Inteligencija i Sposobnosti PDF

14. INTELIGENCIJA I SPOSOBNOSTI  Vrste testova sposobnosti  1) Prema vremenskom ograničenju i težinskoj primjerenosti razlikujemo testove brzine i testove snage,  2) Prema načinu primjene imamo grupne i individualne testove,  3) Prema faktorskoj strukturi razlikujemo testove opći...

14. INTELIGENCIJA I SPOSOBNOSTI  Vrste testova sposobnosti  1) Prema vremenskom ograničenju i težinskoj primjerenosti razlikujemo testove brzine i testove snage,  2) Prema načinu primjene imamo grupne i individualne testove,  3) Prema faktorskoj strukturi razlikujemo testove općih i testove specijalnih sposobnosti;  4) Postoji i podjela na testove tipa papir-olovka i manipulativne testove; UNIVERZITET U SARAJEVU Opća psihologija 5 Prof. dr. Daniel Maleč 13. MIŠLJENJE  Možemo ga definirati kao:  1) Proces  2) Produkt  Mišljenje je najsloženiji kognitivni proces.  Kao proces podrazumijeva manipulaciju i pokretanje sadržaja mišljenja od kojih se kreiraju novi produkti. Sadržaji i produkti su mentalne slike, ideje, zamisli ili koncepti, pojmovi, kategorije itd. 13. MIŠLJENJE  Mišljenje kao aktivan proces može biti sagledan iz više aspekata:  1) Slobodno asociranje,  2) Snovi i mentalne predodžbe odnosno slike  3) Transformacija sadržaja u nove cjeline,  4) Apstrakcija,  5) Generalizacija,  6) Klasifikacije i operacije  7) Kombinacija; 13. MIŠLJENJE  Snove, predstave i asocijacije nekad možemo smatrati reproduktivnim aspektom mišljenja. Postoji i produktivni koji se odnosi na kreiranje novih sadržaja kroz rekombinaciju i transformaciju starih sadržaja.  Definicija mišljenja u užem smislu podrazumijeva ovaj produktivni aspekt.  U užem smislu, mišljenje definiramo kao proces rješavanja problema. 13. MIŠLJENJE  Pri rješavanju problema ili transformaciji sadžaja mišljenja, mišljenju su podređeni svi ostali kognitivni procesi i njihovi sadržaji a to su opažanje, pažnja, pamćenje i učenje.  Konačan cilj mišljenja jeste rješenje problema i stvaranje produkta (koncepta i sl) i da bi se moglo provesti potrebne su adekvatne ideje vodilje ili determinacijske tendencije. Bez njih, mišljenje ne bi bilo usmjereno niti bi se mogao postići cilj. 13. MIŠLJENJE  Determinacijke tendencije su posebno bitne kod suvislog govora jer ga usmjeravaju.  Mišljenje u užem smislu, može se odvijati na dva načina, odnosno postoje dva procesa a to su  1) Iznalaženje adekvatnog rješenja problema ili konvergentna produkcija (bitna za inteligentno ponašanje).  2) Iznalaženje više različitih ali korektnih rješenja ili divergentna produkcija (bitna za kreativnost). 13. MIŠLJENJE  Prilikom rješavanja problema u obje varijante mišljenja, postoje dva pristupa a to su:  1) Algoritmi i  2) Heuristici,  Dva su glavna faktora opstrukcije uspješnog mišljenja (pogotovo kreativnog ili divergentnog a to su:  1) Funkcionalna rigidnost,  2) Mentalni set tendencija; 13. MIŠLJENJE  U širem smislu i snovi, mašta i dnevne fantazije kao i slobodne asocijacije spadaju u mišljenje.  Za razliku od produktivnog mišljenja one su više spontane i manje determinirane idejama vodiljama.  Mašta, ako se počne voljno usmjeravati može prerasti u određene aspekte kreativnosti (rekombinacija).  Snovi su aspekt spavanja povezan sa REM fazama (Rapid Eye Movement).  Analiza snova i analiza slobodnih asocijacija koriste su psihoanalitičkim tretmanima. 13. MIŠLJENJE  Poremećaji mišljenja  Dijelimo ih na:  1) Formalne i  2) Sadržajne 13. MIŠLJENJE  Poremećaji mišljenja  Formalni poremećaji su vezani za poremećen sam proces mišljenja i njegov tok. Primjeri formalnih poremećaja su:  1) Ubrzno mišljenje i govor (logoreja)  2) Usporeno mišljenje (npr. U depresivnim stanjima),  3) Dezorganizirano mišljenje (ekstremna varijanta je salata od riječi),  4) Ljepljivo ili viskozno mišljenje (epilepsija),  5) Raspad pojmova (u demencijama),  6) Perseveracija (demencije, intelektualna ometenost),  7) Verbigeracija (psihoze); 13. MIŠLJENJE  Poremećaji mišljenja  Sardžajni poremećaji odnose se na pogrešne ideacije (ideje) koje nazivamo deluzijama i sumanutostima poput:  1) Grandiozne ideje (ideje veličine),  2) Ideje proganjanja i praćenja.  3) Depresivne ideacije  4) Hipohondrijske ideje;  Sve mogu biti bizarne ili nebizarne i najčešće ih tako razlikujemo kod psihoza u odnosu na neuroze i poremećaje raspoloženja;