Kasni modernizam PDF

Kasni modernizam Kasni modernizam 1940-ih – 1970-ih obnavlja se dijalog s tradicijom vraćanje „velikim” književnim temama odnos pojedinca i društva pojedinac u suvremenoj civilizaciji smisao postojanja književnosti smisao ljudske povijesti proza: egzistencijalistički rom...

Kasni modernizam Kasni modernizam 1940-ih – 1970-ih obnavlja se dijalog s tradicijom vraćanje „velikim” književnim temama odnos pojedinca i društva pojedinac u suvremenoj civilizaciji smisao postojanja književnosti smisao ljudske povijesti proza: egzistencijalistički roman, roman-esej drama: epski teatar i antidrama (teatar apsurda) Proza filozofska refleksija u romanu tematika: čovjekov doživljaj vlastitoga postojanja likovi: polarizirani – egzistencijalisti (uviđaju egzistencijalni položaj čovjeka) ili drugi (neautentičnost, privid građanskoga ili političkoga života) Reduktivna tehnika čovjek sveden na golo postojanje središte piščeva zanimanja: izravno suprotstavljanje stajališta o važnim životnim pitanjima naglasak na prikazu lika opreka realističkoj tradiciji – unutrašnji monolog, esejistički elementi, razaranje fabule u nizove fragmenata (oslanja se na moderni roman) Predstavnici i djela Jean-Paul Sartre, „Mučnina” Albert Camus, „Stranac”, „Mit o Sizifu” Ernest Hemingway, „Starac i more” Meša Selimović, „Derviš i smrt” Mihail Afanasjevič Bulgakov, „Majstor i Margarita” Thomas Mann, „Doktor Faustus” „Mučnina” filozofski roman u obliku dnevnika (polazište: deskripcija) pripovijedanje + iznošenje filozofskog sustava roman-esej: dijelovi znanstvenog (filozofskog) izlaganja „Mislim, dakle patim.” (ironična inačica Decartesove misli) „Roman o golom, neposredovanom bitku i čovjeku koji se u općoj poputnji uma i čula hvata za pisanu riječ kao slamku spasa.” (I. Šafranek) Egzistencijalizam filozofski i književni pravac ljudska egzistencija nije unaprijed određena zadanom ljudskom biti (esencijom), već je stvar slobodnoga izbora i osobne odgovornosti nije unaprijed određeno tko smo, nego smo ono što od sebe učinimo Francuska: Jean-Paul Sartre (utemeljitelj), Albert Camus Njemačka: Martin Heidegger egzistencija – način postojanja specifičan za čovjeka, esencija – bit, sloboda – samoodređenje Albert Camus ciklus apsurda (nihilizam): „Stranac” (roman), „Mit o Sizifu” (esej), Kaligula (drama) ciklus pobune: „Kuga” (roman), „Pobunjeni čovjek” (esej), „Opsadno stanje”, „Pravednici” (drame) filozofija apsurda: čovjek osjeća da mu je priroda strana, a svijet neprijateljski, nepremostiv jaz između čovjeka i svijeta (čovjek: stranac u svijetu), nihilistički doživljaj svijeta: besmisao postojanja, osjećaj apsurda „Mit o Sizifu” junak apsurda apsurd kao jedina izvjesnost, pa čovjek preuzima patnju življenja u svijetu bez boga i smisla vraćanje i guranje kamena iznova – prihvaćanje života (jači je od svoje sudbine) temeljna ljudska težnja: otpor protiv apsurda jer čovjek mora svojemu životu dati smisao „Stranac” tema: prikaz života kao besmislenog i apsurdnog, čovjekova otuđenost (stranac u svijetu) kompozicija: dva dijela (prvi dio: život slobodnoga čovjeka, drugi dio: Mersaultov život u zatvoru i suđenje) lik: Mersault – predstavnik otuđenoga čovjeka, doživljava život kao besmisleno postojanje, otuđen od društva, ravnodušan prema društvenim institucijama vrsta: roman lika tehnika redukcije: izostaje psihološka karakterizacija, psihički se život svodi na elementarno (osjetilni dojmovi), lik se kreće samo u jednoj vremenskoj dimenziji (sadašnjosti) „Starac i more” tema: borba čovjeka i prirode, parabola o vječnoj borbi čovjeka i prirode (iako mnogo puta poražen, čovjek ustrajno nastavlja svoju borbu) lik: starac Santiago – stari ribar predstavnik tipičnih Hemingwayevih likova (vječni borac, ne gubi vjeru u vlastitu snagu i čovječnost) tehnika struje svijesti – stilizirana Stantiagova struja svijesti „tvrdo kuhana proza” – naoko jednostavan i suzdržan stil koji podsjeća na stil novinske reportaže realistički opisi ribarskog načina života izmjenjuju se s lirskim opisima prirode (more, nebo) „Derviš i smrt” pitanje egzistencije i čovjekova identiteta propituju se unutrašnje dvojbe čovjeka koji se smatra čvrstim u svojoj vjeri (ideološka svijest) tema: sukob čovjeka i ideologije u liku dervišaAhmeta Nurudina pripovijeda se u 1. licu jednine 16 poglavlja, a uvod svakoga čini jedna misao iz „Kur’ana” lirsko-meditativni stil, u središtu introspekcija glavnoga lika „Majstor i Margarita” tema: opstanak umjetnosti u sredini kojom vlada politička represija pisac (Majstor), nakon objavljivanja loše prihvaćena romana o Ponciju Pilatu i Isusovu suđenju, završava u bolnici za duševne bolesti, a spašava ga ljubljena Margarita uz pomoć vraga (Wolanda) realistička tehnika (Majstorov roman) i tehnika fantastike (godišnji ples demona) gorka satira o životu suvremene komunističke Moskve groteskna, nadrealistička i komična obilježja „Doktor Faustus” roman o modernom Faustu u Mannovoj obradi Faust više nije znanstvenik (kao u Goethea), nego umjetnik – skladatelj tragična sudbina nadarena umjetnika ispričana simboličnim jezikom unošenje filozofske problematike u roman podloga: srednjovjekovna legenda o Faustu, životopis njemačkoga filozofa Friedricha Nietzschea i stvaralaštvo Arnolda Schönberga (avangardni glazbenik, predstavnik atonalne glazbe) Socijalistički realizam (socrealizam) nakon Listopadske revolucije u Sovjetskom Savezu (1917.) konvencije ruskog realizma, ali bez društvene analitičnosti (modernizam doživljen kao dekadencija) tendenciozna djela s jasnom i otvorenom ideološkom porukom književnost u službi režima: proleterska proza (didaktična uloga) socijalna tematika: kolektivizacija sela, industrijalizacija (narod glavni junak) Maksim Gorki, „Mati”, Mihail Aleksandrovič Šolohov, „Tihi Don” Usporedba: epski teatar i teatar apsurda Brecht (epski teatar) svoju teoriju temelji na suprotstavljanju tradicionalnom aristotelovskom teatru, ali sačuvani su osnosvni elementi drame teatar apsurda (Ionesco, Beckett) prekida s tradicijom i dezintegrira osnovne dramske elemente i jedni i drugi elemente preuzimaju od varijetea, kabarea, cirkusa, filma, pučkih lakrdija *varijete – kazalište ili noćni lokal s programom plesnih, glazbenih i akrobatskih predstava *kabare – malo zabavno kazalište s ugostiteljskom ponudom, u kojem se izvodi šarolik program s pjevanjem, plesnim i mađioničarskim točkama i humorističko-satiričkim skečevima uz popratnu konferansu *lakrdija – scenski komad koji se osniva na apsurdnim šaljivim situacijama, podvrsta komedije Lirika Jacques Prevert isprva blizak nadrealistima stil: kalambure, riječi iz uličnoga žargona, nepravilne rime, asonance, nabrajanja i antiteze – isticanje sitnih događaja kojima se nadahnjivao tematika: romantična ljubav, antimilitarizam, antiklerikalizam, sućut za društvene marginalce, kritika društvene nepravde prožimanje satire i osjećajnosti mnoge pjesme uglazbljene (francuske šansone, É. Piaf i Y. Montand) „Kako naslikati pticu”, „Za tebe moja ljubavi”, „Loš učenik”, „Sjeti se, Barbara” *kalambur – igra riječima koje zvuči jednako ili blisko, a imaju različita, dvosmislena značenja (Evo ti ga na, gospodine Tiganà) Lirika Salvatore Quasimodo hermetična lirika *hermetičan – zatvoren po smislu, teško razumljiv sugestivan i zatvoren izričaj početne teme: otočka mitologija korijena i egzistencijalni osjećaj samoće nakon ratnoga iskustva: realističan prikaz društvenih i antropoloških tema te svakidašnjice i razmišljanja o prolaznosti stilski pomak prema koralnomu pjesništvu i epsko-lirskoj formi „A veče je već tu”