Socijalno pravo - Ivan Petrović, Marija Žulj PDF

Ivan Petrović, Marija Žulj Sve što je crveno su najčešća pitanja koja postavlja profesor, sretno svim novim generacijama s polaganjem ispita. Nije toliko teško koliko se priča 😊 **1.UVODNA PITANJA** **1.1 Pojam socijalnog prava** Korijen socijalnog prava čine različiti oblici socijalnog pomaganja egzistencijalno ugroženim skupinama ljudi. Naziv za ovu granu prava ima dvojako značenje: 1. 2. Solidarnistička doktrina zagovara da pravne norme ne stvara samo država nego i društvo, prema navedenoj doktrini pravo se dijeli prema trihotomnoj podjeli na: 1. 2. 3. Drugi nazivi za socijalno pravu su- socijalno osiguranje, pravo socijalne sigurnosti. No u duhu našeg jezika koristi se izraz socijalno pravo. **1.2 Cilj socijalnog prava** **Cilj socijalnog osiguranje** je da osigura socijalu sigurnost pojedinca, obitelji i cjelokupnog stanovništva. Tj. garantiranje dostojanstvene i sigurne materijalne egzistencije ljudi ali i zadovoljenje drugih socijalnih potreba vezanih za suživot društva. Lord Beveridge- jedan od utemeljitelja socijalne sigurnosti. Prama njemu socijalna država treba omogućiti da se svlada svih 5 „džinovskih neprijatelja države": 1. 2. 3. 4. 5. Prema novoj prihvaćenoj definiciji teoretičara Swaana, cilj aranžmana u sustavima socijalne sigurnosti je ustanovljenje kolektivne pomoći u slučajevima: 1. 2. Peters prava i usluge dijeli na pogodnosti koje služe: 1. 2. 3. Socijalno pravo pruža zaštitu od socijalnih rizika i socijalnih uzroka. Socijalni rizik se definira kao svaki štetan neizvjestan događaj koji ne ovisi isključivo o volji osiguranika. **Socijalni rizici se dijele na :** 1. 2. 3. **Uzroci socijalnih rizika prema Durandu:** 1. 2. 3. 4. 5. Socijalni slučaj- bilo koji događaj koji umanjuje sredstva za egzistenciju i standard osobe, odnosno nameće novi teret. **1.3 Definicija socijalnog prava** **Kao grana prava**-obuhvaća pravne norme, institute, institucije i odnose koji imaju za cilj da se osigura siguran i dostojanstven socijalni položaj čovjeka. **Socijalno pravo kao dio pravne znanosti i nastavna disciplina**, baci se izučavanjem povijesnog i pozitivnog socijalnog prava kao i idealnog prava -- utvrđuje prijedloge za izgradnju kvalitetnije socijalne legislative. **Kao djelatnost**- grana prava koja uređuje društvene odnose u vezi s mjerama koje poduzima država u cilju pomaganja, putem pružanja socijalnih davanja, osobama pogođenim socijalnim rizicima. **Definicija može biti i:** 1. 2. **1.4 Predmet i subjekt socijalnog prava** **Predmet socijalnog prava s**u socijalno pravni odnosi- pravni ali i drugi odnosi između korisnika prava , ali i drugi odnosi između korisnika prava u okviru sustava socijalne sigurnosti i subjekta koja ta prava osiguravaju, kod kojih fizička osoba ima pravo na davanje i činjenje, a institucija socijalne sigurnosti ili država ima obavezu da toj osobi pruži davanje ili činjenje. Davanje ( novac, lijekovi, pomagala i sl.) i činjenje usluga (usluga liječenja, savjetovanja, socijalni rad, prijevoz, njega, briga ) u sustavu socijalne sigurnosti- **socijalna prestacija** Socijalno pravni odnosi uspostavljaju se da bi se osoba zaštita od socijalnih rizika ili socijalnih slučajeva. Da bi se to osigurala socijalnim pravom se utvrđuju: 1. 2. 3. 4. **Subjekt socijalnog prava** je osoba kod koje je nastupio određeni socijalni slučaj ili socijalni rizik. Primarno spadaju osobe koje ne mogu zadovoljiti svoje socijalne potrebe bez pomoći drugih ili s svojim radom. **Po novijem shvaćanju socijalnog prava**svi građani su subjekti socijalnog prava **1.5 Elementi socijalnog prava** Izučavanje socijalnog prava trebalo bi obuhvatiti: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. **1.6 Značaj socijalnog prava** Socijalno pravo ima višestruk: 1. 2. 3. 4. 1925\. formirana Međunarodna udruga za socijalnu sigurnost ( danas ima 275 organizacija u svom članstvu, 107 promatrača, iz 148 zemalja ) **1.7 Metoda socijalnog prava** Metoda podrazumijeva ne samo način saznanja činjenice nego i način promatranja i djelovanja. Pored **općih metoda opažanja i mišljenja** ( analize, sinteze, dedukcije, indukcije, generalizacije, apstrakcija) u socijalnom pravu koriste se i **pomoćne metode** ( povijesne, jezične, pravne, sociološke, komparativne, sistematske, deskriptivne, statističke. ) Saznanje koje je postignuto primjenama ovih metoda zatim je potrebno ujedinit primjenom **dijalektičnog materijalizma**. Ta metoda podrazumijeva da se društvene pojava ne mogu promatrati izoliranoj već dinamički i u međusobnoj su povezanost. Kad se parcijalno saznanje o nekoj pojavi poveže s drugim i integrira dolazi do potpunog saznanja. U literaturi se pojam metode upotrebljava u najmanje tri različita značenja: 1. 2. 3. Za socijalno pravo je karakteristično korištenje i kombiniranje istraživanja drugih znanosti kao što su : sociologija, psihologija, pedagogija, ekonomija, statistika. Prema Šunderiću**metode reguliranje socijalnog prava** temelji se na 3 načela: 1. 2. 3. **Kombiniranje metoda**- Načelo komplementarne upotrebe metoda ili tehnika **Metodološki kanon**- favoriziranje jednog načina mišljenja ili metoda, čime se sužava mogućnost spoznaje. **2. ODNOS SOCIJALNOG PRAVA S DRUGIM GRANAMA PRAVA** **2.1 Mjesto socijalnog prava u pravnom sustavu** **Pravna grana**- skup srodnih pravnih instituta. Koje su pravne norme srodne odlučuje se preko: 1. 2. 3. Kod socijalnog prava je karakteristično postojanje različitih normi i instituta koji imaju zajednički cilj koji je osiguranje socijalne sigurnosti. Struktura socijalnog prava: 1. a. b. 2. c. d. 3. e. f. 4. g. h. **2.2 Odnos s ustavnim pravom** Ustav je osnovni i najviši pravni akt iz kojeg proizvodno proizlaze i druge grane prava. Ustavno se uspostavlja opći okviri i osnove za izgradnju sustava socijalnog prava, tj. utvrđuju se osnove socijalne sigurnosti. **Ustavom se utvrđuju i sljedeća pitanja od značaja za socijalno pravo.** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. **2.3 Odnos s radnim pravom** Danas je u okviru radnog prava proučava socijalno pravo budući da je mirovinsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno, kao i osiguranja za slučaj nezaposlenosti pruža ključnu potporu sigurnog položaja zaposlenih i njihove obitelji. Ove dvije grane se u praksi radi toga često isprepliću. Razliku se prema: 1. 2. 3. 4. **2.4 Odnos s građanskim pravom** Socijalno pravo se oslanja na građansko pravo tako što koristi pravila te grane posebno u vezi sa: 1. 2. 3. 4. 5. 6. Utjecaj na socijalno pravo vidi se po pojmovima kao što su privatizacija, dobrovoljno zdravstveno osiguranje, kao i privatno mirovinsko osiguranje. **2.5 Odnos s upravnim pravom** Bez djelatnosti uprave i upravnog prava socijalno pravo ne bi postojalo. Upravo osigurava funkcioniranje svih značajnih državnih aktivnosti. Također vrše nadzor djelovanja pružatelja usluga socijalne sigurnosti. Postupak odlučivanja o pravima je također upravni postupak. **2.6 Odnos s obiteljskim pravom** Unutar sustava prava socijalnog prava se specijaliziralo za socijalnu ulogu obitelji. U tom smislu se prepliće i dopunjava s obiteljskim pravom. Dodirne točke su sljedeće: 1. 2. 3. 4. **2.7 Odnos s međunarodnim pravom** U socijalnom pravu se izučavaju norme međunarodnog prava kojima se postavljaju standardi za osiguranje zadovoljavajućeg socijalnog položaja građana. Tu spadaju prava čovjeka i socijalno ekonomskim slobodama. Socijalno pravo zauzimaju međunarodni dokumenti koji govore o socijalnom statusu pojedinca i osjetljivih grupa u društvu. **2.8 Odnos s trgovačkim pravom** Trgovina predstavlja okvir i sredstvo prikupljanja sredstava za socijalnu sigurnost. Značajni su propisi trgovački prava o prestanku i restrukturiranju gospodarskih subjekata ( likvidacija, stečaj ). Takve mjere izazivaju nastanak viška zaposlenih, a gubitkom posla osoba se lišavaju osnovnog izvora sredstava za egzistenciju. **2.9 Odnos s kaznenim i prekršajnim pravom** Odavno je zapaženo da bez mogućnosti prinudnog nametanja izvršenja ili primjene sankcije u slučaju ugrožavanja proklamiranih prava zakonodavstvo ne može ostvariti svoju svrhu. Iz toga proizlazi veza socijalnog prava s kaznenim i prekršajnim pravom. Primjena sankcija u slučajevima kao što su nezakonita stecanja mirovina, zloupotrebe zdravstveni sredstava i osiguranja. **Kaznena djela u svezi s socijalnim zakonom su**: Povreda prava po osnovi rada i prava iz socijalne sigurnosti, povreda prava pri zapošljavanju, povreda prava na štrajk, zloupotreba prva na štrajk, nepoduzimanje mjera zaštite na radu. **3. IZVORI SOCIJALNOG PRAVA** **3.1 Domaći izvori** Izvori prava se mogu podijeliti na različite načine: pisane i nepisane, heteronomne i autonomne, formalne i materijalne. Materijalni izvori su društveni odnosi i okolnosti koje nameću potrebu reguliranja. U socijalnom pravu to su rizici i socijalni slučajevi. Formalni izvori prava je sredstvo ili oblik pomoću kojeg se izražava materijalni izvor prava. Formalni izvori prava su opći pravni akti (ustav, zakon, međunarodne konvencije i dr.). Osnovne osobine formalnih izvora koje ih izdvajaju od drugih pravni akata su: 1. 2. 3. Formalni izvori prava mogu se podijelit ovisno o donositelju na: 1. 2. **Domaći izvori**: ustav, zakon, podzakonski akti, autonomni akti. Međunarodni izvori: međunarodne konvencije i ugovori a izvore sekundarnog utjecaja spadaju sudska praksa međunarodnih sudova, međunarodni običaji, jednostrani akt država i međunarodnih organizacija, međunarodni kolektivni ugovor. **Izvori formalnog prava se dijele i na:** 1. 2. 3. 4. **3.1.1 Ustav** Osnovni izvor prava svake zemlje. Ustavom se postavljaju temelji ukupnog društveno ekonomskog uređenja, pravnog poretka. Ustav ne mora biti samo jedan dokument, isto tako može biti povelja, deklaracija, osnovni zakon i slično. Osnovni izvor prava u BiH je Ustav BiH, pored toga ustava BiH ima i entitetske ustave. Članak.2 Ustava Federacije BiH govori se da je Federacija BiH u među ostalom država zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi. Ustavom se uređuju i zaštićuju osnovna ljudska prava poput: socijalne zaštite, zaštite u slučaju nesposobnosti za rad, zaštita obitelji, zaštita majke i djeteta i sl. **3.1.2 Zakoni** Zakoni omogućavaju konkretizaciju i ostvarivanje u praksi ustavnih načela, prava i ideja ustavotvoraca. Zakoni preciznije određuju odnose i način ostvarivanja određenih socijalno ekonomski prava, sankciju za njihovo ne poštivanje i druga važna pitanja za funkcioniranje sustava socijalne sigurnosti. Svaka grana sustava socijalne sigurnosti se određuje posebnim zakonom. Najvažniji ujedno i osnovni matični zakoni na području socijalne sigurnosti u FBIH su: Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite obitelji s djecom, Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti ne zaposlenih osoba. **3.1.3 Podzakonski akti** **Podzakonski akti su**: uredbe, pravilnici, uputstva, naredbe i dr. **3.1.4 Akti autonomnog prava** Da bi se proveli propisi iz područja socijalne zaštite često je neophodno regulirati još neka konkretna pitanja, najčešće tehničkog i proceduralnog tipa, koja nisu uređena zakonskim i podzakonskim aktima. To se čini internim propisima ustanova koje se bave socijalnim osiguranjem i socijalnom zaštitom. Kod nas se ti akti donose od strane: Federalnog fonda mirovinskog osiguranja, Županijskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Zavod za zapošljavanje. **3.2 Međunarodni izvori** **Međunarodni izvori prava podjela:** 1. 2. Poštivanje međunarodnih standarda često je uvjet članstva u međunarodnoj integraciji, kršenje pravnih standarda može dovesti do odgovaranja pojedinca ili države pred međunarodnim sudom ili institucijama. Najvažniji su za socijalno pravo : međunarodni ugovori i konvencije. **3.2.1 Međunarodni ugovori** Međunarodne ugovore možemo podijeliti na multilateralne i bilateralne. Međunarodne konvencije su najznačajnije one su u stvari bilateralni međunarodni ugovori. Konvencije se mogu podijeliti prema donositeljima na: 1. 2. Prema problematici na koju se odnose na: 1. 2. Međunarodno pravo iz područja socijalne sigurnosti bavi se : 1. 2. U okviru toga razlikuju se nadnacionalni i internacionalni međunarodni socijalni akti. Za našu zemlju u domeni socijalnog prava najznačajniji su dokumenti integracije kojima pripadamo ili pretendiramo stupiti u njih: Vijeće Europe, Europska Unija, UN, MOR Pored Povelje za socijalno pravo bitni su sljedeći dokumenti doneseni od strane Una: 1. 2. 3. **3.2.2 Bilateralni sporazumi** U socijalnom području obično se zaključuju **dvi vrste bilateralnih sporazuma:** 1. 2. Vijeće Europe kodificiralo je: 1. 2. 3. Peters je najrasprostranjenije varijante kodifikacijskih kompromisa u području socijalne sigurnosti svrstao u sljedeća pravila: 1. 2. 3. 4. 5. 6. **3.2.3 Praksa međunarodnih sudova** Red su pomoćnih izvora međunarodnog prava što znači da ne mogu služiti kao direktan izvor prava i obaveza već kao dokaz postojanja glavnih izvora međunarodnog prava. U Europskim integracijama funkcioniraju dva značajna suda to su Europski sud za ljudska prava -- sud Vijeća Europe i sud Europskih zajednica- sud Europske unije. **3.2.4 Međunarodni kolektivni ugovori** U procesu globalizacije formira se sve veći broj multinacionalnih kompanija čije se poslovanje odvija na teritoriju sve većeg broja zemalja. Da bi se zaštitila prava radnika u tim kompanijama zaključuju se međunarodni kolektivni ugovori. Postoje dvi vrste MKU: 1. 2. **3.2.5 Međunarodni običaji** Na temelju međunarodnih običaja koji su nastali na osnovu dugogodišnjih ponavljanja uobličena su mnoga ljudska prava i međunarodni dokumenti koji se dotiču i socijalnih prava. Zbog toga međunarodni običaju predstavljaju važan izvor socijalnog prava. **3.2.6 Ostali međunarodni izvori** Ostali međunarodni izvori prava: mišljenja stručnjaka, jednostrani akti, općeprihvaćena pravna pravila, javljaju se kao izvori prava pa i u socijalnom imaju manji značaj. **4. NAČELA SOCIJALNOG PRAVA** Načela su određeni principi postupanja u društvu. Danas se svaka grana prava osniva na određenim osnovnim pretpostavkama -- pravnim načelima. Pravna načela bi se mogla odrediti kao skup osnovnih pravila na kojima se zasniva uređenje pojedinih pitanja u određenom području prava ili pravnom sustavu u cjelini. Postoje: 1. 2. Kako bi se ostvarila socijalna sigurnost neophodne su neke opće pravne pretpostavke: ustavnost, zakonitost, pravičnost, ravnopravnost.) **4.1 Načelo ustavnosti i zakonitosti** Osnovno pravno načelo koje je dominanto u svim granama prava. Bez njega nema pravne države niti vladavine prava. Cilj zakonitosti i ustavnosti je da se u pravni poredak uvede potrebna razina reda, predvidljivost i jednakost i na taj način osigura izvjesnost i pravna sigurnost. Ustavnost označava primat na ustava nad zakonskim i podzakonskim aktima, a zakonitost označava pravnu dominaciju zakona u odnosu na ostale pravne akte. Manifestacije ustavnosti i zakonitosti: propis ne može trenutno stupiti na snagu nego po proteku određenog vremena, da opći akti nemaju povratni učinak, pravo na obranu, pravo na žalbu, da državni organi i subjekti koji odlučuju o pravima i obavezama građana primjenjuju zakonsku legislativu i dr. **4.2 Načelo jednakosti** Podrazumijeva jedan tretman svih članova društva u svim područjima života bez obzira na okolnosti i uređenja ili stečena obilježja ( spol, rasa, vjeroispovijest, seksualna orijentacija, politička pripadnost i sl. ) Treba se isključiti mogućnost da se o pravima pojedinca odlučuje od slučaja do slučaja, samovoljom pojedinca ili organa, kao i da se prava mijenjaju i prilagođavaju trenutnim potrebama i raspoloženjima. Da bi ljudi bili jednaki mora im se pružiti jednake šanse u svim područjima života. Načelo jednakosti u pravu primarno osigurava zabranu diskriminacije , ali stvarna ravnopravnost u društvu podrazumijeva mnogo više. Diskriminacija predstavlja neopravdan i nepravedan nejednak tretman pojedinca ili grupa u društvu koje dovode do nepravednog i nepovoljnog položaja na odnosu na druge u društvu. Diskriminacija se može vršiti na osnovu raznih prirodnih tj. datim rođenjem i socijalnim kriterijima. Diskriminacija može biti: 1. 2. Dozvoljena diskriminacija u korist grupa ili pojedinaca u cilju izjednačavanja tj. otklanjanja društvenih nejednakosti zove se **afirmativna akcija ili afirmativne akcije ( da bi se izbjegle zlouporabe takve mjere mogu se donijeti samo privremeno )** Europski sud za ljudska prava i Komisija za ljudska prava VE pri odlučivanju postoji li diskriminacija rukovode se sljedećim pitanjima: 1. 2. 3. 4. **4.3 Načelo jedinstva sustava** **Jedinstvo sustava je uvjet da se socijalna prava jednako primjenjuju. Podrazumijevaju tri aspekta:** 1. 2. 3. **4.4 Načelo socijalne sigurnosti** Načelo socijalne sigurnosti predstavlja bazično načelo socijalnog prava ali danas ima i drugih širih uloga. Socijalna sigurnost je prihvaćena kao jedan od osnovnih ciljeva prava i države. Prelazi se iz individualističkog koncepta u solidaristički koncept, ideja je bila stvaranje socijalno pravne države odnosno države blagostanja. Država više nije neutralni zaštitnik trgovine nego je garant kvalitete egzistencije svojih podanika. Načelo socijalne sigurnosti podrazumijeva da cilj ukupnih normativnih i konkretnih aktivnosti na svim nivoima u državi i društvu treba da bude osiguranje socijalne sigurnosti. Država se preko svojih djelatnosti treba fokusirat na poboljšanje kvalitete života. **4.5 Načelo solidarnosti i uzajamnosti** **Nikola Tintić za socijalno pravo**kaže da je solidaristički pravo, a solidarnost smatra ključnim obilježjem ovog prava. Izraz solidarnost nastaje u 19.st u Francuskoj. U to vrijeme načelo solidarnosti počiva poprimati bitnu ulogu u području prava. Prema Digiju solidarnost predstavlja najveću vrijednost društvenog života. Prema Dirkemu društvena solidarnost je izrazito moralna pojava kojom se izražava opći stav humanosti, uzajamnosti i međusobne pomoći. Solidarnost je oduvjek postojala u društvu i urođena je u čovjekovu prirodu. **Solidarnost u socijalnom pravu se ispostavlja kao:** 1. 2. **Povelja osnovnih prava EU, 2000 počiva na četiri univerzalne vrijednosti:** 1. 2. 3. 4. Načelo uzajamnosti služi da bi se osigurala materijalna podloga za načelo solidarnosti. Solidarna davanja u društvu zahtijevaju obimna sredstva, pa je njihovo financiranje neophodno masovno udruživanje novčanih resursa. Uzajamnost predstavlja recipročnost odnosno međusobnost. U našem zakonu pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranja počivanju na principu to jest načelu uzajamnosti i solidarnosti. **4.6 Načelo sveobuhvatnosti** Načelo sveobuhvatnosti leži u osnovi ideje socijalnog prava. Predstavlja opredjeljenje da se socijalna sigurnost osigura što širem krugu osoba- u krajnjoj liniji cjelokupnom stanovništvu. U skladu s ovim načelom treba težiti da: 1. 2. 3. **4.7 Načelo neotuđivosti** Jedna od osnovnih ideja na kojima počiva moderna koncepcija ljudskih prava je da su ta prva prirodno dana te su stoga neotuđiva. Neotuđivost znači da su u osnovi osnovna ljudska prava neponištiva tj. da ne mogu biti stvar zasluge, nagrade ili izbora, niti se mogu prodati, pokloniti ili oduzeti. Usko je povezano područje s prirodom socijalno ekonomskih prva zato što se s njima ostvariva osnovna egzistencijalna sigurnost, koja mora biti trajna i stabilna. Socijalna prava moraju biti predvidiva i pouzdana. Sukladno s ovim načelom u socijalnom pravu važi načelo da se nitko ne smije kažnjavati oduzimanjem stečenih prava, da se ta prava ne smiju neracionalno ograničavat, biti se mogu prenosit i nasljeđivat. Ona su po pravilu osobna. **4.8Načelo humanizma** Humanizam kao pojam označava : čovječan, čovjekoljubiv, milosrdan. Humanizam znači da centralna i suštinska vrijednost koja se štiti pravom treba biti čovjek, njegovo dostojanstvo i dobrobit. **4.9 Načelo socijalne pravde** Socijalna pravda vodi nezadovoljstvu , raslojavanju i polarizaciji, nagomilavanju negativnih tenzija između društvenih grupa i društvenih sukoba. Socijalna pravda je polazno načelo u mnogim granama socijalne sigurnosti. Socijalna pravda kao termin nastao je u 19.st. Pojam pravde vezan je uz spoznaju i poštovanje određenih moralnih, pravnih, religioznih, običajnih i drugih prava u određenoj društvenoj zajednici. Suprotno ponašanje naziva se nepravda. Pravda može biti: 1. 2. **Privlačnost**- pravda pojedinačnog slučaja. Socijalnu pravdu provodi država, poslodavci, pojedinci, institucije. Od države se očekuje da korigira negativne efekte tržišta na svijet rada. **Prema N.Tintiću socijalna pravda je**- opće poštovanje i ostvarivanje pravila i načela koja, pod jednakim uvjetima i s jednakim šansama, osiguravaju mogućnost za opstanak, razvoj, napredak i zaštitu svakom čovjeku i ljudskim zajednicama kojima oni pripadaju kao dijelovi. Prema Tintiću socijalno pravedno djelovanje treba biti usmjereno ka ostvarivanju određenih socijalnih vrijednosti vezanih za tri područja: 1. 2. 3. Prema Tintiću oblici nepravednog ponašanja su: mito, korupcija, društveni parazitizam, nasilje, sile itd. **5. RAZVOJ SOCIJALNOG PRAVA** **5.1 Razvoj socijalnog prava do 1. Svjetskog rata** Socijalno pravo kao grana prava formira se tek krajem 19.st i početkom 20.st. Pomoć je tijekom razvoja društva bazirala isključivo na pomaganju određenim rizicima ili određenim društvenim skupinama tek nastankom industrijskog društva u 19st. ovakva pomoć prima vid državne organizacije aktivnosti koja je bila reakcija na epidemije, kriminal, anarhiju i bijedu. Kasnije se razvija razni vidovi **samopomaganja**- određene kategorije stanovnika udruživali su sredstva radi međusobnog pomaganja u slučaju nastupanja socijalnog rizika. Društva za samopomoć naročito uzimaju mah s razvojem kapitalizma, takva društva predstavljaju korijene modernog socijalnog osiguranja, a mnoga od njih su kasnije integrirana u državne sustave socijalnog osiguranja. Prijelomni trenutak za nastajanje socijalnog prava predstavljao je čin uvođenja obaveznog socijalnog osiguranja 1883.g u Njemačkoj. **Bismarck** -1883.g obavezno osiguranja za slučaj bolesti -1884.g od nesreća na radu -1889- od nesposobnosti za rad i starost **5.2 Razvoj socijalnog prava do 2.Svjetskog rata** 1924g. Lord Beveridge „osiguranje za sve od svega" **5.3 Razvoj socijalnog prava poslije 2.Svjetskog rata** Opća deklaracija o pravima čovjeka UN 1948.g 1952.g međunarodna organizacija rada donosi svoj najvažniji dokument u ovome području „ konvencija o minimalnim normama socijalne sigurnosti" -- od tada pravo na socijalnu sigurnost tretirano je kao jedno od najvažnijih u većini dokumenata o ljudskim pravima. Danas sustavi socijalne sigurnosti počivaju ili u Bizmarkovom ili Beveridgevom modelu ili kombinaciji istih. Javljaju se kao javni ili su u većoj ili manjoj mjeri privatizirani. Sudjelovanje u sustavima socijalne sigurnosti može biti ili obavezno ili dobrovoljno. **Također razlikuje se:** 1. 2. **Što se tiče teritorija sustavi socijalne sigurnosti mogu se organizirati na razini:** 1. 2. **Značajnu ulogu uz MOR i OUN u poboljšanju socijalnog položaja stanovništva u svijetu imale su poslije drugog svjetskog rata međunarodne organizacije kao što su:** Međunarodni crveni križ, Svjetska zdravstvena organizacija WHO, Međunarodni fond za pomoć djeteta, Visoko tajništvo za izbjeglice, Međunarodna organizacija za migracije. **6. SOCIJALNA SIGURNOST I SOCIJALNA DRŽAVA** **6.1 Pojam socijalne sigurnosti** Koncept socijalne sigurnosti upravo počiva na ideji da se olakša to egzistencijalno breme. Socijalna sigurnost je centralni pojam u socijalnom pravu. Kod socijalne sigurnosti radi se o više dimenzijalnom i višeznačnom pojmu koji je sinonim za stabilnost , ublažava razlike među ljudima , povezan je s egzistencijom kako u sadašnjosti tako i u budućnosti. Ova vrsta sigurnosti podrazumijeva da se svakom pojedincu osigura socijalni minimum- tj egzistencijalni minimum. Socijalni minimum- biološke potreba ( ishrana, stanovanje, odijevanje) i druge potrebe vezane za egzistenciju u društvu. Socijalna sigurnost u praksi podrazumijeva usmjeravanje na: 1. 2. Postoji podjela sustava sigurnosti na: 1. 2. Lord Beveridge- sustav socijalne sigurnosti trebao bih čovjeka štiti od svih socijalnih rizika i slučaja povoljnih ili nepovoljnih kao što su: bolest, roditeljstvo, povrede na radu, profesionalne bolesti i sl. Međunarodno udruženje za socijalnu sigurnost definira sustav socijalne sigurnosti kao „ skup svih mjera koje trebaju u određenim slučajevima ( bolesti, smrti, nezaposlenosti, rođenje djeteta) uspostaviti poremećenu ravnotežu. **6.2 Uvjeti za socijalnu sigurnost** Socijalna sigurnost uvjetovana je činiteljima: pravnim, ekonomskim, kulturnim, socijalnim, političkim i dr. Uvjeti za socijalnu sigurnost mogu se podijeliti na: 1. 2. Druga podjela na: 1. 2. Među društvene uvjeta za socijalnu sigurnost najvažniji su ekonomski i pravni uvjeti. **Ekonomski uvjeti**: razvijena ekonomska osnova i infrastruktura, odgovarajući ekonomski sustav i uspješna ekonomska aktivnost. To su preduvjeti za stjecanje nacionalnog dohotka i zaposlenosti čime se osigurava materijalna baza za financiranje socijalne sigurnosti. **Pravni uvjeti:** socijalna pravda, socijalna država, socijalna sigurnost. Za osiguravanje socijalne sigurnosti potrebno je osigurati odgovarajući pravni poredak i demokratski politički sustav. **Ostali društveni uvjeti za osiguranje socijalne sigurnosti su**: obrazovanje, odgoj, kultura, razvijenost znanosti, odnos prema radu. **6.3 Socijalna država** Nakon uspostavljanja sustava obaveznog socijalnog osiguranja u svijetu je zaživila ideja da bi država pored pravne i političke ustanove treba biti i socijalna. Nastaje novi tip države koja je s vremenom dobila atribut „socijalna" ili „ država blagostanja". Socijalna država nastaje kao oblik prilagođavanja države njenoj novoj ulozi u industrijskom i urbanom društvu. Daje se novi legitimitet državnoj vlasti, koja nije mogla osigurati tradicionalne koncipirana vladavina prava i pravna država jer su one za nove državne uvjete bili ograničavajući. Prema Šućuru **socijalna država** je država koja preuzima odgovornost za osnovnu materijalnu dobrobit i sigurnost svojih građana, budući da se ispostavilo da se briga o tome ne može prepustiti samo privatnim korporacijama ili lokalnim zajednicama. U okviru moderne socijalne države izgrađuju se institucije i sustavi koji će osigurati kvalitetne uvjete života, socijalnu uključenost i blagostanje. U skladu s navedenim socijalno-pravna država mogla bi se najkraće definirat kao: država uokvirena i ograničena pravom, koja posjeduje određene kvalitete, prije svega da je pravedna i svom stanovništvu osigurava zadovoljavajuću egzistenciju i dostojanstvo. **Osnovni postulati socijalne države su:** 1. 2. 3. 4. 5. **Esping-Andersenova dijeli zemlje na tri tipa:** 1. 2. 3. **Liberalni model** Zastupljen je u anglosaksonskim državama, karakterističan je po suzdržavanju države od miješanja u socijalne odnose. Država daje kompenzacije samo kao „posljednje utočište", pa ovaj sustav garantira samo osnovnu naknadu koja se ostvaruje uz dosta zahtjevne uvjete. S druge strane niska razina naknada omogućava dosta niske razine poreznih stopa. **Korporativni model** Zastupljen je u europsko kontinentalnim zemljama, odlikuje ga umjerena razina miješanja države koja organizira i kontrolira sustave socijalne sigurnosti. Zaštita građana zasniva se na dva podsustava: 1. 2. Beneficije u ovome sustavu su umjerene. **Socijalno-demokratski model** Veže se za skandinavske zemlje, njegovo osnovno obilježje je velika društvena solidarnost uz aktivnu ulogu države, a učinak je postizanje socijalnog osiguranja za skoro sve građane, uz konstantno smanjivanje rizika u prihodima i socijalnom položaju. Primanja su dugotrajna i relativno visoka. **Osnovni problemi s kojima se danas suočava socijalna država:** 1. 2. 3. 4. Pošto su državni sustavi socijalne sigurnosti generalno se pokazali kao neučinkoviti, neekonomični i nespremni da se suoče s navedenim izazovima, jedan od trendova u protekla dva stoljeća u svijetu bila je privatizacija socijalnog osiguranja. Socijalna uloga države bi se trebala reafirmirati. Cilj politike privatizacije je da socijalna sigurnost bude djelomično državna briga ( tako što će se stanovništvu garantirati određeni socijalni minimum), ali i pojedinca, koji bi najviše trebao skrbiti za svoju sigurnost u budućnosti. Povećava se efikasnost i kontrola institucija a socijalne sigurnosti i korisnika od strane države ali u stvari država smanjuje brigu za socijalni položaj stanovništva i ulaganja u socijalnu oblast, prebacujući odgovornost na pojedince. **7. MEĐUNARODNA SOCIJALNO EKONOMSKA PRAVA** **7.1 Pojam socijalno ekonomski prava** Ljudska prava predstavljaju: «skup etičkih sloboda, zahtjeva, moći i imuniteta koji zajedno konstituiraju jedan skup etičke autonomije pojedinca kao ljudskog bića protiv države. **Dijele se na: gradanska. politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava.** **Građanska prava** jamče jednakost svih građana pred zakonom i zaštitu osobnosti i vlasništva, politička prava omogućavaju sudjelovanje svih građana u javnim poslovima. **Ekonomska i socijalna** jamče zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, odnosno korištenje civilizacijskih tekovina društva u kome žive. **Kulturna prava** su povezana s ispoljavanjem težnji čovjeka za duhovnim stvaralaštvom i sudjelovanjem u kulturnom životu. **Socijalno-ekonomska** prava čine ustvari dvije grupe prava - socijalna i ekonomska. Ekonomska prava se primarno vezuju za ovlaštenja nad faktorima rada (kapitala, radne snage, zemlje), tako što subjektu daju mogućnost da ulaganjem kapitala ili radne snage ostvaruje dobit ili zaradu kao sredstvo za život. Socijalna prava su usmjerena na očuvanje socijalne sigurnosti, odnosno na pružanje određenih garancija pojedincima i društvenim grupa- ma kada se nadu u stanju socijalne ugroženosti. Naime, iako su njihovi predmeti različiti, ta prava dovode u međusobnu vezu jer imaju isti cilj postizanje određenog stupnja socijalne sigurnosti najmanje na razini dostojanstva čovjeka. Socijalno ekonomska su nastala nešto kasnije od građanskih pa se zbog toga nazivaju pravima druge generacija. Idejnim tvorcem socio ekonomskih prava smatra se Njemački sociolog prava Hugo Sinzheimer. Međunarodnoj afirmaciji socijalno- 275 ekonomskih prava posebno je doprinijelo donošenje specijaliziranih dokumenata o ovim pravima: Europske socijalne povelje - iz 1961. godine, Pakta o međunarodnim ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i Povelje Europske zajednice o osnovnim socijalnim pravima radnika - iz 1989. godine. **Što su i čemu služe socijalno-ekonomska prava**? Socijalno-ekonomska prava mogu se definirati kao skup ustavnih, zakonskih i drugih pravila i principa usmjerenih ka zadovoljenju egzistencijalnih potreba građana i unapređenju socijalne kohezije i solidarnosti. **Ciljevi ovih prava mogu se svesti na dva osnovna:** 1\) pravo na minimalnu ekonomsku sigurnost i 2\) punopravno sudjelovanje u društvenom životu. U praksi socijalno-ekonomska prava, koja se skraćeno nazivaju socijalnim pravima, omogućavaju da pojedinci uživaju tekovine civilizacijskog razvoja društva, odnosno da građani ostvare prístup materijalnim i duhovnim dobrima zajednice. **Princip progresivnog ostvarivanja donesen od strane UN-a**- države su dužne osigurati i garantirati barem nužni nivo svakog prava, da bi se postupilo, u skladu s mogućnostima išlo i na što višu razinu u osiguravanju socijalnih pitanja. **Neke razlike socijalnih prava nasuprot građanskih i ekonomskih prava:** Kod građanskih i političkih prava očekuje se ne upletanje države a u socijalnih je to obrnuto točnije nužno je upletanje države. Zato se ova prava definiraju kao obaveza države a ne kao prva pojedinca ili skupine. Kod građanskih prava uglavnom su besplatna i trenutna dok su za socijalna prava potrebna dugotrajna aktivnost države uz velika financijska sredstva. Mada je točno da neka socijalna prava nisu direktno utuživa, naročito ako nisu konkretizirana zakonskim pravima i ovlaštenjima, kod velikog broja socijalnih prava moguća je **sudska zaštita**. Npr. česti su **sudski postupci pred europskim, ustavnim i drugim sudovima, zbog**: prinudnog oduzimanjaimovine, diskriminacije, poštovanja jednakih prava muškaraca i žena, zaštite djece, zloupotrebe dječjeg rada, slobode sindikalnog organiziranja, neosnovanog otkazivanja radnog odnosa, povrede prava na obrazovanje, zagađivanja vode i hrane, prava na adekvatan smještaj, liječenje, slobode znanstvenog istraživanja i stvaralaštva. Shodno tome, Alexy pravi podjelu socijalno-ekonomskih prava na 1. 2. **Pojedini teoretičari razlikuju tzv.** 1. 2. Ne smatrajući da socijalno-ekonomska prava trebaju ostati samo puke proklamacije, Ujedinjeni narodi su 1987. godine osnovali **Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava** (skraćeno: Komitet za socijalna prava UN), sa zadatkom da prati realizaciju ovih prava. Socijalno-ekonomska prava nezamjenjiva su kada se radi o pomaganju slabijim članovima zajednice, a osim toga čine i: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Moguće su razne klasifikacije socijalno-ekonomskih prava. Uobičajena je **podjela prema broju subjekata** na: individualna i kolektivna prava. Prema obuhvatnosti socijalno-ekonomska prava dijele se na: 1. 2. 3. Također, **postoji klasifikacija prema općenitosti na:** osnovna (bazična) i izvedena prava. **U osnovna individualna socijalno-ekonomska prava prema međunarodnim standardima spadaju**: pravo na imovinu, na rad, na pravične, zdrave i sigurne uvjete rada, na zaradu, na životni standard, na socijalnu sigurnost, na obrazovanje, na zaštitu zdravlja, na osiguranje interesa autora, na zaštitu obitelji i djece na zaštitu, pravo na utočište. **Kolektivna prava su**: pravo na sindikalno organiziranje, na kolektivno pregovaranje, na kolektivnu akciju, sudjelovanje u odlučivanju, na zdravu životnu sredinu. Da bi došlo do realizacije ljudskih prava, pa i socijalno-ekonomskih u međunarodnim standardima uglavnom se predviđaju **tri vrste obveza na strani države**: 1. 2. 3. U praksi se mnoga **socijalno-ekonomska prava teško i nedovoljno ostvaruju. Osnovni razlozi za to su nedostatak sredstava i inertnost državnih vlasti**. Odbor za socijalnu koheziju Vijeća Europe kao najvažnije prepreke za ostvarivanje socijalno-ekonomskih prava navodi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. **7.2 Individualna socijalno ekonomska prava** **7.2.1 Pravo na imovinu** Posjedovanje imovine predstavlja tradicionalno jedan od najvažnijih temelja socijalne sigurnosti. Socijalna sigurnost se ostvaruje neposrednim i posrednim korištenjem imovine. Pravo na imovinu izvire iz prava vlasništva, pri čemu se smatra da je prvi pojam nešto širi od drugog. Uz uobičajeno stjecanje imovine, ovo pravo uključuje i pravo na nasljeđivanje , koje je stoljećima jedan od temelja stjecanja i održavanja socijalne sigurnosti obitelji. Vlasništvo je ključna pravna i ekonomska ustanova koja bitno određuje svako društvo, ekonomske i druge odnose u njemu. Vlasništvo se može objasniti na razne načine. **Opća definicija vlasništva** prema Gamsu glasi: \"Vlasništvo je ona društvena ustanova koja ima zadatak da zadovolji naše potrebe, počevši od neophodnih biološko-fizioloških pa do kulturnih, našim društvenim bićem uvjetovanih potreba. **U pravnom smislu vlasništvo je skup pravnih normi koje reguliraju prisvajanje.** **Osnovna funkcija vlasništva** je ekonomska i povezana je s njezinom biološko-fiziološkom uvjetovanošću - podmirenjem ljudskih potreba. To je pobuda i cilj ekonomske djelatnosti u društvu. Zato je vlasništvo prvenstveno ekonomska kategorija. **Vlasništvo može biti:** 1. 2. **Ograničenja vlasništva mogu biti:** 1. 2. **Uobičajena su ograničenja vlasništva u pogledu**: 1. 2. 3. **Imovina** se smatra nešto širim pojmom od vlasništva. **Prema Gamsu, \"**Vlasništvo pravno znači neposredno prisvajanje pojedine materijalne stvari. Imovina, pak obuhvaća skup ne samo vlasništva nego i potraživanja jedne osobe. **U imovinu ulaze tjelesne i bestjelesne stvari:** 1. 2. 3. Pravo na imovinu, kao jedno od temelja građanskog društva, ugrađeno je u najvažnije dokumente o ljudskim pravima, kao što su Opća deklaracija OUN, Europska konvencija o ljudskim pravima, Povelja o fundamentalnim ljudskim pravima. **EU. Članom 17. Opće deklaracije predviđa se:** 1. 2. **Prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i Povelji o ljudskim pravima EU, ovo pravo ima tri elementa.** 1. 2. 3. **7.2.2 Pravo na rad** Pravo na rad omogućava ekonomsku neovisnost pojedinca i njegove obitelji, kao i pun razvitak i ostvarenje ljudske osobnosti. Osiguranje ovog prava predstavlja jedan od najvažnijih i najsloženijih dugoročnih zadatak države. **Pravo na rad regulira se mnogim međunarodnim dokumentima**: Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (čl. 23), Paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 6), Europskoj socijalnoj povelji (čl. 1), Povelji EU (čl. 15), dokumentima MOR: Konvenciji br. 29. iz 1933. o prinudnom ili obaveznom radu, Konvenciji br. 105 iz 1956. godine o ukidanju prinudnog rada, Konvenciji br. 111 iz 1957.g o zabrani diskriminacije prilikom zapošljavanja.\" Garantira se i ustavima većine zemalja. **Definicija prava na rad mogla bi glasiti**: to je mogućnost da svaki pojedinac osobnim slobodno izabranim radom u sigurnoj radnoj okolini, koji dugoročno neće narušiti njegovo zdravlje, osigura sebi i svojoj obitelji socijalnu sigurnost. **Pravo na rad podrazumijeva ne samo zasnivanje radnog odnosa, već i pravo na :** samozapošljavanje ili stjecanje prihoda pružanjem intelektualnih i drugih usluga. Ostvarenjem prava na rad zaposleni pored toga što stječe zaradu, dobiva priliku i da sudjeluje u profitu poduzeća/firme, da za vrijeme spriječenosti za rad ili opravdanog odsustva s rada prima novčane naknade, da koristi socijalno osiguranje u tijeku i poslije radnog vijeka, da osigura stan. Njegova realizacija podrazumijeva više prava i sloboda: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Sloboda rada je ključan preduvjet prava na rad i znači mogućnost svakog pojedinca sposobnog za rad da bira zanimanje i zaposlenje uz odsustvo svake prinude ili pritisaka. To pravo podrazumijeva, prvo, da se svatko može školovati za zanimanje koje želi. Sloboda rada znači i mogućnost da se nakon školovanja svaki građanin zaposli, odnosno konkurira/natječe za posao pod jednakim uvjetima s drugim osobama, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi (jednake šanse za zapošljavanje). Pretpostavlja i mogućnost da zaposleni po svojoj volji napusti ili promijeni posao (tzv. sloboda nerada), kao i da nitko ne smije biti otpušten bez valjanog i zakonitog razloga. **Prisilni rad**, predstavlja antitezu slobodi rada, vid torture i degradacije dostojanstva čovjeka. Jedna od prvih oblasti međunarodne intervencije u cilju zaštite ljudskih prava bila je zabrana ropstva, koja je tijesno povezana s prisilnim radom. Iako bi se moglo pretpostaviti da je na ovoj razini civilizacijskog razvoja iskorijenjen, prisilni rad se nažalost još uvijek javlja čak i u razvijenim zemljama, kako neizravno tako i izravno. Europska konvencija o ljudskim pravima, u članku 4. predviđa «Zabranu ropstva i prisilnog rada» 1. 2. Prisilni ili obvezni rad prema Konvenciji ne obuhvaća: 1. 2. 3. 4. **Prema čl. 2. Konvencije MOR br. 29, prisilni rad predstavlja** svaki rad ili usluga koji se zahtijevaju od nekoga pod prijetnjom kazne i bez njegovog pristanka. Prisila podrazumijeva fizičku ili psihičku prisilu, a obveza rada je potrebna da žrtvu izlaže tegobama.\" **Obveznom radu se, prema Konvenciji (čl. 11) mogu podvrgnuti samo sposobni odrasli muškarci između 18 i 45 godina.** Obveza rada se može uvesti u više sile, odnosno u situacijama u kojima je dovođen u opasnost život ili opstanak stanovništva, kao i u korist zajednice kao građanska obaveza. **U praksi se zloupotrebe prisilnog rada najčešće javljaju**: u vezi s trgovinom ljudima (ropstvo, seksualna i druga eksploatacija djece i odraslih), dužnički rad, kao prisilni rad u domaćinstvu, prisilno sudjelovanje u javnim radovima, obvezni rad u poljoprivredi, obveza rada u oružanim snagama, eksploatacija migranata, rad zatvorenika i rehabilitacija putem rada. nametanje obveznog rada kao mjere političkog preodgoja. **Trgovina ljudima je definirana kao**:\"\...regrutiranje, transport, transfer, čuvanje ili prijem osoba, uz prijetnju ili korištenje sile ili drugih oblika prisile, otmice, prijevare, zavaravanja, zloupotrebe moći ili nepovoljnog položaja ili davanja ili primanja novca ili beneficija da bi dobili pristanak osoba koje ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhe vršenja eksploatacije.\" **Navest ćemo neke od najvažnijih odredbi međunarodnih** standarda o pravu na rad. **Prema čl. 23. Opće deklaracije**: „Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti\". Prema Izmijenjenoj europskoj socijalnoj povelji (čl. 1), u namjeri da osigura učinkovito pravo na rad, države ugovornice obvezuju se: 1. 2. 3. 4. **7.2.3. Pravo na pravične, zdrave i sigurne uvjete rada** Opća deklaracija o pravima čovjeka zajedno s pravom na rad garantira i pravo na pravične zadovoljavajuće uvjete rada. Svaki organizirani rad trebali bi pratiti humani, pravični i zdravi uvjeti rada, da bi se taj rad mogao dugotrajno obavljati bez rizika da naruši tjelesni i psihički integritet zaposlenog. Iz istih razloga logičku cjelinu s ovim pravima čine i prava navedena u čl. 24. Opće deklaracije - pravo na odmor i razonodu, razumno ograničenje radnog vremena i povremeni plaćeni odmor. Prema čl. 7, države potpisnice Pakta priznaju pravo koje ima svaka osoba da se koristi pravičnim i povoljnim uvjetima za rad koji naročito osiguravaju: 1. 2. 3. 4. **Konkretnije uvjete za ostvarenje ovog prava sadrži revidirana Europska socijalna povelja, koja je ih je razdvojila u dva člana.** **Prema čl. 2.** Povelje pravo na pravedne uvjete rada (čl. 2) podrazumijeva obvezu država da: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. **Drugi dio tog prava čini pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, što je regulirano članom 3. Povelje.** Njime se države obvezuju da: 1. 2. 3. 4. **7.2.4. Pravo na zaradu** Ostvarivanje zarade je osnovni motiv zasnivanja radnog odnosa i uobičajeni način osiguranja egzistencije. **Opća deklaracija predviđa pravo na zaradu, kao:** 1. 2. **Pravo na zaradu**spominje se i u Paktu o ekonomskim i socijalnim pravima, u okviru zahtjeva da se osiguraju pravični uvjeti rada (čl. 7), a **MOR je tom pravu posvetila tri posebna dokumenta**: Konvenciju br. 100 o jednakomplaćanju, Preporuku br. 90 o jednakom plaćanju, Konvenciju br. 131 o minimalnim zaradama. **Kada se govori o jednakoj plaći za jednaki rad,** prema Paktu (čl. 7), to pravilo se primjenjuje na rad iste vrijednosti. **Smatra se da su poslovi iste vrijednosti ako su jednakog značaja, a to znači da;** 1. 2. 3. **Što podrazumijeva pravedna i zadovoljavajuća zarada?** To je, prema Paktu o socijalnim pravima, zarada kojom se osigurava pristojan život zaposlenog i njegove obitelji, a prema Europskoj socijalnoj povelji - naknada koja radniku i njegovim obiteljima osigurava pristojan životni standard. **Pravedna naknada prema ovim dokumentima podrazumijeva i**: 1. 2. 3. 4. Jednu od bitnih garancija ljudskog dostojanstva predstavlja uvođenje standarda minimalne zarade, koja bi trebala osigurati osnovnu egzistenciju zaposlenog i njegove obitelji. Prema Konvenciji MOR o minimalnim zaradama, garantiranje minimalne zarade bi trebalo obuhvatiti cjelokupnu zaposlenu populaciju, odnosno sve osobe koje primaju plaću (čl. 1). **Minimalni iznos zarade mora biti u skladu sa relevantnim ekonomskim i socijalnim uvjetima zemlje**. **Garantirana zarada bi se trebala utvrditi uz konzultiranje reprezentativnih udruženja zaposlenih i poslodavaca, rukovodeći se:** 1\) potrebama radnika i njihovih obitelji (imajući u vidu opću razinu zarada u zajednici, troškove života, socijalne beneficije i relativnu razinu standarda ostalih socijalnih grupa), 2\) ekonomskim činiteljima (uvažavajući zahtjeve ekonomskog razvoja, razinu produktivnosti, težnju da se održi visoka razina zaposlenosti). Zbog promjene ekonomskih i drugih okolnosti minimalnu zaradu bi trebalo periodično preispitivati, uz sudjelovanje predstavnika socijalnih partnera. Umanjenje garantirane zarade dopušteno je jedino zakonom **7.2.5. Pravo na životni standard** Životni standard predstavlja jedan od osnovnih ciljeva društvenog razvoja, pa i koncepta socijalne sigurnosti. Općom deklaracijom (el. 25) i Paktom o ekonomskim, socijalnim kulturnim pravima (el. 11) garantira se pravo na životni standard, kojim se osigurava zdravlje i blagostanje pojedinca i njegove obitelji. Također, osiguranje uvjeta za pristojan život zaposlenih i njihovih obitelji je jedan od ciljeva prava na pravične uvjete rada. **Pravo na životni standard, znači u stvari pravo na dostojanstven i socijalno siguran život. U njegove osnovne elemente ubrajaju se:** 1. 2. 3. 4. 5. **Prema metodologiji Ujedinjenih naroda, životni standard čine:** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. **Konkretna realizacija prava na životni standard uvjetovana je:** 1\) osobnim faktorima 2\) ukupnim društvenim okruženjem. Osobni utjecaj na ostvarivanje ovog prava proizlazi iz osobina svakog čovjeka, sposobnosti, odgoja, opće kulture, prosvjećenosti, zdravstvene kulture. Uloga države u domeni životnog standarda povezuje se s osiguranjem odgovarajućih uvjeta: za zaposlenje i rad, obrazovanje, ekonomski, socijalni i kulturni razvoj svake osobnosti, liječenje, da se uspostavi efikasan sustav socijalnog osiguranja i niz drugih elemenata koji utječu na kvalitetu života društvenih grupa i pojedinaca. **U kontekstu izlaganja o pravu na životni standard reći ćemo nešto više o pravu na ishranu, pravu na stan, koja se danas tretiraju i kao posebna prava.** **(1) Pravo na ishranu - zaštitu od gladi** je jedan od preduvjeta odgovarajućeg životnog standarda. \"Prema Komitetu UN za ekonomska, socijalna ikulturna prava, to pravo je ključan uvjet uživanja svih drugih prava, ljudskog dostojanstva i socijalne pravde. Ovo pravo uređeno je mnogim međunarodnim dokumentima, a ishranom se bavi i veći broj međunarodnih organizacija: Organizacija za ishranu i poljoprivredu UN (FAO), Svjetski program za ishranu (WDP), Svjetski fond za poljoprivredni razvoj (IFAD). **Očekuje se da države članice, priznajući osnovno pravo koje ima svaka osoba na zaštitu od gladi, donesu pojedinačno ili kroz međunarodnu suradnju, potrebne mjere uključujući tu i konkretne programe:** 1. 2. 3. 4. 5. Prema Komitetu za socijalna prava UN, pravo na hranu pored adekvatne količine, podrazumijeva i odgovarajuću kvalitetu hrane - u smislu hranjive vrijednosti i oslobođenosti od štetnih supstanci. Hranu treba osigurati shodno uzrastu, spolu, geografskim i društvenim uvjetima. Ishrana bi morala omogućiti pravilan fizički i mentalni razvoj i održava- nje osoba u svim fazama života, uključujući i dojenje. **Pravo na adekvatnu hranu obuhvaća tri vrste obveza države**: 1. 2. 3. Također, država je dužna pružiti pomoć stanovništvu u opskrbljivanju u slučaju nepogoda ili tragedija, kao i socijalno ugroženim slojevima. Nisu samo države, već svi članovi društva obvezni raditi na ovom pravu- pojedinci, obitelji, lokalne zajednice, privatni sektor, nevladine organizacije i civilno društvo. **U praksi su česte neizravne i izravne povrede prava na ishranu kao što su**: sprječavanje osoba da radom stječu sredstva za kupovinu hrane, uskraćivanje pristupa hrani pojedincima ili grupama, pozitivna diskriminacija određenih osoba na štetu drugih ugroženih osoba, sprječavanje dobivanja hrane iz humanitarnih izvora u situacijama internih konflikata ili više sile, usvajanje propisa inkompatibilnih s ovim pravom, neispunjavanje međunarodnih obveza, pretjerana eksploatacija pojedinih hranljivih izvora, povreda prava na hranu drugih zemalja. **(2) Pravo na stan drugi je ključni element prava na životni standard**. Prema dopunjenoj Europskoj socijalnoj povelji (čl. 31), od država potpisnica se očekuje da poduzimaju mjere koje imaju za cilj da: 1. 2. 3. Pravo na stan odnosi se na pojedinca i njegovu obitelj, a mora biti jednako osigurano bez obzira na uzrast, ekonomski status, grupu, status ili druge slične osobnosti. **Konkretniji uvjeti za kvalitetno funkcioniranje prava na stan su:** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. **7.2.6. Pravo na socijalnu sigurnost** Jedno od bazičnih ljudskih prava prema Općoj deklaraciji je - pravo na socijalno osiguranje utvrđuju se da svi imaju pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljenja, udovištva, starosti i drugih slučajeva gubljenja sredstava za uzdržavanje uslijed okolnosti nezavisnih od njegove volje. U navedenim odredbama Deklaracije ustvari se radi o pravu na socijalnu sigurnost ili socijalno osiguranje (ti termini koriste se kao sinonimi), pošto su obuhvaćeni svi slučajevi gubitka sredstava za uzdržavanje, a jedini uvjet za zaštitu je da se radi o okolnostima koje su nezavisne od volje pojedinca. Ne spominje se dužnost da su te osobe bile osigurane, odnosno uplaćivale doprinose. Osnovne standarde za provođenje prava na socijalnu sigurnost u praksi postavila je Konvencija MOR br. 102. o minimalnim normama socijalne sigurnosti. Sustav socijalne sigurnosti prema ovoj konvenciji čini devet, danas uobičajenih grana sustava socijalne sigurnosti: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. **Europska socijalna povelja, pravo na socijalnu sigurnost, predviđa četiri osnovne obveze država:** 1. 2. 3. 4. Uz to, u čl. 14. Povelje ureduje se pravo na naknade iz socijalnog osiguranja, kojim se teži da se potakne rad službi za osiguranje socijalne sigurnosti. Strane ugovornice obvezuju se: 1. 2. U kontekstu zaštite socijalne sigurnosti u Povelji je i „Pravo starijih osoba na socijalnu zaštitu\" njime se starijim osobama garantira: mogućnost da vode aktivan i neovisan život, stan prema potrebama i zdravstvenim okolnostima, zdravstvena zaštita, u slučaju potrebe smještaj u ustanove sa odgovarajućom njegom. Europska unija također garantira ovo pravo, u Povelji o osnovnim ljudskim pravima - kao pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć. Kao socijalni rizik u ovom dokumentu spominje se i «ovisnost o drugima». Posebna briga posvećena je borbi protiv društvene izolacije i siromaštva, a zaštita protiv ovih rizika u Povelji osigurava se u okviru prava na socijalnu pomoć i smještaj, kako bi se osigurala pristojna egzistencija za sve čiji prihodi nisu dovoljni. Prema mišljenju Europskog komiteta za socijalna prava, organa koji vrši nadzor nad primjenom Europske socijalne povelje, neke od **uobičajenih povreda prava na socijalnu sigurnost su:** izbjegavanje, kašnjenje ili odbijanje plaćanja doprinosa iz socijalnog osiguranja od strane poslodavaca,dugoročno osigurati samo prilagodljivim sustavom obrazovanja, koji je spreman odgovoriti društvenim promjenama. **7.2.7. Pravo na obrazovanje** **Pravo na obrazovanje** naziva se osnažujućim pravom, budući da obrazovanje pojedincu omogućava veću kontrolu nad vlastitim životom i uživanje u dobrobiti drugih prava. Razina obrazovanja u društvu utječe i na razinu ljudskih prava i demokracije, položaj žena, kvalitetu zaštite djece od zlostavljanja i eksploatacije, kontrolu populacije, produktivnost, životni standard, zaštitu životne sredine. Obrazovanje predstavlja i osnovnu polugu uz pomoć koje siromašni mogu izaći iz svoje marginalne društvene pozicije. Zbog svega ovoga ulaganje u obrazovanje smatra se jednom od najboljih investicija svake države. Na medunarodnoj razini pravo na obrazovanje prvi put je garantirano Općom deklaracijom: «Svaka osoba ima pravo na obrazovanje, odnosno školovanje».Posebna pažnja posvećena mu je u Paktu o socijalnim pravima gdje je razrađeno najdetaljnije od svih prava. Ovo pravo uređeno je i nizom drugih međunarodnih dokumenata, kao što su: akti UN-Konvencija o zabrani diskriminacije u obrazovanju UN , Svjetska deklaracija o obrazovanju za sve; dokumenti Organizacije UN za obrazovanje, znanost i kulturu - Konvencija o tehničkom i stručnom obrazovanju. i dr.; dokumenti MOR o stručnom obrazovanju. Pravom na obrazovanje bave se i mnoge međunarodne organizacije, medu kojjima je posebno značajna spomenuta Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO). **Prema Općoj deklaraciji i spomenutom Paktu cilj obrazovanja je da doprinese:** 1. 2. 3. 4. 5. Da bi pravo na obrazovanje bilo uspješno ostvareno, potrebno je da se osigura njegova: 1\) dostupnost, 2\) pristupačnost, 3\) prihvatljivost, 4\) prilagodljivost. Za **dostupnost** obrazovanja potrebni uvjeti su: odgovarajuća mreža obrazovnih ustanova, kvaliteta nastavnih objekata, sanitarni uvjeti, obučeno nastavno osoblje, adekvatna nastavna sredstva i udžbenici, knjižnice, računala i druga informacijska tehnologija. **Pristupačnost** obrazovanja podrazumijeva pravnu, materijalnu, teritorijalnu i fizičku dostupnost. Da bi se poboljšala materijalna pristupačnost, odnosno svladao problem financiranja obrazovanja, naročito kada se radi o marginaliziranim društvenim grupama, Paktom o socijalnim pravima se sugerira da države aktivno rade na svim stupnjevima da se uspostavi adekvatan sustav stipendiranja. Značajno za ostvarivanje prava na obrazovanje je i da se osigura njegova demokratičnost pravna pristupačnost. U tom cilju od države se očekuje da eliminira svaki vid diskriminacije u obrazovanju, kao i da osigura dostojanstvo učenika i nastavnog osoblja. Roditeljima se mora pružiti prilika da odaberu vrstu školovanja za svoju djecu, a vjersko i moralno odgajanje djece da izaberu prema vlastitim uvjerenjima. **Prihvatljivost** obrazovanja se odnosi na programe i metode učenja koji bi trebale biti kulturno prilagođene i odgovarajuće kvalitete. To se može dugoročno osigurati samo prilagodljivim sustavom obrazovanja, koji je spreman odgovoriti društvenim promjenama. **Vidovi obrazovanja su: osnovno, srednje, visoko, a razlikujemo i opće i stručno obrazovanje.** **Osnovno obrazovanje** ima za cilj svakoga osigurati općim znanjima neophodnim za normalan život i rad. Zato, prema dokumentima OUN, mora biti: obvezno, besplatno i dostupno svima. Očekuje se i da bude univerzalno, kao i da zadovolji bazične potrebe za obrazovanjem, uvažavajući kulturu, potrebe i mogućnosti zajednice. Osnovno obrazovanje trebalo bi omogućiti i osobama koja nisu blagovremeno dobila osnovno obrazovanje ili ga nisu svladala u cjelini. **Srednje obrazovanje**, pored općeobrazovne funkcije, ima ulogu da učenike pripremi za obavljanje određene profesije i stjecanje viših znanja. Poželjno je da i ovaj vid obrazovanja bude besplatan i dostupan svima. **Za više oblike školovanja** ne očekuje se da budu besplatni, već da budu podjednako dostupni, svima prema sposobnostima. Težnja je da više obrazovanje također vremenom postane besplatno. U današnjoj ekonomiji raste uloga **tehničkog i profesionalnoga obrazovanja**, budući da je taj segment obrazovanja najuže povezan sa realizacijom prava na rad. U većini profesija znanje stečeno redovnim obrazovanjem brzo zastarijeva. Globalizacija, brz razvoj znanosti i tehnike, promjene na tržištu, nameću neprekidno prilagođavanje novim potrebama. Uslijed toga veliki broj zaposlenih postaje višak jer je njihovo znanje prevaziđeno. Da bi se osigurao potreban stupanj adaptabilnosti radne snage postaje nužno konstantno učenje uz rad. U tom cilju posljednjih godina razvija se koncept doživotnog obrazovanja (longlifelearning), odnosno permanentnog obrazovanja» (permanenteducation), kao i «povratnog obrazovanja\>\> (vraćanje iz radnog odnosa na izvjesno vrijeme u školu, uz plaćeno odsustvo). Sve je zastupljenije i «učenje na daljinu kojim se svladava teritorijalna ba- rijera u školovanju. Prema Konvenciji o tehničkom i stručnom obrazovanju UNESCO iz 1989. godine, kvalitetno stručno obrazovanja trebalo bi: - 1. 2. 3. 4. 5. **7.2.8. Pravo na zaštitu zdravlja** Zdravlje je jedna od osnovnih prirodnih težnji svakog živog bića, kao dio instinkta samoodržanja. Borba za zdravlje ukorijenjena je u svaku ljudsku zajednicu, zato što je zdravlje polazna osnova za bilo koje ljudsko djelovanje. Razvila se posebna grana prava - zdravstveno ili medicinsko pravo. **Zdravstveno pravo čini skup pravila** koja se primjenjuju na aktivnosti koje imaju za predmet ponovno uspostavljanje zdravlja čovjeka, njegovu zaštitu i sprječavanje degradacije. Pravo na zdravlje prvi put je na međunarodnom planu zagarantirano Općom deklaracijom, zdravlje i blagostanje se spominju kao ciljevi prava na životni standard. Da bi se to pravo realiziralo, očekuje se da se, između ostalog, osigura liječnička njega i socijalno osiguranje za slučaj bolesti ili onesposobljenja osobe. Za njegovo ostvarivanje potrebne su sljedeće mjere: 1. 2. 3. 4. **Što je zdravlje?**Sposobnost za vođenje ekonomski i socijalno produktivnog života. Ta definicija je prihvatljivija, pošto danas uz lijekove ili druge medicinske tretmane, mnogi ljudi mogu relativno normalno funkcionirati bez obzira na to što boluju od određenih bolesti. Ta je definicija kao što je navedeno prihvatljivija od definicije koja glasi: stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nemoći **Pravo na zdravlje pripada** ne samo bolesnim osobama, već prvenstveno zdravom čovjeku kome treba omogućiti da izrazi svoj ukupni potencijal i ostvari što višu kvalitetu života. To je subjektivno pravo, osobne prirode, neprenosivo, na temelju kojeg građanin može zahtijevati od medicinskog osoblja, zdravstvenih ustanova i države određene činidbe u interesu zaštite svoga zdravlja. Titular prava je građanin, a na drugoj strani liječnik, odnosno zdravstvena služba. Pravo na zdravlje je jedno od najsloženijih prava i ne može se shvatiti samo kao pravo da se bude zdrav. Ono sadrži i niz sa zdravljem povezanih sloboda i ovlaštenja. U slobode spadaju: pravo da se drži pod kontrolom osobno zdravlje i tijelo, što uključuje i seksualnu i reproduktivnu slobodu, pravo na zaštitu od miješanja u zdravstvena pitanja pojedinca, odsustvo torture, eksperimenata i tretmana bez suglasnosti pacijenta. Ovlaštenja na temelju ovog prava su vezana za jednaku mogućnost svih ljudi da uživaju najvišu moguću razinu zdravlja, odnosno koriste zdravstvene usluge. Pravno promatrano, pravo na zdravlje podrazumijeva tri vrste obveza: 1. 2. 3. **Poštovanje** se svodi na suzdržavanje od izravnih ili neizravnih povreda, ograničavanja ili uskraćivanja prava na zdravlje, upotrebe nesigurnih lijekova, nasilnih medicinskih tretmana, ograničavanja pristupa kontracepcijskim sredstvima, informacijama, zagađivanja sredine. **Zaštita** se vezuje za: kvalitetan nadzor nad pružanjem zdravstvenih usluga; učinkovitu inspekcijsku i sudsku zaštitu; kontrolu ispravnosti lijekova, medicinskih postupaka i opreme; donošenje etičkih kodeksa medicinskestruke; zabranu tradicionalnih štetnih ili nasilnih medicinskih postupaka. **Ispunjenje uvjeta za ostvarenje prava na zdravlje je kompleksno** - od aktivnosti na ustanovljavanju zdravstvenog sustava i infrastrukture, preko donošenje propisa i planova razvoja i prevencije narušavanja zdravlja, do obuke liječnika, medicinskih istraživanja, zdravstvenog obrazovanja, razvoja zaštite sredine i zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, mjera za prevenciju i unapređenje zdravlja. Prema Komitetu za socijalna prava UN, temelji da se osigura kvalitetno ostvarivanje prava na zdravlje su: 1. 2. 3. 4. Bitan segment prava na zdravlje su prava pacijenata. Prava pacijenata trebaju dovesti do toga da pacijent dobije etički, jednak i najučinkovitiji tretman, uz najveću sigurnost, u svim okolnostima pa i hitnim. Prema Europskoj povelji o pravima pacijenata iz 2002. EU, prava pacijenata su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. **Djelatnost kojom se osigurava zaštita prava na zdravlje naziva se zdravstvena zaštita**. Njezino financiranje najčešće se osigurava zdravstvenim osiguranjem, ali nije rijetkost da se zaštita zdravlja financira i iz općih prihoda, kada je u pitanju zaštita zdravlja od javnog interesa ili osjetljivih kategorija. Zdravstvena zaštita dijeli se na: 1. 2. 3. 9. U temeljne ciljeve Opće deklaracije spadaju dostojanstvo i jednakost svih članova društva. Ipak, mnoge grupe u društvu ne uživaju takav tretman. Medu njima su osobe s invaliditetom, koje često nemaju jednake šanse da vode normalan i dostojanstven život kao ostali članovi zajednice. Odnos društva prema osobama s invaliditetom tijekom povijesti varirao je od odbacivanja (segregacije), do prihvaćanja i pokušaja uključivanja u društvo u drugoj polovini 20. stoljeća. Povijesni se pristup invalidima može podijeliti na tri etape: 1. 2. 3. Ozbiljniji vidovi pomoći i tolerantniji odnos prema osobama s invaliditetom počinju s razvojem manufakturne proizvodnje, u 16. stoljeću. Danas se odnos prema invalidnim osobama zasniva na tzv. **socijalnom modelu u rehabilitaciji osobama s invaliditetom**, koji se temelji na filozofiji osnaživanja invalidnih osoba i punog uključenja u društvo. Ovaj koncept bazira se na pravu svakog čovjeka na sudjelovanje u životu zajednice - pravo da se bude različit, uz istovremenu punu mogućnost sudjelovanja u demokratskom društvu. Briga o osobama s invaliditetom predstavlja jednu od važnijih aktivnosti UN i mnogih međunarodnih organizacija. Ujedinjeni narodi donijeli su četrdesetak dokumenata kojima se neposredno ili posredno štite invalidne osobe, medu kojima su najvažnije: Deklaracija o pravima mentalno retardiranih osoba, Deklaracija o pravima osoba s hendikepom, Svjetski program akcije o osobama s invaliditetom, Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom , Principi za zaštitu osoba sa mentalnim bolestima i za unaprjeđenje mentalne zdravstvene brige tih osoba i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, iz 2006. godine. Osnovane su i internacionalne organizacije za zaštitu invalidnih osoba, kao što su Medunarodna liga za pomoć osobama s mentalnim hendikepom (ILSMH), Unija osoba sa fizičkim oštećenjima u borbi protiv isključivanja (UPIAS). **Što znači pojam osoba s invaliditetom\"?** Korijeni riječi „invalid\" potiču iz latinskog jezika, od riječi - invalidus (slab, bolestan, nemoćan). Prema Komitetu UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava, termin invaliditet podrazumijeva različita funkcionalna ograničenja kod neke osobe - fiziđka, mentalna ili čulna oštećenja trajnog ili privremenog karaktera, posebne zdravstvene karakteristike ili postojanje mentalne bolesti. Da bi se postigao dostojanstven položaj osoba s invaliditetom, u Europskoj socijalno povelji propisano je pravo hendikepiranih osoba na neovisnost, socijalnu integraciju i sudjelovanje u životu zajednice\", (čl. 15), **prema kojem treba osigurati njihovu:** 1. 2. 3. **U tom cilju, od država članica se očekuje da:** 1. 2. 3. Ovim se teži da položaj invalidnih osoba ne počiva na samilosti i milosrđu, već da im se omogući tzv. socijalna integracija - da vode normalan i aktivan život kao i svi ostali članovi društva. **U tom smislu, borba za bolji položaj osoba s invaliditetom prema Svjetskom programu akcije za osobe s invaliditetom podrazumijeva tri osnovna polja djelovanja:** 1. 2. 3. Nasuprot tome, u praksi osobe s invaliditetom često trpe diskriminaciju, koja se ponekad „križa\" i po više temelja (npr. po temelju invaliditeta i starosti, invaliditeta i spola). Također, rasprostranjena je i eksploatacija. Da bi se to suzbilo, mnoge zemlje donijele su posljednjih godina propise o zabrani diskriminacije invalida, pa i naša. **U cilju realnog poboljšanja položaja osoba s invaliditetom neophodno je djelovati u velikom broju oblasti, kao što su:** zapošljavanje (dostupnost radnih mjesta, jednak tretman), radni odnosi (omogućavanje dolaženja na posao, pristup radnom mjestu, ukidanje umjetnih barijera za integraciju invalida u rad, osposobljavanje za rad, ustanovljavanje specijalnih radnih mjesta i poduzeća za invalide, jednak i pravičan tretman na radu, mogućnost sindikalnog udruživanja radi izražavanja svojih prava), socijalna sigurnost (adekvatna materijalna pomoć i druge socijalne usluge), zaštita obitelji, majki i djece (omogućavanje invalidima da žive s obiteljima, da zasnivaju brakove i imaju djecu ukoliko je to moguće), odgovarajući životni standard (službe za pomaganje, uključujući pomoćna sredstva), zdravstvene usluge (prevencija, liječenje, rehabilitacija, dostupna medicinska i ortopedska sredstva i pomagala), obrazovanje (pristup, jednak tretman, osiguranje neophodne opreme i pomagala), kulturni život (sudjelovanje u kulturnom životu i rekreaciji - pristup restoranima, hotelima centrima za rekreaciju, kulturnim ustanovama, uživanje u dostignućima znanstvenog progresa), pristupačnost (okruženju, prijevozu, informacijama, komunikacijama itd.), pristup pravosuđu, sloboda od mučenja, okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kao i sloboda od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja. **Za ovu grupu osoba koristi se više termina: osobe s hendikepom, invalid, osoba s invaliditetom. U posljednje vrijeme smatra se da je pogodniji izraz: osobe s invaliditetom, kojim se naglašava da se obilježje invalidnosti ne odnosi na cijelu osobu.** **7.2.10. Pravo na zaštitu interesa autora** Jedno od manje zapaženih, a posredno veoma značajnih socijalno-ekonomskih prava, jeste pravo na **zaštitu moralnih i materijalnih interesa autora**. Osnovni praktični cilj zaštite prava autora je da se potaknu inventivnost i kreativnost, bez kojih nema napretka u bilo kojoj oblasti društvenog života. Povijest pokazuje da su stvaralaštvo, znanost i kultura oduvijek bili glavni temelji ekonomskog razvoja naprednih zajednica, a naročito danas. **Općom deklaracijom o pravima čovjeka, garantira se da** svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proistječu iz bilo kojeg znanstvenog, književnog i umjetničkog djela čiji je tvorac. Članom 15. Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima propisuje se zaštita moralnih i materijalnih interesa autora, kao i pravo svih da se koriste dostignućima znanosti i sudjeluju u kulturnom životu. Očekuje se da u cilju osiguranja tog prava države poduzmu mjere za očuvanje, razvitak i širenje znanosti i kulture, da međusobno surađuju i jačaju veze na polju znanosti i kulture, kao i obveza države da poštuje slobodu neophodnu za znanstveno istraživanje i stvaralačku djelatnost. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO) - **U okviru ovih organizacija zaključen je veliki broj dokumenata o zaštiti autorskih prava, odnosno prava na intelektualno vlasništvo.** Pravom na zaštitu autorskih djela štite se tvorci znanstvenih, književnih, umjetničkih djela, ali i svih drugih vidova intelektualnog vlasništva. **Intelektualno vlasništvo** ne čine samo autorska, već i druga prava, kao što su: patent, žig, oznaka geografskog porijekla, prava srodna autorskom pravu,pravo zaštite topografije integriranog kola, pravo sortne zaštite. **Autorsko pravo se može odrediti kao pravo** koje nastaje kao rezultat \"autorskog djela kao intelektualne tvorevine čije su osnovne odlike originalnost i izraženost u određenoj formi". Čine ga različita znanstvena, književna i umjetnička djela, kao što su: pisana djela (knjige, brošure, članci), govorna djela (predavanja, govori, besjede), dramska, glazbena, dramsko-glazbena, filmska, koreografska, folklorna djela, kazališna režija, djela likovne umjetnosti (slike, crteži, skulpture), kartografska djela, planovi, skice, makete, fotografije, računalni programi. **Autor ima moralna i materijalna prava**. **Moralni aspekt** podrazumijeva priznanje stvaratelja kao autora, čime se uspostavlja trajna i neraskidiva veza između stvaratelja i njihove kreacije. Na temelju toga autor stiče pravo na pravednu materijalnu naknadu za svoj rad (**materijalni aspekt**), kao i pravo da njegovo djelo bude zaštićeno od bilo kakvog nedozvoljenog mijenjanja, izopačavanja, umnožavanja, eksploatacije, plagiranja ili osporavanja. Za razliku od drugih ljudskih prava koja nisu vremenski ograničena, ovopravo je djelomično privremene prirode. Imovinska prava autora su obično ograničenog trajanja, dok su moralna prava po pravilu trajna. Izvorni nositelj autorskog prava je uvijek fizička osoba ili više njih, kadase nazivaju **koautorima**. Pravo se ne može prenositi, odnosno ne može biti povučeno ili prodano. Mogu se prenositi samo imovinska ovlaštenja na temelju tog prava. **Prema Komitetu UN za socijalna prava temeljne obveze država u cilju učinkovite zaštite autorskog prava su:** 1. 2. 3. 4. Danas naročit problem predstavlja mogućnost lakog i jeftinog umnožavanja autorskih ostvarenja, zbog čega je masovno njihovo nedozvoljeno korištenje - tzv. piraterija. Da bi se suzbile ovakve aktivnosti nužna je međunarodna suradnja država i odlučno suzbijanje piraterije na lokalnom planu svim sredstvima, to je najčešće uništavanje kopiranih djela i slično. **7.2.11. Pravo obitelji i djece na zaštitu** **Obitelj je** prirodna i osnovna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društva i države. Obitelj je stoljećima predstavljala osnovni stub socijalne sigurnosti. Pored toga, ima nezamjenjivu ekonomsku, socijalnu, odgojnu, obrazovnu ulogu. Ipak, njezin najvažniji cilj je pravilno podizanje djece. Zbog izmijenjenog načina života i napuštanja tradicionalnih vrijednosti obitelj se danas nalazi u ozbiljnoj krizi, pa je time i samo društvo destabilizirano. **Pravilno funkcioniranje obitelji** i odgovarajući razvoj djece pretpostavljaju određene materijalne, kulturne, pravne i druge uvjete. Tim uvjetima bave se mnogi međunarodni pravni dokumenti i specijalizirane međunarodne organizacije. Majkama se garantira posebna zaštita, razumno vrijeme prije i poslije rođenja djece. Očekuje se da se zaposlenim majkama u tijeku istog perioda osigura plaćeno odsustvo ili odsustvo uz odgovarajuća davanja iz socijalnog osiguranja. **Djeci i mladima prema Paktu treba osigurati:** 1. 2. Djeci se garantira čitav korpus ljudskih prava, od klasičnih (kao što su pravo na život, pravo na izražavanje mišljenja, sloboda udruživanja, mirnog okupljavanja, informiranja),\" do socijalno-ekonomskih prava koja su relativno specifična, kao što su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. Bitna oblast za socijalno-ekonomski položaj djece i obitelji je rad. Zaštita u vezi s radom i radnim odnosima najpotpunije je razrađena dokumentima Da bi se obitelj zaštitila od lošeg utjecaja prekomjernog angažiranja roditelja na radu, u posljednje vrijeme aktualno je tzv. **pomirenje obiteljskog i profesionalnog života**. Zapaženo je da obiteljski život i djeca trpe velike štetne posljedice zbog radnog angažiranja roditelja, što se odražava u povećanom broju razvoda, sve većem broju djece koja se rađaju van braka, drastičnom padu nataliteta u industrijskim zemljama. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti općim mjerama za unaprjeđenje radnih uvjeta i kvalitete života, uključujući i mjere usmjerene na: postupno smanjenje dnevnog radnog vremena i smanjenje prekovremenog rada fleksibilnije aranžmane u vezi s organizacijom radnog vremena (smjena), odmorima u tijeku rada i drugim odmorima, imajući u vidu razinu razvoja i posebne potrebe zemlje i razlike u vrstama aktivnosti. **7.2.12. Pravo na utočište** Ratovi, državni prevrati, politički progoni, etnički sukobi, socijalni nemiri, poplave, suše i slični događaji od davnina su izazivali migracije stanovništva. Uslijed toga se događalo da građani jedne zemlje budu prisiljeni da privremeno ili trajno napuste teritorij matične države. Takve osobe naziva ju se **izbjeglicama.** Izbjeglički problem u socijalnom pogledu je kompleksan, a ima i složenu političku, pravnu, ekonomsku i psihološku dimenziju. Zahtijeva veliko materijalno i drugo angažiranje zemlje prijema, humanitarnih i drugih nevladinih organizacija, kao i međunarodne zajednice. Izbjeglice su jedna od socijalno najugroženijih kategorija jer su izgubili dom, državu, nasilno su istrgnuti iz svog psihosocijalnog okruženja, suočeni sa neimaštinom, strahom i neizvjesnošću. Općom deklaracijom se utvrđuju: „Svatko ima pravo tražiti i uživati u drugim zemljama utočište od proganjanja. Na ovo se pravo nitko ne može pozivati u slučaju proganjanja koja su zasnovana na običnom kaznenom djelu ili postupku protivnom ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda. **Prema članu 1. Konvencije, izbjeglica** je osoba koja se iz opravdanog straha da će biti progonjena zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti nekoj socijalnoj grupi ili svojih političkih mišljenja, nade izvan zemlje čije državljanstvo ima i koja ne želi ili zbog tog straha, neće da traži zaštitu te zemlje. Tu spada i osoba koja nema državljanstvo, a nalazi se izvan zemlje u kojoj je imala svoje stalno boravište, a uslijed spomenutih događaja ne može ili zbog straha se ne želi u nju vratiti. U međuvremenu dogodili su se mnogi događaji koji su pokazali da je ova definicija nepotpuna. Zato Europsko vijeće za izbjeglice predlaže **sljedeću definiciju, prema kojoj su izbjeglice**: a\) osobe koje su napustile svoju zemlju i/ili su nesposobne ili se ne žele vratiti u nju zbog ugroženosti života, sigurnosti ili slobode jer su izložena generalnom nasilju, stranoj agresiji, unutrašnjem sukobu, masovnoj povredi ljudskih prava ili drugim okolnostima koje su ozbiljno poremetile javni red i b\) osobe koje su napustile svoju zemlju i/ili se ne žele vratiti tamo, zbog realnog straha da će biti zlostavljane ili biti izložene nehumanom i degradirajućem tretmanu, kažnjavanju ili povredama drugih fundamentalnih ljudskih prava. **Prema čl. 1 (F) Konvencije**, izbjeglički status neće steći osoba koja je počinila nehumana djela: 1. 2. 3. U pogledu osobnog statusa izbjeglice primjenjuju se pravila zemlje domicila. Izbjeglice ne smiju trpjeti bilo koji vid diskriminacije po osnovu rase,vjere, nacionalnosti i drugih razloga. Država primatelj je dužna poštovati sva prava u pogledu osobnog statusa koja je izbjeglica ranije stekao, a posebno vezana za brak. U pogledu ostalih prava teži se potpunom izjednačavanju izbjeglica s domaćim državljanima ili ukoliko to nije moguće, da izbjegle osobe imaju najpovoljniji tretman koji se pruža stranim državljanima. **Izbjeglice moraju biti potpuno izjednačene s domaćim državljanima kada su u pitanju:** vjeroispovijest i vjersko odgajanje djece. primanje javne pomoći, osnovno obrazovanje, zaštita intelektualnog i industrijskog vlasništva, prava iz radnog odnosa, prava u slučaju smrti izbjeglice zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, kao i druga davanja iz socijalnog osiguranja (dopuštene su iznimke kod beneficija koje se financiraju iz javnih fondova), u pogledu fiskalnih obveza. **Kod ostalih prava, kao što su:** stjecanje pokretne i nepokretne imovine, sindikalno i drugo udruživanje koje nema političke ciljeve, obavljanje plaćenih, neplaćenih i slobodnih profesija, stanovanje, stjecanje viših stupnjeva obrazovanja, sloboda kretanja, **izbjeglim osobama se mora pružiti najpovoljniji tretman koji se daje stranim državljanima**. Pored toga, osigurat će im se slobodan transfer imovine u slučaju nastanjenja u trećoj zemlji, isprave o identitetu, putne isprave. Izbjeglica je dužan vladati se po propisima za održavanje javnog reda zemlje u kojoj se nalazi. U protivnom, ako postoje razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog reda, može doći do **protjerivanja u drugu zemlju**. Pri tome se osobi kojoj prijeti protjerivanje **mora omogućiti** obrana, pravo na žalbu, kao i ostaviti razuman rok da potraži utočište neke druge zemlje. **Ipak, ne smije doći do protjerivanja ili vraćanja silom u zemlju ranijeg prebivališta**, ukoliko bi zbog toga došlo do ugrožavanja njegovog života ili slobode. **Mjere za zbrinjavanje izbjeglica dijele se na:** 1. 2. Dugoročno, teži se da se izbjeglica vrati na teritorij zemlje koju je napustio **(tzv. repatrijacija).** **Repatrijacija** mora biti dobrovoljna, sigurna dostojanstvena, a uvjeti za to su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. **Prema Konvenciji (čl. 1. C), status izbjeglice će prestati ukoliko je osoba:** 1. 2. 3. 4. 5. Ako povratak u zemlju domicila ipak nije moguć, prema čl. 34. Konvencije, očekuje se da izbjeglici država boravka omogući **asimilaciju i naturalizaciju** (puno uključivanje u zajednicu i stjecanje državljanstva), na najbrži način uz što manje troškove postupka. U stručnoj literaturi i mnogim jezicima pravi se razlika između azilanata i izbjeglica, Kod azilanata se radi o posebnoj kategoriji izbjeglica - osobama kojima zbog političke aktivnosti i političkih kaznenih djela prijeti opasnost za život i da budu kazneno gonjeni. Dok je kod ostalih izbjeglica bojazan više hipotetička, kod azilanata je progon vjerojatan ili je već u tijeku. **7.3 Kolektivna socijalno ekonomska prava** Kolektivna socijalno-ekonomska prava građani ostvaruju kao pripadnici određenih društvenih grupa. Podgrupa kolektivnih socijalno-ekonomskih prava čine *prava vezana za rad*:Pravo na profesionalno organiziranje, kolektivno pregovaranje, pravo na kolektivnu akciju, pravo na sudjelovanje u upravljanju i odlučivanju. **7.3.1. Pravo na profesionalno organiziranje** Podrazumijeva pravo zaposlenih da organiziraju sindikate, kao i suprotno tome sloboda poslodavca da uspostavi svoja udruženja radi zaštite i ostvarivanja zajedničkih ekonomskih i socijalnih interesa vezanih za rad. Ograničenja prava na osnivanje sindikata i obavljanje sindikalne djelatnosti mogu se utvrditi jedino ako su isključivo propisana zakonom i pod uvjetom da su potrebna u demokratskom društvu. **Slobodno profesionalno organiziranje podrazumijeva:** - - - - - - - - Zaposlenici i poslodavci imaju pravo na dobrovoljno pristupanje profesionalnim udruženjima, što isto tako podrazumijeva i slobodu da se ne udruže-tzv.**NEGATIVNI ASPEKT SLOBODE UDRUŽIVANJA.** **Garantira se i zaštita zaposlenih od svakog oblika diskriminacije koji utječe štetno na slobodu sindikalnog djelovanja naročito:** 1. 2. **7.3.2 Pravo na kolektivno pregovaranje** **To je proces kolektivnog raspravljanja i dogovaranja o uvijetima rada između zaposlenih i poslodavaca na različitim organizacijskim ili teritorijalnim nivoima, čijij je krajnji rezultat zaključenje kolektivnog ugovora, koji u većini zakonodavstva ima status općeg i obvezujućeg pravnog akta.** **Osnovni subjekti kolektivnog ugovora** su sindikati i poslodavci te njihove organizacije, a ponekad je to i država-kada ima ulogu poslodavca. Kolektivno pregovaranje pozitivno djeluje na nejgovanje socijalnog mira, posebno zbog smanjenja broja štrajkova, mnoge države su uvele zakonsku obvezu poslodavca da pregovara sa zaposlenima. **Preduvijeti za razvoj prava na kolektivno pregovaranje su:** 1. 2. 3. 4. 5. Da bi se kolektivno pregovaranje odvijalo demokratski, a kolektivni ugovori oslikavali stvarnu volju zaposlenika i poslodavaca, potrebno je da organizacije koje zastupaju socijalne potrebe budu:slobodne, neovisne i reprezentatitvne. **7.3.3 Pravo na kolektivnu akciju** Pravo zaposlenih i poslodavaca da u slučaju konflikta interesa organiziraju određeni vid kolektivnog pritiska na drugu stranu kako bi je prisilili da ispuni zahtjeve suprostavljene strane. To je uglavnom pravo zaposlenih na štrajk, a u stvari uključuje sve legalne vidove kolektivnog pritiska:bojkot, piketiing, javne kampanje, labeling(sindikalne oznake), sabotaže. Također postoji i pravo poslodavaca na isključenje(lock-out)-privremeno zatvaranje poduzeća. - Da bi štrajk bio proporcionalan uvjeti je da su: 1. 2. **Nadzorna tijela MOR smatraju da je dopušteno ograničiti ili zabraniti štrajk za:** 1.državne službenike koji vrše državnu vlast u ime države 2.u osnovnim službama u užem smislu-tamo gdje bi prekid rada mogao ugroziti živote. - - - - - - **7.2.4.Pravo na sudjelovanje u upravljanju i odlučivanj ( participacija)** U radnom i socijalnom pravu koristi se kao integralni pojam za sve vidove sudjelovanja zaposlenih u upravljanju i odlučivanju Participacija je uz kolektivno pregovaranje postala glavna poluga „socijalnog dijaloga". **Socijalni dijalog** je zbirni pojam koji obuhvaća različite forme i sadržaje dijaloga(participacije) i pregovora dva, tri ili više aktera, vođenih s ciljem da se postizanjem dogovora doprinese drustvenom razvoju. **Participacija** u širem smislu možemo definirati kao : sve neformalne i formalne procese ustanovljene u poduzećima, djelatnostima ili na raznim teritorijalnim razinama(lokalnoj, okružnoj, prvincijskoj), zahvaljujući kojima se zaposlenima i njihovim predstavnicima pruža prilika da sudjeluju u rješavanju pitanja od zajedničkog interesa s poslodavcima, državom i predstavnicima drugih relativnih socijalnih grupa. **Ona obuhvaća tri procesa to su**: 1. 2. 3. **Dobre strane uvođenja participacije su:** - - - - - - - - Participacija kao generički pojam predviđa razine sudjelovanja zaposlenih u donošenju odluka: 1. 2. 3. **INFORMIRANJE-**zaposlenih o bitnim događanjima kod poslodavca je najrasprostranjeniji oblik participacije, budući da predstavlja najmanji stupanj miješanja u odlučivanje. Zato ga poslodavci najlakše prihvaćaju. **KONZULTIRANJE**-podrazumijeva savjetovanje sa zaposlenim prilikom donošenja značajnih odluka u poduzećima i na razini teritorijalnih jedinica. **SUODLUČIVANJE**-sadrži mogućnost zajedničkog donošenja odluka poslodavaca i predstavnika zaposlenih o socijalnim pitanjima u poduzeću i društvu. **Participacija se u praksi uglavnom odnosi na 4 grupe:** 1. 2. 3. 4. Participacija se odvija putem kolegijalnih tijela kojih ima mnogo vrsta. Najzastupljeniji su vijeća zaposlenika, mješoviti komiteti, a na višim profesionalno-teritorijalnim nivoima-socijalno-ekonomska vijeća. **7.3.5.Pravo na zdravu životnu sredinu** **To je pravo na zdravo ljudsko okruženje**-čistu vodu, zrak i zemljište koji su oslobođeni otrovnih ili opasnih tvari i djelovanja kojim se može ugroziti ljudsko zdravlje. Spada u novija ljudska prava ali je također i najznačajnije ljudsko pravo. Vremenski i prostorno je univerzalno. U primitivnim društvima postojala je uvijetno rečeno harmonija između čovjeka i prirode. Čovjek se prilagođavajo prirodi, koristio je i štitio se od njenog razornog djelovanja, pri čemu je nije u većoj mjeri narušavao. Nastankom industrijskog društva, razvojem znanosti i tehnike, što je pra tio i nagli porast stanovništva, čovjek je u toj mjeri počeo opterećivati i ugrožavati prirodu, da se danas ona mora zaštititi od ljudske vrste. Neki od osnovnih poremećaja u prirodi koji su izazvani ljudskim djelovanjem su: uništavanje divljeg života, ugrožavanje biološke raznovrsnosti (biodiver ziteta), genetsko manipuliranje biljnim i životinjskim organizmima, teška kemijska i fizička zagađenja svih dijelova planete, izazivanje promjena u globalnim i lokalnim klimatskim uvjetima, nerazumno trošenje prirodnih dobara i sirovina, ekološki neodrživi rast stanovništva. Jedna od ne- gativnih pojava je i „ekološki rasizam\" - izrabljivanje i uništavanje životne sredine siromašnih zemalja, od strane razvijenih. Tri modela ponašanja: 1. 2. 3. **8.SOCIJALNO-EKONOMSKA PRAVA U FEDERACIJI BIH** **8.1 Individualna socijalno ekonomska prava:** **8.1.1 Pravo na rad** Bitna obveza svih država je da osiguraju nediskriminaciju u vezi s uživanjem prava na rad po bilo kojoj osnovi. Pored Ustava najvažniji dokument koji regulira ovo pravo jest Zakon o radu. Mogućnost pojedinca da vastitim izborom izabere djelatnost preko koje će vlastitim radom steći socijalnu sigurnost za sebe i svoju obitelj. **8.1.2 Pravo na socijalnu sigunost** Pravo na socijalnu sigurnost obuhvaća socijalno osiguranje i socijalnu pomoć. Faktori koje svaka zemlja mora ispunjavati pri primjeni ovog prava među svojim građanima je: 1. 2. 3. 4. 5. Sustav socijalne sigurnosti u BIH obuhvaća socijalno osiguranje, socijalnu pomoć, obiteljsku i dječiju zaštitu, te braniteljsku zaštitu. **8.1.3 Pravo na zaštitu obitelji** Konstantan problem ostvarivanja ovog prava u BIH je taj što je jako izražena decentralizacija na kantone/županije i neusklađenost zakona između njih. Zakon o radu i Obiteljski zakon najdetaljnije reguliraju i definiraju ovo pravo. **8.1.4 Pravo na adekvantan životni standard** **Ovo pravo u sebe uključuje:** 1. 2. Niska razina zadovoljavanja ovog prava u BIH. **8.1.5 Pravo na najveći mogući standard zaštite fizičkog i mentalnog zdravlja** Ovo pravo možemo svesti pod zajednički naziv istog, a to je pravo na zdravlje. Pravo n a zdravlje je dano u nadležnost entiteta i kantona, te s obzirom na brojnost zdravstvenih fondova i zakona na temelju kojih rade i u skladu s kojim postupaju, dolazi do neusklađenosti, što za posljedicu ima diskriminaciju u pružanju zdravstvenih usluga. **Dva osnovna zakona koja reguliraju ovo pitanje su:** 1. 2. Problem i nedostatak adekvatnog osiguranja prava na zdravlje je taj što je on uvjetovan uplatom doprinosa, tako da ne obuhvaća sve kategorije stanovnika. **8.1.6 Pravo na obrazovanje** Predstavlja jedan od najvažnijih segmenata razvoja društva, ali je ujedno i preduvijet za ostvarenje prava i njihovo jačanje. Veliki problem je i ograničenje korištenja ovog prava za pojedine kategorije stanovništva. **8.1.7 Kultura prava** **U BIH 3 zakona uređuju ova prava a to su:** 1. 2. 3. **8.2 Kolektivna socijalno ekonomska prava** **8.2.1 Pravo na profesionalno organiziranje** Ma da se pravo na organiziranje veže za udruživanje zaposlenika u sindikate, ono također podrazumijeva i organiziranje poslodavaca. Sinidkatom se prema zakonu smatra samostalna, demokratska i neovisna organizacija zaposelnih u koju se oni dobrovoljno udružuju radi zastupanja, predstavljanja, unaprijeđenja i zaštite svojih profesionalnih, radnih, ekonomskih, kulturnih i drugih interesa. **Samo reprezentativno udruženje zaposlenih ili poslodavaca ima pravo na:** 1. 2. 3. 4. **Sindikat ce se smatrati reprezentativnim:** 1. 2. 3. Da bi udruženje poslodavaca bilo reprezentativno udruženje poslodavaca mora bit upisano u registar u skladu sa zakonom, imati potreban broj članova, financirati se pretežno od članarina i iz drugih izvora, da im članovi zapošljavaju najmanje 20% od ukupnog broja zaposlenih u gospodarstvu na teritoriji FBIH. **8.2.2 Pravo na kolektivno pregovaranje** Uređuje se zakonom o radu. Poslodavci su dužni kolektivno pregovarati s organizacijama zaposlenih i to u skladu s principom „dobre volje". **Kolektivni ugovori mogu se zaključiti kao:** 1. 2. 3. 4. **8.2.3 Pravo na kolektivnu akciju** Zaposlenici imaju pravo na štrajk, u skladu sa zakonom ili kolektivnim ugovorom, pravo na štrajk može se ograničiti smao **zakonom, shodno prirodi ili vrsti djelatnosti**. **Shodno navedenom:** 1. 2. 3. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. **8.2.4 Pravo na sudjelovanje u odlučivanju** Moderno post-industrijsko društvo\" teško może funkcionirati bez socijalnog dijaloga, koji treba osigurati uskladivanje proturječnih interesa brojnih socijalnih grupa u društvu. Jedno od najkonfliktnijih područja međuljudskih odnosa danas su odnosi zaposlenih i poslodavaca, naročito u uvjetima velikih ekonomskih promjena - globalizacije, tranzicije, restrukturiranja ekonomije, privatizacije. Dio socijalnog dijaloga je participacija - informiranje, konzultiranje, suodlučivanje od strane zaposlenih. **Kad se radi o participaciji, konkretizacija zakonskog principa o socijalnom dijalogu provedena je kroz zakonsku mogućnost ustanovljavanja:** 1. 2. **Vijeće zaposlenih:** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. **Principi djelovanja ovog vijeća su:** 1. 2. 3. 4. **9.SOCIJALNA POLITIKA** Definicija socijalne politike prema Vidanoviću:"Socijalna politika je široka i raznolika oblast javne politike čiji je osnovni cilj osigurati ekonomski održivu, a istovremeno i socijalno prihvatljivu razinu zaštite od raznih vidova društvenih i individualnih štetnih učinaka na sve članove društva i da na taj način promovira jednakost, socijalnu koheziju i uključivanje." **Opći ciljevi socijalne polititike su:** 1. 2. 3. **Dva osnovna polja djelovanja socijalne politike:** 1. 2. Socijalna politika može biti:preventivna, kurativna i promotivna. Cilj preventivne socijalne politike je osmišljanje aktivnosti kojima se djeluje na sprječavanje socijalnih rizika i slučajeva, dok je kurativna usmjerena na mehanizme i aktivnosti za otklanjanje nepovoljnih stanja nastalih socijalnim rizicima ili slučajevima. Promotivna socijalna politika bi trebala omogućiti unaprijeđenje socijalnog položaja građana. **Područja planiranja aktivnosti radi osiguranja ciljeva socijalne politike su raznovrsna:** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. **Da bi socijalna politika bila uspješna mora biti:**racionalna, objektivna, socijalno pravedna, sistematična, integralna. Svaka socijalna politika ima svoju vremensku i prostornu dimenziju. Kada se radi o teritoriju socijalna politika se može utvrditi za: teritorij općine(grada), regije, države, kontinenata, pa i za globalnu razinu(socijalna politika UN). **Subjekti socijalne politike se mogu podjeliti u dvi grupe:** 1. 2. **Socijalna politika UN počiva na :** 1. 2. **Glavni ciljevi socijalne politike UN**:jednakost, dostojanstvo i pravda za sve. **Glavni problemi su:siromaštvo, socijalna izolacija i nezaposlenost.** **10.SOCIJALNO OSIGURANJE** Socijalno osiguranje najvažnijij je stub socijalne države. Njime se osigurava zaštita stanovništva od najtežih socijalnih rizika dominantnom dijelu populacije(zaposleni, clanovi njihovih obitelji, umirovljenici i nezaposlene osobe). Utječe i na motiviranost za rad, životni standard, natalitet, potrošnju. Svrha socijalnog osiguranja je da se stanovništvu pruži ekonomska sigurnost tijekom svih životnih perioda. Socijalno osiguranje bi trebalo osiguranoj osobi nadoknaditi izgubljeni dohodak koji je izostao zbog socijalnog rizika kao i omogućiti joj da održi ili povrati narušenu zdravstvenu sposobnosti. Danas je sustav socijalnog osiguranja najrasprostranjeniji oblik osiguranja uopće i postoji u većini zemalja svijeta. Može se definirati kao sustav kojim se osiguranicima i osiguranim osobama na temelju materijalnog ulaganja zaposlenih i drugih osiguranih osoba u fondove socijalnog osiguranja garantira **zaštita za slučaj:** 1. 2. 3. 4. **Osnovne grane socijalnog osiguranja su:** 1. 2. 3. U socijalnom osiguranju naglašen je princip materijalnog ulaganja, odnosno uzajamnosti i racionalnosti. Sustavi socijalnog osiguranja moraju se prilagoditi društvenim i ekonomskim okolnostima i socijalnim rizicima, pa zbog tog imaju razne varijante i modalitete. **Ti sustavi mogu biti:** 1.javni, 2. Privatni, 3.mješoviti. Javno socijalno osiguranje ostvaruje se preko posebnih državnih službi ili institucija koje imaju manju ili veću razinu samostalnosti u odnosu na državu. **Prema stupnju obveznosti dijele se na:**1.obvezne, 2. dobrovoljne. **Ako se promatra broj osoba koje se štite postoje**: 1. **opći sustavi**-zacjelokupno stanovništvo, 2.**posebni ili specijalizirani režimi socijalnog osiguranja**- obuhvaća samo pojedine grupe stanovništva. **U pogledu teritorija sustavi se dijele za razinu:**cijele zamlje, regije ili za uže lokalne zajednice. Sustavi su većinom mješoviti. Javni sustavi su obveznijij po pravilu i dominiraju u praksi. Kod javnih i privatnih sustava razlikuje se način evidencije i raspolaganja sredstvima, čime su velikim dijelom uvjetovane i beneficije. Kod javnih sustava pretežno se sredstva vode zajednički, te su izraženiji elementi solidarnosti, a kod privatnih sustava pravilo je da se sredstva vode na individualnim računima korisnika. Danas su u velikom broju državni sustavi socijalnog osiguranja u velikoj financijskoj krizi. **Financijska nestabilnost je izazvana uglavnom:** 1. 2. 3. **Glavni uzroci ovakvih stanja su** :ekonomska kriza u svijetu, globalizacija poslovanja, pojačana konkurencija, promjene u strukturi obielji i socijalnim odnosima, pojava novih rizika. **10.2 Zdravstveno osiguranje** **Zaštita zdravlja stanovništva u svijetu osigurava se dijeli na sljedeće načine:** 1. 2. 3. Obvezno zdravstveno osiguranje je najzastupljenije. Njime se štiti primarno radno aktivno stanovništvo i članovi njihovih obitelji. Uobičajno je da se zdravstveno osiguraju i osobe koje nisu u stalnom radnom odnosu ali su na neki način radno angažirana(privremeno zaposlenje, studenti na praksi i sl). Ostale kategorije stanovništva koje nisu osigurane, štite se u okviru sustava opće zdravstvene zaštite. Na ovaj način se osigurava samo elemetarna zaštitia zdravlja i zašttita od težih oboljenja. U nekim materijalno bolje stojećim zemljama, punom zdravstenom zaštitom pokriveno je cjelokupno stanovništvo bez obzira na radni status to su tzv-nacionalni zdravstveni sustavi koje npr. imaju Irska,VB,Kanada, skandinavske zemlje. Negdje je organiziranje zaštite zdravlja skoro u potpunosti prepušteno pojedincu(SAD). Privatno osiguranje obično nudi različite razine usluga i prava, za koje se može opredijeliti svaki osiguranik prema tome koliko je spreman uplaćivati( tzv.zdravstveni pokret). **Zdravstvenim osiguranjem se osiguranicima i drugim osiguranim osobama osiguravaju dva tipa prava:** 1. 2. Prava koja se osiguravaju zdravstvenim osiguranjem su uglavnom naturalnog karaktera, te su znatno kompleksnija za realizaciju od uobičajnih novčanih davanja. **Zdravstvenim osiguranjem osiguravaju se:** 1. 2. 3. Korištenje prava i usluga u zdravstvenom osiguranju zasniva se na kombiniranju principa ulaganja i solidarnosti. **10.3 Mirovinski i invalidsko osiguranje** **Ima cilj** da korisnicima osigura stabilan i siguran prihod u situacijama kad dođe do nemogućnosti stjecanja sredstava vlastitim radim. **Zaštita se pruža od rizika:** 1. 2. 3. Mirovinsko i invalidsko osiguranje su dvije grane osiguranja ali u većini zemalja funkcioniraju objedinjeno. Osnovno primanje koje se osigurava ovom vrstom osiguranja su mirovine. **MIROVINE**-predstavljaju redovno mjesečno primanje kojim se zamjenjuje zarada. **U pogledu načina osiguranja prihoda za slučaj starosti i nesposobnosti za rad u svijetu postoje 2 režima a to su:** 1. 2. **Tri osnovna tipa mirovina:** 1. 2. 3. Pored mirovine korisnicima ovog osiguranja isplaćuju se jos: naknada za njegu ili otežan život zbog oštećenja zdravlja, naknada za njegu teško oboljelog člana obitelji, naknada za troškove sprovoda. Mirovinski sustav može se organizirati kao:1.državni, 2.privatni, 3.mješoviti. državni mirovinski sustavi dominiraju. Svi spomenuti oblici mirovinskog osiguranja mogu biti dobrovoljni i obvezni. Državni-obvezni, privatni-dobrovoljni. **U pogledu načina funkcioniranja mirovina razlikuju se dva ustava:** 1. 2. **10.4 Osiguranje za slučaj nezaposlenosti** Izostanak zaposlenja znači i izostanak sredstava za život, budući da većina zemalja nema, kao nekad, mogućnost da se prehrani obrađivanjem zemlje. Nezaposlenost predstavlja socijalni rizik koji potiče niz drugih negativnih društvenih pojava kao što su kriminal, bolest, nasilje, alkoholizam, narkomaanija i sl. Dabi se stanovništvo zaštitilo od štetnih posljedica nezaposlenosti početkom 20tog stoljeća uvodi se osiguranje za slučaj nezaposlenosti. Do tada radnik nije imao nikakvu materijalnu pomoć ukoliko bi ostao bez posla. Ovim osiguranjem pokriva se rizik **nezaposlenosti-stanje potpune ili djelomične nezaposlenosti u kojem je osoba voljna, sposobna i raspoloživa za rad, potpuno ili djelomično lišeno plaće, zbog nepostojanja objektivne prilike za rad**. **Danas sustavom osiguranja od nezaposlenosti osiguravaju se dvije grupe osoba:** 1. 2. Postoji **objektivno i subjektivno** nezaposlenje. Objektivno nezaposlena oosba je ona koja nema zaposlenje, a ispunjava uvjete propisane zakonodavstvom da se smatra nezaposlenim. Subjektivno nezaposlena osoba je svaka osoba koja želi da zasnuje radni osnos ali ne uspiijeva. **„Stvarno nezaposlena osoba"-to je osoba koja:** 1. 2. 3. 4. **Prema MOR-u nezaposlenim osobama smatraju se** sve osobe iznad predviđenog uzrasta koje su u toku promatranog perioda:1.bez posla, 2.trenutno nesposobna za rad, 3.traže posao. **Tipovi nezaposlenosti:** 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Prava koja se osiguravaju nezaposelnim osobama mogu biti **materijalna i naturalna**. Najvažnije materijalno pravo je novčana naknada. Uvijeti za korištenje prava iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti to su: - - - - - - **Aktivna politika zapošljavanja**-kad se uvidjelo da pasivni oblici zapošljavanja nisu dovoljno učinkoviti u borbi protiv nezaposlenosti počinju se osmišljati nove mjere koje će izravnije bit usmjerene ka osposobljavanju nezaposlenih osoba za nalaženje zaposlenja to je bila aktivna politika zapošljavanja. Ona podrazumijeva izrazito široko polje djelovanja u praksi. U ovu vrstu politike spadaju bilo koje mjere koje mogu dovesti do povećanja mogućnosti za zapošljavanj

Socijalno pravo - Ivan Petrović, Marija Žulj PDF

Document Details

Tags

Related

Summary

Full Transcript