Prehrana i probavni sistem - 1. razina

Želudac ptica, specijalizovan za mlevenje hrane, zbog odsustva zuba.

Jednjak, deo probavnog sistema koji transportuje hranu, nema mišićne slojeve.

Masti i proteini su glavni izvori energije u organizmu.

Voda i mineralne materije su hranljive materije koje dolaze iz nežive prirode.

Euglena ima kloroplaste, dok diatomeje (alge kremenjašice) nemaju. Samostalna proizvodnja hrane.

Pretvaranje svetlosne energije u hemijsku energiju, neophodnu za fotosintezu

Gljivama je karakteristična heterotrofna ishrana, mogu biti saprotrofi ili paraziti.

Lizozomi u ćelijama papučica odgovorne su za razgradnju hranljivih materija.

Karijes zuba je nezarazna bolest koja nastaje usled razgradnje hrane u usnoj šupljini od strane bakterija.

Kod ptica, većina procesa probave odvija se u želudcu. Postoje dva dela: mišićni želudac za usitnjavanje hrane i žlezdani želudac za lučenje enzima za varenje.

Gastritis je nezarazna bolest koja se očituje upalom želučane sluznice.

Hidra se hrani hvatanjem plena lovkama i uvlačenjem hrane kroz usta, koristeći probavnu šupljinu za varenje.

Autotrofne bakterije stvaraju vlastitu hranu iz anorganskih tvari, uglavnom fotosintezom.

Puž koristi trenicu (hrapavu jezgru) za usitnjavanje hrane.

Bakterije u crevima (tzv. „dobre“ bakterije) pomažu u razgradnji hrane, smanjuju broj štetnih bakterija i poboljšavaju varenje.

Saprotrofske bakterije izazivaju kvarenje i truljenje organske materije, uključujući voće i povrće.

Tvar koja sadrži ugljik i obično vodik, te može sadržavati kisik, dušik, fosfor i sumpor.

Bjelančevine koje ubrzavaju kemijske reakcije u živim organizmima.

Gljive koje žive na račun drugog organizma (domaćina) i uzimaju hranjive tvari iz njega.

Gljive koje se hrane razgradnjom mrtvih organskih tvari.

Organele biljnih stanica u kojima se odvija fotosinteza.

Proces fotosinteze smanjuje koncentraciju ugljičnog dioksida u blizini cesta.

Promjene u koncentraciji ugljičnog dioksida mogu utjecati i na koncentraciju kisika u zraku.

Fotosinteza se ne odvija noću, čak i ako je koncentracija ugljičnog dioksida visoka.

Salmoneloza, gastritis i upala crvuljka slijepog crijeva uzrokuju bakterije.

Rak debelog crijeva i upala crvuljka slijepog crijeva se mogu liječiti operativnim zahvatom.

Zubni karijes uzrokuju saprotrofne bakterije u usnoj šupljini.

Salmoneloza i zaraza crijevnim parazitima se prenose hranom.

Pravilnom prehranom se može smanjiti rizik od pretilosti, anoreksije, gastritisa i raka debelog crijeva.

Razlika u broju patogenih i probiotskih bakterija na početku mjerenja.

Zaključak o prehrambenim navikama ispitanika na temelju početnog omjera patogenih i probiotskih bakterija.

Broj dana potreban da se broj patogenih i probiotskih bakterija izjednači.

Dan kada broj probiotskih bakterija doseže maksimalnu vrijednost, a broj patogenih je najmanji.

Zaključak o djelovanju probiotskih bakterija na crijevnu „floru“ i opće stanje organizma.

Gušterača luči enzime koji pomažu u razgradnji hrane u tankom crijevu. Ti enzimi ubrzavaju proces probave i razlažu složene hranjive tvari na jednostavnije koje tijelo može apsorbirati.

Namirnice bez energetske vrijednosti su one koje ne pružaju tijelu kalorija. Važne su za zdravlje, ali ne doprinose energetskim potrebama organizma. Primjeri su voda, vitamini i minerali.

Određene godine se može uočiti povećanje konzumacije šećera u ljudskoj populaciji. Ovaj trend ima direktne implikacije na zdravlje i prehranu populacije.

Prosječan unos šećera po osobi se mjeri u kilogramima i može se utvrditi za različite godine, pokazujući promjene u prehrambenim navikama populacije.

Povećanje unosa šećera u hrani može imati značajan utjecaj na ljudsko zdravlje. Određivanje porasta unosa šećera u odnosu na određeno razdoblje pokazuje trend i njegovu važnost.

Prekomjerna konzumacija šećera može dovesti do raznih poremećaja u prehrani, uključujući pretilost, dijabetes i druge zdravstvene probleme.

Prehrambene navike ljudi, poput prekomjernog unosa šećera i masti, mogu imati značajan utjecaj na pojavu pretilosti u populaciji. Promjene u navikama i unosu hrane mogu utjecati na razinu tjelesne težine.