravi (riječi koje slušamo ili čitamo dolaze jedna po jedna, a ne u obliku kompleksnih slika koje možemo na paralelan način obrađivati) pa verbalni sustav organizira lingvističke jedinice u strukture višeg reda na sekvencijalan (serijalan) način - Vjerojatnost dosjećanja s obzirom na zadani materijal u opadajućem redoslijedu: stvarni objekt, slika objekta, ime konkretnog objekta, apstraktni pojam - Glavna odrednica dosjećanja je konkretnost, jer se za stvarne objekte stvara veći broj tragova (slikovni i verbalni engram, za apstraktne samo verbalni) - Predodžbe sadrže vizualne informacije koje se obrađuju na sličan način kao što se odvija perceptualna obrada vizualnih informacija (argument za postojanje predodžbenih reprezentacija u dugoročnom pamćenju, koje se razlikuju od verbalnih) - Dokazi za dualno kodiranje: vrijeme reakcije pri prepoznavanje za desnu hemisferu kraće kad ispitanici koriste predočivanje kao mnemotehniku, za lijevu kraće kad koriste verbalno ponavljanje; eksperiment sa slijepim dešnjacima (Brailovo pismo se doživljava kao spacijalna konfiguracija, a ne lingvistički simbol); Stroop fenomen (produženje vremena reakcije kad u analizi senzornog ulaza postoje konfliktne informacije) – konflikt stvaraju automatski procesi pamćenja, značenje riječi se na automatski način aktivira iz našeg dugoročnog pamćenja (aktivnost lijeve hemisfere) i ometa imenovanje boje (aktivnost desne hemisfere) - Desno uho/lijeva hemisfera pamti verbalni materijal, lijevo uho/desna hemisfera pamti glazbu Neuropsihološka istraživanja: - Daje dokaze za postojanje 2 sustava za procesiranje verbalnih i neverbalnih informacija (osobe s oštećenjem corpus callosuma, osobe s unilateralnim oštećenjima hemisfera) - Komisurotomizirani ispitanici – ispitanici s uništenim corpus callosumom, idealni za istraživanje razlika u funkcioniranju hemisfera, bolji od ispitanika s unilateralnim oštećenjima, jer je kod ovih drugih teško precizno odrediti koliko je teško oštećenje i koliko je druga hemisfera preuzela funkcije oštećene, kod komisurotomiziranih ispitanika hemisfere ipak nisu sasvim odsječene, već postoji određena povezanost preko nižih centara, predmete iz desnog vidnog polja može izgovoriti (jer je centar za govor u lijevoj hemisferi), dok predmete iz lijevog vidnog polja ne može izgovoriti, ali može pokazati između više predmeta - Teorija dvostruke dominantnosti hemisfera – novija istraživanja tvrde da ne postoji dominantna hemisfera, već da se one utrkuju koja će prije obaviti neki zadatak pa ovisno o vrsti informacija jedna od hemisfera „pobjeđuje“ u utrci 13 Osnovni neurofiziološki i biokemijski procesi pri pamćenju - Reverbacijski traktovi – osnova kratkoročnog pamćenja Strukturalna teorija: - Limbička zona, osobito hipokampus smješten u području ispod cerebralnog korteksa – uloga u dugoročnom pamćenju - Hipokampus – njegove stanice održavaju vezu između impulsa koji dolaze aferentnim (uzlaznim) živčanim putevima i korteksa mozga, veze neurona hipokampusa djelomice su određene informacijama kojima je pojedinac izložen i pomažu pri pohrani informacija (oštećenje hipokampusa – ne ometa kratkoročno pamćenje ni dosjećanje informacija ranije pohranjenih u dugoročno pamćenje, ali onemogućuje pohranu novih informacija) Teorija o transmiterskim tvarima: - Transmiterske tvari pomažu pri provođenju impulsa kroz sinapse - Sposobnost učenja je funkcija efikasnosti provođenja impulsa kroz sinapse - Jedan od najvažnijih neurotransmitera je acetilkolin – ako je njegova koncentracija previsoka, u sinapsi dolazi do blokade tranfera impulsa (zato ga acetilkolinesteraza inaktivira nakon što obavi svoju funkciju) - Ako je previsoka aktivnost acetilkolinesteraze u sinapsi, acetilkolin se prebrzo razgrađuje i ne može izvršiti svoj transmiterski zadatak - Korelacija omjera Ach: AchE i uspješnosti pamćenja > linearna korelacija - DFP (antiAch) – kemijska tvar koja sprečava razgradnju acetilkolina, postoji njena optimalna doza za zapamćivanje jednostavnih oblika ponašanja (dobro ju je primijeniti kod štakora koji nisu dobro usvojili neko ponašanje, tada dolazi do poboljšanja, ako je neki oblik ponašanja dobro usvojen, primjena DFP dovodi do gubitka tog ponašanja) - Za pamćenje nisu od presudne važnosti apsolutni iznosi tvari u SŽS nego njihovi omjeri Biokemija: - Istraživanje promjena unutar pojedinih neurona u vezi s pamćenjem - Informacija može biti pohranjena u dugoročnom pamćenju u pojedinačnoj živčanoj stanici - Testiranje hipoteze o tome mogu li pojedinačni neuroni proizvesti novi i specifični protein koji bi omogućio pohranu informacija putem biokemijskog koda u pojedinačnoj stanici - Flexner – živčani impuls aktivira neuron da proizvede kemijski agens > agens potiče neaktivnu DNA unutar stanice da proizvede specifičnu vrstu RNA koja dovodi do proizvodnje specifičnog proteina > protein ima dvostruku funkciju: omogućuje originalnom impulsu da se oslobodi kad je potrebna informacija iz pamćenja i drži DNA u stanju kontinuirane aktivnosti da proizvodi više istog proteina koji je razgrađen unutar stanice > samoregenerirajuća i stalna pohrana informacija u pamćenju - McConell i sur. – istraživanja na crvima planaria oO - Chapouthier: istraživanja o transferu pamćenja: sirovi (nepročišćeni) ekstrakti RNA bili su djelotvorni, dok pročišćeni nisu; što je bila veća doza RNA, veći su bili i učinci; transfer pamćenja ne javlja se odmah – treba proći neko vrijeme; životinje „darovaoci“ RNA moraju biti snažno uvjetovane i tek nakon nekoliko dana treba uzeti ekstrakt Zaboravljanje - Tipična krivulja zaboravljanja: u početku brže, kasnije sporije - Jostov zakon – ako dva traga imaju istu snagu u trenutku mjerenja, onda će stariji trag biti dulje održan (bit će sporije zaboravljanje te informacije) - 3 moguće situacije: iskustvo nije ostavilo trag u mozgu (pogreška u kodiranju), trag je ostao, ali brzo propada (pogreška u pohrani), trag postoji, ali ga je nemoguće pronaći (pogreška u pronalaženju inf) 14 - Iznimke od normalne krivulje zaboravljanja su motoričke vještine (automatski procesi, ne pokazuju nagli pad) i pamćenje mirisa (vjerojatno zbog važnosti dobrog pamćenja mirisa sa stajališta preživljavanja) - 4 osnovna uzroka zaboravljanja: postupno osipanje tragova pamćenja („decay“), nemogućnost pronalaženja pohranjene informacije, represija, interferencija (ne isključuju se međusobno, koji će biti najizraženiji, ovisi o materijalu i situaciji u kojoj se uči, vrsti pamćenja, vremenu zadržavanja,...) 1) Postupno osipanje tragova pamćenja - Sam protok vremena dovoljan je da dođe do gubitka informacija iz pamćenja - Vezuje se uz teorije o tragu – postupan gubitak informacija iz sva 3 skladišta pamćenja - Često korišten trag pamćenja (engram) ima u živčanom sustavu dobro uhodan put i lako se aktivira, ako ga ne koristimo, nastupa zaboravljanje (za održavanje engrama u dugoročnom pamćenju upotreba predstavlja vrlo značajan činitelj 2) Nemogućnost pronalaženja informacija - Javlja se jedino kod dugoročnog pamćenja - Ljudi koji pohranjuju informacije tako da ih na više načina dobro povežu sa starim znanjem otvaraju više znakova za dosjećanje te informacije - Tulving – pamćenje liste od 36 riječi u nešto drukčijem eksperimentalnom nacrtu nego što je uobičajeno (umjesto da daje listu nakon svakog dosjećanja sve dok ono nije usavršeno, on je tražio da ispitanik 3 puta zapiše čega se sjeća prije novog zadavanja liste i postignut je jednak uspjeh) - Mandler i sur. – ispitanicima je 5 puta zaredom zadana lista od 100 riječi, u prosjeku su se dosjetili 36 riječi, a prepoznali čak 96% riječi uz svega 7% pogrešaka – riječi postoje u dugoročnom pamćenju, ali nisu dostupne pronalaženju 3) Represija - Veže se samo uz dugoročno pamćenje - Motivirano zaboravljanje potiskivanjem onih sadržaja koji su nam neugodni ili ih se plašimo - Već neponavljanjem nastupa zaboravljanje, a neugodne sadržaje obično ne volimo ponavljati - Ugodne sadržaje rjeđe zaboravljamo jer ih češće ponavljamo i prepričavamo - Iznimka je depresivno stanje kad se prisjećamo samo neuspjeha, promašaja, poniženja, tužnih i traumatičnih događaja što dovodi do još težeg depresivnog stanja - Yerkes-Dodsonov zakon: s porastom pobuđenosti jedno vrijeme raste uspješnost učenja, a kad se prijeđe optimalna razina pobuđenosti mozga, dolazi do pada uspješnosti pamćenja i jači su procesi zaboravljanja 4) Interferencija - Kad učenje jednog gradiva ometa učenje drugog - Retroaktivna interferencija – novo učenje potire prije naučeno (učenje 2 strana jezika zaredom), osnovni uzrok gubitka informacija iz senzornog i kratkoročnog pamćenja - Proaktivna interferencija – prije naučeno ometa učenje novog gradiva (uporno pišemo 2012. iako je 2013.) - Oblici interferencije su glavni krivci što teško učimo (proaktivna) i što brzo zaboravljamo (retroaktivna) - Značajnija za gubljenje informacijaiz kratkoročnog i dugoročnog pamćenja od osipanja informacija - Na interferenciju najviše djeluje sličnost materijala - Proaktivna i retroaktivna interferencija zajedno se nazivaju NEGATIVNI TRANSFER - POZITIVNI TRANSFER – prethodno naučeno gradivo olakšava učenje novog gradiva - Ispitiva se parovima asocijacija 15 - Melton i Irvin – dvofaktorska teorija interferencije: natjecanje odgovora + odučavanje = retroaktivna interferencija - Postman i Stark – potiskivanje skupa odgovora: u vrijeme dosjećanja ne natječu se samo pojedinačni parovi asocijacija, već postoji natjecanje između skupa odgovora - Tulving – opovrgava objašnjenje o odučavanju – djelovanje znakova za dosjećanje na smanjenje retroaktivne interferencije, uvodi pojam zaboravljanja ovisnog o znaku - Watkins&Watkins, Stern – načelo preopterećenosti znaka – efikasnost nekog znaka za dosjećanje obrnuto je proporcionalna broju reprezentacija u dugoročnom pamćenju koje sadrže podudarne informacije s tim znakom (što je znak „ekskluzivniji“ za neki sadržaj, zaboravljanje je manje) - Conway, Cohen, Stanhope: ispitivanje zaboravljanja znanja iz kognitivne psihologije metodom poprečnog uzorka – pamćenje imena autora, pojmova i odnosa među pojmovima padalo u prvih 36 mjeseci, a zatim se razina pamćenja zadržala na razmjerno stabilnoj razini, najbrže je opadanje uspješnosti i prepoznavanja i dosjećanja imena autora, pamćenje najznačajnijih činjenica i znanstvenih metoda nije pokazalo izražen pad, studenti koji su imali više ocjene na ispitu zadržali više građe, metamemorijski aspekt (što mislimo kako funkcionira naše pamćenje): nije pronađena povezanost između ocjene i procjena ispitanika o tome koliko su zapamtili, ispitanici su nakon dužih intervala retencije podcjenjivali svoje znanje - Bahrick: ispitivanje znanja španjolskog jezika između 0 i 50 godina nakon učenja – što je jezik duže učen, više je zapamćeno, utjecaj kasnije povremene upotrebe jezika nije bio izrazito značajan za pamćenje, nakon 50 godina moglo se prepoznati oko 60%, a dosjetiti oko 40% gradiva, krivulja zaboravljanja pokazuje jak pad između 3 i 6 godina nakon završetka učenja, zatim 30 godina stabilna razina, nakon toga još jedan slabije izražen pad - Neveh Benjamin: ispitivanje zadržavanja znanja iz filozofije, psihologije i antropologije uz interval retencije 0-2 godine, nulti interval – 70% inf, 2 godine – 46%, na duže vrijeme retencije osjetljive veze između nadređenih i podređenih pojmova - Linton: zapisivanje događaja u dnevnik i njihovo dosjećanje, važnost ponavljanja Ima li ljudi koji ništa ne zaboravljaju? - Idiot-savanti (idiot-znanstvenici) – osobe koje pamte ogromne količine samo pojedinih informacija, a inače su umno zaostale - Eidetičari – fotografsko pamćenje za slike koje traje znatno duže nego senzorno, ali je ipak ograničenog trajanja (kad jednom nestane eidetska slika, ne može se više vratiti u pamćenje) - Hiperpamćenje – osobe koje pamte sve (Sheresevski, V.P. – zajedničke osobine: s memoriziranjem se počelo u vrlo ranom djetinjstvu, izuzetno pamćenje javlja se kod razmjerno pasivnih osoba, pamte sve, ne nastoje podatke reducirati i mijenjati na način da imaju koristi od toga, izuzetno pamćenje traži visok stupanj usmjerenosti pažnje, dobro razvijen faktor perceptivne brzine je nužan, ali ne i dovoljan uvjet; A.C. Aitken – izuzetno pamćenje kao posljedica interesa za nalaženje smislenih sklopova u okolinskim zbivanjima, kao i upotrebe ritma) - Smatra se da ljudi s izuzetnim pamćenjem imaju jednake temeljne sposobnosti pamćenja kao i normalni ljudi, ali da postoji razlika u načinu korištenja pamćenja: mnemonisti voljno nalaze smisao u materijalu koji izgleda besmisleno (mada ponekad pamte i ono što ne žele zapamtiti) 16 Smetnje pamćenja - Kategoriziranje prema 3 načina: 1) Prema nazivu bolesti: amnezija, Korsakovljev sindrom, senilna demencija, Huntingtonova korea, Alzheimerov sindrom 2) Prema mjestu mozgovnog oštećenja: nepouzdane metode za točno određivanje, neka se oštećenja ne mogu utvrditi standardnim dijagnostičkim metodama (trovanje ugljičnim monoksidom), mozgovna oštećenja nisu usko lokalizirana i različiti dijelovi mozga u uskim su funkcionalnim međuodnosima 3) Prema funkcionalnom oštećenju pamćenja: neki pacijenti gube kratkoročno pamćenje, a ostaje im dugoročno (rjeđe od obrnutog slučaja), pacijenti s čistim gubicima određenih funkcija su rijetki - Retrogradna amnezija – nemogućnost dosjećanja događaja prije oštećenja - Anterogradna amnezija – nemogućnost stvaranja novog dugoročnog pamćenja - Hipomnezija – smanjena mogućnost pamćenja - Hipermnezija – pamćenje svih informacija koje se percipiraju, takvo pamćenje donekle ometa normalno kognitivno funkcioniranje, slike se „preklapaju“ (tu se ubrajaju i eidetske slike), previše je informacija istovremeno prisutno da bi kognitivni sustav bio djelotvoran - Paramnezije/lažna sjećanja – praznine u sjećanju na novije događaje popunjavaju se nenamjerno izmišljenim podacima, često kod starih ljudi (ovdje se ubraja i deja vu – radi se o pogrešnom pripisivanju porijekla informacije u trenutačnom toku svijesti, tj. za podatke osnovane na informacijama iz senzornih organa pogrešno mislimo da dolaze iz dugoročnog pamćenja, informacija u senzornom pamćenju se u djeliću sekunde „vrati“ na obradu) - Propusti pamćenja po Schacteru: 1) Prolaznost – prolaskom vremena pamćenje slabi 2) Rastresenost – neobraćanje pažnje za vrijeme obavljanja radnje dovodi do propusta pamćenja 3) Blokiranje – privremena nemogućnost pronalaženja informacija 4) Pogrešno atribuiranje – pripisivanje neke informacije pogrešnom izvoru 5) Sugestibilnost – prisjećanje događaja koji se zapravo nije dogodio, nastaje zbog konstruktivne prirode pamćenja koja rupe u sjećanju pokušava ispuniti vjerojatnim događajima 6) Pristranost – distorzije pamćenja zbog utjecaja trenutačnih znanja, vjerovanja, osjećaja 7) Postojanost – odnosi se na neželjena sjećanja koja ljudi ne mogu zaboraviti, obično povezana sa snažnim emocionalnim iskustvima - Različite vrste materijala se različito dobro pamte: Zaboravljanje lica/imena – kontinuiran pad 30 godina, prepoznavanje ostaje dobro, dosjećanje (čak i uz pomoć slike) lošije Zaboravljanje stranog jezika – u početku pada pa stane Zaboravljanje sadržaja kolegija – statistika se najbolje pamti (najbliža proceduralnom znanju) Pamćenje vještina – neke se ne zaboravljaju (vožnja bicikla – zatvorene petlje: sama sebe osnažuje, jedna aktivnost/pokret je znak za dosjećanje druge aktivnosti), neke se mogu zaboraviti (otvorene vještine – npr. pisanje s 10 prstiju, pružatelji prve pomoći) 17 - Osjeti – temeljni, neobrađeni doživljaji povezani s podražajima koji djeluju na osjetne organe (vid, sluh, njuh, okus, tlak, temperatura, bol, tjelesni osjeti), pojedinačni atribut – intenzitet (slatko-slađe), kvaliteta (slatko-slano) - Percepcija – integracija (iz više osjetnih sustava) i smislena interpretacija neobrađenih osjetnih doživljaja, psihofiziološki proces kroz koji senzorni input dobiva značenje - Opažaji funkcioniraju dinamički - Svaki percept vodi u novi perceptivni proces: proces 1>percept 1> proces 2> percept 2,... - Na biološkoj razini, senzorni procesi uključuju osjetne organe i živčane puteve koji izlaze iz njih i koji su povezani sa zahvaćanjem informacija iz podražaja; perceptivni procesi (povezani sa značenjem) uključuju više razine korteksa - Aktivnost i percepcija: čovjek ne reagira na podraživanje iz okoline pasivno čekajući podražaje, već sam traži nove i kompleksne podražaje (Maddijev eksperiment – senzorna deprivacija/lišenost podražaja /izražena kroz dosadno predavanje/ potiče kreativnost) - Kad je input drastično reduciran ili potpuno eliminiran, senzorni sustav ne funkcionira normalno i proizvodi poremećaje opažanja (halucinacije), previše podražaja također štetno - Arousal – nivo pobuđenosti determiniraju u prvom redu podražaji iz okoline, ali i naša kognitivna (razmišljanje) i afektivna aktivnost (motivacija, raspoloženje), svi težimo optimalnoj razini pobuđenosti (intraindividualne razlike i interindividualne razlike/varijabilitet) - Kontinuum pobuđenosti: koma-duboki san-hipnagogija-probuđenost-verbalna komunikacija- budnost-pozornost-uzbuđenost-panika - Pobuđenost se prvenstveno veže uz uzlazni aktivacijski retikularni sistem (ARAS), ali se odnosi na ukupnu kortikalnu aktivnost - Fizički podražaji i percepcija svedeni na istu mjeru – broj bitova - Kapacitet senzornih kanala – za glasnoću 5 kategorija, za okus 1,9 bita (manje od 4 kategorije), za položaj točke na kontinuumu 3,3 bita, za boju i svjetlinu 2,5-3 bita, za kožna osjetila 2-3 bita, za položaj točke u kvadratu 4,5 bita, kapacitet radnog pamćenja ispod 3 bita (dodavanjem novih dimenzija/kanala ne udvostručujemo broj bitova, nema linearnog porasta) Značajke senzornih modaliteta 1) Osjetljivost - Opisuje senzorne modalitete na psihološkoj razini - Što je veći intenzitet podražaja, veće je njegovo djelovanje na određeni organ (sjajnije svjetlo djeluje na vidni sustav jače nego prigušeno svjetlo) - Apsolutni limen – minimalni intenzitet podražaja koji izaziva osjet u 50% slučajeva - Fiziološki limen – odnosi se na supraliminalne podražaje kojih nismo svjesni zbog adaptacije - Prag svjesnosti – podraživanje iznad fiziološkog praga, nismo ga svjesni jer smo usmjereni na neko drugo podraživanje (priming – Indijana, Kasino, Sava) - Vid: plamen svijeće vidljiv na udaljenosti od oko 48 km u tamnoj, jasnoj noći - Sluh: kucanje sata na udaljenosti od oko 6 m, u tišini - Okus: jedna čajna žličica šećera otopljena u oko 9 l vode - Njuh: jedna kapljica parfema raspršenog u cjelokupnoj zapremini 6 soba - Dodir: krilo muhe koja padne na vaše lice s udaljenosti od 1 cm - Ove su vrijednosti utvrđene upotrebom psihofizičkih postupaka (eksperimentalne tehnike za mjerenje odnosa između fizičke veličine nekog podražaja i psihološke reakcije kao posljedice) - Psihofizička funkcija – pokazuje senzorni učinak kao funkciju intenziteta podražaja, prema njoj je apsolutni limen vrijednost podražaja koji je detektiran u 50% slučajeva 18 - Ljudski vid je osjetljiv koliko je fizički moguće – može detektirati bljesak svjetla koji sadrži samo 100 fotona (samo 7 od tih 100 dopre do kritičnih molekula u oku) - Diferencijalni limen – mjerenje detekcije promjene, upravo zamjetljiva razlika (uzr), najmanja razlika u intenzitetu podražaja koju možemo osjetiti, što je osnovni podražaj jači, potrebna je veća razlika da bismo je osjetili (Weber i Fechner) - Ako je osjetljivost neke osobe velika, ona može opaziti malu razliku između podražaja (mala uzr) - Što je veća vrijednost standardnog podražaja, to je manja osjetljivost senzornog sustava na promjene u intenzitetu - Weber-Fechnerov zakon – odnos između intenziteta nekog dodatnog podražaja i intenziteta osnovnog podražaja je konstantan - Weberova frakcija – konstanta proporcionalnosti intenziteta osnovnog i dodatnog podražaja: Za intenzitet svjetla 8% Za intenzitet zvuka 5% Za frekvenciju zvuka 1% Za mirisnu koncentraciju 15% Za koncentraciju soli 20% Za podizanje težina 2% Za električno podraživanje 1% - Supraliminalna osjetljivost – podražajni intenziteti iznad limena, - Stevensov zakon – psihološki intenzitet može se prikladno mjeriti u jedinicama uzr, percipirana psihološka veličina Ψ je potencijalna funkcija fizičke veličine ϕ, odnos između ove dvije veličine jednak je Ψ= ϕr (r je jedinstven broj koji karakterizira funkciju svakog senzornog modaliteta, r manje od 1 – veće razine fizičkog intenziteta izazivaju manje povećanje intenziteta osjeta, npr glasnoća, r veće od 1 – veće razine fizičkog intenziteta izazivaju veće povećanje intenziteta osjeta, npr električno podraživanje, adaptivna svrha: neopasni podražaji imaju r1) Teorija detekcije signala - Standardni način razumijevanja kako se čine pogreške u različitim prilikama, ispitanik može reći da vidi svjetlo, čak i kad ga ne vidi (zato u nekim pokušajima namjerno nije prikazano ništa) - Razlikovanje između osjeta koji je određen perceptivnom snagom podražaja i pristranosti koja predstavlja usmjerenje opažača prema nekoj određenoj vrsti odgovora - Signal – ono što opažač pokušava detektirati, šum (buka) – sve ono što je u okolini nevažno glede onoga što opažač pokušava detektirati - Pogoci i pogrešne uzbune – pogodak je točan odgovor „da“ kad je signal prisutan, a pogrešna uzbuna je odgovor „da“ kad je prisutan samo šum: nakon svih pokušaja, proporcija pogodaka označava se kao omjer pogodaka, a proporcija pogrešnih alarma kao omjer pogrešnih uzbuna - Snažno sredstvo za ispitivanje osjetljivosti nekog organa – opažač detektira signal samo kad njegovi pogoci prelaze omjer pogrešnih uzbuna, ako omjer pogodaka znatno prelazi omjer pogrešnih uzbuna, osjetljivost je velika, ako taj omjer samo malo prelazi omjer pogrešnih uzbuna, osjetljivost je mala, ako su ta dva omjera jednaka, osjetljivost je nula - Osjetljivost i pristranost – analiza u detekciji signala omogućuje razdvajanje pristranosti i osjetljivosti (dva omjera mogu bit oba niska ili oba visoka, u oba slučaja osjetljivost je jednaka, iako su vrijednosti pristranosti različite) 19 - Jedan od čimbenika koji utječu na pristranost je i očekivanje – što je veće očekivanje opažača da je signal prisutan, veća je pristranost opažača u odgovaranju „da“ (primjer: 2 doktora i tumor) 2) Senzorno kodiranje - Opisuje senzorne modalitete na biološkoj razini - Način na koji su podražaji preneseni od senzornih receptora do mozga - Svako osjetilo odgovara na određenu vrstu podražaja (svjetlosna energija kod vida, mehanička kod sluha,...) - Svaki senzorni modalitet mora prvo obaviti transdukciju – prevesti fizičku energiju u električne signale koji zatim mogu ići svojim putem prema mozgu (jer mozak razumije samo električne signale), to se postiže posebnim stanicama u osjetnim organima-receptorima - Vidni receptori sadrže kemijske tvari koje reagiraju na svjetlo, receptori za sluh su dlačice koje reagiraju na pokret, itd. - Receptor – posebna živčana stanica ili neuron, kad je aktiviran, šalje svoje eletrične signale neuronima s kojima je povezan, signal putuje dok ne dosegne svoje receptivno polje u korteksu - Različiti senzorni modaliteti šalju signale u različita receptivna polja - Kodiranje intenziteta i kvaliteta Intenzitet – koliko je jak podražaj Kvaliteta – kakav je podražaj Utvrđivanje neurona koji su aktivirani nekim podražajem – bilježenje električne aktivnosti jedne stanice u receptorima i neuralnog puta prema mozgu mikroelektrodama za vrijeme dok su nekom subjektu (uglavnom mačka ili majmun) prikazivani različiti podražaji (točno određivanje za koja su svojstva podražaja odgovorni određeni neuroni), vrijednosti dobivene na mikroelektrodama su pojačane preko pojačala, a zatim prikazane na osciloskopu (pretvara električne signale u grafikon koji prikazuje promjene u električnom naponu) Ako je prikazan signal na koji je neuron osjetljiv, reakcija stanice bit će brža Glavni način kodiranja intenziteta podražaja: ritam neuralnih impulsa – broj živčanih impulsa u jedinici vremena (povećanjem npr. tlačenja impulsi ostaju jednake veličine, ali se povećava njihov broj u jedinici vremena) Što je intenzitet podražaja veći, veća je brzina živčanog izbijanja i njegov ritam pa je veća percipirana jakost podražaja Vremenski sklop ili prostorni slijed električnih impulsa – alternativa kodiranju intenziteta, kod malih intenziteta vremenska udaljenost među impulsima varijabilna, kod visokih konstantna Kodiranje brojem aktiviranih neurona – što je veći intenzitet, više je neurona aktivirano Kodiranje kvalitete: Johannes Müller – ideja o specifičnim živčanim energijama, mozak kodira kvalitativne razlike među senzornim modalitetima prema uključenim specifičnim živčanim putevima Razlikovanje kvalitete unutar jednog osjetila – kodiranje pomoću uključivanja specifičnih neurona (npr slatko i slano imaju svaki svoja živčana vlakna), također, senzorni sustav može koristiti sklop živčanog izbijanja za kodiranje kvalitete osjeta (neko živčano vlakno maksimalno reagira na slatko, a nešto slabije na ostale okuse – taj poseban sklop neuralne aktivnosti mogao bi biti sistematski kod za okus slatkog) VID - Reagira na svjetlo (fizička energija – oblik elektromagnetske energije koju zrači Sunce i ostatak svemira) 20 - Elektromagnetska energija uključuje svjetlo, kozmičke zrake, x-zrake, ultraljubičaste i infracrvene zrake, te radio i televizijske valove; putuje u valovima čija valna duljina varira (najkraće kozmičke zrake, najduži radiovalovi) - Oko je osjetljivo na valne duljine 400-700 nm (svjetlo) - Vidni sustav: oči, nekoliko dijelova mozga i putevi koji ih povezuju - 2 sustava u oku: jedan za oblikovanje slike i drugi za pretvorbu (transdukciju) slike u el.impulse - Dijelovi oka: Dijelovi koji služe oblikovanju slike (bez njih bismo vidjeli svjetlo, ali ne i strukturirane oblike) Rožnica – prozirna prednja površina oka, na tom mjestu svjetlo ulazi u oko i usmjerava se prema unutra Leća – ispupčava se kako bi se slika predmeta projicirala točno na mrežnicu (ako ona nije dovoljno elastična, slika se projicira ispred [kratkovidnost/miopija] ili iza [dalekovidnost/hiperopija] mrežnice) Zjenica – okrugli otvor čiji promjer varira prema razini prisutnog svjetla, najveća pri slabom svjetlu, najmanja pri jačem svjetlu (osigurava prolazak dovoljno svjetla kroz leće kako bi se održala kvaliteta slike na različitim razinama svjetla), veličinu zjenice kontroliraju prstenasti mišići šarenice Dijelovi koji sudjeluju u transdukciji: Mrežnica/retina – receptorni, osjetni dio oka, nalazi se na njegovoj pozadini pa je i najbolje zaštićena od oštećenja, sadrži mrežu neurona zajedno s potpornim stanicama i krvnim žilama kao i 2 vrste receptora: Štapići – receptorske stanice namijenjene gledanju u noći, djeluju pri niskim intenzitetima, dovode do osjeta bez boja i male rezolucije Čunjići – receptorne stanice koje su djelatne za vrijeme dana, reagiraju na visoke intenzitete, posreduju osjete visoke rezolucije i boju Štapići i čunjići sadrže fotopigment, kemijsku tvar koja apsorbira svjetlo – apsorpcijom svjetla u fotopigmentu započinje proces koji završava živčanim impulsom, potom se reakcija štapića i čunjića prenosi na bipolarne stanice i od tamo na druge neurone (ganglijske stanice) koji formiraju optički živac i vode impuls do mozga Fovea/središnja jamica – malo područje u središtu retine, kad želimo vidjeti detalje na nekom predmetu, automatski pokrenemo naše oči tako da se predmet projicira na nju, jer su na njoj receptori obilno i gusto smješteni (manje receptora na periferiji), a gušći raspored receptora znači veću rezoluciju (da bi se postigla jednaka vidljivost slova na periferiji i slova na fovei, prva moraju biti oko 10 puta veća) Bipolarne stanice primaju signale iz jednog ili više receptora i prenose ih na ganglijske stanice čiji aksoni čine optički živac, horizontalne stanice su neuroni koji tvore postranične/lateralne veze na razini bližoj receptorima, amakrine stanice su neuroni koji čine lateralne veze na razini bližoj ganglijskim stanicama Slijepa pjega – mjesto na kojem optički živac napušta oko, nema receptora pa smo stoga slijepi za podraživanje u tom području Gledanje svjetla - Osjetljivost na svjetlo određena je štapićima i čunjićima - Tri razlike između štapića i čunjića (objašnjavaju brojne fenomene, npr. percipiran intenzitet svjetla) 1) Aktiviraju se pri različitim razinama svjetla (čunjići danju ili u dobro osvijetljenoj sobi, štapići noću ili u slabo osvijetljenoj sobi) 21 2) Specijalizirani su za različite zadaće – čunjić povezan s ganglijskom stanicom, ako primi svjetlo, povećava njenu aktivnost, ganglijska stanica povezana je sa susjednom stanicom vezom koja smanjuje aktivnost susjedne stanice, kao i s vidnim područjem u mozgu pomoću aksona, štapić je također povezan s ganglijskom stanicom, ali tu nema veza među ganglijskim stanicama koje smanjuju neuralnu aktivnost; povezanost ganglijskih stanica kod čunjića povećava točnost percepcije oblika u uvjetima dobrog osvjetljenja, a konvergencija mnogo štapića na jednu ganglijsku stanicu povećava osjetljivost na svjetlo u slabim uvjetima osvjetljenja 3) Smješteni su na različitim mjestima mrežnice – fovea mnogo čunjića, malo štapića, periferija mnogo štapića, a malo čunjića - Ako želimo vidjeti zvijezdu slaba sjaja, treba gledati malo postrance od nje (kako bi se pobudio maksimalni mogući broj štapića) Prilagodba na tamu/rekuperacija - Boravkom u tami zjenica oka se proširuje - Fotokemijske promjene u receptorima povećavaju njihovu osjetljivost na svjetlo - Krivulja prilagodbe na tamu – apsolutni limen pada s trajanjem vremena koje osoba provodi u tami, ima dva kraka, gornji odražava prilagodbu čunjića (nastaje brzo, tijekom 5min), a donji prilagodbu štapića (sporija, traje još 25min nakon prilagodbe čunjića) Gledanje struktura - Oštrina vida – sposobnost oka da razlikuje detalje, mjeri se očnim tablicama (Herman Snellen, normalno 6,10/6,10 metara, kod ljudi slabije oštrine vida npr 6,10/30,48m – osoba vidi na 6,10m samo slova koja su dovoljno velika da ih normalna osoba može vidjeti s 30,48 m udaljenosti) - Ostali testovi oštrine: oštrina vida za pomak (Vernier), Landoltov C, razlikovna oštrina (rezolucija), oštrina za rešetku, Snellenovo slovo - Senzorni doživljaj povezan s gledanjem struktura određen je načinom na koji vidni neuroni zahvaćaju informacije u svjetlu i tami - Rub ili kontura (obris) – najjednostavniji element vidnih struktura, područje prelaska iz svijetlog u tamno, ili obrnuto, utjecaj na registriranje rubova – način na koji djeluju ganglijske stanice u mrežnici - Hermannova iluzija – posljedica veza koje smanjuju aktivnost između susjednih djelatnih ganglijskih stanica - Područje širenja signala manje je u fovei nego na periferiji – veća oštrina vida na fovei Gledanje boja - Vidni sustav pretvara različite valne duljine u boje - Jako kratke valne duljine (380-450nm) - ljubičasto - Kratke valne duljine (450-500nm) – plavo - Srednje valne duljine (500-570nm) – zeleno, 573=žuto - Duge valne duljine (650-780nm) – crveno - Izvor osjeta boje može biti predmet koji emitira svjetlo (sunce, žarulja): percepcija boje odnosi se samo na valne duljine, ili predmet koji odražava/reflektira svjetlo kad je osvijetljen izvorom svjetla: percepcija boje određena je valnim duljinama i okolnim kontekstom boja - Konstantnost boja – sposobnost da predmet vidimo u nekoj boji unatoč velikim varijacijama okolnog osvjetljenja 22 Izgled boje - Subjektivni doživljaj (boja je konstrukcija mozga temeljena na analizi valnih duljina svjetla) - Objektivni doživljaj jer bilo koja 2 gledatelja s istom vrstom receptora za boje (čunjići) stvaraju boju na isti način - Tri dimenzije na kojima počiva izještavanje o doživljaju boje: Boja – kvaliteta koja je najbolje označena imenom boje, valna duljina u nanometrima Svjetlina – koliko mnogo svjetla se čini da je reflektirano s obojene površine (bijelo kao najsvjetlija boja, crno kao najtamnija), intenzitet fotona Zasićenje (saturacija) – odnosi se na čistoću boje, razina sivog u čistoći - Boje u Munsellovom sustavu – prikazane tijelom boja, dvostruki stožac: boja se prikazuje točkama oko oboda, zasićenje točkama uzduž promjera, svjetlina točkama na vertikalnoj osi, vertikalni izrezak iz tijela boja pokazuje razlike u saturaciji i svjetlini - Čovjek može razlikovati 150 boja (150 različitih valnih duljina) s tim da svaka od njih ima mnogo različitih vrijednosti svjetline i saturacije (više od 7 mil. boja), nzr za valne duljine: 2 nm, imamo imena za oko 7500 boja Miješanje boja - Sve boje nastale su miješanjem 3 temeljne boje (dokazano eksperimentom sparivanja boja) - METAMERI – par sparenih svjetala, dva svjetla s različitim fizičkim sastavom koja se čine identičnim; fizički različiti objekti koji se percipiraju kao da su isti, proizvode iste neuralne efekte - Proces eliminacije informacija stvara metamere - Značenje zakona spajanja pomoću tri boje: praktična upotreba – reprodukcija boja na televiziji ili fotografiji - Dikromati – ljudi koji imaju nedostatak u gledanju boja, pobrkaju neke boje koje ljudi s normalnim vidom (trikromati) mogu razlikovati, ali još uvijek vide boje, koriste miješanje samo 2 temeljne boje - Monokromati – ljudi koji su slijepi za boje i vide samo sjene sivoga - Većina nedostataka gledanja boja po svom je porijeklu genska (sljepoća za boje češća kod muškaraca jer su geni odgovorni za tu pojavu recesivni geni smješteni na X kromosomima) - Aditivno miješanje boja – miješanje svjetala različite boje (ako u određenom omjeru projiciramo plavo i žuto svjetlo, dobit ćemo bezbojno ili akromatsko sivo), na aditivnom miješanju počiva rad televizije u boji (stotine tisuće piksela emitiraju svjetlo različitog intenziteta plave, zelene i crvene boje), bijelo svjetlo je zbroj svih ostalih; kod vida se događa u senzornom pamćenju jer svjetlosne zrake različite boje podražuju receptorne stanice (Zarevski - Suptraktivno miješanje boja – miješanje različite proporcije plave i žute tinte/uljanih boja dobijemo različite nijanse zelenog; komponente primarne boje, proporcionalno udjelu u mješavini, apsorpcijom oduzimaju svjetlosne valove druge komponente koji bi inače refleksijom doprli do oka, kad se svjetlost projicira kroz raznobojne filtre, također se događa supstraktivno miješanje; na razini podražaja, pigmenti se fizički miješaju (Zarevski) Teorije gledanja boja - Zadaća teorija percepcije boje je objasniti: postojanje primarnih i komplementarnih boja, kontrast i naknadne slike, zakone miješanja boja, sljepoću za boje 1) Young-Helmholtzova/ trokromatska teorija – iako možemo razlikovati mnogo različitih boja, postoje samo 3 tipa receptora za boje (sada znamo da su ti receptori čunjići), svaki tip 23 čunjića osjetljiv na široki raspon valnih duljina, ali najosjetljiviji unutar užeg raspona, imamo kratkovalne (plavo), srednjovalne (zeleno i žuto) i dugovalne čunjiće (crveno), a njihovo združeno djelovanje određuje osjet boje (specifični omjer djelovanja u 3 receptora dovodi do osjeta određene boje), smatra da je kvaliteta boje kodirana sklopom djelovanja triju receptora, a ne specifičnim receptorima za svaku boju, možemo razlikovati različite valne duljine jer izazivaju različite odgovore u 3 receptora, zakon o 3 temeljne boje slijedi iz ove teorije, ne može objasniti neke nalaze o percepciji boje (boje oprečnog para ne mogu biti percipirane istodobno 2) Heringova teorija oprečnih/oponentnih boja – vidni sustav sadrži 2 tipa jedinica osjetljivih za boje, jedan reagira na crveno ili zeleno, a drugi na plavo ili žuto, svaka jedinica reagira na suprotan način na njezine dvije oprečne boje (crveno-zelena jedinica povećava stupanj reakcije kad je prikazano crveno, smanjuje ga kad je prikazano zeleno), jedinica ne može reagirati na 2 načina kad su prisutne obje oponentne boje pa se percipira bijelo, percipiramo jednu boju kad je samo jedan tip oprečne jedinice izvan ravnoteže, a kombinaciju boja kad su oba tipa jedinica izvan ravnoteže, primjer: ako dugo gledamo u crveno, crvena komponenta jedinice se umori pa se pogledom u stranu javlja zelena komponenta 3) Teorija dva stupnja – ujedinjuje prve dvije: 3 receptora ustanovljena trokromatskom teorijom prelaze u jedinice oponentnih boja na višoj razini vidnog sustava (Hurvich, Jameson), predlaže postojanje neurona u vidnom sustavu koji funkcioniraju kao jedinice oprečnih boja i obrađuju vidne informacije iza retine (koja sadrži 3 vrste receptora prema trokromatskoj teoriji), takvi neuroni oponentnih boja stvarno su otkriveni u talamusu (neuralna stanica na putu od retine do vidnog korteksa!), one spontano postaju aktivne, povećavajući aktivnost kao odgovor na jedan niz valnih duljina i smanjujući je kao odgovor na drugi niz (npr. izbijaju brže kad je mrežnica podražena plavim svjetlom, a sporije kad je podražena žutim svjetlom – biološki temelj plavo-žutog oprečnog para), trokromatske stanice opskrbljuju stanice oponentnih boja Zarevski o vidu - Nije točno reći „crvena krpa“ – krpa koja na danjem svjetlu pobuđuje reakciju koju bi većina ljudi imenovala crvenim - Newton – razložio svjetlo kroz prizmu, dobra aproksimacija kruga boja s obzirom na to da nije znao za valne duljine - Neke valne duljine nemaju svoje komplemente (497 nm) - Zelena boja čini veći dio spektra (posljedica evolucije – praljudi su morali razlikovati različite nijanse zelenog kod biljaka) - Metameri – žuto svjetlo: čisto ili kompozitno (narančasto+zeleno), ježu su crvena i zelena biljka iste svjetline, sve ispod diferencijalnog praga je također metamer (ton od 1000 i 1001 Hz – jer ih ne možemo razlikovati) - 7 osnovnih boja – saturirane, Newton: „žive“ - Miješanjem živih boja dobijaju se manje saturirane boje - Dodavanje bijelog svjetla – ispiranje (bljeđenje) - Plava i crvena boja su jače saturirane od žute (potrebna veći intenzitet bijelog svjetla da ih se eliminira) - Valne duljine u krugu nisu ravnomjerno raspoređene (500-700 nm gušće raspoređene) - Pigment – postiže svoju boju a) apsorbirajući svjetlost iz određenih segmenata spektra, b) reflektirajući ostatak; travu vidimo kao zelenu jer pigment u klorofilu apsorbira većinu svjetla crvene, plave i ljubičaste valne duljine, a preostalo zeleno se reflektira - Bijeli pigment reflektira sve boje podjednako, a crni vrlo malo svjetla 24 - Predmete vidimo u boji jer apsorbiraju i reflektiraju samo neke valne duljine - Tungsten žarulja – manje kratkih valova od sunčevog svjetla, kad unesemo predmet sa dnevnog svjetla na umjetno, on fizički mijenja boju, ali mi to kompenziramo - Konstantnost svjetlina – općenito, sve konstantnosti pomažu u održavanju stabilnosti percepcije stalno izmjenjujućih aspekata okoline - Meso u supermarketima – svjetlo je pomaknuto k većim valnim duljinama (crveno) pa meso izgleda svježije - Predmeti u magli izgledaju udaljenije – ono što nam je bliže, izgleda oštrije, gube se znaci dubine pa mislimo da je nešto puno dalje nego što jest, rezultat: prilikom vožnje u uvjetima magle, precjenjuje se udaljenost od drugog vozila - Ovisnost tona, svjetline i saturacije o valnoj duljini nisu posljedica samo fizičkih svojstava svjetla, već i funkcioniranja našeg vizualnog sustava - Fluorescentna žarulja sličnija suncu - Svjetlo koje prave krijesnice – najsličnije sunčevu svjetlu - Crno ne reflektira, bijelo maksimalno reflektira, sivo je mješavina boja i slabijeg je intenziteta od bijelog - Zašto je polarni medvjed bijel? – - Bezold-Brücke efekt: ovisnost boje o osvjetljenju, čiste boje žutog, crvenog, plavog, zelenog te ekstraspektralna purpurna ne pokazuju taj efekt - Ishiharijeve pločice – ispituju daltonizam - Zeleno svjetlo se može vidjeti samo centralno, ako se gleda malo periferno izgleda žućkasto zeleno - Protanopia – slabija osjetljivost za crveno (nema L tip pigmenta) - Deuteranopia – slabija osjetljivost za zelenu (nema M tip pigmenta) - Tritanopia – vrlo rijetka, slabija osjetljivost za plavu (nema S tip pigmenta) - Protanomaly – abnormalna razina L pigmenta - Deuteranomaly – abnormalna razina M pigmenta (javljaju se anomalni trikomati) - Kortikalna sljepoća za boje – rijetka, posljedica udara u području prestrijate cortexa, ostaje ostala osjetljivost, gubi se jedino percepcija boje - Glaukom i dijabetes – oštećuju vid, osobito plavi dio spektra (S pigment) - Kod dijabetičara oštećenje retine, kod alkoholičara defekti na očnom živcu zbog nedostatka B12 - Iza 50ih leća počinje kristalizirati žuti pigment koji apsorbira kratke valove, plavi tonovi im izgledaju tamnije i mogu ih zamijeniti s tonovima zelenog (o tome trebaju voditi računa proizvođači lijekova kako stariji ljudi ne bi pomiješali tablete) - Ne postoje primarne boje – mnogo različitih trijada boja mogu miješanjem ostvariti druge boje - Mačke vide boje, ali lošije od ljudi, njima je bitnija svjetlina - Psi razmjerno dobro vide boje - Crno-bijeli podražaji mogu izazvati osjet boje (subjektivne boje) – sklopovi izazivaju pomake slike po retini, što podražuju 2 kromatska kanala i otud osjet boje - Akomodacija – nesvjesno, automatsko fokusiranje; vara nas, imamo osjećaj da je stalno sve u fokusu; brza akomodacija oka važna je pilotima - Prezbiopija – „staro oko“, gubitak elastičnosti leće koji onemogućuje akomodaciju oka pa se bliski predmeti ne mogu fokusirati (bifokalne leće rješavaju problem) - Vrijeme akomodacije blizu-daleko: 0,2-0,8 s (stariji ljudi 3 s) - Chunk/gromada – grupiranje informacija - Astigmatizam – stanje u kojem se svjetlosne zrake ne lome jednako na svim meridijanima oka, nekim životinjama pomaže (bitnije vidjeti je li se nešto događa, nego što se događa) 25 - Adaptacija – smanjene osjetljivosti prilikom produljene izloženosti, povećava pragove - Rekuperacija – povećanje osjetljivosti (u mraku), pomak od fotoskopskog na skotopsko gledanje (skotos-tama, phot-svjetlo, opia-vidjeti), dobra nakon 1h, potpuna tek nakon 4h, čunjići nakon 5min 100 puta osjetljiviji, štapići nakon 1h 10 000 puta osjetljiviji; kad se jednom postigne rekuperacija pa se iziđe na svjetlo, nova rekuperacija kratko traje - Ako nas zaslijepe svjetla auta iz suprotnog smjera – češće treptati, zažmiriti na jedno oko - Sova ima samo štapiće (noćni vid), vjeverica samo čunjiće (da dobro razlikuje plodove) - Noćne životinje imaju reflektor (tapetum lucidum) – naslaga srebrnastih kristala iza mrežnice - Piloti (kao i kormilari, radaristi) pred noćno letenje borave 1h u mraku, na svjetlo izlaze s očalama koje propuštaju samo crveno svjetlo jer crveni spektar ne smeta rekuperaciji - Za dnevno gledanje – najveća oštrina u fovei (svaki čunjić ima svoje optičko vlakno, dok se prema periferiji 80-ak čunjića veže na jedno vlakno) - Noćno gledanje – najveća osjetljivost na 20° od centra fovee (7mm od nje) gdje je najveća gustoća štapića (ne fokusirati u mraku!) - Slijepi za boje obično su slijepi u području fovee pa zato gledaju periferno - Noćno sljepilo – disfunkcija štapića (rizične skupine: studenti i sirotinja – zbog loše prehrane) - U 2.svj.ratu Amerikanci su provodili pokuse s posebnim vrstama A vitamina ne bi li dobili vidljivost infracrvenog svjetla – početni uspjesi su zanemareni zbog razvoja nove tehnike (radari) - Antonov sindrom – rijedak, osoba nije svjesna da ne vidi, iznosi detaljne opise („fabrikate“) toga što vidi, tek kad se počne spoticati, kad pokuša dohvatiti to što „vidi“, uvjeri se da je trenutačno slijepa, događa se neposredno nakon moždanog udara u dijelove mozga zadužene za viđenje i znanje o tome što se gleda (procesi vođeni podacima i pojmovima), pokazuje da percepti i znanje o njima nisu isto - Abneyev efekt – kad se naglo osvijetli velika površina, svjetlo se prvo pojavljuje u centru vidnog polja, a zatim se širi prema periferiji (kad se ugasi, prvo nestaje svjetlo s rubova, a na koncu u centru), primjer: kino - Nistagmus – fini brzi pokreti očiju, prosječno 30 Hz i veći od 20 lučnih stupnjeva - Baranyev test – u specijalnoj stolici se 20 s 10 puta rotira tako da uvijek jedan od polukružnih kanala završi okomito na smjer rotacije, te rotacije pobuđuju karakterističan sklop nistagmusa, upućuju na smetnje u vestibularnom aparatu, to je značajno dijagnosticirati kod astronauta, gimnastičara i pilota - Kalorijski nistagmus – ako u uho stavimo toplu vodu javlja se nistagmus u pravcu podraženog uha, za hladnu vodu je obrnuto; nistagmus se može proizvesti i električnim podraživanjem auditornog labirinta (galvanički n.) - Prostorna sumacija (Charpentierov zakon) – za vidne podražaje oko praga vrijedi al=k (a- veličina projekcije, l-intenzitet podražaja, k-konstanta), vrijedi samo za područje fovee - Vremenska sumacija (Bunsen-Roscoe zakon) – apsolutni limen za vid jednak je produktu trajanja i intenziteta podražaja, vrijedi za trajanje do 50ak ms, pamćenje štapića nešto je duže od pamćenja čunjića (jer mogu hvatati male intenzitete, osjetljiviji su), zakon za čunjiće prestaje vrijediti nakon 0,05 s, za štapiće nakon 0,1 s, a u oba slučaja sumacije bitna je ukupna količina fotona koja podražuje retinu, zakon vrijedi samo za liminalne podražaje, ne i za podražaje jačeg intenziteta (inače ne bi mogli razlikovati kratke intenzivne bljeskove od dužih podražaja slabog intenziteta), vizualni sustav ne detektira samo sumu fotona, već i njihovu distribuciju u vremenu - Perimetria – mjerenje vizualnog polja, fiksira se točka u centru ekrana, a svjetla točka se u krugovima udaljava, ispitanik kaže kad je više ne vidi (bitno za utvrđivanje skotoma, oštećenja), ljudi ih najčešće nisu svjesni jer automatski odlučujemo što percipiramo i jer oko ne miruje 26 - Piperov zakon – za površine srednje veličine i jednolike zastupljenosti čunjićima/štapićima retine izvan fovee apsolutni prag je jednak kvadratnom korijenu podražene površine (kad je riječ o malim površinama retine, manje od 10 lučnih stupnjeva, prag je obrnuto proporcionalan podraženoj površini) - Postoji puno više kortikalnih stanica za vertikalno i horizontalno nego za koso - Simultani tilt efekt (Zollner iluzija – crte unutar krugova na istom pravcu, isti fenomen opažen i kod percepcije govora: lako se brka t-d, ako slušamo stalno t, dvosmisleno t-d tada jasno čujemo kao d) - Stereopsis – sposobnost procjene dubine s oba oka - Stereosljepoća – neuspjeh u spajanju 2 olovke, čak i s dva oka - Zbof retinalne disparatnosti bebe stare 4mj već percipiraju dubinu u stereogramima (isto nađeno za majmune, mačke i sokole) - Charles Wheatstone (izumitelj stereoskopa): Kad očima zadamo 2 različite slike ne vidimo sumu (rešetku), već nešto poput mozaika – slike igraju jedna preko druge zbog binokularnog rivaliteta (oči se natječu koje će prije interpretirati sliku), mozak pokušava pomiriti slike i stvoriti stabilnu percepciju dubine (kad to nije moguće, gleda jedno oko igorirajući drugo, pa obrnuto, slično kao kod reverzibilnih slika) - Kod pijanih ljudi, dominantno oko se „šlepa“ pa vidimo dvostruko - Disparity-selective cells – u receptivnom polju oka - Kod jakog strabizma (kao i kod konzumiranja alkohola) javlja se diplopija – poklapanje slika (mozak se tada oslanja samo na dominantno oko) - Položaj očiju: da bi vidjeli čitavo vidno polje neke životinje miču cijelo tijelo, neke glavu, neke samo oči (s iste strane: mačka, pas, čovjek; bočni položaj očiju: konj, zec, kokoš > kod ovih životinja postoji potpuno križanje optičkih puteva u hijazmi, njima nije bitno stapanje slike iz 2 oka, već brza lokalizacija podražaja iz svih pravaca) - Šljuka – vidi 360°oko sebe - Žene imaju šire vidno polje - Čvorak ima usku glavu, vidi što jede (većina ptica mora gledati sa strane), ima sposobnost trenutačnog pokretanja očiju u svima pravcima i zato ga predatori izbjegavaju - Kameleon – jednim okom određuje udaljenost mete po sistemu zooma, izoštri sliku i onda zna udaljenost, izoštrava 8 puta brže od čovjeka - Kormoran – prozirni kapci, kad zaroni ima jasnu sliku - Ribe – cuatro ojos, imaju oči za iznad i ispod vode, jer love mušice u zraku, a žive u vodi - Iluzija – svaka podražajna situacija u kojoj se ne može predvidjeti to što se percipira na temelju jednostavne analize fizičkog podražaja (iluzija Mjeseca – veći na horizontu, nego kad je visoko na nebu) - Deluzije – krivi stavovi, halucinacija – percepcija bez podražaja (uzrok: psihički poremećaji, senzorna deprivacija, halucinogene tvari) - Paralaksa pokreta – monokularni znak dubine, javlja se kad se vozimo, hodamo i okrećemo glavu; bliže od točke fiksacije giba se u suprotnom smjeru, dalje od točke fiksacije u istom smjeru (vožnja vlakom) - Centralno-periferno viđenje: centar vizualnog polja (fovea) obuhvaća oko 5% onog što vidimo, na perifernom vidu je sporija percepcija pokreta (prilikom smanjene vidljivosti u vožnji, dolazi do pada u centralnim informacijama, više se oslanjamo na periferni vid pa podcjenjujemo stvarnu brzinu kretanja), centralni vid dominantno određuje percepciju pokreta predmeta, dok je periferni važniji za percepciju vlastitog gibanja - Mona Lisa – kad je periferno gledaš smiješi se, centralno – usta se ne miču - Veći objekt izgleda kao da se sporije kreće 27 - Crte pred rotorima za 2/3 smanjile nesreće – prema rotoru sve gušće raspoređene pa nam se čini da vozimo brže - Vizualni sustav: fokalni (inf iz centra retine > čita znakove, tablu, pješake), ambijentalni (inf iz centra i periferije retine > procjena orijentacije vozila) - Smanjena vidljivost narušava fokalni vizualni sustav – zbog ambijentalnog se vozi jednako brzo kao danju > više nesreća noću - Eksperimenti na hrčcima: lezije vizualnog korteksa – snalazi se u prostoru, okreće se prema objektu, ali ga ne prepoznaje (jer korteks daje inf o tome što je objekt); lezije s.colliculosa (kolikularnog sustava) – ne snalazi se (jer taj sustav daje inf o tome gdje je objekt) SLUH - Slušanje je omogućeno malim promjenama u zvučnom tlaku koje pomiču membranu u našem unutarnjem uhu naprijed-natrag Zvučni valovi - Zvuk nastaje zbog gibanja ili vibracija nekog predmeta, zvučni val je val promjena tlaka koji se prenosi kroz zrak (analogan mreškanju nastalom kad se kamen baci u jezerce) - Zvučni val može se opisati pomoću grafičkog prikaza tlaka zraka u funkciji vremena – sinusni val (zvuk koji odgovara sinusnom valu je čisti ton), Fourierovom analizom bilo koji zvučni val može se razložiti u zbroj sinusnih valova različitih frekvencija i intenziteta - Dimenzije čistog tona: 1) Frekvencija – broj cikla u sekundi [hertz-Hz] kojim se molekule pomiču naprijed ili natrag, temelj percepcije visine zvuka (stupnja na kojem je zvuk visok – visokofrekventni valovi ili nizak – niskofrekventni valovi), cikl – jedan val sa svojim brijegom i dolom 2) Amplituda – razlika u tlaku između vrha i doline vala, temelj osjeta glasnoće, izražena na skali decibela (logaritamska skala glasnoće) 3) Boja zvuka (timbar) – naš doživljaj složenosti zvuka, nijedan zvuk koji slušamo svakodnevno nije poput čistog tona (iznimke: zvučna vilica, neki elektronički instrumenti), primjeri složenih zvukova: akustični instrumenti, automobili, ljudski glas, itd; razlika u timbru pokazuje se u srednjem C violine koji je različit od srednjeg C trombona, mjerna jedinica: harmonici Slušni sustav - Uho, dio mozga i povezni neuralni putevi - 2 sustava – jedan pojačava i prenosi zvuk do receptora, drugi ga pretvara u živčane impulse - Građa uha: Prijenosni sustav: 1) Vanjsko uho – ušna školjka uzduž koje se nalazi slušni kanal, služi prikupljanju zvuka, slijeva ga kroz slušni kanal prema bubnjiću 2) Srednje uho – u njemu se nalazi bubnjić (napeta membrana, krajnji dio srednjeg uha koji treperi pod utjecajem zvučnih valova) i lanac košćica (čekić, nakovanj i stremen) – prenosi vibracije bubnjića pomicanjem košćica kroz zrakom ispunjenu šupljinu na drugu membranu, ovalni prozorčić, koji predstavlja pristup unutarnjem uhu i receptorima, košćice pomicanjem također pojačavaju zvučni val Pretvorbeni sustav: 3) Unutarnje uho – pužnica koja sadrži receptore za zvuk Pužnica – spinalna koštana cijev, podijeljena pomoću membrana na 2 dijela s tekućinom 28 Bazilarna membrana – jedna od membrana pužnice, nosi slušne receptore (slušne dlačice – imaju strukturu sličnu dlačicama) koji se protežu u tekućinu uha Tlak na ovalnom prozorčiću uzrokuje promjene tlaka tekućine pužnice, koji uzrokuje vibracije bazilarne membrane zbog čega se dlačice svijaju i stvaraju električne impulse (pretvaranje zvučnog vala u električni impuls) Neuroni koji imaju sinapse s dlačicama-stanicama imaju duge aksone koji čine dio slušnog živca (mnogi slušni neuroni povezani s jednom slušnom dlačicom), ima ih 31 000 (za razliku od vidnog živca koji ima 1mil neurona) Slušni put iz svakog uha ide na obje strane mozga i ima sinapse u nekoliko jezgri prije nego što doseže slušni korteks - Kako čujemo intenzitet zvuka? – osjetljiviji smo na zvukove srednje frekvencije nego na one na krajevima frekvencijskog raspona, osjetljivost najveća u blizini 1000 Hz - Slušni nedostaci: Gubitak provođenja – limeni su povišeni otprilike podjednako za sve frekvencije kao rezultat slabe provodljivosti u srednjem uhu Senzorno-neuralni gubitak – povećanje limena nije jednako nego je veće povećanje na višim frekvencijama, posljedica oštećenja u unutarnjem uhu (često oštećenje slušnih dlačica koje se ne mogu obnavljati), događa se kod starijih ljudi ili kod mladih ljudi koji su izloženi izrazito jakim zvukovima (rock glazbenici, djelatnici u zračnim lukama, djelatnici s pneumatskim bušilicama, itd.) - Percipirana jakost zvuka nije posve ista u oba uha - zvuk koji dolazi zdesna jače se čuje u desnom uhu i prije dolazi do desnog uha, prednost pri lokalizaciji izvora zvuka koji nam nadolazi - Kako čujemo visinu zvuka? – obično se susrećemo sa zvukovima koji su sastavljeni od mješavine tonova, ali (za razliku od svjetla) kad pomiješamo čiste tonove, često možemo još uvijek čuti svaku sastavnicu odvojeno (osobito ako se tonovi više razlikuju po frekvenciji), receptori zvučnih frekvencija čine kontinuum, slušnost čistog tona kod mladih ljudi: 20-20 000 Hz Teorije percepcije visine tona 1) Ruthefordova vremenska teorija - Zvučni valovi uzrokuju vibracije cijele bazilarne membrane, a brzina vibracija određuje brzinu impulsa u živčanim vlaknima slušnog živca - Primjer: ton od 1000 Hz uzrokuje vibracije bazilarne membrane 1000 puta u sekundi pa živčana vlakna izbijaju čestinom od 1000 impulsa u sekundi, a mozak to interpretira kao određenu visinu tona - Visina tona ovisi o tome kako zvuk varira u vremenu - Prejednostavna hipoteza, kad bi bila točna, ne bismo mogli percipirati tonove koji prelaze frekvenciju od 1000 Hz jer je to maksimalna frekvencija izbijanja živčanih impulsa 2) Weaverova teorija - Tvrdio da frekvencije iznad 1000 Hz mogu biti kodirane različitim sk

Katedra-za-opću-psihologiju.pdf

Document Details

Tags

Related

Full Transcript

Upgrade to continue