Odgoj i obrazovanje kroz povijest

Aristotel je vjerovao da su pisanje, čitanje i crtanje korisni za život, tjelovježba za muževnost, a glazba za užitak.

Wolfgang Ratke je bio pedagogijski reformator koji je kritizirao tradicionalne, pamćenju orijentirane metode učenja, te zagovarao prirodniji pristup učenju.

Ratkeova didaktika naglašava potrebu fokusiranja na jedan zadatak odjednom, te ponavljanja gradiva dok se potpuno ne razumije.

Ljudska duša se sastoji od dva dijela: razumnog i nerazumnog. Cilj odgoja je da se nerazumni dio nauči pokoravati razumu. To se postiže učenjem, vježbom i disciplinom.

Tijelo je po Aristotelu prvo nastalo, a onda duša. Zbog toga je važno odgojiti i tijelo, što je poput temelja za odgoj duše.

Odgoj koji čini čovjeka moralnim, istovremeno stvara i moralnog građanina. Odgoj je osnova za moralno društvo.

Odgoj se dijeli na dva razdoblja: od sedme godine do spolne zrelosti i od spolne zrelosti do 21. godine. U svakom se razdoblju naglašavaju različiti aspekti odgoja.

Prehrana, veliki naglasak na mlijeko, navika na hladnoću od malih nogu - sve to pridonosi zdravlju i razvoju djeteta. Ovo spada u početnu fazu odgoja.

Sokrat je vjerovao da su greške rezultat neznanja i istaknuo važnost intelektualnog uvida u odgoju.

Platonova teorija o odgoju se temelji na ideji da odgoj ima ključnu ulogu u stvaranju sretne države.

Platon definira četiri temeljne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.

Platon je naglašavao važnost samokontrole i sposobnost da se suzdržavamo od iskušenja.

Platon dijeli ljude u tri kategorije prema njihovim

Platon naglašava važnost spoznaje dobrog i lošeg kroz literaturu i primjere ponašanja.

Platon je smatrao da se odgoj treba provoditi ,

Platon dijeli odgoj na dvije kategorije: muzički i gimnastički odgoj.

Aristotel se u svojim djelima bavi ,

Aristotel vjeruje da je sretan život izravno povezan s ,

Pitagorejci su vjerovali da je čistoća najuzvišeniji oblik moralnog života i da se duša njeguje glazbom, šutnjom i matematikom. Njihov asketski način života uključivao je stroga pravila i rituale s ciljem pročišćenja duše i pripreme za seljenje u drugi svijet.

Sofisti su vjerovali da je stari način obrazovanja bio nedovoljan za uspjeh u životu. Podučavali su govorništvu, uvjeravanju i dokazivanju, vjerujući da su ove vještine ključne za uspjeh u društvu.

Protagorin relativizam je filozofija koja tvrdi da je čovjek mjera svih stvari, a samim tim i etički sudovi su relativni. Mudar čovjek treba izabrati probitačnije stajalište u skladu s vlastitim interesima.

Sokrat je vjerovao da je vrlina isto što i znanje i da se iz vrline rađaju sva ostala čovjekova dobra. Njegov odgoj je bio usmjeren postizanju vrline kroz prosvjetljenje i razumijevanje.

Sokratovska metoda (elenchus) je metoda propitivanja i dijaloga koja se koristi da bi se došlo do istine i prozrijevanja zabluda. Kroz pitanja se otkrivaju proturječnosti u argumentima i dovodi se u pitanje postojeće znanje.

Sokrat je vjerovao da znanje pomaže čovjeku ne samo da postane moralan nego će potaknuti i njegov samoodgoj. Znanje je vrlina, tko zna i moralno će se uzorno ponašati.

Sofisti su omogućili da se djelovanje svih bitnih činitelja u odgojnom procesu učini dostupnim kritičkom propitivanju, što je dovelo čovjeka u središte filozofskog interesa.

Sofisti su vjerovali da je odgoj vrsta obrazovanja, a obrazovanje je učenje bilo koje vještine ili znanja. Nije postojala bitna razlika između odgoja i obrazovanja.

Jan Amos Komensky je smatrao da je nužno učenje prilagoditi mentalitetu djeteta. On je naglašavao važnost da bude zanimljivo i da se koriste konkretni primjeri.

Prema Janu Amosu Komenskom, odgoj je usmjeren na oblikovanje krjepostne i pobožne osobe spremne za vječni život. Za tu svrhu, ključan je cjelovit moralni i religiozni odgoj.

Komensky je naglasio važnost jedinstva u metodama nastave, udžbenicima i planu. Prema njemu, sve bi trebalo biti usklađeno, a ne razdvojeno ni zbunjujuće.

Mijenjanje pristupa kako bi se održala zanimljivost, izbjegavanje učenja napamet bez razumijevanja, kretanje od poznatog prema nepoznatom i fokusiranje na opća načela - to su ključne ideje Janu Amoa Komenskog.

John Locke je promovirao tjelesni odgoj, ističući važnost boravka na otvorenom, umjerenog jela, ranog buđenja i bavljenja aktivnostima kao što su jahanje, plivanje i mačevanje. Smatrao je da zdravlje djece treba očuvati i da je važna umjerenost.

Locke vjeruje da bi intelektualni odgoj trebao pripremiti djecu za budući život i posao, stoga preporučuje učenje korisnih vještina. Zagovara ugodno i nenametljivo učenje kroz igru.

John Locke je naglasio važnost discipline, ali ne kroz silu, već kroz nadzor i pažnju. Vjeruje da disciplina pomaže djetetu da razvije red, poslušnost i dobru naviku.

Locke smatra da se učenje ne smije pretvoriti u dosadan zadatak. Djeca bi trebala imati pristup zanimljivim, ilustriranim tekstovima prilagođenim njihovoj dobi.

Herbart je bio učitelj koji nije pisao sistematski, nego se fokusirao na praktične aspekte profesije. Njegova tri ključna djela su "Večernji sati jednog pustinjaka", "Leonard i Gertruda" i "Kako Gertruda odgaja svoju djecu."

Pestalozzi je vjerovao da se odgoj treba uskladiti sa prirodnim zakonima razvoja djeteta. Smatrao je da učitelj mora poznavati kako radi ljudski organizam i um. Naglašavao je intuiciju kao osnovu učenja, te je preporučivao učenje kroz direktan kontakt s predmetima i iskustvo.

Herbart je koristio filozofske temelje kako bi razumio odgoj. Smatrao je da principi odgoja treba doći iz filozofije, a metodologija iz psihologije.

Pet ključnih ideja koje je Herbart uključio u svoju filozofiju su unutarnja sloboda, savršenstvo, dobrohotnost, pravo i prikladnost. Smatrao je da su te ideje glavni ciljevi odgoja.

Herbart je razvio metodičku strukturu nastave u pet koraka: priprema, prikaz, povezivanje, sažimanje i praktična primjena.

Dewey smatra da odgoj ima bitnu ulogu u održavanju društva i da se prilagođava promjenama u društvu. On naglašava da odgoj mora premošćavati razlike između starih i mlađih generacija.

Prema Deweyju, odgoj može biti formalan ili neformalan. Važno je da odgoj uključuje formalnu, sistematičnu komponentu kako bi se pomoglo djeci da se prilagode kompleksnosti današnjeg društva.

Dewey kritizira školstvo koje se izolira od vanjskog svijeta i stvara samo akademske iskustve. Zalaže se za povezivanje škole sa stvarnim životom i za razvoj „društvenog duha", a ne samo knjiškog.

Herbartove pedagoške ideje su usmjerene na intelektualni razvoj. On je vjerovao da je važno razviti sposobnosti razmišljanja, analize, zaključivanja i sistematizacije znanja.

Pestalozzi je vjerovao da djeca trebaju biti u centru odgojnog procesa. Naglašavao je da djecu treba voditi kroz učenje pažnjom, ljubavlju i povjerenjem.