Metode Vrednovanja Zaliha Proizvodnje

• Metode vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda uključuju alokaciju troškova, odnosno odluku koji troškovi ulaze u vrijednost zaliha, a koji se iskazuju kao rashodi.
• Postoje dvije glavne metode: metoda ukupnih troškova i metoda varijabilnih troškova.

Metoda Ukupnih Troškova (Apsorpcijska Metoda)

• Osnovna metoda vrednovanja zaliha koja se koristi pri sastavljanju financijskih izvještaja za eksterne korisnike.
• Propisana je MRS-om 2 Zalihe i poreznim propisima kako bi se izbjegle manipulacije u poslovnom rezultatu.
• Temelji se na podjeli troškova prema funkcijama na proizvodne i neproizvodne.
• U vrijednost zaliha ulaze ukupni troškovi proizvodnje, dok se neproizvodni troškovi iskazuju kao rashodi razdoblja.
• Troškovi se prate po funkcijama, nositeljima (direktni i indirektni) i reagiranju na promjenu aktivnosti (fiksni i varijabilni).
• Direktni troškovi proizvodnje su troškovi direktnog materijala i direktnog rada.
• Indirektni troškovi proizvodnje su opći troškovi proizvodnje.

Trošak Direktnog Materijala

• Sirovina i materijal koji se ugrađuje u gotov proizvod.
• Direktni i varijabilni trošak koji je u direktnoj korelaciji s razinom proizvodnje.
• Iznos ovisi o količini proizvodnje, potrebnoj količini materijala, trošku nabave i metodi obračuna utroška zaliha (FIFO, prosječna cijena).

Trošak Direktnog Rada

• Plaće radnika na proizvodnoj liniji.
• Direktni trošak i pretežno varijabilni trošak koji se mijenja proporcionalno razini proizvodnje.
• Ovisi o količini proizvodnje, satima rada i cijeni rada.

Opći Troškovi Proizvodnje (OTP)

• Indirektni troškovi koji se raspoređuju na nositelje putem računovodstvenih metoda alokacije.
• Sastoje se od varijabilnih (mijenjaju se s proizvodnjom i uključuju u zalihe) i fiksnih (ostaju nepromijenjeni i uključuju se u zalihe prema stupnju iskorištenja kapaciteta).
• Normalni kapacitet je razina aktivnosti koja se očekuje u prosjeku tijekom 5-10 godina, uzimajući u obzir gubitke kapaciteta i potražnju.

Fiksni OTP

• Razlikuju se iskorišteni (trošak proizvoda) i neiskorišteni (trošak razdoblja).
• Iskorišteni fiksni OTP = (stvarna razina proizvodnje / normalni kapacitet) x fiksni OTP

Troškovi Razdoblja (Metoda Ukupnih Troškova)

• Troškovi uprave (fiksni) i troškovi prodaje (mješoviti).
• Iskazuju se kao rashodi u razdoblju u kojem su nastali.

Metoda Varijabilnih Troškova

• Alternativna metoda za interno izvještavanje menadžmenta.
• Temelji se na podjeli troškova na fiksne i varijabilne prema reagiranju na promjenu razine aktivnosti.
• Važna za donošenje poslovnih odluka (uvođenje novih linija, formiranje miksa, određivanje cijena).
• Nije dozvoljena za eksterno izvještavanje.
• Troškovi se prate prema reagiranju na promjenu razine aktivnosti, funkcijama i mogućnosti obuhvata po nositeljima.
• U vrijednost zaliha ulaze samo varijabilni troškovi proizvodnje (direktni materijal, direktni rad i varijabilni OTP).
• Razlika u odnosu na metodu ukupnih troškova je u tretmanu fiksnih općih troškova proizvodnje.
• Ova metoda omogućava utvrđivanje direktnih odnosa između troškova proizvodnje i razine proizvodnje.

Troškovi Razdoblja (Meroda Varijabilnih Troškova)

• Troškovi razdoblja uključuju fiksne opće troškove proizvodnje, troškove prodaje i troškove uprave.

Menadžerske Forme Izvještaja o Dobiti

• Temelje se na metodama vrednovanja zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda.
• Pružaju informacije o profitabilnosti poduzeća, centara odgovornosti i proizvoda/usluga.
• Vrste izvještaja:
  • Izvještaj o dobiti po metodi ukupnih troškova (eksterni korisnici).
  • Izvještaj o dobiti po metodi varijabilnih troškova (interni korisnici).

Razlike u iskazivanju dobiti

• Ako je proizvodnja = prodaji, dobit je ista kod obje metode.
• Ako je proizvodnja > prodaje, dobit je veća primjenom metode ukupnih troškova.
• Ako je proizvodnja < prodaje, dobit je veća primjenom metode varijabilnih troškova.
• Formula za razliku u dobiti: d(ut) – d(vt) = fiksni OTP (konačne zalihe) – fiksni OTP (početne zalihe)