Građansko pravo i njegov sadržaj

Građanski odnosi nastaju, mijenjaju se i prestaju voljom pravnih subjekata, zbog zadovoljenja njihovih potreba.

Sloboda u odnosima je ograničena Ustavom, zakonima i moralom.

Sudionici u građanskim odnosima su ravnopravni, s obzirom da su u odnose ušli svojom voljom.

Kazna za neispunjenje obveze je isključivo imovinska.

Obvezni odnosi se uređuju slobodno, no unutar okvira Ustava, zakona i morala.

Sloboda korištenja i raspolaganja stvarima i pravima na njima.

Sloboda oporučnog raspolaganja imovinom.

Vjerovnik je imao veću vlast u odnosu na dužnika.

Pravna činjenica koja je doista nastala u stvarnosti i potrebna je za nastanak, promjenu ili prestanak građanskopravnog odnosa.

Odnos između pravnih subjekata uređen građanskim pravom.

Skup svih činjenica potrebnih za nastanak građanskopravnog odnosa.

Bitna pretpostavka vezana uz nastanak, promjenu ili prestanak građanskopravnih odnosa.

Građanskopravni odnos vezan za nasljeđivanje imovine.

Nužna činjenica za nastanak nasljednopravnog odnosa.

Nužna činjenica za nasljeđivanje.

Nužna kvaliteta nasljednika za nasljeđivanje.

Pravila ponašanja koja su se oblikovala u zajednici kroz vrijeme temeljem ponavljanja i koja imaju pravni karakter zbog zakonskog priznanja.

Stalna i jednolična praksa (materijalni) i uvjerenje da je to opće obvezno pravilo (psihološki).

Pravni običaji vrijede samo ako ih zakon prizna.

Primjenjuju se samo ako zakon ne uređuje odnos u potpunosti i ako nisu protivni Ustavu, zakonu ili moralu.

Običaji nastali ujednačenošću poslovne prakse trgovaca.

Pravna ili fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost radi dobiti, osim pojedinaca u poljoprivredi.

Trgovački običaji se primjenjuju u ugovorima među trgovcima, ako su ugovorom predviđeni ili ako se redovito primjenjuju.

Običaji se primjenjuju u odnosima ako je ugovorena njihova primjena ili ako je to propisano zakonom.

Stvari u prometu određene po vrsti, rodu, broju ili mjeri; važna je samo količina.

Stvari određene kao pojedinačne, kao što je modna kreacija; jedinstvene su.

Stvari koje se unište ili im se smanji supstancija jednom upotrebom.

Stvari koje se mogu više puta koristiti bez uništenja ili smanjenja supstance.

Stvari koje se mogu podijeliti na dijelove bez gubitka prvobitne vrijednosti.

Stvari koje se ne mogu podijeliti bez gubitka prvobitne vrijednosti.

Različiti načini stjecanja prava na nekretnine i stvarna prava, koji se evidentiraju u zemljišnim knjigama.

Obveza se ne gasi ako propadne genus (vrsta) stvari.

Mehaničko podjeljivanje stvari (npr. kolača). Uglavnom se koristi za pokretne stvari.

Prodaja nedjeljive stvari i podjela dobijenog novca. Koristi se kad fizička dioba nije moguća.

Zamišljena dioba, određena u obliku razmjera prema cjelini (npr. razl.

Podjela zemljišta, zgrada ravnim crtama.

Stvari koje u svakodnevnom životu predstavljaju jedinstvo (npr. kamen, tkanina).

Stvari koje nastaju spajanjem jednostavnih stvari, a dijelovi zadržavaju svoju fizičku opstojnost (npr. automobil).

Vlasništvo nad stvarima u kojem više osoba imaju prava na dio.

Radnja koju dužnik (osoba koja je dužna nešto učiniti) treba obaviti u okviru obveze da ispuni obvezu prema vjerovniku (osoba koja ima pravo na ispunjenje obveze).

Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili odrediva.

Činidba mora biti ljudska radnja, što znači da je ne može obaviti elementarna sila, životinja ili automat.

Činidba mora imati imovinski karakter, što znači da se ispunjenje obveze očituje u promjeni imovinske vrijednosti jedne ili obje strane.

Do izravne promjene imovinske mase vjerovnika dolazi kada dužnik izvrši radnju koja direktno utječe na vjerovnikovu imovinu.

Pri neizravnoj promjeni, činidba se odnosi na zadovoljavanje potrebe vjerovnika, a ne na izravno mijenjanje njegove imovine.

Činidba mora biti moguća, što znači da se može izvršiti u realnom svijetu.

Činidba je nedopuštena ako je protivna zakonu, javnom redu ili dobrim običajima.