Wagnerova načela oporezivanja

Wagnerova načela oporezivanja

• Wagner je formulirao najobuhvatniju i najprecizniju sistematizaciju poreznih načela krajem 19. stoljeća, koja je i danas primjenjiva.
• Wagnerova načela oporezivanja naziv su za tu sistematizaciju poreznih načela.
• Wagner se za razliku od Smitha više usredotočio na socijalne učinke oporezivanja, odnosno na učinke koji djeluju na socijalni položaj građana.

Grupe Wagnerovih načela

• Wagner je podijelio načela kojih se potrebno pridržavati pri oporezivanju u četiri grupe: financijsko-politička načela, ekonomsko-politička načela, socijalno-politička načela, porezno-tehnička načela.

Financijsko-politička načela oporezivanja

• Osiguravaju prikupljanje financijskih sredstava za podmirenje javnih rashoda i ostvarenje fiskalnog učinka.
• Ne smiju se ostvarivati pod svaku cijenu, već uzimati u obzir ekonomsko-politička i socijalno-politička načela.
• Načelo izdašnosti nalaže da prikupljeni porezi budu dovoljni za podmirenje planiranih javnih rashoda.
• Kod proračunskog deficita, mora se ponovo uspostaviti proračunska ravnoteža, ili smanjivanjem rashoda ili povećanjem prihoda.
• Načelo elastičnosti podrazumijeva da se porezni sustav može prilagoditi promjenama u visini javnih rashoda.
• Porezi s progresivnom poreznom tarifom (npr. porez na dohodak) ovise o konjunkturnim kretanjima u gospodarstvu.
• Potrošni porezi (PDV, trošarine) i imovinski porezi manje su osjetljivi na gospodarske cikluse.
• Elastični porezi se brzo i lako prilagođavaju zahtjevima za povećanjem javnih prihoda.
• U situacijama neočekivanih potreba za povećanjem javnih rashoda, uvode izvanredni porezni prihodi.
• U RH je uveden krizni porez (dodatni porez na dohodak, "harač") za ublažavanje recesije.

Ekonomsko-politička načela oporezivanja

• Povezana su s ekonomskim posljedicama oporezivanja na porezne obveznike.
• Oporezivanje smanjuje ekonomsku snagu poreznih obveznika, ali ne smije biti kazna već pospješiti i destimulirati određene aktivnosti.
• Važan je izbor izvora oporezivanja (dohodak ili imovina) i poreznog oblika.
• Treba se opredijeliti koji izvor oporezovati, u pravilu se biraju ekonomski obnovljivi izvori kao što je dohodak.
• Odabrati porezni oblik koji ćemo primijeniti.
• Izborom odgovarajućeg poreznog oblika mogu se ostvarivati različiti ciljevi ekonomske politike.
• Potrebno je istražiti učinke uvođenja novog poreznog oblika ili izmjene postojećeg.
• U nekim situacijama, porezni sustav se ne koristi kao instrument ekonomske politike zbog težnje za manjim uplitanjem države u tržište.

Socijalno-politička načela oporezivanja

• Primjenjuju se u svim suvremenim poreznim sustavima, uz različite primjene.
• Nekim državama je važnije ostvarivanje socijalnih prava građana putem porezne politike.
• Države deklarirane kao socijalne (npr. RH) trebale bi više pridavati važnosti oživotvorenju socijalnih prava.
• Načelo općenitosti poreza zahtijeva da svi građani budu oporezovani neovisno o spolu, rasi, političkom opredjeljenju ili vjeri.
• Opća porezna obveza povezana je s jednakošću svih građana.
• Porezni obveznici izuzimaju se od poreza ako su ispod egzistencijskog minimuma te zemlje.
• Egzistencijski minimum zasniva se na ideji da svatko mora raspolagati s nužnim minimumom ekonomskih sredstava koje će mu osigurati doličan život.
• Ako je mjesečni prihodi poreznog obveznika manji od propisanog egzistencijskog minimuma, neće biti oporezovan.
• Postoje različita mišljenja treba li egzistencijski minimum voditi računa samo o osnovnim prehrambenim, stambenim i higijenskim potrebama, ili minimalno doličan život obuhvaća i podmirivanje potreba kulturnog, sportskog, obrazovnog ili vjerskog sadržaja.
• Egzistencijski minimum predstavlja dio dohotka čijeg oporezivanja se država odriče radi zadovoljenja nefiskalnih ciljeva oporezivanja, a najčešće je riječ o fiksno definiranom iznosu koji se odbija od porezne osnovice.
• Negativno oporezivanje je vrsta socijalne pomoći.
• Svi koji zarađuju više od iznosa propisanoga egzistencijskog minimuma plaćaju porez.
• Onima koji imaju manje od tog iznosa iz državne blagajne na osnovi postupka sličnog oporezivanju isplaćuje razlika do iznosa egzistencijskog minimuma.
• Načelo ravnomjernosti poreza zasniva se na konceptu ravnomjerne raspodjele poreza na sve porezne obveznike neke zemlje.
• Postavlja se pitanje je li ravnomjernost u oporezivanju istovjetna s pojmom jednakosti, odnosno što je to pravedno oporezivanje
• Pravednost u oporezivanju je usko povezana i s otporom plaćanja poreza.
• Ako porezni obveznici drže da teret poreza nije ravnomjerno raspoređen, onda će pružati i veći otpor, a fiskalni će učinak oporezivanja biti slab.

Porezno-tehnička načela

• Ne protive se financijsko-političkim, ekonomsko-političkim i socijalno-političkim načelima.
• Oslobođenja, olakšice i poticaji propisani zbog ekonomsko/socijalno-političkih razloga mogu utjecati na financijsko-politička načela (smanjiti izdašnost).
• Uspješnost ovisi o osposobljenosti tijela nadležnih za ubiranje, razrez i kontrolu naplate poreza.
• Bitni su sposobna, dobro organizirana i nekorumpirana porezna administracija za učinkovitost poreznog sustava.
• Načelo određenosti poreza zahtijeva da porezi budu zakonski definirani, porezna obveza unaprijed utvrđena i razumljiva prosječnom poreznom obvezniku.
• To je povezano s pravnom sigurnošću poreznih obveznika.
• Zakoni trebaju biti razumljivi, bez posebnog obrazovanja, te ne podložni čestim izmjenama.
• Transparentnost u oporezivanju podrazumijeva javno objavljivanje svih relevantnih informacija.
• Načelo ugodnosti traži ubiranje poreza na način, u vrijeme i na mjestu koje je najpogodnije za poreznog obveznika, uz korektan odnos službenika i povjerljivost informacija.
• Neki porezni sustavi štite poreznu tajnu, dok drugi ne.
• Teži se poreznoj transparentnosti i suradnji među poreznim upravama radi suzbijanja poreznih prijevara.
• Načelo jeftinoće podrazumijeva što jeftinije ubiranje poreza kako bi neto učinak bio što veći.
• To se postiže smanjenjem broja poreznih oblika, oslobođenja, olakšica i poticaja, te pojednostavljivanjem postupka.
• Izbor poreznih oblika s jeftinijim ubiranjem (neizravni porezi) također doprinosi jeftinoći.

Osobine dobrog poreznog sustava

• Prema Josephu E. Stiglitzu, dobar porezni sustav treba biti koncipiran na načelima ekonomske učinkovitosti, jednostavnosti, fleksibilnosti, pravednosti i političke prihvatljivosti.
• Izdašnost: Prihod poreznog sustava mora biti dostatan za javne rashode.
• Pravednost: Raspodjela poreznog tereta mora biti pravedna.
• Uvažavanje problema porezne incidencije: Važna je točka u kojoj se uvodi porez i mjesto konačnog smirivanja poreza.
• Neutralnost: Poreze treba birati tako da se minimizira njihovo uplitanje u ekonomsko odlučivanje.
• Stabilizacijsko i razvojno djelovanje: Porezni sustav mora dopustiti upotrebu fiskalne politike za postizanje stabilizacijskih i razvojnih ciljeva.
• Jednostavnost: Porezni sustav mora biti razumljiv prosječnom poreznom obvezniku.
• Niski troškovi ubiranja: Troškovi primjene i izvršenja poreznih obveza moraju biti što niži.

Porezna načela i primjena

• Nemoguće je obuhvatiti i primijeniti sve poželjne karakteristike poreznog sustava jer su neke od njih u koliziji.
• Ključna zadaća porezne politike je ostvarivanje ciljeva oporezivanja, usko povezanih s ulogom države i odnosom između pojedinca i države.
• Ciljevi oporezivanja mijenjali su se s društveno-ekonomskim i političkim preobrazbama.
• Porezima se ostvaruju brojni ciljevi ekonomske politike (politika cijena, usklađivanje ponude i potražnje, utjecaj na investicije, inflaciju...).
• Mjerama porezne politike može se utjecati na smanjenje (restriktivna) ili povećanje (ekspanzivna) potrošnje.
• Važno je ostvarivanje zacrtanih ciljeva oporezivanja i usklađenost s ostvarenim učincima (racionalni porezni sustav).
• Racionalni porezni sustav je utopija jer se uvijek javljaju i neželjeni učinci.

Ciljevi oporezivanja

• Fiskalni i nefiskalni ciljevi povezani su s provođenjem ekonomske politike.
• Fiskalni ciljevi podrazumijevaju prikupljanje sredstava za financiranje javnih potreba.
• Nefiskalni ciljevi nisu izravno povezani s prikupljanjem poreza (redistribucijski, ekonomski, zdravstveni, socijalni, demografski...).
• Suvremena teorija naglašava fiskalne ciljeve i korištenje poreza kao instrumenta fiskalne politike.

Učinkovitost i pravednost u oporezivanju

• Pravičan porezni sustav baziran na jednakosti i učinkovitosti.
• Načelo koristi (ekvivalencije): odnosi ekvivalencije između plaćanja poreza i korištenja javnim dobrima i uslugama.
• Načelo porezne (ekonomske) snage ili kapaciteta: sposobnost poreznog obveznika.
• Načelo koristi prikladnije je sa stajališta učinkovitosti poreznog sustava i javne potrošnje u cjelini.
• Načelo porezne snage više okrenuto funkciji preraspodjele dohotka.
• Vodoravna (horizontalna) jednakost: svi porezni obveznici pred zakonom s istom snagom plaćaju isti porez.
• Okomita (vertikalna) jednakost: porezni obveznici s većom snagom više pridonose u proračun.
• Danas se pravednim smatra progresivno oporezivanje, ali je upitno kod kojih vrsta poreza primijeniti progresivne stope.
• Zadovoljstvo većine poreznih obveznika s pravednošću sustava je najbolji kriterij ocjene pravednosti.

Porezna incidencija

• Krajnje nošenje tereta porezne obveze važno je sa stajališta pravednosti.
• Zakonska incidencija: tko je prema zakonu dužan snositi porez.
• Ekonomska incidencija: tko stvarno snosi porezni teret.
• Razlika između zakonske i ekonomske incidence znači pomicanje poreza.
• Omjer prihoda od oporezivanja i ukupnih troškova ubiranja mjeri učinkovitost poreznog sustava.

Troškovi plaćanja porezne obveze

• Za državu se nadoknađuju plaćanjem poreza
• Manji ako je jednostavnija porezna struktura, struktura s manjim stopama, olakšicama, oslobođenjima.
• Neizravni porezi imaju manje troškove ubiranja od izravnih.
• Smanjiti troškove ako je porezna administracija kvalitetna i dobro strukturirana.
• Centralizirani sustav ubiranja prihoda.

Mrtvi teret oporezivanja

• Mjera neučinkovitosti koju porezi unose u gospodarstvo.
• Porezni obveznici modificiraju vlastito ponašanje.
• Veličina mrtvog tereta ovisi o raznim čimbenicima.
• Mrtvi teret oporezivanja treba biti minimiziran.
• Svaka promjena u poreznom sustavu usko povezana s alokacijom resursa i ima svoje troškove.

Učinci oporezivanja

• Svaka mjera ima svoje konzekvence na učinke oporezivanja.
• Željeni učinak oporezivanja imaju ostvareni ciljevi koji su bili zacrtani pri oporezivanju.
• Neželjeni učinak oporezivanja je porezna evazija (izbjegavati plaćati pore).

Porezna evazija

• Dolazi do nje kada porezni obveznik prije samog plaćanja poreza čini različite dopuštene ili nedopuštene radnje kako bi izbjegao poreznu obvezu.
• Porezna evazija je neodjeljiva sa poreznim moralom poreznih obveznika.
• Viši porezni moral - porezni obveznici drže porezni teret ravnomjerno raspoređen.
• Porezno opterećenje pritom ne smije biti previsoko.
• Visoka razina porezne evazije znak je otpora
• Signalno djelovanje porezne evazije (A.C. Pigou) - ako nema željenih učinka oporezivanja.
• Zakonita porezna evazija: rjeđa situacija, dopuštena, primjerice "rupa u zakonu"
• Nezakonita porezna evazija: češća situacija, nedopuštena, u sukobu sa zakonom - utaja poreza, krijumčarenje - izbjegavanje plaćanje PDV-a, trošarina i carina (alkohol i duhanske prerađevine).

Višestruko oporezivanje

• Nadoporezivanje: plaćanje više istovrsnih poreza teritorijalnim jedinicama različitog ranga (porez na dohodak širim i užim jedinicama/porez na dohodak i prirez u RH).
• Kumuliranje poreza: jedan porezni obveznik na isti porezni izvor plaća više raznovrsnih poreza (porez na dohodak i porez na kuće za odmor plaćamo iz dohotka).
• Dvostruko oporezivanje: isti porezni obveznik/objekt oporezuje se istim/istovrsnim porezom dva puta od strane dva porezna vjerovnika istog ranga u istom vremenskom razdoblju.
• Dvostruko oporezivanje nastoji se izbjeći međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (često bilateralni, ali i multilateralni).