Podjela vlasti i elementi države

Podjela vlasti u modernim državama

• Vlast se dijeli na tri grane: zakonodavnu, izvršnu (upravnu) i sudsku.
• Svaka od ove tri funkcije ima različite državne organe.
• Podjela vlasti je važna jer svaka funkcija zahtijeva organe posvećene isključivo njoj, prilagođavajući svoje vještine i moralne osobine.
• Pravna demokratska država nije moguća bez podjele vlasti.
• Veza između grana vlasti ne smije biti prekinuta, njihove radnje moraju biti koordinirane, usaglašene i jedinstvene.
• Zakonodavna funkcija propisuje zakone, dok izvršna i sudska djeluju po njima.
• Sudska funkcija primjenjuje zakone, a upravna ih izvršava.

Elementi države

• Država kao subjekt međunarodnog prava mora imati stalno stanovništvo, određenu teritoriju, vlast i sposobnost uspostavljanja odnosa sa drugim državama.
• Prva tri elementa ostaju nepromijenjena, dok se pravna karakteristika može mijenjati.
• Suverenost je bitna karakteristika države, što znači da država vrši vlast nezavisno i slobodno u donošenju odluka.
• Država nije obavezna slušati stranu vlast koja se nalazi van njene teritorije.
• Svi su obavezni slušati zapovijesti države, jer je ona najjača na svojoj teritoriji.

Parlamentarni sistem

• Parlamentarni sistem podrazumijeva izborno vrhovno predstavničko tijelo koje vrši zakonodavnu vlast za razliku od izvršne i sudske vlasti.
• Njegova osnovna osobina je podjela vlasti.
• Prvo se razvio u Engleskoj, a kasnije se proširio u druge zemlje.
• Parlament ima nadmoć nad ostale dvije funkcije (izvršnom i sudskom).
• Postoji Vlada kao poseban upravni organ, različit od šefa uprave.
• Šef države je ujedno i šef uprave.
• Šef države može odbiti prijedlog ministra, ali i ministar može odbiti potpis na njegov akt, čime se vlast uravnotežuje.
• Ministri vrše efektivnu upravu nad pojedinim granama uprave, izdajući naredbe nižim upravnim organima.
• Ministri su odgovorni parlamentu, koji ih može smijeniti ako ne vrše njegovu volju.
• Skup ministara čini Vladu, koja je odgovorna parlamentu.
• Sudska vlast djeluje nezavisno od vlade i od parlamenta.

Vrste pravnih normi sa određenom dispozicijom

• Zabranjujuće norme sprečavaju određene radnje ili aktivnosti subjekata.
• Dopuštajuće norme dozvoljavaju subjektima određenu aktivnost ili neaktivnost u skladu sa propisanim uslovima.
• Naredjujuće norme nameću subjektima obavezu da nešto učine ili ne učine po pravilu protiv svoje volje.
• Ovlašćujuće norme omogućavaju subjektima da slobodno uređuju obligacione odnose u prometu, uz uslov da ne budu suprotni moralu, ustavu ili prinudnim propisima.
• Opšte norme su pravila ponašanja koja se odnose na neodređen broj subjekata.
• Pojedinačne norme su pravila ponašanja koja se odnose na određene subjekte.
• Prinudne norme regulišu odnose vezane za osnovna obilježja državnopravnog uređenja, pa se subjekti moraju ponašati po njihovoj dispoziciji.

Pravne norme sa nedovoljno određenom dispozicijom

• Pravni standardi se primjenjuju za izražavanje stanja ili odnosa koji su različiti od slučaja do slučaja, ali u osnovi ostaju isti, prilagođavajući se u praksi.
• Alternativne dispozicije predviđaju više pravila ponašanja, omogućavajući subjektu da izabere jedno od predviđenih pravila.
• Diskrecione dispozicije ovlašćuju nadležni organ da slobodno odlučuje o određenim pravima ili obavezama.
• Blanketne dispozicije svjesno i namjerno izostavljaju dispoziciju, dajući ovlašćenje određenom organu da svojom odlukom utvrdi dio pravne norme koji nedostaje.

Sistemsko, vremensko i prostorno važenje zakona

• Sistemsko važenje zakona podrazumijeva njegovu jedinstvenost i neprotivrječnost sa višim pravnim aktom u kojem nalazi osnov svog postojanja.
• Osnov važenja svake norme je neka druga, viša pravna norma.
• Zakon važi ako je donesen na način koji Ustav odobrava i ako nije ukinut na propisan način.
• Vremensko važenje počinje od trenutka nastupanja obaveznosti, što je različito kod različitih pravnih normi.
• Nakon usvajanja i objavljivanja, zakon stupa na snagu najčešće nakon određenog vremena (period vacatio legis), koji je najčešće 8 dana, ali može trajati i nekoliko mjeseci.
• Prostorno važenje znači da svaka pravna norma važi u određenom prostoru, uglavnom na teritoriji jedne države, ali i za subjekte prava u teritorijalnoj i personalnoj sferi.

Običaji

• Običaji su društvena pravila ponašanja prihvaćena u određenoj društvenoj sredini, čija obaveznost proizlazi iz dugotrajnog ponavljanja.
• Običaji nastaju iz uvjerenja jedne društvene sredine da se u određenim prilikama treba ponašati na određen način.
• Nužno je da pravilo bude dugotrajno primjenjivano da bi se u društvu formirala svijest o njegovoj obaveznosti.
• Pod poslovnim običajima se podrazumijeva komercijalna praksa koja je u širokoj primjeni i privrednici očekuju da će ugovorne strane postupati u skladu sa tim običajima.
• Poslovni običaji su nastali iz iskustva i njihovog racionalnog ponavljanja, olakšavajući svakodnevnu djelatnost.
• Za nepoštovanje običaja ne primjenjuju se organizovane sankcije, ali ako država primjenjuje sankcije, oni se pretvaraju u običajno pravo.
• Poslovni običaji se razlikuju od uzansi samo po formi izražavanja.

Izvori prava

• Oblici u kojima se pravna norma pojavljuje nazivaju se izvori prava.
• Hijerarhija izvora prava zavisi od pripadnosti pravnog sistema jedne zemlje.

Izvori kontinentalnog (evropskog) prava

• Ustav je najviši pravni akt i svi ostali akti moraju biti u saglasnosti sa njim.
• Zakon donosi skupština po utvrđenoj proceduri, razrađujući i regulišući određene društvene odnose.
• Podzakonski akti detaljnije regulišu pojedine vrste odnosa, a donose ih Vlada, organi uprave, predstavnički organi teritorijalnih jedinica.
• Uredba je najviši podzakonski akt, a donosi je Vlada.
• Pravilnici preciznije razrađuju zakonske norme.
• Uputstva upućuju određene pravne subjekte kako da ispune neku zakonsku obavezu.
• Naredbe se sastoje u zapovijesti da se mora izvršiti neka zakonska obaveza u određenom roku ili od strane određenog lica.
• Opšti pravni akti nedržavnih organa.
• Ugovori (kolektivni i međunarodni) su izvori prava ako se njima na osnovu izražene saglasnosti volja dviju ili više strana stvaraju opšte pravne norme.
• Običaji crpe obavezujuću snagu iz dugotrajnog ponavljanja i postaju izvori prava ako se zakon ili drugi pravni akt pozivaju na njih.
• Sudska praksa.
• Pravna nauka.

Izvori anglosaksonskog prava

• Nastao je u Engleskoj, a potom se razvio u drugim državama engleskog govornog područja.
• Nakon ustava, prioritetan značaj imaju običaji, a oni se tumače sudskim presudama u vidu sudskih precedenata.

Šerijatsko pravo

• Muslimansko vjersko pravo, u osnovi plod Muhamedovog učenja i prakse.
• Nastalo je u Arabiji u 6. vijeku.
• Izvori ovog prava su Kuran, sunet, idžma-ul-umet, kijas.
• Serijatski pravni sistem se zasniva na pisanim pravnim normama, za razliku od anglosaksonskog.

Tumačenje prava

• Praktična primjena opštih pravnih normi je nezamisliva bez tumačenja, kojim se utvrđuje njihov smisao i sadržaj.
• Postupak tumačenja započinje utvrđivanjem jezičkog značenja norme.

Jezičko tumačenje

• Vrši se primjenom pravila gramatike i sintakse na tekst pravne norme radi utvrđivanja njenog jezičkog značenja.
• Pravna norma izražava volju njenog tvorca i izrečena je jezikom koji on koristi.
• Svaki pravni izraz treba biti protumačen u svom izvornom značenju zbog specifičnosti jezika i pravne terminologije.

Logičko tumačenje

• Utvrđuje se značenje norme primjenom zakona logike na tekst pravne norme.
• Glavna svrha logike je proučavanje kako razlikovati ispravne od neispravnih zaključaka koji se izvode iz premisa čija istinitost nije sporna.
• Logički ispravan zaključak se izvodi podvođenjem pojedinačnog pod odgovarajuće opšte.

Sistemsko tumačenje

• Predstavlja metod upoređivanja pravne norme koja se tumači sa ostalim pravnim normama u pravnom sistemu.
• Norma treba da ima smisao koji odgovara smislu drugih normi u sistemu prava.

Istorijsko tumačenje

• Metod kojim se utvrđuje istorijsko porijeklo pravne norme u uslovima u kojima je nastala.

Ciljno tumačenje

• Odgovara na pitanje koje od mogućih značenja je pravo značenje,imajući u vidu šta je tvorac pravne norme htio postići donošenjem.
• Od više ponuđenih mogućnosti se bira ono koje u trenutku tumačenja može da proizvede najjače pravno dejstvo.
• U pravnoj teoriji se tumačenje smatra dovršenim kada se poklapaju logičko, sistemsko, ciljno i istorijsko tumačenje sa jezičkim.

Tumačenje pravnih praznina

• Kada prilikom primjene prava na konkretni društveni odnos sudija ili drugi državni organ naiđe na situaciju da ne postoji opšta pravna norma koja bi ga regulisala, stvoriće novu pojedinačnu normu ili će pomoću analogije riješiti slučaj.
• Analogija je tumačenje po sličnosti.
• Za tumačenje po analogiji potrebno je da postoji sličnost izmedju dva konkretna slučaja od kojih je prvi regulisan opštom pravnom normom a drugi nije.
• Drugi predstavlja pravnu prazninu. Organ nadležan za rješavanje neregulisnog slučaja riješitće ga tako što će na njega primjeniti normu koja reguliše prvi slučaj.
• Postoje dvije vrste analogije:
  • zakonska analogija predstavlja proširenje važenja ozakonjenog pravila na slične slučajeve
  • pravna analogija predstavlja stvaranje i izvođenje norme iz opštih načela cjelokupnog pozitivnog prava da bi se riješio neki zakonom neuređen slučaj.

Subjekti građanskog prava

• Subjekat prava je nosilac prava i obaveza.
• Biti subjekat u pravu znači imati priznat pravni subjektivitet prema normama subjektivnog prava, imati mogućnost za sticanje subjektivnih prava i obaveza.
• Subjekat prava može biti i skupina ljudi, odnosno udruženje više fizičkih lica koji se organizuju radi vršenja neke djelatnosti ili ostvarivanja nekih zajedničkih ciljeva na osnovu zasebne imovine saglasno pravu i moralu.
• Sposobnost lica da budu nosioci prava i obaveza naziva se pravna sposobnost, tj mogućnost posjedovanja prava i obaveza.
• Svaki subjekat ima pravnu sposobnost.
• Poslovna sposobnost je sposobnost subjekata da svojim izjavama volje stiču prava i obaveze i uopšte preduzimaju pravne radnje.

Fizička lica

• Fizička lica postaju subjekti prava čim se rode.

• Pravna sposobnost traje dok je fizičko lice živo i prestaje njegovom smrću ili proglašenjem za umrlo.

• Smrt fizičkog lica se uvodi u matičnu knjigu umrlih.

• Prema zakonu, fizička lica postaju punoljetna sa navršenih 18 godina života i postaju poslovno sposobna.

• Mlađi maloljetnici (do 14 godina) se smatraju poslovno nesposobnim i ne mogu samostalno preuzimati pravne poslove.

• Stariji maloljetnici (14-18) imaju djelimičnu poslovnu sposobnost, što znači da mogu sami zaključivati pravne poslove, ali je za punovažnost tih poslova potrebno odobrenje roditelja ili staratelja.

• Sa 15 godina mogu zasnovati radni odnos, a sa 16 stupiti u brak.

• Sva poslovno sposobna lica su deliktno sposobna.

• Maloljetnik do navršene 7 godine ne odgovara za štetu koju prouzrokuje drugom (apsolutno deliktno nesposoban).

• Elementi identifikacije fizičkih lica:

  • lično ime (ime i prezime)
  • boravište (mjesto u kojem građanin privremeno boravi)
  • prebivalište (mjesto u kojem se građanin nastanio sa namjerom da stalno boravi)
  • državljanstvo (pravna veza između države i fizičkog lica)

• Državljanstvo se stiče:

  • rođenjem od roditelja koji su državljani
  • rođenjem na teritoriji države
  • naturalizacijom ili prirođenjem na osnovu nastanjivanja u drugoj državi
  • međunarodnim ugovorom

Pravna lica

• Pravna lica su organizovani kolektiv ljudi ili pojedinaca koji imaju određena zakonska prava i obaveze.

• Pravna lica stiču pravnu sposobnost upisom u sudski registar.

• Atributi pravnih lica:

  • naziv ili firma
  • sjedište (mjesto u kom pravno lice obavlja svoju osnovnu djelatnost)
  • državljanstvo

• Državljanstvo pravnih lica predstavlja pravnu vezu između pravnog lica određene države na osnovu koje se ustanovljavaju uzajamna prava i obaveze.

• Pravna lica stiču pravnu sposobnost osnivanjem, a gube prestankom.

• Smatra se da su pravna lica osnovana kad se izvrši njihov upis u odgovarajući registar.

• Prilikom osnivanja usvaja se statut.

Objekti građanskog prava

• Objekat građanskopravnog odnosa je ono na šta se odnosi neko subjektivno pravo ili na čemu ili povodom čega se ono ostvaruje.

• Objekti mogu biti:

• stvari (materijalni dijelovi prirode)

• ljudske radnje (koje mogu novčano da se izraze)

• lična dobra

• Da bi jedan materijalni dio prirode bio stvar, mora ispuniti dva uslova: da je u fizičkoj vlasti pravnog ili fizičkog lica i da je dio ekonomskog prometa.

• Ljudske radnje su predmet građanskog prava samo ako se mogu novčano izraziti.

Stvarna i obligaciona prava

• Subjektivna građanska prava mogu biti apsolutna i relativna.
• Apsolutna prava djeluju prema svima i ne zastarijevaju nevšenjem.
• Apsolutna prava se dijele na stvarna i lična apsolutna prava.
• Posljedica stvarnog dejstva apsolutnih prava je pravo sledovanja i pravo prvenstva.
• Relativna prava se javljaju na osnovu pravnog regulisanja ekonomskih odnosa ili iz drugih razloga, ali samo između određenih subjekata.
• Relativno pravno dejstvo se ogleda u tome što se pravo odnosi samo na određene subjekte zasnivajući pravničko obaveze samo među njima i zastarijevaju ukoliko se ne iskoriste u određenom vremenskom periodu.

Podjela stvari

• Proste i složene stvari:
• Proste stvari su one koje izgledaju kao jedna cjelina.
• Složene stvari se sastoje od više prostih stvari koje su međusobno povezane.
• Glavne i sporedne stvari:
• Glavna stvar je ona čija je upotrebna vrijednost veća za cjelinu.
• Sporedne stvari su ostale.
• Stvari u prometu i van prometa:
• Stvari izvan prometa su one koje pravni sistem proglasi kao takve.
• Razlog je što zbog svojih ekonomskih i fizičkih svojstava ne mogu biti objekat ekonomskog prometa.
• Djeljive i nedjeljive stvari:
• Djeljiva je ona stvar koja se fizički može podijeliti tako da svaki dio ima vrijednost koja je srazmjerna vrijednosti cjeline.
• Nedjeljiva je ona stvar koja se diobom upropaštava ili dijelovi ne zadržavaju srazmjernu vrijednost.
• Potrošne i nepotrošne stvari:
• Potrošne stvari iscrpljuju svoju korist prvom upotrebom (mogu se upotrijebiti samo jednom).
• Nepotrošne stvari se mogu upotrijebiti više puta.
• Određene po rodu i individualno određene stvari:
• Generičke (po rodu) su one koje se u pravnom prometu označavaju po vrsti, broju,svojstvima odnosno po nekoj mjernoj jedinici.
• Individualno određena stvar je ona koja je određena konkretno i koju su subjekti prava imali u vidu (ima neko obilježje svojstveno samo njoj).
• Zamjenjive i nezamjenjive stvari:
• Zamjenjive su one u procesu razmjene mogu doći u obzir umjesto druge iste upotrebljive vrijednosti.
• Nezamjenjive su one koji posjeduju određena svojstva koja ih čine specifičnim.
• Pokretne i nepokretne stvari:
• Pokretne su one koje se mogu premještati s mjesta na mjesto bez oštećenja njihove suštine.
• Nepokretne su one koje su na površini zemljišta, ispod ili iznad njega izrađeno a namijenjeno da tamo trajno ostane.

Državina

• Državina je zaštićena faktička vlast nekog lica na stvari i ogleda se u posjedovanju i korišćenju njene upotrebne vrijednosti.
• Državinu stvari ima svako lice koje neposredno vrši faktičku vlast na stvari, ali i lice koje je vrši preko drugog lica.

Vrste državine

• Državina stvari prava – odgovara pravu svojine, bez obzira da li se lice koje je posjeduje ponaša kao vlasnik.
• Zakonita i nezakonita:
• Zakonita se osniva na punovažnom pravnom osnovu za sticanje stvarnog prava.
• Zakonita je ona koja je stečena ugovorom o prodaji ali nije bitno da li je prodavac i vlasnik
• Nezakonita se stiče nezakonito.
• Savjesna i nesavjesna - Savjesna se odnosi na držaoca koji osnovano smatra da posjeduje punovažni pravni osnov. Npr. ako je kupljena ali nije od vlasnika. SD Je kad držimo neku
• Neposredna i posredna:
• Neposredna je ona gdje držalac vrši faktičku vlast nad stvari lično ili putem pomoćnika, neposredno je iskorišćava i tako ostvaruje ekonomski interes.
• Posredna je ona kad posredni držalac predavši  faktičku vlast nad stvari  preko drugog lica kao neposrednog držaoca,.
• Prava i manljiva:
• Prava je kad se stiče na pravno dopušten način
• Manjliva je stečena nedopušteno - silom, prevarom…

Derivativni način sticanja prava svojine

• Zaključen ugovorom voljom ugovornih strana

• Da bi došlo do prenosa svojine potrebno je ispuniti određene uslove:

• da je prenosilac bio zaista vlasnik te stvari,

• da postoji punovazan ugovor za prenos svojine, da je izvrsena predaja stvari tj upis u zemljisne knjige.

• Sticanje je na osnovu ugovora sa vlasnikom, jer ako je nevlasnik u pitanju do sticanja nece docije.

• Potrebno je postojanje punovaznog ugovora.

• Rizik slucajne propasti individualno odredjene stvar1 do njene predaje kupcu ide na prodavaca

Fizička predaja

• može biti predaja iz ruke u ruku ostavljanjem Predaja mora biti usmjerena na izvrsenje ugovora, na prenos svojine

• Predaja može biti: stvari na mjesto koje je oznacio kupac.

Simbolična predaja

• Predaja predmeta koji simbolizuju kupljenu stvar omogućavaju prenošenje svojinskih ovlascenja ili pak ovlascenja raspolaganja.

Fiktivna predaja

• Pravov svojinez na osnovu samog ugovora pri cemu se uzima da je izvrsena fizicka predaja mada stvar ne mijenja korisnika,

Zadržavanje prava svojine i pored predaje

    - prodavac predaje stvar kupcu ali i dalje zadrzava pravo svojine sve dok kupac u potpunosti ne izmiri kupovnu cijenu

Ugovorno sticanje prava nad nepokretnostima

• U slucaju da je vise lica zakljucilo sa vlasnikom pravne poslove radi sticanja svojine iste nepokretnosti svojinu ce steci ono lice koje je kao savjesno prvo podnijelo zahtjev za upis u zemljisnu knjigu, ako su ispunjene i ostale pretpostavke za sticanje svojine.

Originarni način sticanja prava svojine Sticanje od nevlasnika

 - svojina se moze steci od nevlasnika a za to je potrebno ispuniti odredjene uslove

• da je sticalac savjestan,da je u pitanju pokretna
• stvar, da postoji punovazan teretni ugovor
• da je stvar predata sticaocu. 
• Stjecanje se vrši od lica koje stavlja u promet takve stvari, od lica kome je vlasnik predao stvar U državinu na osnovu pravnog posla na javnoj drazbi. 

Akumulacija I prirastaj

• Lice koje od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stice pravo pravo svojne na tu stvar, Prirastaj je nastanak nove stvari od dijelova koji pripadaju razlicitim licima izmedju kojih ne postoji ugovorni odnos. Do prirastaja moze doci spontano ili kovjekovom aktivnoscu

• Vjestacki prirastaj

  • Gradjenje na tudjem zemljistu- kada ncko svojim materijalom i radom podigne zgradu ili drugi gradjevinski objekat na tudjem zamljistu, a pri tome izmedju njega i vlasnika ne postoji  ugovorni odnos. Pri zakljucivanju kome  pripadaju ta zgrada i zemljiste sagledava se njihova savjesnost, da li je lice znalo da gradi na tudjem zemljistu 
  • Sijanje i sadjenje na tudjem zemljistu- biljke koje puste korijenje u zemljistu svojina su vlasnika tog zemljista, nezavisno od toga ko je bio vlasnik sjemena ili  sadnica. Sadnice postaju sastavni dio zemljista i pripadaju vlasniku zemljista.

Prirodni prirastaj

   - postoji kada voda postepeno neprimjetno nanosi zemlji na obalu i tako uvecava povrsinu priobalnog zemljista. Ukoliko vodotok otrgne komad zemljista i pripoji ga drugom zemljistu, vlasnik otrgnutog komada ima pravo da ga vrati u roku od godinu dana. Novo rijecno ostrvo postaje objekat drzavne svojine bilo da je rijeka plovna bilo da nije.
- ostaje u dotadasnjeg vlasnika. Promjena rijecnog korita
  - ostrvo koje je nastalo na jednoj polovini vodotoka pripada zemljistu na blizoj obali, ali ne u slucajevima ako ono nastane presusivanjem vode, diobom na vis

Sticanje svojine na nicijim stvarima

• Okupacija- na napustenim stvarima odnosno stvarima cijeg se prava svojine vlasnik odrekao pravnom radnjom stice se pravo svojine .

• Nalaz izgubljene stvari - ona pokretna stvar koja je iz drzavine vlasnika ili drzaoca izasla tako da on vise ne zna gdje se ona nalazi pa na istoj ne moze vrsiti vlast, Nalazac je ne moze prisvojítí dužan Je da Je poyrati vlasniku ili drzaocu.

• Nalazacu izgubljene stvari pripada pravo na naknadu U V1S1N1 10% od vrijednosti stvar1.

Nalaz skrivenog blaga

• novac, zlato, ,srebro, drago kamenje. pa se poslije pronalaska njihov prethodni vlasnik ne moze saznati. Ako se ustanovi da nema vlasnika blago postaje svojina jedinice lokalne
• samouprave na cijoj je teritoriji je Pronađeno. 

Eksproprijacija

• To je prinudni prelaz nepokretnosti iz privatne u drzavnu svojinu u opstem interesu i uz pravicnu naknadu.
• Na osnovu pojedinacnog pravnog akta organa vlasti oduzimaju se stvari nepokretnosti privatnom vlasniku sa naknadom u cilu 1zgradnje određenih dobara koji sluze  opstoj upotrebi.
• Za eksproprisanu nepokretnost nadoknada se daje po pravilu u novu ali u drugoj nepokretnosti.

Suvlasništvo

• Dva ili vise lica imaju pravo svojine na istoj stvari tako da svakom od njih kao suvlasniku pripada srazmjeran dio cjeline.
• Suvlasnicki udio je odredjen tako da suvlasnik ucestvuje u vrsenju svih svojinsko-pravnih ovlascenja srazmjerno velicini svog dijela, a ako ti dijelovi nisu odredjeni smatra se da su jednaki.
• Suvlasnik moze imati iskljucivo pravo drzavine iskljucujuci iz drzavine i koristenja ostale suvlasnike ali samo ako o tome postoji sporazum svih suvlasnika ili ako se to pravo zasniva na odluci suda ili drugog organa.
• Suvlasnik moze raspolagati svojim udjelima, moze opteretiti stvar hipotekom, konstituisati pravo ploda uzivanja ili upotrebe, ali ne moze konstituisati prava koja se odnose na cijelu stvar bez saglasnosti ostalih suylasnika.
• Svaki suvlasnik ima pravo da zahtjeva diobu u svako vrijeme osim u vrijeme u koje bi ta dioba bila na stetu drugih suvlasnika

Zajednička svojina

• Svojina više lica na nepodijeljenoj stvari kada su njihovi udjeli odredivi ali nisu unaprijed odredjeni ni idealno ni realno.
• Oblika ZS:
• -ZS bracnih drugova- na imovini koju su zajedno stekli tokom braka
  • Zavisnosti od doprinosa svakog od nịih
• ZS nasljednika- na stvarıma n * zaostavstini.

Nasljedjenom ostavinskom imovinom upravljaju svi nasljednici zajedno, Dok kod ZS brancih drugova nije dopusteno samostalno raspolaganje pojedinacnim odjelom zajendickih djelovima stambene zgrade koji joj sluze kao cjelina.

Etažna svojina

   - Postoji kod nas kao pravo 
    svojine na stanu i ili poslovnim prostorijama na posebnim dijelovima zgrade. Podrazumijeva ovlascenje vlasnika da slobodno raspolaze kori ih na nacin koji on zeli, a da je pri tome ogranicen samo postojecim pravilima o neometanju drugih korisnika. Stanar ili posl.prostora koji prodaje etaznu Svojinu 
    da mora dati  uciniti ponudu drugim 
    suvlasnicima tog dijela. Ponuda mora biti ucinjena u pismenoj formi i sadrzavati zemljisnoknjizne i 
    katastarske oznake nepokretnosti. Ako ponudjeni suvlasnici ne  obavijeste ponudjaca u pismenoj formi o prihvatanju ponude u toku od 60 dana od dana prijema, etazni suvlasnik moze prodati svoj dio drugom licu ali ne po nizoj cijeni ili povoljnijim uslovima.

Zaštita svojine (Svojinske tužbe)

• Povreda svojine moze biti izvrsena oduzimanjem stvari vlasniku i ometanja vrsenja svojinskih prava. Ove tuzbe nazivaju se petitornim a sporovi koji se njima.
  • Reivindikaciona tuzba
  • Vlasnika (za dobivanje) prava povracaja stvari natrag od drzavoca.
• u kojeg se stvar nalazi.
• tuzilac ili vlasnik  mora dokazati da je on  stekao pravo svojine na nacin sticanja da je kao prethodnik imao pravo i da se stvar nalazi u drzavini tuzenika