Informacijska djelatnost PDF

II. KOLOKVIJ Informacijska djelatnost Informacijska djelatnost: -​ Posljedica eksponencijalnog rasta znanja i (znanstvenih) publikacija ​ Broj znanstvenika i znanstvenih časopisa -​ Temelji se na pretpostavci o trajnosti informacijskog predmeta: sv...

II. KOLOKVIJ Informacijska djelatnost Informacijska djelatnost: -​ Posljedica eksponencijalnog rasta znanja i (znanstvenih) publikacija ​ Broj znanstvenika i znanstvenih časopisa -​ Temelji se na pretpostavci o trajnosti informacijskog predmeta: svaki informacijski predmet ima svojstvo trajnosti ako je njegov nosilac oznake postojan i zadržava svoja svojstva u vremenu i prostoru i nakon sudjelovanja u informacijskom procesu ​ Prostorni ili plastični oblici (skulpture, reljefi, spomenici…) ​ Auditivni oblici (glazba) ​ Vizualni oblici (crtež, grafika, platno) ​ Tekstualni Informacijski ciklus/proces (information cycle): -​ Postupci u procesu prijenosa informacije od izvora do korisnika ​ Objavljivanje, distribucija, diseminacija, komunikacija, prikupljanje, obrada, organizacija, pohrana, pretraživanje, pronalaženje, tumačenje, vrednovanje, uporaba, zaštita -​ Osobe ​ Znanstvenici, autori, nakladnici, knjižari, knjižničari, arhivisti, kustosi, informacijski stručnjaci, korisnici -​ Proizvodi i usluge ​ Predmetnice, ključne riječi, klasifikacijski sustavi, tezaurusi, indeksi, kazala, vodiči. Sažeci, katalozi, kartoteke, baze podataka, sekundarne publikacije (bibliografije), tercijalne publikacije (bibliografije bibliografija) ETAKSA kompleks ( B. Težak): 1.​ Emisija (proizvodnja) informacija - nastaje u procesu istraživanja 2.​ Transmisija ili komunikacija (prijenos) - transfer informacija putem publikacija i polupublikacija 3.​ Akumulacija (prikupljanje) - vrše pojedine institucije 4.​ Selekcija (odabir) - sve ne može biti čuvano 5.​ Apsorbcija ​ Evaluacija (vrednovanje) - potrebni stručnjaci ​ Procesiranje (obrada) - promatra se s motrišta korištenja  ​ Deponiranje (pohrana) - današnji problemi Glavni cilj informacijskih djelatnosti: -​ Diseminacija i uporaba informacija/znanja ​ Kroz nastojanje da se unutar informacijskih službi i usluga razviju što učinkovitije mogućnosti za obznanjivanje znanja ​ A ne kroz nastojanje da se pridonose direktnoj ekspanziji znanja per se ​ “Being virtually a sinecure office, it must leave so much leisure for private study and work of a literary sort.” - John Fiske (“Budući da je zapravo sinektura. Mora ostaviti dovoljno slobodnog vremena za privatno učenje i rad književne vrste”) Organizacija informacija: -​ Potrebno je omogućiti korisnicima da nađu sve ono što je prikupljeno i pohranjeno - dakole, potrebno je ZNANJE ORGANIZIRATI -​ Organizacija informacija mora biti: ​ U skladu s određenim kriterijima, obisnima o vremenu i prostoru, stupnju kulturnog razvoja, posebitostima određene sredine i očekivanju korisnika - valja polaziti od onoga što je korisnicima najbliže, najbliže njihovu očekivanju Osnovni problem (T. Saračević): -​ Iznalaženje najpovoljnijih načina intelektualne organizacije znanja ​ Problem nadzora nad količinom objavljenih dokumenata ​ Problem organziacije znanja bez obzira na vrstu nositelja ​ Problem nadzora nad kakvoćom pristupa i korištenja dokumenata i informacija Pretraživanje i pronalaženje informacija: -​ Engl. information retrieval (IR) -​ Organizacija informacija usko povezana s pretraživanjem informacija i informacijskim potrebama (kognitivno ili afektivno stanje) -​ IR sustav čine tri komponente: ​ Osoba (korisnik) prepoznaje da je njezino znanje nedostatno/neodgovarajuće za rješavanje određenog problema ili postizanje određena cilja  ​ Korisnik se usmjeruje prema nekom izvanjskom izvoru znanja (u odnosu na njega samoga) ​ Korisnik dolazi do izvora uz pomoć posrednika Načini i zakoni knjižnične/informacijske građe: -​ S. S. Ranganathan, 1931. ​ Five laws of library science -​ D. J. Urquhart, 1981.ž ​ The principles of librarianship -​ M. Gorman, 1995. ​ Five new laws of librarianship S. S. Ranganathan: -​ Pet zakona knjižnične znanosti ​ knjige/dokumenti služe kako bi se koristili ​ Svaki čitatelj ima svoju knjigu/dokument ​ Svaka knjiga/dokument ima svog čitatelja ​ Štedi vrijeme čitatelja (i osoblja) ​ Knjižnica je rastući organizam Knjige su za korištenje: -​ Knjižnice nabavljaju građu kako bi ju korisnici koristili ​ “I will build collections not for vanity but for use.” (“Sagradit ću kolekciju za uporabu, a ne sa prikaz”) -​ Svaki dokument zadovoljava određenu potrebu kada nastane, a dokumentacijski sustav (zaštita, pohrana, pretraživanje, pronalaženje, distribucija itd.) teži tome da proširi njegovu potencijalnu i stvarnu uporabu -​ Umjesto ograničavanja pristupa građi libri catenati, ograničen pristup specijalnim zbirkama, članarina, dislocirano spremište) osigurati dobru ogranizaciju građe (logičan, predmetni raspored9, ugodan prostor, odgovarajući namještaj koji promiču njezino korištenje Svakom čitatelju njegova knjiga/Knjige su za sve: -​ Svaka osoba ima pravo na građu/informacije koje su ju potrebne ​ Predmetno područje, format, jezik  -​ Svaka osoba ima pravo na slobodan i besplatan pristup računalima, internetu -​ Svi članovi zajednice imaju pravo na jednaku kvalitetu usluge -​ Informacijski sustav mora uzimati u obzir sve stvarne i potencijalne korisnike, i njihove raznolike potrebe ​ Povezivanje zajednice kojoj knjižnica služi (nekorisnici?) Svakoj knjizi njezin čitatelj: -​ Sustav ne smije pasivno “čekati” da se određeni dokument zatraži nego aktivno povezivati autore (odnosno njihove proizvode) i čitatelje/korisnike -​ Knjižničari trebaju poučiti svoje korisnike kako da pretražuju i pronalaze potrebne informacije ​ Bitna uloga informacijske službe (individualno poučavanje, skupna orijentacija i usmjeravanje, izrada vodiča kroz zbirke itd.) ​ Odgovarajuća klasifikacijska schema ​ Otvoreni pristup građi -> pažljivo ulagati knjige u police ​ SDI, liste prinova, izložbe nove građe, bibliografije i vodiči na info-pultu ​ “It should leave no stone unturned to secure readers for every book.” (“Ne treba se ostaviti kamen neprevrnut kako bi se osigurao čitatelj za svaku knjigu.”) Štedi vrijeme čitatelju: -​ Knjižnična pravila, procedure, postupci, itd. Moraju biti usmjereni primarno na korisnika i pružanje usluge ​ Odgovarajuće radno vrijeme ​ Odgovaraju knjižnični prostor i logičan, jasan smještaj građe ​ Jasan knjižnični katalog (WebPAC) ​ Pristup građi u različitim formatima (osigurati računala, printere, itd.) ​ Upješnost sustava u odnosu na vrijeme potrebno da se dokument obradi, pronađe i dostavi korisnicima -> cilj: zadovoljan korisnik Knjižnica je organizam koji raste -​ Informacijska ekspolozija rezultira sve većim fondom -​ Sve veći broj potencijalnih korisnika ​ Rješenje: suradnja, dijeljenje izvora -​ Termin “organizam”  ​ Sustav čine i ljudi (stvaratelji, korisnici, knjižničari, dokumentalisti, nakladnici, knjižničari) i njihove aktivnosti Informacijska znanost Tehnološka zbrka: -​ Knjižnična znanost -​ Knjižnična i informacijska znanost -​ Informacijska znanost (sg.) -​ Informacijske znanosti (pl.) -​ Informacijska i komunikacijska znanost (sg.) -​ Informacijske i komunikacijske znanosti (pl.) Od 2024. Komunikacijske znanosti: 5.04.04. Komunikologija 5.04.05. Odnosi s javnošću 5.04.08. Masovni mediji 5.04.09. Novinarstvo Informacijske znanosti:  -​ Relativno mlada znanstvena disciplina koja se pojavila nakon 2. svjetskog rata, i naglo se razvija nakon 1960-ih ​ Termin “information science” i “information scientist” prvi upotrijebio J. Farradane sredinom 1950-ih -​ Ishodišta: ​ Bibliothekswissenshaft (M. Schrettinger, 1808.) koji se bavio katalogizacijom i klasifikacijom zabilježenih informacija, te upravljanjem knjižnica ​ Dokumentalistika (P. Otlet, 20.st.) koji zagovara znanstveni pristup pohrani, obradi i pretraživanjem zabilježenih informacija/znanja u svim vrstama dokumenata ​ Specijalno knjižničarstvo (1950-e) koje se bavi tehničkim informacijama neophodnima za industrije utemeljene na znanosti, predmetno usmjerene, zainteresirano za sve oblike informacija se samo formalno objavljenje dokumente) ​ IKT, IR, komunikacijske znanosti… -​ Kognitivna i društvena instiucionalizacija manje-više okonačana ​ Jasnoća teroijskih formulacija i definicija ​ Znanstveno-istraživački zasnovani radovi ​ Odgovarajuće istraživačke metode ​ Utvrđene granice područja ​ Prihvaćeni akademski programi - školovanja informacijskih stručnjaka (19.st.) ​ Stručni i znanstveni časopisi ​ Međunarodne znanstvene konferencije ​ Profesionalna udruženja -​ Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska - sredina 1980-ih ​ Ustanovljeno područje informacijskih znanosti (pl.) koje obuhvaća niz disciplina koje se bave “... sustavnim proučavanjem emisije, prikupljanja, odabira, vrednovanja, obrade, organizacije, pohrane, strukturiranja, pronalaženja, prijenosa, raspračavanja, tumačenja, korištenja i zaštite informacija, i društvenim komuniciranjem u svim njegovim oblicima.” R. S. Taylor:  -​ Informacijska znanost istaržuje svojstva i pronalaženje informacija, sile koje upravljaju njihovim tijekom i tehnike obrade informacija kojima se postiže najbolja moguća dostupnost i korištenje H. Borko: -​ Informacijska je znanost područje profesionalne prakse i znanstvenog istraživanja koje se bavi problemom uspješne komunikacije zapisa znanja - literature - među ljudima u okruženju društvenih, organizacijskih i pojedinačnih potreba za informacijom i njezinom uporabom T. Saračević: -​ Informacijska se znanost bavi PROBLEMIMA uspješnog prikupljanja, pretraživanja, pohrane, pretraživanja i korištenja informacija Zhang & Benjamin: -​ iField: interakcija informacija, osoba i tehnologije Saračević: Pet općih obilježja informacijskih znanosti 1.​ Interdisciplinarnost 2.​ Usko je povezana s informacijskom tehnologijom 3.​ Aktivno sudjelovanje u razvoju informacijskog društva 4.​ Uz znanstvenu, ima i jaku stručnu komponentu usmjerenu na informacijske usluge u različitim okruženjima 5.​ Povezana je s informacijskom industrijom, globalnom granom ekonomije Tri velike ideje IZ - Saračević: -​ Pretraživanje informacija (Information Retrieval - IR) ​ “IR se odnosi na traženje i pronalaženje informacija, pohranjenih u nekom sustavu, koje korisnik smatra korisnima… obuhvaća intelektualne aspekte opisa informacija, pristupe traženju, te sustave, tehnike i strojeve pomoću kojih se to ostvaruje.” (Calvin Mooers, 1951.) -​ relevantnost: ​ Korisna informacija, trnutačno važna informacija, informacija koja se odnosi na konkretni problem/temu -> “this user’s view”  -​ interakcija: ​ Omogućuje neposredne razmjene i povratne informacije između sustava i osoba uključenih u IR sustav Saračević: dva usmjerenja informacijskih znanosti: -​ Polje istraživanja i prakse usmjereno na ljude, društvenu potrebu za informacijama i njihovu uporabu (human information behaviour) ​ Utemeljena na info. znanosti i usmjerena na ljudsku interakciju, korisnike i korištenje -​ Polje istraživanja i prakse usmjereno na sustave, tehnologiju i infomracijske tehnike - organizaciju i pretraživanje informacija (IR) ​ Utemeljena na računalnoj znanosti i usmjerena na IR, digitalne knjižnice, tražilice i sl. Srodne znanosti: -​ Knjižničarstvo je usmjereno na organizaciju, zaštitu i uporabu dokumenata ​ Zajednička im je društvena uloga i opće bavljanje učinkovitom uporabom grafičkih i drugih zapisa ​ -> Vakkari: to su jedno te isto područje (knjižnična i infomracijska znanost) ​ -> Saračević: to su dva srodna no različita polja sa snažnim interdisciplinarnim odnosima s najizraženijim razlikama u istraživačkim prioritetima i usmjerenju -​ Računalna se znanost bavi algoritmima, računanjem i tehnologijom - usmjerena je na programiranje i na računala ​ Temelj odnosa između IZ i RZ je u primjeni računala i računanja u IR-u i istraživanju digitalnih knjižnica, s njihovim jakim tehnološkim temeljem Arhivistika: -​ Znanost koja se bavi proučavanjem biti arhivskog gradiva, njegovim preuzimanjem, odabirom, svrstavanjem, zaštitom, čuvanjem i stavljanjem na raspolaganje znanstvenicima i istraživačima; teorija organizacije, strukturom i poviješću arhiva, arhivskim pravom i arhivskom tehnikom Muzeologija: -​ Dio informacijskih znanosti koji se bavi izučavanjem identifikacije, zaštite i komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedočanstava kulture i prirode (prvenstveno muzealija) radi zaštite ljudske baštine i interpretacije i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima organiziranog i institucionaliziranog ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za postizanje navedenih ciljeva (I. Maroević) T. Aparac-Jelušić: 5 unificirajućih načela: 1.​ Načelo dostupnosti dokumenata i informacija bez obzira na to gdje se i kada su pohranjeni ( u knjižnici, arhivu, muzeju, u svojoj digitaliziranoj inačici, samo u elektroničkom obliku) 2.​ Načelo društvene svrhovitosti informacijskih djelatnosti 8s ciljem da se maximizer društvena uloga dostupnih simboličkih objekata kulture na dobrobit čovječanstva) 3.​ Načelo nužnosti stalnog olakšavanja djelotvornog prijenosa željenih informacija od pojedinog ljudskog bića koje ih proizvodi do pojedinog ljudskog bića koje ih koristi) 4.​ Načelo očuvanja kulturne baštine poradi stalnog ljudskog bića koje ih koristi 5.​ Načelo stvaranja nove dodatne vrijednosti informacija kao temelj bolje organizacije i vodič korisnicima kroz “selva selvaggia” informacijskog overloada u umreženom okruženju Knjižnična i znanstvena djelatnost Knjižnica: -​ Zgrada ili prostorije u kojima su smještene knjige i u kojima se korisnicima nude raznolike knjižnične usluge -​ Zbirka knjiga i druge građe (npr. Privatna knjižnica) koja ne mora biti uređena prema načelima knjižnične strike -​ Nakladnička cjelina (zbirka), npr. Biblioteka Hit, Knjižnica Matice hrvatske -​ Kulturna i informacijska ustanova koja, slijedeći opžeprihvaćene ciljeve društva i načela stručnog rada, odabire, nabavlja, obrađuje, u fizičkome i obavijesnom smislu sređuje te čuva i daje na korištenje knjižničnu građu, a preko organiziranih službi pruža raznolike usluge aktivnim i potencijalnim korisnicima (K. Tadić) Suvremena knjižnična djelatnost (od 1950-ih): -​ Knjižnična građa postoji kako bi se koristila -​ Niz tehničkih inovacija (npr. Smještaj srodnih knjiga na policama), usavršenih kataloških pravila i klasifikacijskih shema -​ Standardizacija i suradnja -​ Samoposluživanje, otvoren pristup građi i javni katalozi Osnivanje knjižnice: -​ Knjižnica se može osnovati ako su, pored općih prihvaćenih uvjeta propisanih Zakonom o ustanovama, osigurani: ​ Knjižnična građa ​ Stručno osoblje ​ Prostor ​ Oprema ​ Sredstva za rad knjižnice Dokumenti: -​ Statut -​ Drugi opći akt knjižnica 1.​ Pravilnik o unutarnjem ustroju Knjižnice 2.​ Pravilnik o radnim odnosima 3.​ Pravilnik o financijskom poslovanju i računovodstvu 4.​ Pravilnik o zaštiti na radu 5.​ Pravilnik o registriranoj građi, zaštiti fondova Knjižnice i knjižnične građe 6.​ Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja knjižnične građe i usluga Financiranje: -​ Osnivač (općina, grad, županija) -​ Državni proračun (MK, MZOS) -​ Prihod od obavljanja djelatnosti -​ Drugi način u skladu sa zakonom Knjižnica: -​ Vrste knjižnica u RH: ​ Knjižnice u sastavu/samostalne  ​ Tipovi knjižnica u odnosu na građu, zadaće, usluge, korisniki (narodne, školske, visokoškolske/sveučilišne/znanstvene, specijalne, nacionalne) NSK Adresar (pogledati online) Tipovi knjižnica: -​ Narodne knjižnice: ​ Javne ustanove čije su zbirke i usluge namijenjene svim kategorijama stanovništva ​ Promiču pismenost i čitanje. Pružaju informacije važne za svakodnevni život, podupiru formalno školovanje, omogućuju cjeloživotno učenje i usavršavanje ​ Djeluju kao kulturna i informacijska središta putem organizirane mreže narodnih knjižnica (gradskih, općinskih) i ogranaka te pokretnih knjižnica -​ Školske knjižnice: ​ namijenjene su učenicima, nastavnicima, stručnim suradnicima i odgojiteljima osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova u kojima djeluju i potpora su odgojnom i obrazovnom procesu ​ Sudjeluju u nastavnom procesu i provide program književnog odgoja i obrazovanja te promiču medijsku i informacijsku pismenost -​ Visokoškolske knjižnice: ​ Sastavni su dio znanstveno-nastavne infrastrukture jer svojim fondovima, službama i uslugama pridonose razvoju znanosti i pomažu u promicanju odgojno-obrazovnoga i znanstvenoistraživačkog rada na sveučilištima -​ Specijalne knjižnice: ​ Stručne organizacijske jedinice u sklopu javnih, mješovitih i privatnih poduzeća te obrazovnih i kulturnih, zdravstvenih, pravosudnih i drugih ustanova ​ Prikupljaju građu iz pojedinih znanstvenih disciplina ili različitih područja ljudskog znanja ​ Zadovoljavaju potrebe za knjižničnom građom i obavijestima, u prvom redu članova matične ustanove, i pomažu im da u stručnome i istraživačkom radu unutar određenoga specijaliziranog područja dobiju pouzdane obavijesti i primarne dokumente -​ Nacionalne knjižnice:  ​ Prikupljaju svu građu tiskanu u zemlji, svu građu koja se odnosi na tu zemlju kojoj su autori građani te zemlje odnosno pripadnici određena naroda Hrvatski knjižnični sustav (HKS): -​ Čine ga sve knjižnice u zemlji ​ Središte je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu -​ svrha: ​ Usklađivanje planova i programa rada i razvitka knjižnica ​ Standardizacije postupaka u obradi i protoku građe i informacija ​ Uzgrađivanje skupnih kataloga i baza podataka ​ Zajednički razvitak ​ Bolje, djelotvorne i jeftinije korištenje knjižnične građe i usluga Matična djalatnost: -​ Određene knjižnice obavljaju i poslovne matične djelatnosti za više knjižnica određenog područja ili za pojedinu vrstu knjižnica -​ Matična djelatnost obuhvaća osobito poslove: ​ Stručnog nadzora nad radom knjižnica ​ Stručno-savjetodavne pomoći knjižnicama ​ Stručnog osposobljavanja i usavršavanja knjižničnog osoblja ​ Koordinacije rada knjižnice ​ Unapređivanja stručnog rada u knjižnicama -​ Sustav matičnih knjižnica: ​ Državna razina s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom kao središnjom matičnom knjižnicom RH: ​ Razinu koju čine: 1.​ Županijske matične narodne knjižnice koje obavljaju matičnu djelatnost za sve narodne i školske knjižnice u županiji 2.​ Sveučilišne odnosno veleučilišne knjižnice (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) koje obavljaju matičnu djelatnost za sve znanstvene, fakultetske, specijalne i spomeničke knjižnice (čije su zbirke iji dijelovi zbirki registirriani kao kulturno dobro) Organizacija knjižničnog poslovanja:  -​ Knjižnice svoju djelatnost obavljaju prema Standardima kojima se uređuju poslovi, te kadrovski i tehnički uvjeti svojstveni pojedinim vrstama knjižnica ​ Radno vrijeme ​ Osoblje ​ Građa (monografije, medioteka, igroteka i igraonica) ​ Specifični poslovi za pojedine vrste knjižnica ​ Preporučne norme (npr. Ulaganje knjiga u police - 40 jedinica/60 min) -​ Pojedine knjižnice mogu prema potrebi obavljati poslove i zadatke više vrsta knjižnica -​ Stručni poslovi: ​ Nižeg stupnja složenosti ​ Višeg stupnja složenosti -​ Administrativni poslovi: ​ Upravljačko-tehnički ​ Financijsko-računovodstveni Stručna obrada građe: -​ Formalna obrada: ​ Formalan postupak propisivanja/prenošenja podataka (s naslovne stranice) bitnih za identifikaciju određene publikacije/jedinice građe - katalogizacija -​ Stvarna obrada: ​ Razvrstavanje građe prema sadržajnim obilježjima na osnovi: 1.​ Klasifikacijskih shema (npr. UDK) 2.​ Tezaurusa 3.​ Popisa predmeta -​ rezultati: ​ Knjižnični katalozi ​ Računalne baze podataka ​ Kazala ​ Sažeci ​ Ključne riječi IKT u knjižnicama - knjižnični informacijski sustav: -​ Automatizacija knjižničnog poslovanja (od pol.20.st.) ​ Olakšava obavljanje redovitih zadataka i postupaka (nabava građe, zaduživanje, statistički podaci) ​ Standardizacija knjižničnog rada i međuknjižnične suradnje ​ Podizanje knjižnične učinkovitosti općenito -​ Pružanje novih službi i usluga za korisnike (1990-ih) ​ digital(izira)na građa i usluge -> brži i jednostavniji pristup građi i uslugama ​ Marketinčko pomagalo -> privlačenje tradicionalnih “nekorisnika” M. Buckland, 2000. -​ Knjižnice zasnovane na tehnologiji koju upotrebljavaju ​ Papirna knjižnica -> knjižnično poslovanje (nabava, obrada, katalogizacija, posudba) i knjižnična građa (uglavnom tekstovi) zasnovani na papiru i kataložnim listićima ​ Automatizirana knjižnica -> knjižnično poslovanje utemeljeno na računalnoj tehnologiji, a knjižnična građa je još uvijek većinom na papiru ​ Elektrićna knjižnica -> knjižnično poslovanje i građa u elektroničkom obliku Narodne knjižnice Poslovanje i vrijednosti: -​ Temeljno poslanje narodnih knjižnica, temeljne javne ustanove lokalne zajednice, jest biti središte kulturnog, obrazovnog, gospodarskog i društvenog razvoja te zajednice -​ Izjednačavanje mogućnosti -​ Nepristrane i bez predrasuda ​ Uravnotežne zbirke -​ Društveno uključenje ​ Isključene skupine i zajednice ​ Radno vrijeme i pomagala -​ Temeljne vrijednosti:  ​ Slobodan pristup informacija ​ Demokracija ​ Kulturna raznolikost ​ Sloboda izbora ​ Jednakost građana ​ Otvorenost i dostupnost svima ​ Pouzdanost ​ Etičnost ​ Zaštita privatnosti ​ Profesionalnost ​ Socijalna osjetljivost ​ Društvena pravda Hrvatska: -​ Mrežu knjižnica u pojedinim županijama čine samostalne knjižnice (gradske ili općinske) i knjižnice u sastavu općina, pučkih otvorenih učilišta ili centara za kulturu -​ Prema Upisniku Ministarstva kulture u Hrvatskoj je registrirano 177 narodnih knjižnica ​ 10 u osječko-baranjskoj županiji Tipovi narodnih knjižnica: -​ Prema broju stanovnika (I. - VII. ako je I. tip za područje s preko 100.000 stanovnika, a VII. za područje do 5.000 stanovnika) Središnja narodna knjižnica: -​ Ustrojava mrežu knjižnica na svom području ​ Matična knjižnica -​ Otvorena je za korisnike najmanje 60 sati tjedno -​ Ustrojbene jedinice: ​ Ogranci ​ Knjižnične stanice ​ Knjižnični stacionari ​ Pokretne knjižnice Knjižnični ogranak:  -​ Otvara se na području koje ima više og 2.500 stanovnika, a udaljenost od središnje knjižnice ili drugog ogranka iznosi više od dva kilometra ​ Otvoren najmanje 30 sati tjedno -​ GISKO ogranci: Donji grad, Industrijska četvrt, Jug II, Retfala, Novi grad Knjižnična stanica: -​ Zbirka od najmanje 250 knjiga koje središnja narodna knjižnica ustupa na određeno vrijeme na određeno vrijeme nekoj pravnoj osobi -​ Korisnike opslužuje diplomirani knjižničar u određene dane -​ Otvorena najmanje 5 sati dnevno ​ Zbirka knjižnične stanice mijenja se iz fonda središnje knjižnice prema potrebi, najmanje dva puta godišnje Knjižnični stacionar: -​ Zbirka od najmanje 100 knjiga koje središnja narodna knjižnica ustupa na određeno vrijeme nekoj pravnoj osobi -​ Korisnike oslužuje volonter, zaposlenik dotične pravne osobe koji je za taj rad osposobljen u matičnoj knjižnici -​ Radi najmanje 2 sata tjedno -​ Zbirka se mijenja više puta godišnje ​ Vodi se kao vlasništvo središnje narodne knjižnice koja je stručno i tehnički obrađuje Pokretna knjižnica: -​ Privremeni ili stalni oblik opsluživanja korisnika u malim, razasutim naseljima ili u pravnim osobama gdje nema uvjeta za druge oblike djelovanja narodne knjižnice Bibliobusi: -​ Osoblje -​ Knjižnična građa ​ 50% svezaka beletristike, 30% literature za djecu i 20% popularno-znanstvene i znanstvene literature -​ usluge ​ Pretreživanje internet, predavanja, radionice, igraonice -​ Radno vrijeme  ​ Uvijek istog dana u tjednu/mjesecu, u isto vrijeme (30-300 min) -​ Stajališta ​ U blizini škola, tržnicam trgovačkih cenata i sličnih mjesta - 20 min hoda izmežu dva stajališta) Knjižnični fond: -​ Osim posebnih zbirki stare građe, cjelokupni fond knjižnične građe mora biti ​ Aktualan ​ U njemu moraju biti zastupljena sva područja ljudskog znanja i stvaralaštva (zadovoljiti potrebe korisnika svih obrazovnih i kulturnih osnova) -​ Knjižničnom građom narodne knjižnice smatraju se i igre, igračke -​ U jednoj se godini fond treba “obrnuti” najmanje 2 puta -​ Multimedijska se građa organizira kao zasebna zbirka u svakoj knjižnici ​ Početni broj jedinice mora biti najmanje 500 (AV građa) ​ Medioteka se formira u knjižnicama I., II. i III. tipa Knjižnične zgrade: -​ Smještene u dijelovima grada ili naselja koji su najgušće napučeni, a imaju dobre prometne veze s drugim dijelovima grada ili naselja -​ Vanjskim izgledom i uočljivim natpisom gradska knjižnica mora ukazati na svoju namjenu ​ Ako zgrada ima više namjena, knjižnica mora biti u prizemlju, odovojiti se od ostalih prostorija i osigurati zaseban ulaz -​ Programom izgradnje ili prilagodbe postojećih prostora za knjižnice treba predvidjeti potrebe korisnika narednih 20 godina Knjižnični prostor: -​ Svaka narodna knjižnica mora imati: ​ Prostor za posudbu ​ Prostor za studijski rad korisnika ​ Prostor za tehničku i sadržajnu obradu knjižnične građe -​ Središnja općiska ili gradska narodna knjižnica mora u pravilu imati prostore za: ​ Ulaz i garderoba ​ Izložbeni prostor  ​ Prostor za informacijsku službu ​ Prostor za posudbu (slobodan pristup korisnika, čitaonicu, prostor za studijski rad) ​ Odjel za djecu predškolskog uzrasta s igrotekom ​ Odjel za djecu i mladež sa slobodnim pristupom čitaonici i slušaonicom ​ Prostor za posebne fondove (multimedija, fontoeka, artoteka, zavičajna zbirka) ​ Dvoranu za predavanja, projekcije ​ Sanitarni čvor za korisinika Društvene zadaće narodnih knjižnica Četiri temeljne zadaće: -​ Informacije -​ Kultura -​ Osobni razvoj i obrazovanje -​ Zabava Intelektualne slobode: -​ Slobodna izražavanja mišljenja, ideja i uvjerenja -​ Sloboda pristupa informacijama “Pravo na znanje i sloboda izražavanja dva su oblika istog načela. Pravo na znanje zahtijeva slobodu mišljenja i savjesti; sloboda mišljenja i sloboda izražavanja preduvjet su za slobodan pristup informacijama.” IFLA/FAIFE. Knjižnice i intelektualna sloboda, 1999. Informacije: -​ Jedno od glavnih ljudskih prava jest pravo na pristup i razumijevanje informacija ​ Velika većina informacija + informacijska tehnologija -> spriječiti veću digitalnu podjelu  -​ “Narodna je knjižnica lokalno središte koje svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim vrstama znanja i obavijesti.” - IFLA/UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice Knjižnice i demokracija: -​ Knjižnice kao preduvjet demokratskog, otvorenog i transparentnog društva ​ Stvaranje aktivnog (obaviještenog) građanstva sposobnog da odlučuje o svim pitanjima važnim za svoju zajednicu (Europski parlament. Izvještaj o ulozi knjižnica u suvremenom svijetu, 1998.) ​ Osiguravanje javnih foruma i prostora za interakciju, razmjenu mišljenja i građansku participaciju u civilnom životu Informacije i informacijska služba: -​ Knjižnica kao izvor provjerenih,točnih i nepristranih informacija -​ Informacijski upiti ​ Administrativni ​ Bibliografski (identifikacijski, verifikacijski) ​ Činjenična pitanja (quick-reference) -​ Informacijski intervju -​ Tipovi informacijske službe ​ Virtualna ​ Kolaborativna Obaviješteni građani: -​ Građani moraju imati pristup točnim, sježim i odgovarajućim informacijama koje su im potrebne u svakodnevnom životu ​ Osigurati pristup izvorima (i IKT) ​ Obučiti građane da pronalaze informacije i da se njima služe -​ Informacijska pismenost -​ Informatička pismenost Službene informacije i e-vlada: -​ Pristup službenim informacijama i dokumentima -​ Osiguravanje pristupa e-uslugama javne uprave -​ KGZ projekt (“Postanite e-Građani uz pomoć knjižnice”) Knjižnične usluge za djecu: -​ 1989. UN-ova Konvencija o pravima djeteta ​ Prava na obrazovanje i kulturu ​ Pravo na informacije i slobodnu razmjena ideja Knjižnične usluge za zatvorenike: -​ “Čitanje kao univerzalno pravo” - IFLA/UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice -​ 40 UN-ovih Standardnih osnovnih pravila za postupanje sa zatvorenicima Nositelj promjena: -​ Ispunjavanjem svojih uloga u tim ključnim područjima, narodna knjižnica djeluje na društveni i osobni razvoj te može pozitivno utjecati na promjene u zajednici ​ Ekonomski i društveno korisna ​ Pridonosi dobro obaviještenom, uključivom i demokratskom društvu ​ Omogućuje obogaćenje i razvijanje života pojedinaca i zajednice Preduvjet: -​ Suvremen sustav narodnih knjižnica -​ Temeljen na suvremnoj IKT i kompetentnom stručnom osoblju -​ Osiguran primjerenim financiranjem iz javnih izvora -​ Izgrađen u skaldu s potrebama građana i razvojem društva ​ “Narodna knjižnica mora biti svjesna izazova i problema o kojima se u zajednici raspravlja te osigurati informacije koje će pridonijeti tim raspravama” ​ Pružati usluge koje će podići kvalitetu života građana -​ Usprkos digitalnoj paradigmi knjižnice se sve više koriste kao fizička mjesta (prostor namijenjem javnosti) ​ Otuđujući učinak virtualnog potiče rastakanje društvenosti kao jedne od važnih odrednica ljudskosti ​ Vrijednost i važnost taktilnih iskustava i osobne komunikacije, fizićka prisutnost i fizički prostor  Profesija i profesionalna etika Definicije: -​ Profesija je intelektualna ili manualna djelatnost koja se obavlja kao stalno zanimanje i služi kao izvor prihoda za podmirenje troškova života -​ Profesionalac je: ​ Čovjek koji je nešto izabrao za svoje stalno, osnovno zanimanje (Opća enciklopedija Jugoslavenskoga leksiografskoga zavoda) ​ Stručnjak i znalac u svojem poslu, zanimanju (Hrvatski leksikon) -​ “Professionalism is a way of behaviour characterized by the feeling of responsibility in providing services and products to the clients.” (profesionalnost je način ponašanja okarakterizirana osjećajem odgovornosti u pružanju usluga i proizvoda klijentima) Profesija (Dunkerley, 1975.): -​ Djelatnost koju profesija obavlja mora biti društveno potrebna i mora se razlikovati od djelatnosti koju izvode druge grupe ljudi -​ Pojedinci koji izvode tu djelatnost moraju se organizirati kao društvo i moraju utemeljiti stroge kriterije koji specificiraju tko može biti članom društva -​ Profesija mora razviti etički kodeks koji uređuje ponašanje članstva, ali koji služi i kao osnova za dobivanje dozvole od društva da se profesija može baviti specijaliziranom djelatnošću ​ Etički je kodeks poznat javnosti i osigurava korisniku primjerenu uslugu Profesija (W. J. Goode, 1961.): -​ Trajna zajednica u kojoj su članovi vezani osjećajem jednakosti ​ Vrijednosni sustav koji dijele svi članovi ​ Jezik koji samo djelomično razumiju laici -​ Ugled i status u društvu ​ Društvo je nagrađuje jer ne zloupotrebljava svoju moć, koja potječe iz specijaliziranog znanja koje ima -​ Profesionalac ne zloupotrebljava korisnika i interese korisnika stavlja ispred svojih ​ Altruistička motivacija (Flexner, 1915.) 7 temeljnih značajki profesije: -​ Postojanje sistematiziranog znanja i vještina koje se mogu prenijeti podučavanjem -​ Organizirani sustav izobrazbe i provjere znanja kandidata -​ Stručno društvo -​ Samokontrola profesije koja se provodi na osnovi profesioanlne etike i etičkog kodeksa -​ Postojanje žargona, posebnoga jezika struke -​ Specijalizirani komunikacijski kanali -​ Orijentacija prema pružanju usluga javnosti Knjižničarstvo - profesija: -​ Obavlja jasno definiranu djelatnost koja se razlikuje od djelatnosti ostalih zanimanja -​ Postoji stručno znanje koje član društva mora usvojiti da bi mogao obavljati poslove u djelatnosti -​ Ima sustav obrazovanja, koji u načelu kontrolira struka -​ Posjeduje posebnu stručnu terminologiju, komunikacijske kanale (časopise, stručne publikacije, stručne sastanke i konferencije) -​ Ima stručno društvo -​ Ima etički kodeks Knjižničarstvo - poluprofesija?: -​ Javnost smatra da je knjižničarsko znanje manje ezoterično i manje specifično od specijaliziranog znanja što ga mora imati profesija, a koje laici nemaju ​ Obavljanje polosva koje bi mogli obavljati paraprofesionalci -​ Npr. u malim knjižnicama gdje jedna osoba radi sve poslove -​ Ženska profesija (ali muškarci na vodećim položajima) ​ “... žene snižavaju status svakoga zanimanja, jer je njihov položaj u društvu nizak.” (Rossi) -​ Prihološke karakteristike osoba koje se posvečuju bibliotekarskom zanimanju ​ “Ljubav prema knjizi” je tipično ženska karakteristika -​ Nemoguće procijeniti rad pojedinca i utvrditi njegovu vrijednost ​ Kvaliteta proizvoda ovisi o više pojedinaca -​ Nedostatak autoriteta - knjižničar može pomoći, ali ne i naškoditi Profesionalna etika: -​ Bitna odrednica ravijene profesije -​ Skup pravila, propisa, smjernica, normi i ideala koje su članovi profesije dužni slijediti -​ Minimalni zajednički prihvatljivi standardi o profesionalnom ponašanju ​ Temeljna nečela ponašanja profesije i vrijednosni sustav koji se temelji na zajedničkom interesu i dobrobiti svih pripadnika profesije Etički kodeks: -​ Dokument pomoću kojega profesija postiže samokontrolu i jamči pružanje kvalitetnih usluga (A. Horvat) -​ Vodič i okvir za ponašanje koji ne nudi rješenja za pojedinačne probleme Odnos prema informacijama/građi: -​ Besplatan, slobodan i brz pristup informacijama -​ Provjerene i kvalitetne informacije -​ Informacije i građa dostupni svima (formati, jezici…) -​ Otvoren pristup (open access) -​ Uravnotežene zbirke, izbjegavanje cenzure -​ Zastita i promicanje kulturne baštine (građe, zbirki i informacija) Odnos prema korisnicima: -​ Poštivanje intelektualnog vlasništva, autorskog prava -​ Poštivanje intelektualnih sloboda -​ Čuvanje intelektualnih sloboda -​ Jednakost u pružanju kvalitetnih usluga -​ Pristojnost Odnos prema kolegama: -​ Poštivanje njihovih vještina i kompetencija -​ Odavanje priznanja -​ Izbjegavanje omaložavanja -​ Odvajanje stručnih pitanja od osobnih odnosa Odnos prema struci, druđtvu i javnosti: -​ Poštovanje stručnih kriterija -​ Stalno stručno usavršavanje -​ Suradnja s drugim profesijama -​ Ne služiti se svojim položajem za vlastiti korist -​ Ne iznevjeriti povjerenje Seminari Eco, U. De bibliotheca. // Gordogan : časopis za kniževnost i sva kulturna pitanja 5, 13-14 (1983), 116-126 U svom eseju „De bibliotheca“, Umberto Eco istražuje pojam biblioteke kroz povijest, kulturu i filozofiju, naglašavajući njezinu simboličku i funkcionalnu ulogu. Eco analizira biblioteku kao prostor koji nije samo fizičko skladište knjiga, već i kao mjesto gdje se susreću razni slojevi značenja, interpretacija i znanja. On istražuje arhitektonske aspekte biblioteka, kao i njihove metafizičke i kulturne dimenzije. Kroz povijesnu perspektivu, Eco prikazuje evoluciju biblioteka od starog vijeka do modernih informatičkih sustava. Osvrće se na osnovne ideje koje se pojavljuju u literaturi o bibliotekama, uključujući tematske pojmove poput univerzalnosti, zbroja svih znanja i potencijalnog beskonačnog rasta informacija. Osim toga, analizira se i problematika kategorizacije i organizacije znanja, razmatrajući koliko biblioteke mogu ispuniti svoje ambicije u odnosu na nemogućnost potpune sistematizacije i kategorisanja svih ljudskih znanja. Eco također ukazuje na paradokse povezane s bibliotekom kao „završnim ciljem“ znanja – gdje je s jedne strane knjižnica mjesto gdje se čuvaju sva ljudska saznanja, dok je s druge strane, zbog svoje vlastite ograničenosti, uvijek nesavršen i nedostatan prikaz tih saznanja. On također razmatra odnos između čitatelja i knjižničnog sadržaja, te ideje o biblioteci kao društvenom i kulturnom prostoru koji može biti istovremeno prostor slobode i kontrole. Ovaj esej, objavljen u časopisu Gordogan, nudi duboko filozofsko i kulturno istraživanje biblioteke kao simbola znanja, moći i društvene funkcije, s naglaskom na njen epistemološki i semantički značaj u historijskom i savremenom kontekstu. Leiter, Richard A. Reflections on Ranganathan’s five laws of library science U svom članku „Reflections on Ranganathan’s Five Laws of Library Science“, Richard A. Leiter analizira i razmatra pet zakona knjižničarske znanosti koje je formulirao S. R. Ranganathan, indijski knjižničar i teoretičar. Ranganathan je formulirao ove zakone s ciljem poboljšanja organizacije i pristupa informacijama unutar knjižnica. Leiter razmatra relevantnost tih zakona u modernom kontekstu knjižničarske prakse i tehnologije. 1.​ „Books are for use“ (Knjige su za upotrebu): Leiter razmatra kako ovaj zakon naglašava funkcionalnost i pristupačnost resursa u knjižnicama. U modernom dobu digitalizacije, ovaj zakon je relevantan jer se odnosi ne samo na fizičke knjige, već i na digitalne izvore, koji trebaju biti lako dostupni korisnicima.​ 2.​ „Every reader his book“ (Svaki čitatelj svoju knjigu): Leiter se fokusira na personalizaciju i korisničku orijentaciju u bibliotekama. Ovaj zakon postavlja korisnika u centar knjižničarske prakse, a Leiter ukazuje na važnost tehnologija kao što su online katalogi i algoritmi koji pomažu korisnicima da lakše dođu do materijala koji im je potreban.​ 3.​ „Every book its reader“ (Svaka knjiga svog čitatelja): Leiter analizira izazove s kojima se suočavaju knjižnice u smislu selekcije i organizacije materijala. Ovaj zakon naglašava važnost povezivanja knjiga s odgovarajućim korisnicima i omogućavanje efikasne pretrage i klasifikacije.​ 4.​ „Save the time of the reader“ (Štedi vrijeme čitatelja): Ovaj zakon stavlja naglasak na efikasnost i brzo pristupanje informacijama. Leiter diskutira o tome kako nove tehnologije, poput digitalnih baza podataka i automatiziranih sustava, pomažu u ostvarivanju ovog cilja.​ 5.​ „The library is a growing organism“ (Biblioteka je rastući organizam): Leiter se osvrće na dinamičnu prirodu knjižnica koje moraju kontinuirano rasti i prilagođavati se novim informacijama, tehnologijama i potrebama korisnika. On ističe kako modernizacija i digitalizacija bibliotekarskih usluga omogućavaju ovoj ideji da se realizira i u današnjem kontekstu.​ Leiter zaključuje da su Ranganathanovi zakoni i dalje relevantni i korisni u današnjem informatičkom društvu, unatoč izazovima koje donosi digitalizacija i promjena u načinu na koji pristupamo informacijama. Zakoni su se pokazali iznimno trajnim i fleksibilnim, omogućujući knjižnicama da nastave s ispunjavanjem svoje osnovne misije u novim uvjetima. Gorman, Michael. The five laws of library science then and now U članku The Five Laws of Library Science Then and Now, Michael Gorman razmatra trajnu relevantnost i primjenjivost pet zakona knjižničarske znanosti koje je formulirao S. R. Ranganathan, analizirajući njihovu povijesnu važnost i kako se odnose na suvremene knjižničarske prakse. Gorman započinje razmatranjem svakog od pet zakona, ističući njihov značaj u stvaranju temelja za profesionalnu praksu knjižničara i organizaciju knjižničnog rada: 1.​ „Books are for use“ (Knjige su za upotrebu): Gorman tvrdi da ovaj zakon naglašava važnost pristupačnosti knjižničnih resursa, što i dalje vrijedi u digitalnom dobu, gdje je potrebno omogućiti brz i jednostavan pristup informacijama.​ 2.​ „Every reader his book“ (Svaki čitatelj svoju knjigu): Gorman ističe da je ovaj zakon ključan u promoviranju korisnički orijentirane knjižničarske usluge. S razvojem tehnologije, knjižnice su u mogućnosti pružiti personalizirane preporuke i pristup informacijama na temelju potreba korisnika.​ 3.​ „Every book its reader“ (Svaka knjiga svog čitatelja): Gorman objašnjava kako je ovaj zakon važan za klasifikaciju i selekciju knjižničnih resursa, kako bi se svaka knjiga mogla povezati s odgovarajućim korisnikom. Ovaj princip ostaje važan unatoč modernim izazovima poput digitalne transformacije.​ 4.​ „Save the time of the reader“ (Štedi vrijeme čitatelja): Prema Gormanu, efikasnost je ključna, a digitalizacija i automatizacija omogućuju knjižnicama da uštede vrijeme svojih korisnika kroz brže pretrage, bolju organizaciju i jednostavniji pristup resursima.​ 5.​ „The library is a growing organism“ (Biblioteka je rastući organizam): Gorman zaključuje da se ovaj zakon odnosi na sposobnost knjižnica da se razvijaju i prilagođavaju novim informacijama i tehnologijama. On podcrtava kako je knjižnica, u svom najboljem obliku, uvijek u procesu evolucije, rastući u skladu s potrebama društva i napretkom tehnologije.​ Gorman ističe da, iako su se okolnosti u kojima se knjižnice nalaze drastično promijenile od Ranganathanove ere, ovi zakoni ostaju ključni za profesionalnu etiku i praksu knjižničara. Moderni izazovi, poput digitalizacije i razvoja novih tehnologija, zahtijevaju prilagodbu, ali temeljni principi Ranganathanovih zakona i dalje ostaju relevantni za oblikovanje knjižničarskog rada u suvremenom društvu. ​ Gorman, Michael. The five new laws of librarianship U članku The Five New Laws of Librarianship, Michael Gorman predlaže pet novih zakona knjižničarske struke koji reflektiraju promjene u tehnologiji, društvu i ulozi knjižnica u digitalnom dobu. Ovi zakoni nadovezuju se na klasične Ranganathanove zakone, ali su prilagođeni izazovima suvremenog informacijskog društva. 1.​ „The library is a public good“ (Biblioteka je javno dobro): Gorman naglašava da knjižnice nisu samo usluge koje se nude korisnicima, već temeljna javna dobra koja pružaju pristup informacijama svim članovima društva, bez obzira na njihov socio-ekonomski status. Knjižnice imaju ključnu ulogu u očuvanju demokracije i društvene jednakosti.​ 2.​ „The library is a place of the heart“ (Biblioteka je mjesto srca): Ovaj zakon ističe emotivnu i kulturnu vrijednost knjižnica kao prostora gdje se stvaraju zajednice i potiče ljubav prema učenju. Knjižnice nisu samo fizički prostori za pohranu knjiga, već i mjesta susreta i duhovnog razvoja.​ 3.​ „The library is a place of learning“ (Biblioteka je mjesto učenja): Gorman podvlači da knjižnice trebaju biti centar za kontinuirano obrazovanje i intelektualni razvoj, ne samo za akademsku zajednicu, već za širu javnost. Digitalne tehnologije omogućuju nove načine za ostvarivanje ovog cilja, uključujući online resurse i e-učenje.​ 4.​ „The library is a place of service“ (Biblioteka je mjesto usluge): Ovaj zakon naglašava knjižnice kao institucije posvećene služenju korisnicima. Gorman tvrdi da knjižnice moraju kontinuirano prilagođavati svoje usluge potrebama zajednice, pružajući pristup najnovijim informacijama i tehnologijama.​ 5.​ „The library is a place of creativity“ (Biblioteka je mjesto kreativnosti): Gorman ističe kako knjižnice moraju biti prostori koji potiču kreativnost i inovaciju. Uz  tradicionalne funkcije, knjižnice trebaju biti mjesta gdje korisnici mogu koristiti nove tehnologije, razvijati projekte i istraživati nove ideje.​ Gorman zaključuje da su ove nove zakone nužno povezane s misijom knjižnica u digitalnom društvu, koje ne samo da pohranjuju i distribuiraju informacije, već i stvaraju prostore za osobni, intelektualni i društveni razvoj. Urquhart_ Načela bibliotekastva_ sažetak U svom tekstu Načela bibliotekarstva, autorica Urquhart razmatra ključne principe koji oblikuju bibliotekarsku praksu i organizaciju knjižničnih usluga. Osnovna ideja je da bibliotekarstvo nije samo tehnička profesija, već i društvena funkcija koja ima značajnu ulogu u pristupu informacijama i obrazovanju. Urquhart naglašava nekoliko ključnih načela: 1.​ Pristupačnost i dostupnost: Knjižnice trebaju biti dostupne svim članovima društva, bez obzira na njihove socijalne, ekonomske ili kulturne razlike. Ovdje se stavlja naglasak na važnost jednakog pristupa informacijama.​ 2.​ Uloga knjižnica u obrazovanju: Knjižnice su prostor za kontinuirano učenje i razvoj, ne samo u formalnim obrazovnim institucijama, već i u širem društvenom kontekstu. Osim pohrane knjiga, knjižnice igraju ključnu ulogu u obrazovnim procesima svih uzrasta.​ 3.​ Organizacija i klasifikacija informacija: Klasična knjižničarska praksa temelji se na pravilnom organiziranju i klasificiranju informacija, što omogućuje lakši pristup i efikasno korištenje izvora.​ 4.​ Očuvanje kulturne baštine: Knjižnice imaju odgovornost očuvati kulturnu baštinu kroz arhiviranje i zaštitu važnih izvora i materijala, omogućujući njihov pristup budućim generacijama.​ 5.​ Tehnološke promjene i digitalizacija: Urquhart ističe kako moderne tehnologije mijenjaju način na koji knjižnice posluju, uključujući digitalizaciju materijala i usluga, te nužnost prilagodbe na nove tehnološke izazove.​ Urquhart zaključuje da načela bibliotekarstva uključuju etičke i profesionalne odgovornosti knjižničara koji trebaju balansirati između očuvanja tradicije i usvajanja inovacija. Profesija se mora razvijati u skladu s potrebama zajednice, tehnologijama i promjenama u društvenim uvjetima. D. J. Urquhart. Načela bibliotekstva. Rijeka: Izvadački centar Rijeka, 1989. Str. 20-30 U tekstu Načela bibliotekarstva (1989), D. J. Urquhart razmatra osnovne principe koji oblikuju bibliotekarsku profesiju, naglašavajući ključne smjernice za rad u knjižnicama i organizaciju knjižničnih usluga. Autor se osvrće na to kako se bibliotekarstvo mora prilagođavati društvenim, kulturnim i tehnološkim promjenama. Ključne točke koje Urquhart obrađuje u ovom dijelu knjige (str. 20-30) uključuju: 1.​ Uloga knjižnice u društvu: Urquhart ističe knjižnicu kao ključnu instituciju u društvu koja ne samo da pohranjuje informacije, već pruža pristup obrazovanju i kulturi. Knjižnice služe kao most između prošlih i budućih generacija, omogućujući očuvanje kulturne baštine i znanja.​ 2.​ Zadaci bibliotekara: Autor podvlači važnost odgovornosti knjižničara koji, osim tehničkog upravljanja resursima, moraju biti i edukatori, voditelji i posrednici u pristupu informacijama. Njihova uloga uključuje pomoć korisnicima u pronalaženju informacija i razumijevanju resursa.​ 3.​ Etika bibliotekarstva: Urquhart naglašava etičke standarde koji moraju voditi bibliotekarsku profesiju. To uključuje obvezu očuvanja povjerljivosti podataka korisnika, nepristranost u pružanju informacija i osiguravanje ravnoteže između komercijalnih interesa i javnog dobra.​ 4.​ Pristupačnost informacijama: Knjižnice imaju odgovornost osigurati jednak pristup informacijama svim korisnicima, bez obzira na njihove društvene ili ekonomske okolnosti. Urquhart naglašava važnost otvorenosti i dostupnosti usluga za sve članove zajednice.​ 5.​ Adaptacija na tehnologiju: S obzirom na tehnološke promjene, Urquhart razmatra kako knjižnice trebaju koristiti nove tehnologije (kao što su računalni sustavi i digitalizacija) kako bi poboljšale pristup informacijama i prilagodile svoje  usluge potrebama modernog društva.​ Urquhart zaključuje da knjižnice moraju ostati fleksibilne i prilagodljive, dok istovremeno njeguju svoje temeljne vrijednosti – pristup informacijama, obrazovanje i očuvanje kulturne baštine. Buckland, M. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga U tekstu Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga, Michael Buckland razmatra transformaciju knjižničnih usluga u kontekstu tehnoloških promjena i novih društvenih potreba. Buckland se fokusira na način na koji knjižnice moraju prilagoditi svoje usluge kako bi ostale relevantne u digitalnom dobu, uzimajući u obzir rastuću važnost interneta, digitalnih resursa i informatičkih tehnologija. Ključne točke koje Buckland obrađuje uključuju: 1.​ Tehnološki napredak i digitalizacija: Buckland analizira utjecaj tehnologije na knjižnice, naglašavajući kako su digitalizacija i informatizacija promijenili način na koji knjižnice pohranjuju, organiziraju i distribuiraju informacije. Knjižnice su sve više usmjerene na digitalne zbirke, online kataloge i elektroničke resurse.​ 2.​ Povećana dostupnost informacija: Zbog digitalnih tehnologija, knjižnice sada mogu ponuditi pristup većem broju izvora, uključujući digitalne knjige, časopise i baze podataka, čime omogućuju korisnicima brži i lakši pristup informacijama.​ 3.​ Promjena uloge knjižničara: Buckland ističe kako se uloga knjižničara također mijenja u digitalnom okruženju. Knjižničari sada nisu samo posrednici u fizičkom pristupu knjigama, već i stručnjaci za upravljanje informacijama, pružanje savjeta u vezi s digitalnim resursima i edukaciju korisnika u korištenju novih tehnologija.​ 4.​ Usmjerenost na korisnike: Buckland naglašava važnost korisnički orijentiranih usluga, gdje knjižnice ne samo da pružaju pristup informacijama, već i razvijaju usluge koje zadovoljavaju specifične potrebe zajednice. Uključivanje korisnika u dizajn usluga postaje ključna praksa.​ 5.​ Izazovi i prilike: Iako tehnološke promjene donose izazove, poput problema s očuvanjem digitalnih podataka i pristupom velikim količinama informacija, Buckland ističe i prilike koje se otvaraju, kao što su mogućnosti za bolje  povezivanje knjižnica i zajednica, te širenje pristupa obrazovanju i informacijama.​ Buckland zaključuje da knjižnice moraju kontinuirano evoluirati, prilagoditi svoje usluge i tehnologije potrebama korisnika i društva, kako bi ostale relevantne u brzom tehnološkom i društvenom okruženju. IFLA Code of Ethics for Librarians and other Information Workers IFLA Code of Ethics for Librarians and other Information Workers (Etički kodeks IFLA-e za knjižničare i druge informatičke radnike) predstavlja skup smjernica koje definiraju profesionalne i etičke odgovornosti knjižničara i informatičkih radnika. Kodeks naglašava ključne vrijednosti u obavljanju knjižničarskog posla, uključujući poštovanje prava korisnika, odgovornost prema društvu, i očuvanje profesionalnih standarda. Glavne točke kodeksa uključuju: 1.​ Poštovanje prava korisnika: Knjižničari trebaju osigurati jednak pristup informacijama za sve korisnike, neovisno o njihovom socijalnom, ekonomskom ili kulturnom statusu. Također, moraju štititi privatnost i povjerljivost podataka korisnika.​ 2.​ Nepristranost i objektivnost: Kodeks naglašava nepristranost u pružanju informacija. Knjižničari i informatički radnici trebaju se suzdržavati od cenzure i osobnih pristranosti, te omogućiti korisnicima pristup širokom spektru izvora i ideja.​ 3.​ Stručnost i profesionalnost: Knjižničari moraju održavati visoke profesionalne standarde i nastaviti s obrazovanjem i stručnim razvojem, kako bi pružali kvalitetne usluge i učinkovito upravljali informacijama.​ 4.​ Odgovornost prema društvu: Knjižničari trebaju biti svjesni svoje društvene odgovornosti i raditi na promicanju obrazovanja, kulturnog razvoja i slobode izražavanja, te sudjelovati u unapređenju pristupa informacijama za sve članove društva.​ 5.​ Očuvanje i zaštita informacija: Etički kodeks također ističe odgovornost knjižničara za očuvanje kulturne baštine, arhiva i podataka, kako bi informacije bile dostupne budućim generacijama.​  6.​ Suradnja i solidarnost: Kodeks poziva na suradnju među kolegama i institucijama, kako bi se unaprijedila kvaliteta informatičkih usluga i poticalo zajedništvo unutar profesionalne zajednice.​ IFLA Code of Ethics postavlja temeljna načela koja osiguravaju da knjižničari i informatički radnici postupaju u interesu korisnika i društva, održavajući visoke profesionalne i etičke standarde. ICOM Etički kodeks za muzeje ICOM Etički kodeks za muzeje (International Council of Museums) pruža smjernice za profesionalno djelovanje muzeja i njihovih zaposlenika, s ciljem promicanja odgovornog upravljanja, očuvanja kulturne baštine i poštovanja prava zajednice i pojedinaca. Kodeks naglašava temeljne vrijednosti koje bi muzeji trebali slijediti u svojoj svakodnevnoj praksi. Glavne točke kodeksa uključuju: 1.​ Očuvanje i zaštita kulturne baštine: Muzeji imaju odgovornost za očuvanje i zaštitu kulturne baštine, prirodnih i kulturnih resursa, kako bi ih sačuvali za buduće generacije. Ovaj princip uključuje etičko postupanje u vezi s prikupljanjem, izložbom i interpretacijom kulturnih objekata.​ 2.​ Pristup informacijama i obrazovanju: Muzeji trebaju omogućiti širok pristup informacijama i obrazovanju svim segmentima društva, promičući razumijevanje i poštovanje kulturne baštine. To uključuje transparentnost u vezi s informacijama o kolekcijama i praksama muzeja.​ 3.​ Etičko postupanje prema kolekcijama: ICOM naglašava važnost etičkog prikupljanja, upravljanja i izlaganja muzealnih objekata. Muzeji trebaju osigurati da predmeti u njihovim zbirkama nisu nezakonito stečeni i da se poštuju prava zajednica, naroda i pojedinaca u vezi s kulturnim dobrima.​ 4.​ Nepristranost i ravnoteža: Muzeji i njihovi zaposlenici trebaju se pridržavati nepristranosti u interpretaciji i prezentaciji kolekcija, izbjegavajući političke, ideološke i komercijalne pristranosti. To uključuje poštovanje različitih kulturnih i društvenih vrijednosti.​  5.​ Društvena odgovornost i poštovanje zajednice: Muzeji bi trebali raditi u skladu s interesima zajednice i društva, promičući socijalnu koheziju i dijalog među različitim skupinama. Također, muzeji trebaju biti osjetljivi na etičke i kulturne vrijednosti lokalnih zajednica, poštujući njihove interese i prava.​ 6.​ Profesionalizam i stručnost: Muzejski radnici trebaju djelovati s profesionalizmom, poštovati etičke standarde i stalno se obrazovati kako bi pružali visokokvalitetne usluge, upravljali kolekcijama i organizirali relevantne edukativne programe.​ ICOM Etički kodeks za muzeje pruža temelj za odgovorno i održivo upravljanje muzeima i njihovim kolekcijama, osiguravajući da muzeji djeluju u korist zajednice, društva i budućih generacija, poštujući kulturne, zakonske i moralne standarde. Etički kodeks arhivista Etički kodeks arhivista definira smjernice i načela koja usmjeravaju profesionalno ponašanje arhivista, s ciljem osiguravanja odgovornog upravljanja, očuvanja i pristupa arhivskim materijalima. Kodeks naglašava etičke obveze prema korisnicima, društvu i samoj struci. Glavne točke Etičkog kodeksa arhivista uključuju: 1.​ Očuvanje i zaštita arhivskih materijala: Arhivisti imaju odgovornost za očuvanje arhivskih materijala, osiguravajući njihovu dugoročnu dostupnost i očuvanje kulturne baštine. To uključuje pravilno upravljanje i zaštitu podataka koji su od povijesnog, kulturnog ili pravnog značaja.​ 2.​ Nepristranost i objektivnost: Arhivisti moraju biti nepristrani u svojoj praksi, pružajući korisnicima pristup informacijama bez političkih, ideoloških ili osobnih pristranosti. To uključuje poštovanje objektivnosti u selekciji, organizaciji i dostupnosti arhivskih materijala.​ 3.​ Povjerljivost i privatnost: Arhivisti trebaju osigurati povjerljivost osjetljivih informacija i poštovati privatnost pojedinaca, posebno kada se radi o osobnim podacima i povjerljivim dokumentima. Također je važno poštovati zakone o zaštiti podataka.​  4.​ Pristup i dostupnost: Arhivisti imaju odgovornost osigurati pristup arhivskim materijalima svim korisnicima, pod uvjetima koji osiguravaju očuvanje i zaštitu materijala. To uključuje transparentnost u vezi s procedurama pristupa i objašnjenje uvjeta korištenja.​ 5.​ Profesionalizam i obrazovanje: Arhivisti trebaju djelovati u skladu s visokim profesionalnim standardima i etičkim kodeksom, kontinuirano usavršavajući svoje vještine i znanja. Također, imaju odgovornost obrazovati korisnike o važnosti arhivskih materijala i pravilima korištenja.​ 6.​ Društvena odgovornost: Arhivisti su odgovorni za društvenu vrijednost arhivskih materijala, promičući transparentnost, pravdu i odgovornost. Oni trebaju biti svjesni šire društvene i kulturne vrijednosti svojih aktivnosti i doprinosa zajednici.​ Etički kodeks arhivista postavlja temelje za odgovorno upravljanje arhivima, osiguravajući očuvanje kulturnog naslijeđa i omogućujući pravičan pristup informacijama, dok se istovremeno poštuju etičke i profesionalne norme.