SuGavi RP 1 KoloKvij PDF

Ekonomski uspjeh proizvodne tvrtke ovisi o mogućnosti prepoznavanja potreba tržišta i sposobnosti da brzo kreira proizvode (i/ili usluge) koji zadovoljavaju te potrebe. Razvoj proizvoda – skup aktivnosti koji počinje s prepoznavanjem mogućnosti na tržištu, a završava proizvodnjom, prodajom i isporuk...

Ekonomski uspjeh proizvodne tvrtke ovisi o mogućnosti prepoznavanja potreba tržišta i sposobnosti da brzo kreira proizvode (i/ili usluge) koji zadovoljavaju te potrebe. Razvoj proizvoda – skup aktivnosti koji počinje s prepoznavanjem mogućnosti na tržištu, a završava proizvodnjom, prodajom i isporukom proizvoda. Skup svih aktivnosti potreban da se neka ideja dovede u stanje spremno za tržište. Konstruiranje – skup tehničkih aktivnosti u razvoju proizvoda. Ne uključuje poslovne, financijske ili marketinške aktivnosti. Prednosti propisanog postupka RP-a: Osiguranje kvalitete - propisani i sljedivi proces RP određuje faze razvoja i omogućuje definiranje kontrolnih točaka tijekom procesa čime se osigurava i veća kvaliteta proizvoda. Koordinacija - definirane su uloge sudionika u razvoju: zadaci, opterećenja, raspored, obaveze komunikacije pojedinaca i grupa. Planiranje - određen je vremenski raspored i očekivani rezultati pojedinih faza razvoja, odnosno dinamika i rokovi razvojnog projekta. Management / upravljanje – jednostavnije praćenje performansi realizacije postavljenih ciljeva. Poboljšavanje – pažljivo dokumentirani proces može pomoći u prepoznavanju prilika za unapređenje. Karakteristike uspješnog RP-a: Kvaliteta proizvoda Cijena proizvoda Vrijeme razvoja Trošak razvoja Sposobnost za razvoj proizvoda Sudionici RP-a – multidisciplinarni timovi: marketing, konstrukcija, proizvodnja, industrijski dizajn, nabava, prodaja, financije, upravljanje Izazovi za razvoj proizvoda: Kompromisi Dinamika. Kompleksnost Rokovi – mora sve bit brzo Financijski uspjeh – mora bit poželjan i jeftin (kurva ne?) Atributi RP-a – kreativnost, zadovoljavanje potreba društva i pojedinaca, različitost unutar razvojnog tima, timski duh. …(nešto o stihlu, preza ovo ono)… 1|s a le Razvojni procesi, organizacija razvoja i prilike za razvoj Glavne faze RP-a: Planiranje – prepoznavanje prilike za razvoj, definicija cilja projekta koja specificira tržište, poslovne ciljeve, osnovne pretpostavke i ograničenja Koncipiranje – potrebe ciljanog tržišta, generiranje se i vrednovanje alternativnih koncepata proizvoda, odabir jednog ili više koncepata za daljnju konstrukcijsku razradu i testiranje → rezultat je opis funkcije, specifikacija oblika i značajki proizvoda, analiza konkurentskih proizvoda i ekonomska opravdanost projekta, glavni fokus rp-a, odvija se iterativno Konstruiranje (oblikovanje) – arhitektura proizvoda, dekompozicija proizvoda u podsustave i komponente, početno oblikovanje ključnih dijelova → rezultat je geometrijski raspored elemenata proizvoda, početna definicija geometrije svakog podsustava i komponenti, te preliminarni plan sklapanja Detaljiranje – kompletna specifikacija geometrije, materijala i tolerancija za sve pojedinačne dijelove koji se proizvode, te definicija alata za izradu, identifikacija dijelova koji se kupuju od dobavljača → rezultat je tehnička dokumentacija proizvoda i alata, specifikacija dijelova koji se kupuju, te plan sklapanja Testiranje i dorada – višestruke prototipne verzije proizvoda, temeljem rezultata definiraju se potrebne promjene prije definiranja konačne verzije proizvoda i proizvodnog procesa Pokretanje proizvodnje – proizvodnja se planiranim proizvodnim sustavima i provjera svakog detalja proizvodnog postupka prije nego se potvrdi spremnost za serijsku proizvodnju, educiranje radne snage, lansiranje na tržište i distribucija Vrsta procesa Opis Značajke Primjeri raz. grupa proučava planiranje, razvoj sportska oprema, Općeniti proizvodi – tržište i odabire koncepata, sustava i namještaj, alati uvjetovani tržištem prikladne teh. da detalja, ispitivanje, zadovolji korisnika doradu i pripremu proizvoda. raz. grupa razvija novu planiranje – Gore-Tex vodootporna Tehnologijom teh. i pronalazi usaglašavanje teh. i trž., odjeća, Tyvek omotnice uvjetovani proizvodi odgovarajuce tržište koncept se razvija ovisno o zadanoj teh. Proizvodi intenzivnog karakteristike proiz. proiz. proces mora biti brza hrana, gotova jela, JAKO ovisne o procesu definiran od početka do kemikalije, poluvodiči procesa proizvodnje kraja, ili se moraju razvijat paralelno Prilagođeni postojeći novi proiz. nastaju sličnost omogućava motori, akumulatori, proizvodi blagim promjenama usmjeren i visoko strukt. prekidači, spremnici postojećih proc. razvoja Proizvodi visokog teh. i trž. rano definiranje i farmaceutski proizvodi, rizika nepredvidljivosti – velika praćenje rizika, provode svemirski sustavi, mogućnost neuspjeha se analize i ispitivanja osjetljiva ind. postrojenja Proizvodi brzog rizika brzo modeliranje i detaljna razrada i software, mobilni tipiziranje – mnogo raz.- ispitivanje se ponavljaju telefoni ispit. procesa dok se proizvod ne zavrsi Kompleksni sustavi mora se razložiti u podsustavi i komponente zrakoplovi, mlazni nekoliko podsustava i se razvijaju paralelno, ali motori, automobili *(dvije vrste fale u ovoj tablici: mnogo komponenti ih rade odvojene grupe – proizvod-usluga i proizvodne integracija i vrednovanje platforme) 2|s a le Organizacija razvoja – veze između pojedinaca u timu, mogu biti formalne ili neformalne, hijerarhijske, financijske i prostorne. Najjače su veze koje uključuju evaluaciju performansi, troškove i dijeljenje resursa. Klasifikacija pojedinaca u timu – mogu biti klasificirani prema svojoj ulozi i projektu na kojem rade, funkcija obuhvaća područja odgovornosti pojedinca i određuje se na temelju znanja i iskustva. Pojedinci primjenjuju svoje znanje i iskustvo u razvojnom projektu za neki proizvod. Klasične organizacijske strukture: - Funkcijska – veze su uglavnom među pojedincima koji imaju istu funkciju (ulogu) - Projektna – veze među pojedincima koji rade na istom projektu Hibridne organizacijske strukture: - “Lightweight” matrična organizacija – veze među pojedincima su prema funkciji i prema projektu, svaki pojedinac ima dva nadređena člana tima, dominiraju funkcijske veze, funkcijski manageri imaju veći autoritet i odgovornost, projektni manageri su više koordinatori i administrator - “Heavyweight” matrična organizacija – veze među pojedincima prema projektu i prema funkciji, svaki pojedinac ima dva nadređena člana tima, dominiraju projektne veze, projektni manageri imaju veći autoritet i odgovornost Funkcijska Lightweight Heavyweight Projektna Prednosti Potiče razvoj Koordinacija i Omogućuje Resursi se mogu specijalizacije i administracija integraciju i brzu optimalno podijeliti ekspertnog znanja. projekta je korist u projektnom timu. eksplicitno karakteristično za Tehnički i poslovni dodijeljena jednom projektnu kompromisi se projektnom organizaciju. Dio mogu brzo manageru. specijalizacije evaluirati. Podržava razvoj karakteristične za specijalizacije i funkcijsku ekspertnog znanja. organizaciju ostaje sačuvan. Nedostaci Koordinacija među Traži više managera i administratora nego Pojedinci mogu različitim organizacijske strukture koje nisu imati problema u funkcijskim matrične. zadržavanju grupama može biti vrhunskih spora i neefikasna funkcijskih sposobnosti. Primjer Prilagođeni Proizvodne Tehnologijom Start-up tvrtke proizvodi kod kojih platforme u uvjetovani kojima je cilj razvoj znači malu automobilskoj, proizvodi ili napraviti prodor na promjenu s elektroničkoj i proizvodne tržište. Tvrtke koje obzirom na zrakoplovnoj platforme u se natječu na standardna rješenja industriji. automobilskoj, visoko dinamičkim (motori, ležajevi, elektroničkoj ili tržištima. pakiranje zrakoplovnoj ind. Problemi Kako integrirati Kako uravnotežiti funkcije (uloge) i Kako održati različite funkcije projekte? Kako istovremeno vrednovati funkcijske (uloge) (npr. projektne i funkcijske performance? ekspertize tijekom marketing i vremena? Kako konstrukciju)? lekcije naučene u jednom projektu, podijeliti s drugim? 3|s a le Koraci za prepoznavanje prilika na tržištu: 1. Izjava o cilju procesa promišljanja o novim prilikama za razvoj proizvoda 2. Generiranje i opažanje ideja – unutarnji i vanjski izvori ideja 3. Filtriranje ideja – eliminacija ideja za koje je malo vjerojatno da će rezultirati kreiranjem dodatne vrijednosti, fokusiranje na one koje su vrijedne daljnje razrade 4. Razrada obećavajućih ideja – malo neformalne diskusije s potencijalnim korisnicima/kupcima. 5. Odabir izuzetnih ideja 6. Promišljanje o konačnim rezultatima odabira ideja Osnovne tehnike za prepoznavanje prilika za razvojni projekt: 1. Slijediti osobne interese 2. Kreirati liste „bugova“ 3. Izvući prilike iz vlastitih resursa 4. Proučavati kupce/korisnike 5. Razmisliti o implikacijama novih trendova 6. Imitirati, ali bolje od originala 7. Koristiti dostupne resurse izvan tvrtke Strateško planiranje razvojnih projekata: 1. Prepoznavanje prilika za razvoj 2. Vrednovanje i određivanje projektnih prioriteta 3. Dodjeljivanje resursa i vremensko planiranje projekta 4. Definiranje okvira i ograničavanje projekta – tehnički upitnik i definicija cilja 5. Promišljanje o konačnim rezultatima faze planiranja Tehnički upitnik i definicija cilja – osnovna metoda za definiranje okvira i ograničavanje razvojnih projekata nakon što su prepoznate prilike koje postoje na tržištu. Svrha: fokusiranje tehničkih aktivnosti u razvoju projektu, jasno definiranje ciljeva razvojnog projekta, “prevođenje” rezultata poslovne analize za tehnički tim, definiranje osnovnih vremenskih ograničenja, te točki provjere za razvojni projekt, definiranje vodilja koje će spriječiti konflikte u daljnjem razvojnom projektu. Definicija cilja – rezultat tehničkog upitnika: - Opis proizvoda - Prijedlog koristi - Primarno tržište - Sekundarno tržište - Pretpostavke i ograničenja - Sudionici - Ključna poslovna očekivanja 5 koraka za analizu potreba: prikupljanje podataka od korisnika (intervjuiranje, fokusirane grupe, promatranje upotrebe proizvoda, upitnici), interpretiranje prikupljenih podataka (interpretirana važnost=koliko je puta spomenuta/broj ispitanika), organiziranje potreba u hijerarhiju, uspostava relativne važnosti potreba (relativna važnost=broj subjektivnih važnosti/broj ispitanika), refleksija potreba na razvojni proces. 4|s a le Planiranje razvojnih projekata i analiza potreba korisnika Planiranje – odabir portfolija proizvoda koje treba razviti unutar tvrtke, te vremena u kojem razvoj treba biti obavljen.Nakon što su prepoznate prilike na tržištu, te je odabran portfolio proizvoda za razvoj, potrebno je napraviti plan resursa. Vrste razvojnih projekata – nove proizvodne platforme, izvedenice proizvoda temeljem postojeće platforme, inkrementalno poboljšanje postojećih proizvoda, novi proizvodi. Vrednovanje i određivanje prioriteta razvojnih projekata Četiri osnovne perspektive za diskusiju o potencijalu razvojnih projekta: 1. Korporativna strategija natjecanja na tržištu – fokus na: tehnologiju, kupce, troškove, imitiranje konkurencije 2. Segmentacija tržišta – korisnici pripadaju različitim tržišnim segmentima 3. Tehnološke trajektorije – kada usvojiti novu tehnologiju kao osnovu proizvoda i potencijalne proizvodne linije, tehnološke S-krivulje 4. Planiranje platforme proizvoda – platforma proizvoda je skup materijalnih i nematerijalnih dobara koja se dijele među proizvodima u portfoliju, mapa tehnologija je tehnika za koordiniranje razvoja tehnologije s platformom proizvoda Određivanje redoslijeda projekata – faktori: - Vrijeme do uvođenja na tržište - Spremnost tehnologije - Spremnost tržišta - Status konkurencija Korisnička populacija – skup osoba za koje želimo da koriste proizvod – svatko koristi proizvod na drukčiji način, ima drukčije ciljeve kad kupuje proizvod i ima različita očekivanja od proizvoda, korisnika promatrati kao statističku kategoriju – prosječni korisnik. Druga kategorizacija može biti temeljem uzorka načina korištenja proizvoda, što je posebno važno za proizvode koji se prodaju na globalnom tržištu (geografske i socio-ekonomske kategorije). Treća kategorizacija su vodeći korisnici i oni koji slijede trendove. Tipovi potreba korisnika: - 1a. Direktne potrebe – one koje korisnici nemaju nikakvih problema prepoznati - 1b. Latentne potrebe – one koje su prisutne, ali ih korisnici ne doživljavaju, skrivene - 2a. Konstantne potrebe – one potrebe koje se trebaju ispunjavati tijekom cjelokupnog životnog ciklusa proizvoda - 2b. Varijabilne potrebe – one potrebe koje nisu konstantne - 3a. Općenite potrebe – one koje su primjenjive na svaku osobu - 3b. Specifične potrebe – one koje se odnose na dio ili segment Postupak analize potreba: 1. Prikupljanje informacija od korisnika 2. Interpretiranje prikupljenih informacija kao potrebe 3. Organiziranje potreba u hijerarhiju – određivanje primarnih i sekundarnih potreba 4. Uspostavljanje relativne važnosti potreba 5. Promišljanje o konačnim rezultatima analize potreba korisnika 5|s a le Funkcijsko modeliranje proizvoda Funkcionalnost proizvoda – način na koji proizvod radi, svaki proizvod prihvaća nešto kao ulaz te isporučuje nešto okolini kao izlaz uz željene performanse Funkcija – opisuje svrhu (zadatak) za koju su proizvod ili njegov podsustav, sklop ili komponenta namijenjeni tj. ono što trebaju raditi, uobičajeno se kreira kombinacijom imenice i aktivnog glagola, trebale bi biti izražene u smislu mjerljivih efekata. Funkcija je najjednostavniji i apstraktni opis svrhe (zadatka) proizvoda koji je neovisan o načinu realizacije (tehničkim rješenjima i detaljima ugrađenim u fizički oblik)! Prednosti funkcijskog modeliranja: fokusiranje razvojnog tima na ŠTO je potrebno ostvariti novim ili promijenjenim konceptom proizvoda, funkcije mogu definirati granice podsustava, sklopova i komponenti proizvoda, te tako doprinose lakšoj organizaciji razvojnog projekta, omogućuju eksplicitno definiranje radnih principa (tehnologija) za rješavanje parcijalnih problema, te analizu kompromisa u korištenju poznatih i novih tehničkih rješenja. Osnove funkcijskog modeliranja: za složene proizvode, funkcija proizvoda se može razložiti u podfunkcije (funkcije podsustava, sklopova ili komponenti) koje zajedno doprinose izvršenju ukupne funkcije proizvoda – funkcijska dekompozicija, mogućnost da se složeni problem razdijeli na jednostavnije probleme omogućuje veću kreativnost pri traženju parcijalnih rješenja, osnovni gradivni element svih metoda za prikaz funkcija u funkcijskoj dekompoziciji – black box model. Funkcijsko stablo – osnovni pristup modeliranju funkcija FAST metoda – definiranje, analizu i razumijevanje funkcija proizvoda, kako su funkcije međusobno povezane, te koje funkcije su posebno važne u smislu da mogu povećati vrijednost proizvoda. Funkcije se prikazuju putem logičkih nizova, moguće je odrediti prioritete, te provjeriti njihovu međuovisnost. Omogućuje razumijevanje KAKO se ispunjava svrha proizvoda, te ZAŠTO postoji pojedina funkcija. SOP metoda – reverzibilno inženjerstvo – pretpostavka je da postoji stvarni proizvod kojeg je moguće analizirati. Metoda se sastoji od uklanjanja (uglavnom u mislima, zbog sigurnosnih rizika) komponente ili značajke komponente iz sklopa/proizvoda, te razmišljanja o tome kako to uklanjanje utječe na funkcioniranje proizvoda → razumijevanje koja je uloga svake komponente ili značajke komponente u sklopu/podsustavu, te njezin doprinos funkciji proizvoda. Funkcije koje su tako prepoznate se kombiniraju u funkcijsko stablo koje odgovara strukturi podsustava, sklopova i komponenti proizvoda. Modeliranje funkcijske strukture – smislena i kompatibilna kombinacija podfunkcija i tokova energije, materije i signala naziva se funkcijska struktura proizvoda. - Signal - Materija - Energija 6|s a le Koraci u modeliranju: 1. Razumijevanje procesa korištenja proizvoda, kroz faze pripreme, izvršenja i završetka – za svaku od faza potrebno je razumjeti ulogu korisnika, te potrebnu interakciju s proizvodom 2. Formuliranje podfunkcija te tokovi energije, materije i signala za svaku podfunkciju 3. Kombiniranje podfunkcija i tokova u smislenu, kompatibilnu i konzistentnu cjelinu 4. Provjera kontinuiteta podfunkcija i tokova 5. Vrednovanje funkcijske dekompozicije i usporedba s potrebama korisnika Realizacija funkcija – funkcije i podfunkcije se realiziraju kao proizvodi, podsustavi, sklopovi i komponente proizvoda, no ne nužno po principu jedan-na-jedan. Kreiranje tehničke specifikacije proizvoda Tehnička specifikacija – skup preciznih mjera koje proizvod mora ostvariti, jednoznačno definira mjerljive ciljeve za razvojni projekt. Svaka specifikacija se sastoji od mjere i vrijednosti. Kategorije specifikacija: - Funkcijski zahtjevi - Ograničenja Kreiranje početne tehničke specifikacije: 1. Priprema liste mjera temeljem analize potreba korisnika i funkcijske strukture 2. Prikupljanje informacija za usporedbu s proizvodima konkurencije 3. Postavljanje idealnih i granično prihvatljivih ciljanih vrijednosti za pojedine mjere 4. Promišljanje o rezultatima procesa definiranje početne tehničke specifikacije …(objašnjeno u prezama, previše)… Nakon odabira koncepta za konstrukcijsku razradu, potrebno je napraviti reviziju početne tehničke specifikacije: 1. Razvoj tehničkih modela proizvoda 2. Razvoj modela troškova proizvodnje 3. Revizija tehničke specifikacije 4. Određivanje specifikacije za podsustave 5. Promišljanje o rezultatima procesa definiranja konačne tehničke specifikacije …(isto sve objašnjeno, ne znam jel ima potrebe)… Target costing metoda – definiranje vrijednosti specifikacije troška proizvodnje, temeljeno na cijeni za koju se tvrtka nada da će krajnji korisnik platiti, te profitne marže prodajnog lanca Određivanje kriterija kvalitete u razvoju proizvoda QFD – metodologija koja omogućuje određivanje prioriteta u razvoju temeljem preslikavanja potreba korisnika u teh. specifikaciju, te analiza i ocjenjivanje konkurentskih proizvoda s obzirom na dobrotu ispunjavanja tih potreba (?), koristi se kuća kvalitete. 7|s a le