Hrvatska Etnologija i Kultura

Hrvatska Etnologija

• Etnologija je znanost koja istražuje ljudsko društvo i kulturu, definirajući kulturu kao naučeni način života u određenim društvima kroz povijest.
• Etnologija se poistovjećuje s kulturnom i/ili socijalnom antropologijom, etnografijom, folkloristikom, i demologijom.
• Etnologija se razvila kroz susrete s različitim kulturama i interesa za objašnjavanje kulturnih razlika.
• Dijeli se na istraživanje neeuropskih kultura i društava (afrikanistika, amerikanistika) i europskih kultura i društava.
• Postoje tri vrste etnologije: nacionalna, europskih naroda i naroda izvan Europe.

Kultura

• Termin "kultura" dolazi iz latinskog jezika od riječi "colere" što znači nastanjivati, uzgajati, štititi, njegovati, štovati.
• Kultura obuhvaća znanje, uvjerenja, umjetnost, zakon, moral, običaje, sposobnosti i navike stečene kao član zajednice.
• Kultura predstavlja cjelokupan način života i mišljenja jedne zajednice.
• Kultura se ne nasljeđuje biološki, već se uči, prvenstveno putem jezika.
• Etnolozi uče o kulturi putem iskustva i razgovora, gledajući na kulturu kao skup pravila.
• Kultura uključuje sustave mišljenja (vrednote, znanja, vjerovanja), konkretna ponašanja i djelovanja u društvu, te sve proizvode ljudske djelatnosti (materijalna dobra).
• Enkulturacija je proces učenja i usvajanja kulture.
• Adaptacija ili prilagodba su promjene vezane uz zajednicu ili interakciju više njih u okruženju.
• Kulture i subkulture javljaju se u pluralističkim društvima, gdje koegzistiraju unutar zajednice, a tada su u interakciji dvije ili više njih.

Razvoj Znanosti

• Znanost ima svoju povijest nastanka i razvoja.
• Povijest nastanka i razvoja znanosti se proučava da bi se spoznali razlozi nastanka, njezin razvojni put, razumio predmet istraživanja i suvremena metodologija.

Kronologija razvoja etnološke znanosti

• Rana putopisno-kroničarska faza, od oko 500. pr. Kr. do 500. godine, uključuje proučavanje susjednih naroda i njihovih kultura, jezika, religija (Herodot, Strabon, Tacit).
• Daljnja putopisno-kroničarska faza, od 500. godine do velikih geografskih otkrića, obilježena je širenjem novih religija i ideologija.
• Rana faza etnologije i antropologije obuhvaća renesansu i velika zemljopisna otkrića, putopisi i kronike sadržavaju opise novih društava i kultura s analizom.

Istaknuti pojedinci za razvoj etnologije i antropologije

• Adolf Bastian (1826-1905): njemački znanstvenik, poznat po konceptima elementarne i narodne misli, autor djela "Čovjek u povijesti".
• Edward Burnett Tylor (1832-1917): engleski antropolog, dao prvu definiciju kulture i napisao "Prvobitnu kulturu".
• Lewis Henry Morgan (1818-1881): američki antropolog, proučavao povijest i razvoj društva, smatrajući da iste potrebe proizvode iste misli, autor djela "Drevno društvo".
• Značajni znanstvenici: Ratzel, Frobenius, Frazer, Radcliff Brown, M. Mead, R. Benedict, Levy-Strauss.
• Evolucionizam u 19. stoljeću teži razvoju od divljaštva, preko barbarstva, do civilizacije (Bastian, Tylor, Morgan).
• Difuzionizam (morfologizam) krajem 19. stoljeća proučava kulturne forme u prostoru i migracije, razmjenu kulturnih elemenata (Ratzel), kulturne krugove (Frobenius) i obrasce kulture (Boas, Benedict, Mead).
• Funkcionalizam u prvoj polovici 20. stoljeća istražuje kako kulturni elementi funkcioniraju u cjelini društva (Malinowski, Radcliffe-Brown).
• Kulturno-historijski smjer u prvoj polovici 20. stoljeća nastoji rekonstruirati povijest čovječanstva preko zaostalih etničkih skupina (Ankermann, Graebner).
• Strukturalizam u 20. stoljeću proučava odnose između dijelova cjeline, smatrajući da postoje trajne mentalne i društvene strukture (Lévi-Strauss).
• Postmodernizam teži simboličkoj interpretaciji, etnografskom opisu, analizi diskursa i odnosa prakse i značenja (Geertz, Turner, Fernandez).

Razvoj etnološke misli u Hrvatskoj

• Postoje dvije legende o podrijetlu Hrvata: o tri brata (Čeh, Leh, Meh) i o petero braće i dvije sestre (Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo, Hrovat, Tuga, Buga).
• Dolazak Hrvata na jug izazvao je probleme poput pisanja hrvatskih riječi latinicom i liturgije na nerazumljivom latinskom.
• Rješenje je pronađeno u glagoljici i prijevodima crkvenih tekstova na crkvenoslavenski.
• Hrvati su jedini u krugu rimokatoličkih naroda koji su održali bogoslužje na jeziku koji nije latinski.
• Toma Arciđakon(1200.-1268.): "Historia Salonitana" - opisuje vjerovanja, običaje, Mongole, njihovu domovinu, naselja, izgled, odjeću, oružje i prehranu.
• Bl. Augustin Kažotić (oko 1260.-1323.) - zagrebački biskup, pisao o praznovjerju.
• Dujam Hranković 1405. opisuje otok Brač i život Bračana.
• Juraj Šižgorić (1420.-1509.) opisuje Iliriju i Šibenik, poslovice, poslove i običaje.
• Petar Hektorović (1487.-1572.) - autor etnološke studije "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
• Seraphino Razzi 1577. opisuje hrvatske bjegunce i njihove običaje u gradu Vastu.
• Petar Zoranić (1508.-1550.?) u romanu "Planine" 1536.godine opisuje život seljaka i vjerovanja u zadarskom zaleđu
• Mavro Vetranović-Čavčić(1482.-1576.) opisao je transhumantne Vlahe u dubrovačkom zaleđu.
• Vinko Pribojević 1532. piše o izvorima i uspjesima Slavena.
• Mavro Orbini u "Slavenskom kraljevstvu" 1601. iznosi izmišljeno jadransko podrijetlo Slavena.
• Ivan Lučić 1666. postavlja temelje kritičke hrvatske historiografije.
• Senjanin Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.) pokušava rekonstruirati hrvatsku mitologiju.
• Pavlin Josip Bedeković (1688.-1760.) - autor djela "Domovina velikog crkvenog učitelja sv. Jeronima".
• Rječnik Gazophylacium Ivana Belostenca (1593.-1675.) objavljen je 1740. godine i važan je izvor za povijesnu etnologiju.
• Talijan Alberto Fortis (1741.-1803.) putovao je po Dalmaciji, a putopis je objavljen 1774.
• Ivan Lovrić (1754.-1777.) kritizirao je Fortisov putopis.
• Slovak Matej Bel (1684.-1749.) opisao je Hrvate sjeverno od Drave.
• Adam Baltazar Krčelić (1715.-1778.) pisao je o svakidašnjem životu i vjerovanjima o vampirima.

Hrvatski preporod

• Fra Grgur Čevapović (1786.-1830.) dao je etnološke komentare o podrijetlu i srodnosti naroda.
• Ljudevit Gaj (1809.-1872.) autor je kratke osnove hrvatsko-slavenskog pravopisa.
• Stanko Vraz (1810.-1851.) dao je "Pravila" za zapisivanje folklornih sadržaja(1839).
• Usredini 19. stoljeća nastaju radovi o hrvatskim običajima (Šime Ljubić, Matija Valjavec).
• Dragutin Rakovac (1813.-1854.) djeluje u Horvatsko-slavonskom gospodarskom društvu.
• Luka Ilić-Oriovčanin (1817.-1878.) objavio je 1846. knjigu "Narodni slavonski običaji".
• Matija Mažuranić (1817.-1881.) autor je kulturnoantropološke studije "Pogled u Bosnu"(1842).
• Nikola Tommaseo (1802.-1874.) istraživao je narodno pjesništvo.
• Francesco Carrara (1812.-1854.) pisao je o povijesti Dalmacije tj. Opisao Dalmaciju…(1846.).
• Fran Kurelac (1811.-1874.) posjetio je zapadnougarske(Gradišćanske) Hrvate (1846 i 1848).
• Ivan Kukuljević Sakcinski (1816.-1889.) održao je prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru (1843).
• Vatroslav Jagić (1838-1923.) dao je osvrt na narodoslovlje "Starine i njihovo znamenovanje" (1866).
• Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.) pisao je o narodnoj glazbi Stvarni uvod u zbirku južnoslavenskih narodnih pjesama(djelo na njemačkom).
• Natko Nodilo (1834.-1912.) rekonstruirao je prahrvatsku religiju, "Religija Srba i Hrvata".
• Josip Juraj Strossmayer 1861.osnovao je JAZU (danas HAZU).

Akademija – odbori

• Odbor za sabiranje spomenika tradicionalne literature(1888.), danas Odbor za narodni život i običaje.
• Franjo Rački1889. godine pokreće Folklorski zbornik.
• Ivan Milčetić(urednik prvog sveska) 1896.godine pokreće Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, danas Zbornik za narodni život i običaje.
• Antun Radić bio je urednik drugog sveska.
• Odbor i Zbornik predstavljaju početak institucionaliziranja hrvatske etnologije.

Antun Radić

• Antun Radić je utemeljitelj hrvatske etnologije i urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena.
• Ključni tekst Radića je djelo "Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu".
• Ključne točke Radićeva rada u etnologiji uključuju predmet etnologije, etnografsku metodu i odnos ključnih pojmova (etnos i kultura).
• Radić višeznačno interpretira pojam "narod": kao sociokulturnu i etničku kategoriju.
• Za Radića, narod,odnosno seljaštvo, se kulturom razlikuje od kulture gospode.
• Radić objašnjava da narod/etnos predstavlja skupinu unutar koje žive različite skupine koje se razlikuju po kulturi.
• Radić naglašava da narod ne određuje kultura, nego osobno opredjeljenje, tumačeći narod u smislu nacije.
• Prema Radiću, etnos nije kulturno homogen i nije determiniran kulturom, nego subjektivnim opredjeljenjem.