TRGOVAČKO PRAVO- BILJEŠKE PDF

**TRGOVAČKO PRAVO- BILJEŠKE** 1. **SUSTAV DRŽAVNE VLASTI** - Država je društvena organizacija i politička zajednica - Djelatnosti putem kojih država želi postići ciljeve nazivamo državnim funkcijama. - Državne funkcije (djelatnosti) odvijaju se putem tri osnovna pravna oblika -- z...

**TRGOVAČKO PRAVO- BILJEŠKE** 1. **SUSTAV DRŽAVNE VLASTI** - Država je društvena organizacija i politička zajednica - Djelatnosti putem kojih država želi postići ciljeve nazivamo državnim funkcijama. - Državne funkcije (djelatnosti) odvijaju se putem tri osnovna pravna oblika -- zakonodavstvo, sudstvo i upravu. Ta tri pravna oblika čine temelj državne vlasti putem koje država ostvaruje svoje ciljeve dijeleći državnu vlast na zakonodavnu, sudsku i izvršnu. - Zakonodavna se vlast provodi kroz instituciju Hrvatskog sabora, sudbena vlast kroz sudove, a izvršna se vlast provodi putem predsjednika i Vlade. Državna vlast Republike Hrvatske također je ograničena Ustavom Republike Hrvatske 2. **ZAKONODAVSTVO** - Zakonodavna djelatnost unutar pojedine države jest ona djelatnost koja se sastoji u donošenju najznačajnijih političkih i pravnih odluka dotične države, uobličenih u ustavne i zakonske pravne norme (pravna pravila) - Obavljaju je najviši državni organi koji imaju najvišu političku i pravnu snagu - Zakonodavnu vlast u Republici Hrvatskoj obavlja Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana. Hrvatski sabor ima širok opseg poslova te tako odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, donosi državni proračun, odlučuje o ratu i miru, donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskog sabora 3. **SUDSTVO** - Sudstvo čini jedan od tri pravna oblika kroz koje država obavlja svoje funkcije od­ nosno djelatnosti. - U RH sudbenu vlast obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud RH. - Redovni sudovi su općinski i županijski sudovi, dok su specijalizirani sudovi prekršajni sudovi, trgovački sudovi, upravni sudovi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske i Visoki upravni sud Republike Hrvatske - Suce Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće (DSV) koje je sastavljeno od 11 članova - Sudac može biti razriješen sudačke dužnosti: **ako to sam zahtjeva, ako trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti, ako bude osuđen za kazneno djelo, ako tako odluči DSV, kad navrši 70 godina** - Sadržaj sudačkoga imuniteta iscrpljuje se u činjenici da sudac ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja DSV-a. - Zakonodavne vlasti očekuje da donese zakone čiji će sadržaj osigurati odgovarajuće mehanizme za učinkovito provođenje sudskih postupaka - **Ustavni sud Republike Hrvatske ovlašten i dužan:** **1.** odlučivati o suglasnosti zakona s Ustavom te o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom **2.** ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana **3.** odlučivati povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s nu Ustavom Republike Hrvatske **4.** pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavno- sti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor **5.** rješavati sukobe nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti **6.** odlučivati, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike **7.** nadzirati ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka te u skladu s Ustavom zabraniti njihov rad **8.** nadzirati ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma **9.** rješavati izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova kao i obavljati druge poslove određene Ustavom - Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor, na vrijeme od osam godina **1.3.6. Postupci pred sudom** - **kazneni postupak\-\-- prekršajni postupak, upravni postupak, građanski postupak ( parnički tj. sporni postupak )** **1.3.6.1. Građanski parnični postupak** - **Građanski parnični postupak** jest opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih i povrijeđenih subjektivnih građanskih prava - Pokreće se tužbom, odnosno zahtjevom stranke tvrdi da su ugrožena i/ili povrijeđena njezina subjektivna građanska prava, odnosno osobe koja tvrdi da je ovlaštena tražiti zaštitu, iako nije sudionik pravnog odnosa s obzirom na koji se pravna zaštita traži, a protiv stranke (tuženika) za koju se tvrdi da je ugrozila ili povrijedila prava čija se zaštita u postupku traži. - U **građanskom parničnom postupku** sud ima važnu ulogu da raspravi sva važna pitanja, pravna i činjenična, kako bi mogao donijeti odluku o osnovanosti tvrdnje tužitelja o pravu na određenu pravnu zaštitu te o pružanju iste - Stranke koje nisu zadovoljne konačnom odlukom mogu protiv iste uložiti pravne lijekove (žalba, prijedlog za ponavljanje postupka, revizija i sl.) putem kojih mogu tražiti da se ispita njezina zakonitost i pravilnost. **1.3.6.2. Izvanparnični postupci** - Nastoji se koristiti negativna definicija kojom se izvanparnični postupak određuje kao postupak koji nije parnični. - **Izvanparnični postupak** elastičniji nasuprot parničnome postupku koji karakterizira strože, koncentriranije te sistematičnije raspravljanje. - Izvanparnični postupak možemo podijeliti na postupak kojim se rješavaju statusnopravna pitanja poput [proglašenja nestale osobe umrlom, lišenja i vraćanja] [poslovne sposobnosti, oduzimanja roditeljske skrbi, davanja dopuštenja za sklapanje] [braka] **1.3.6.3. Ovršni postupak** - Poseban sudski postupak čiji je cilj prisilno izvršenje odluka donesenih u okviru parničnog postupka u slučajevima kada pravni subjekti na čiji su teret donesene odluke ne žele dobrovoljno uskladiti svoje ponašanje s istima - Također, **ovršnom postupku** ne mora prethoditi parnični postupak. Naime, ovršni se postupak može provoditi i s ciljem prisilnoga ostvarenja odluka donesenih u drugim postupcima, kao npr. u upravnom postupku ili pred arbitražom. - Ovršni se postupak pokreće na prijedlog ovrhovoditelja (vjerovnika), a iznimno ga pokreće i sud po službenoj dužnosti **1.3.6.4. Stečajni postupak** - Redovne metode prisilnog ostvarenja sudskih i upravnih odluka postoji i izvanredna metoda prisilnog ostvarenja putem stečajnog postupka - Stečajni postupak provodi se nad pravnom osobom te imovinom dužnika pojedinca u slučaju njihove nesposobnosti za plaćanje (nelikvidnosti) i prezaduženosti (insolventnosti), a u cilju istodobnog i ujednačenog namirenja svi stečajnih vjerovnika **1.3.7. Alternativno rješavanje sporova** - Riječ je o tzv. alternativnom rješavanju sporova (alternative dispute resolution, ADR) od kojih su najznačajnije metode **arbitraža i mirenje.** **1.3.7.1. Arbitraža** - Arbitražni postupak jest alternativni način rješavanja sporova koji provodi jedna ili više osoba (arbitri) o čijem su se izboru stranke sporazumjele i dobrovoljno im povjerile donošenje odluke u sporu, derogirajući time nadležnost državnih sudova - Arbitražni sud mogu ustrojiti i same stranke za rješavanje nekog konkretnog spora, pa se u tom smislu govori o ad hoc arbitraži - Ugovor o arbitraži jest ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog. - Ugovor o arbitraži mora biti sklopljen u pisanom obliku - Arbitražni sud rješava spor donošenjem pravorijeka - Osim donošenjem pravorijeka, arbitražni postupak može se okončati i zaključkom arbitražnog suda i to kada: 1\. tužitelj povuče tužbu, osim ako se tuženik tome usprotivi, a arbitražni sud smatra da tuženik ima opravdani pravni interes da se donese konačni pravorijek o sporu 2\. stranke sporazumno odluče o okončanju postupka, 3\. arbitražni sud nađe da je nastavak postupka iz nekog drugog razloga postao nepotreban ili nemoguć **1.3.7.2. Mirenje** - Medijacija je alternativni postupak rješavanja sporova u kojem neutralna treća strana (izmiritelj) pomaže stranama pregovarati, bez ovlasti da donese obvezujuću odluku. - Mirenje je postupak kojemu je cilj pronaći rješenje spora od zajedničkog interesa za obje stranke u sporu - Postupak je u pravilu kratak i ne iziskuje mnogo vremena pa se mirenjem sporovi, u pravilu, rješavaju na jednom sastanku, što ga čini prikladnim - Postupak mirenja je dovršen ako: 1\. Stranka pošalje pisanu izjavu o odustajanju. 2\. Stranka odustane, osim ako ostale strane žele nastaviti. 3\. Stranke pošalju pisanu izjavu o dovršetku. 4\. Izmiritelj odluči obustaviti postupak jer mirenje nije svrhovito. 5\. Nagodba se ne sklopi u roku od 60 dana ili dogovorenom roku. 6\. Sklapanjem nagodbe. - U okviru izvršne vlasti razlikujemo dva segmenta, izvršno-politički koji je predstav- ljen **predsjednikom države** i vladom te upravni dio koji je predstavljen **tijelima** **državne uprave** **PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE** - \- Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa državu u zemlji i inozemstvu. - \- Brine se za stabilnost vlasti i obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti. - \- Raspisuje izbore, saziva Sabor i povjerava mandat za sastavljanje Vlade. - \- Ima ovlasti za raspisivanje referenduma, davanje pomilovanja, dodjeljivanje odlikovanja. - \- Usuglašava vanjsku politiku s Vladom i sudjeluje u imenovanju diplomatskih predstavnika. - \- Vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, imenuje i razrješuje vojne zapovjednike. - \- U ratnom stanju može donositi uredbe sa zakonskom snagom. **VLADA REPUBLIKE HRVATSKE** - Vlada RH obavlja izvršnu vlast prema Ustavu i zakonima. - Predlaže zakone, državni proračun i završni račun Saboru. - Provodi zakone, donosi uredbe, vodi vanjsku i unutarnju politiku. - Usmjerava rad državne uprave i brine o gospodarskom razvoju. - Odgovorna je za djelovanje i razvoj javnih službi. - Odgovorna je Hrvatskom saboru, a članovi Vlade zajednički i pojedinačno za svoje odluke. - Sastoji se od predsjednika, potpredsjednika i ministara, koje predlaže mandatar. **DRŽAVNA UPRAVA** - \- Državna uprava je dio izvršne vlasti, odgovorna za širok raspon poslova. - \- Definira se negativno: obuhvaća djelatnosti države koje nisu zakonodavne ili sudske. - \- Provodi zakone, nadzire državnu upravu i brine o zaštiti prava građana. - \- Rješava upravne stvari kroz upravne postupke, donosi rješenja i zaključke. - \- Upravni postupak može pokrenuti stranka ili državna uprava radi zaštite javnog interesa. - \- Upravna rješenja su pisana, a hitna usmena; žalba je moguća osim kad zakon isključuje. - \- Upravni sporovi omogućuju sudsku zaštitu prava povrijeđenih upravnim aktima. - \- Državna uprava provodi izvršnu vlast, nadzire rad državnih tijela i upravlja javnim službama. - \- Definira se kao djelatnost države koja nije zakonodavna ni sudska. - \- Obavlja inspekcijske poslove, priprema propise i stručne materijale za izvršnu vlast. - \- Upravni postupci se pokreću na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. - \- Rješenja u upravnom postupku donose se u pisanom obliku, iznimno usmeno u hitnim slučajevima. - \- Protiv rješenja je moguće uložiti žalbu, a upravni spor pokreće se tužbom. - \- Upravni spor omogućuje poništenje odluka, donošenje novih odluka i ispitivanje zakonitosti. 2. **PRAVNI SUSTAV** - Sva postojeća i važeća pravna pravila u svakoj su državi organizirana u određeni sustav **2.1. PRAVNA NORMA (PRAVNO PRAVILO)** - **Pravne norme** su najmanji elementi pravnoga sustava. **Njima pravni poredak nastoji urediti odnosno regulirati odnose među ljudima koji nastaju u određenoj društvenoj zajednici.** - Pravne norme je moguće podijeliti s obzirom na **subjekte koji ih donose,** s obzirom na **subjekte kojima su upućene (adresate),** s **obzirom na sadržaj**, s **obzirom na teritorijalno i vremensko važenje i s obzirom na intenzitet** **2.1.1. Pravne norme s obzirom na donositelja** - Državni organi u svakome su društvu glavni tvorci pravnih normi. - Donošenjem općih pravnih normi državni organi nastoje uspostaviti i održati ravnotežu u društvenim odnosima usmjeravanjem ljudskog djelovanja na određeno društveno prihvatljivo ponašanje - Pojedinci i pravne osobe također stvaraju pravne norme, i to pojedinačne pravne norme. **2.1.2. Pravne norme s obzirom na pravne subjekte kojima su upućene** - S obzirom na pravne subjekte kojima su upućene razlikujemo opće, posebne te pojedinačne pravne norme - Opće pravne norme jesu one norme koje su upućene svim građanima na pojedinom državnom području, npr. Zakon o obveznim odnosima - Posebne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo određenoj grupi gra- đana - Pojedinačne pravne norme jesu one norme koje su upućene samo pojedincu ili većem broju pojedinaca, a glavna im je značajka da pravno uređuju neki individualan slučaj koji je ujedno i neponovljiv. Primjer pojedinačne pravne norme bila bi sudska presuda kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati određeni iznos novca na ime naknade imovinske štete. **2.1.3. Pravne norme s obzirom na sadržaj** - Pravne norme motiviraju ponašanje pravnih subjekata u društvenim odnosima i mogu uređivati različite aspekte tih odnosa. To uključuje odnose u vezi s imovinom, obiteljskim i bračnim pravima, te pravne odnose trgovačkih društava. Na temelju sadržaja, pravne norme se mogu razlikovati ovisno o vrsti odnosa koje reguliraju **2.1.4. Pravne norme s obzirom na teritorijalno važenje** - Pravne norme prema teritorijalnom važenju dijele se na **generalne i partikularne:** - **Generalne pravne** norme važe na cijelom državnom teritoriju, **npr. Zakon o trgovačkim društvima**, koji uređuje odnose trgovačkih društava**.** - **Partikularne pravne** norme važe samo na dijelu državnog teritorija**, kao što su županijski, gradski ili općinski statuti, npr. Statut Općine Trnava, koji uređuje lokalna pitanja.** **2.1.5. Pravne norme s obzirom na intenzitet** - **Prisilne pravne norme** (kogentne norme, ius cogens) reguliraju društvene odnose na strogo definirane načine, ne ostavljajući pravnim subjektima slobodu izbora. Subjekti su obvezni primijeniti ove norme točno kako su napisane, često u vezi s najvažnijim društvenim vrijednostima kao što su život, zdravlje i sloboda. - **Disjunktivne pravne norme** omogućuju pravnim subjektima određenu slobodu u izboru ponašanja u društvenim odnosima, a dijele se na: 1. **Alternativne pravne norme**: Ove norme daju pravnim subjektima pravo izbora između dva ili više oblika ponašanja, s obvezom odabira jednog. Na primjer, kupac koji obavijesti prodavatelja o nedostatku može odabrati zahtijevati uklanjanje nedostatka, zamjenu ili raskid ugovora. 2. **Dispozitivne pravne norme (ius dispositivum):** Ove norme pružaju veću slobodu, dopuštajući pravnim subjektima da urede svoje odnose drugačije nego što je propisano normom. Ako ne iskoriste tu slobodu, primjenjuje se propisana norma. Ove norme su česte u trgovačkom i građanskom pravu, gdje subjekti mogu slobodno uređivati međusobne odnose. 3. **Diskrecijske pravne norme:** Uređuju odnose na način koji ostavlja državnim organima ili javnim službama mogućnost da konkretno primijene pravne norme prema vlastitom uvjerenju, ovisno o situaciji. Na primjer, kod prava lojalnosti direktora, pogreške se mogu tumačiti kao dio diskrecijske ocjene u ekstremnim slučajevima. 4. **PRAVNI INSTITUT** - Veći broj pravnih normi koje reguliraju jedan isti društveni odnos nazivamo **pravnim institutom ili ustanovom** 5. **GRANE PRAVA** - Pravne grane čine skupina pravnih instituta koji reguliraju srodne društvene odnose. Broj pravnih grana nije fiksan i varira ovisno o nacionalnim pravima, tradiciji pravnih znanosti te promjenama u društvenim odnosima koje pravne norme reguliraju. - Svakom promjenom društvenih odnosa, pravni sustav odgovara stvaranjem novih normi ili izmjenom postojećih kako bi regulirao novonastale situacije. **Kao** rezultat, broj pravnih grana u suvremenim pravnim sustavima, uključujući hrvatski, nikada nije konačno određen. - **Među značajnijim pravnim granama u hrvatskom pravnom sustavu su:** - **- Ustavno pravo - Obiteljsko pravo - Građansko pravo - Trgovačko pravo i pravo društava - Kazneno pravo - Upravno pravo - Radno pravo.** 6. **GRUPE PRAVA** - Materijalno pravo obuhvaća pravne norme koje definiraju zapovijedi, zabrane, ovlaštenja i sankcije za pravne subjekte u vezi s određenim pravnim odnosima. S druge strane, procesno pravo sadrži norme koje propisuju postupke pred nadležnim tijelima, omogućujući pravnim subjektima da ostvare svoja materijalna prava. - **Primjer trgovačkog prava**, koje je dio materijalnog prava, može se usporediti s građanskim procesnim pravom kao grupom formalnog prava, koje se bavi mehanizmima za ostvarivanje i zaštitu prava iz trgovačkih odnosa. - **Unutrašnje ili interno pravo** čine pravne norme koje su pravno važeće unutar određenog državnog teritorija. Nasuprot tome, **međunarodno pravo** obuhvaća norme koje reguliraju odnose između država, između država i međunarodnih organizacija, te između država i pojedinaca, uključujući strane državljane. - **Pozitivno pravo** predstavlja najvažniju jedinicu pravnog sustava države i sastoji se od svih važećih pravnih normi koje uređuju društvene odnose. Ovaj sustav nije statičan, već se stalno mijenja u skladu s društvenim promjenama. To obvezuje zakonodavca da redovito mijenja, dopunjuje ili ukida postojeće norme te donosi nove kako bi se pravilno regulirali novonastali društveni odnosi. - **2.6. Pravo u objektivnom i pravo u subjektivnom smislu** - Pravo se može promatrati i kao skup pravnih normi te kao mogućnost ili vlast koju te norme pripisuju pravnim subjektima, pri čemu se koristi razlika između **objektivnog i subjektivnog prava.** - **Objektivno pravo** predstavlja skup pravila ili normi koje su usmjerene na ponašanje pravnih subjekata koji su adresati tih normi. Naglasak je na objektivnoj dimenziji pravne norme, tj. na ponašanju na koje se norma odnosi. Objektivno pravo je također osnova za subjektivna prava, jer normama objektivnog prava nekom subjektu ili skupini subjekata pripisuje određeno \"svojstvo\" (npr. dopuštenje, mogućnost, vlast). - **Subjektivno pravo** se odnosi na pravne subjekte kojima su norme upućene. Ono označava različite subjektivne pravne položaje, kao što su zahtjev, obveza, sloboda ili podložnost. Subjektivna prava imaju samo oni subjekti kojima su pripisana odredbama objektivnog prava. - **Primjer**: U okviru Zakona o obveznim odnosima (ZOO), kupac koji kupuje stvar s nedostatkom ima pravo zahtijevati od prodavatelja da ukloni nedostatak, preda stvar bez nedostatka, snizi cijenu ili popravi štetu. Ove odredbe ZOO-a omogućuju kupcu da ima subjektivni pravni položaj zahtjeva prema prodavatelju, dok istovremeno prodavatelju pripisuju obvezu da postupi u skladu s tim zahtjevima.