Istorijat Patologije i Biopsija

Istorijat Patologije

• Rudolf Virchow (1821-1902) se smatra ocem moderne patologije, dao je odgovore o nastanku ćelija i ideju da svaka ćelija dolazi od druge.
• Sredinom 1850-ih, Virchow je predložio koncept dijagnoze bolesti na osnovu ispitivanja ćelija.
• Termin "patologija" dolazi od grčkih riječi "pathos" (bol, patnja) i "logia" (nauka).
• Patologija proučava bolesti, odnosno promjene na stanicama, tkivima i organima nastale tokom bolesti.
• Etiološki i patogenetski faktori se uzimaju u obzir u patologiji.

Biopsija

• Biopsija je dijagnostička metoda uzimanja uzorka tkiva iz organa i promjena za makroskopski i mikroskopski pregled, te postavljanje dijagnoze.

Vrste Biopsija

• Core biopsija koristi šuplju iglu za uzorkovanje tkiva.
• Punch biopsija koristi kružni nož za uzorkovanje kože, obično za isječke kože vretenastog oblika.
• Inciziona biopsija uzima samo dio tkiva.
• Eksciziona biopsija uklanja cijelu izraslinu ili sumnjivu površinu.
• Aspiraciona biopsija (punkcija) uzima dio tkiva ili tjelesne tekućine iglom.
• Endoskopska biopsija je minimalno invazivna procedura koja koristi endoskop za vizualizaciju i uzorkovanje sluznice gastrointestinalnog trakta.
• Biopsija sentinel limfnog čvora uzorkuje limfni čvor "stražar" kod lokaliziranog melanoma.
• Shave biopsija je slojevita biopsija koja se primjenjuje na površinske promjene na koži.
• Biopsija koštane srži uzorkuje malu količinu tkiva koštane srži, obično iz crista iliaca ili sternuma, za dijagnozu hematoloških promjena.
• Ex tempore biopsija uzima se tokom operacije, brzo se smrzava i reže, a boji se hematoksilin-eozinom kako bi se brzo utvrdile patološke promjene i vrsta tumora.

Kategorije Biopsija

• Preoperativne biopsije uključuju core biopsiju i endoskopsku biopsiju.
• Intraoperativne biopsije uključuju ex tempore biopsiju.
• Postoperativne biopsije se obavljaju nakon operacije.

Put do Patohistološke Dijagnoze

• Put od uzimanja uzorka do postavljanja konačne patohistološke dijagnoze obuhvata:

• Bioptiranje reprezentativnog isječka tkiva.

• Transport materijala u odjel patologije.

• Fiksaciju.

• Prijem materijala i uzorkovanje reprezentativnih isječaka.

• Uklapanje isječaka u čvrsti medij (parafin).

• Rezanje ukalupljenog tkiva na tanke listiće.

• Bojenje (najčešće hematoksilin-eozinom).

• Mikroskopska analiza od strane patologa.

• Formiranje patohistološkog nalaza.

Fiksacija Tkiva

• Puferirani 10% formalin je najčešći fiksativ, a zapravo sadrži 4% formaldehida.
• Rjeđi fiksativi uključuju Bouinov fiksativ (za biopsije testisa), Zenkerov fiksativ i Carnoyev fiksativ (otapa masti).
• Carnoyev fiksativ je važan za identifikaciju limfnih čvorova u masnom tkivu disektata.
• Formalin prodire u tkivo brzinom od 1 milimetar po satu.
• Materijal se premješta u fiksativ odmah nakon uklanjanja, a veći hirurški materijali se fiksiraju 24 sata u odjelu patologije, dok organi građeni od masti (dojka) i duže.

Prednosti Formalina

• Relativno jeftin.
• Kompatibilan sa većinom histoloških bojenja.
• Dobro penetrira u tkivo.
• Ne izaziva skupljanje.

Nedostaci Formalina

• Iritira oči, kožu i respiratorne sluznice.
• Ima kancerogeno djelovanje.
• Morfološki detalji su manje precizni nego nakon fiksacije glutaraldehidom.

Značaj Fiksacije Tkiva

• Stabiliziranje ćelijskih i međućelijskih elemenata u stanju kakvom su bili in vivo.

Hirurški Rubovi

• Važna zadaća patologa je utvrditi jesu li hirurški rubovi zahvaćeni tumorom.
• Postojanje tumora na hirurškim rubovima povećava vjerojatnost lokalnog relapsa.
• Terapija se mijenja ako je tumor nađen na hirurškom rubu.
• Rubovi se označavaju bojenjem kako bi se sa sigurnošću utvrdilo njihovo stanje, što se najčešće postiže tkivnom bojom.

Makroskopsko Ispitivanje Biopsijskog Uzorka

• Evidentiranje i protokolisanje uzorka se vrši.
• Obuhvaćeni su makroskopski pregled i opis uzorka.
• Manji uzorci se uzorkuju u cijelosti, a veći opisuju i uzimaju se reprezentativni isječci za mikroskopsku analizu.
• Opisuje se veličina uzorka, oblik, površina, rezna ploha, konzistencija, patološke promjene, odnos prema zdravom tkivu i resekcioni rubovi.
• Slijedi dehidratacija tkiva uklanjanjem vode pomoću alkohola koncentracija 70%, 95% i 100%.
• Uranjanje u ksilol doprinosi jasnijoj slici tkiva pod mikroskopom.
• Tkivo se potom infiltriše parafinom.
• Tkivni listići se režu na tanke rezove debljine 3-10 mikrona pomoću mikrotoma.
• Trake parafina se prebacuju u vodeno kupatilo sa toplom vodom kako bi se uzorak izravnao.
• Rezovi se nanose na predmetno staklo i suše u termostatu 15 minuta.

Bojenje Uzorka

• Tkivo se mora "deparafinizirati" prije bojenja kako bi u tkivo prodrle u vodi topljive boje.
• Deparafinizacija uključuje utapanje isječaka u ksilen, alkohol i vodu.
• Rutinsko bojenje je hematoksilin eozin (HE), pri čemu hematoksilin boji jedro, a eozin citoplazmu i ekstracelularne materijale.
• Bojenje može biti manuelno ili automatsko.
• Nakon bojenja slijedi stavljanje pokrovnog stakla i kanada balzama kao medija za uklapanje.

Tehnika Smrznutih Rezova

• Ex tempore analiza se radi tokom operativnog zahvata za potvrdu maligniteta, evaluaciju radikalnosti hirurškog zahvata i pregled sentinel limfnog čvora.
• Trajanje procedure je 15-20 minuta.
• Uzorak se uzima svjež, bez fiksativa, smrzava se krio sprejom ili uranjanjem u tečni azot i reže se u kriostatu na debljinu 4-6 mikrona pri -12 do -16 stepeni Celzijusa, a bojenje je standardno HE.

Specijalna Bojenja

• Standardno HE bojenje ponekad nije dovoljno, pa se koriste specijalna bojenja kao što su:
  • Histohemija
  • Imunofluorescencija
  • Imunohistohemija

Histohemijska Bojenja

• Baziraju se na hemijskoj reakciji ćelijskih i tkivnih komponenata, a hemijska osnova za mnoga bojenja nije poznata.
• Vizualiziraju se tkiva, ćelijske strukture, organele, razne supstance i mikroorganizmi.
• Najčešće korištena histohemijska bojenja:
  • PAS (periodic acid – Schiff) služi za dokazivanje glikogena, mukosupstanci, bazalne membrane, gljivica, parazita.
  • Giemsa bojenje za prikazivanje mikroorganizama i hematolimfoidnih ćelija.
  • Trichrom bojenje (trichrom Masson, trichrom van Gieson) za prikazivanje ekstracelularnog materijala.
  • Ziel Nielsen za prikazivanje Mycobcterium tuberculosis.
  • Retikulin bojenje se koristi za prikazivanje retikularnih vlakana bazalne membrane.
  • Kongo red bojenje dokazuje prisustvo amiloida.
  • Sudan III ili IV bojenje, Oil red O - dokazuje mast.
  • Weigert kao i van Gieson tehnike - za elastična vlakna.
  • Perls za hemosiderin.
  • Fontana – Masson bojenje - melanin.
  • Von Cossa - kalcijum.
  • Rubeanska kiselina - za bakar.

Imunofluorescentna Bojenja

• Koriste se za detekciju imunoglobulina, komponenti komplementa i imunih kompleksa kod bolesti bubrega i kože.
• Koriste se IgA, IgM, IgG, C1q, C3c i fibrinogen.
• Potrebno je svjež, unfiksiran biopsijski uzorak obraditi smrznutom tehnikom.

Imunohistohemijska Bojenja

• Omogućavaju vizualizaciju ćelijskih i tkivih makromolekula iz grupe globulina (imunoglobulini i antigeni).
• Zasnovana je na reakciji antigen antitijelo.
• Ima široku primjenu u dijagnostici i diferencijalnoj dijagnostici tumora.

Podjela Bojenja na Osnovu Porijekla/Vrste Tkiva Antitijela

• Epitelni markeri (citokeratini).
• Mezenhimalni markeri (vimentin, dezmin, aktin, miogenin i dr.).
• Neuralni markeri (S-100 protein, NF, GFAP i dr.).
• Limfoidni markeri (CD markeri, CD3, CD20).
• Hormoni.
• CD3 bojenje prikazuje limfocite.

Zaključci na Osnovu Imunohistohemijskog Bojenja

• Histološko porijeklo i proširenost tumora.
• Metastatski potencijal i proliferacijski index (kapacitet) tumora.
• Prognostički elementi bolesti.
• Prediktivne osobine tumora.

Ostale Metode Obrade Tkiva/Uzoraka

• Protočna citometrija (Flow cytometry).
• Koncentrirana suspenzija obilježenih stanica se miješa s puferom i prolazi kroz snop laserskih zraka.
• Mjeri se emitirana fluorescencija i raspršenje svjetlosti svake stanice.
• Stvaraju se male kapljice koje sadrže po jednu stanicu.
• Negativan naboj je proporcionalan količini fluorescencije.
• Odvajaju se kapljice različitog naboja u električnom polju.
• Način razdvajanja stanica je relativno brz (do milijun stanica u jednom satu).
• Elektronska Mikroskopija.
• Vizualizira ultrastrukture ćelije pomoću uskog snopa elektrona.
• Primjenjuje se u dijagnostici bolesti bubrega, mišića i nekih tumora.
• Postiže uvećanja veća od milion puta.
• Citogenetske analize:
  • Analiziraju kariotip i identificiraju hromozomske abnormalnosti.
  • Koriste se u hematopatologiji, mekotkivnim tumorima i prenatalnoj dijagnostici.

Molekularna Patologija

• Inovativna i sofisticirana dijagnostička disciplina, zasnovana na principima molekularne biologije.
• Ispituje nukleinske kiseline (DNA, RNA) kako bi objasnila genetske i molekularne osnove bolesti i mutacije.

Primjena Molekularne Patologije

1. Dijagnostika infektivnih bolesti i određivanje rezistencije na lijekove.
2. Dijagnostika genetskih kongenitalnih bolesti.
3. Onkologija: dijagnostika, prognoza, nasljedna predispozicija za neoplazmu, predviđanje terapijskog odgovora te praćenje rezidualne bolesti.
4. Dokazivanje srodnosti (očinstvo, transplantacija).

Detekcija Nukleinskih Kiselina

1. Southern blot – DNA blot.
2. Northern blot - RNA blot.
3. DNA mikročipovi.
4. Fluorescentna 'in situ' hibridizacija (FISH).

Detekcija Proteina

1. Western blot – proteinski blot.
2. Imunoprecipitacija.

Važne Tehnike Molekularne Patologije

1. Tehnike hibridizacije:
   • In situ hibridizacija: koristi markirani DNA ili RNA lanac za lokalizaciju i dokazivanje specifične sekvence u tkivu
   • Blott tehnike (Southern i Northern): dokazuju DNA, RNA, specifične proteine, ugljikohidrate.
2. Tehnika amplifikacije DNA: polimeraza lančana reakcija (PCR).
   • PCR (Polymerase Chain Reaction)
   • Brza i specifična metoda za selektivno umnožavanje određenog segmenta DNA.
   • Oponaša replikaciju DNA u vijabilnoj ćeliji.
   • Umnožava dvolančanu DNA sekvencu prisutnu u maloj količini.

Obrada Citoloških Uzoraka

• Klinička citologija analizira citološke uzorke za prepoznavanje fizioloških, benignih, premalignih i malignih promjena.
• U BiH, citologija je dio specijalizacije koja objedinjuje patologiju i citologiju.
• Citologija ima najmasovniju primjenu u ginekologiji.
• Pravilno uzorkovanje i priprema preparata su presudni.
• Prema načinu uzimanja materijala, citološka analiza se različuje na:
  • Eksfolijativna
  • Aspiracijska
  • Skarifikat
  • Metoda otiska
• Eksfolijativna citologija analizira stanice odljuštene s tjelesne površine.
  • Najmasovniji primjer je papa-test, analiza urina, uzoraka dobivenih prilikom bronhoskopije, analiza eksprimata mamile i dr.
• Aspiracijska citologija podrazumijeva dobivanje materijala punkcijom tankom iglom.
  • Može se vršiti pod kontrolom palpacije, a najčešće se izvodi pod kontrolom UZ, duboko smještene tvorbe punktiraju se pod kontrolom CT.
• Skarifikacija je metoda uzimanja citološkog uzorka kožnih promjena, površina s promjenom se sastruže debljom iglom i uzme otisak na predmetno stakalce.
• Metoda otiska se izvodi tako da se uzorak tkiva namijenjen patohistološkoj analizi prethodno otisne na predmetno stakalce, koristi se za intraoperativne analize sentinel limfnih čvorova.

Obrada Citološkog Uzorka

1. Razmaz.
2. CitosPin, citosediment (citološki uzorak sedimentiran u centrifuzi).
3. Citoblok (od celularnih uzoraka punktata ili aspirata se izrađuju parafinski blokovi).

Citološki Tim Čine

1. Citolog
2. Citotehnolozi (CITOSKRINER)
   • Citotehničari primaju i boje citološke preparate (May-Gruenwald-Giemsa, Papanicoalu) i specijalnim bojenjima.
   • Citotehničari su zaduženi za probir suspektnih i pozitivnih nalaza.
3. Laboranti
4. Laboratorijski inžinjeri

Kvalitetan Citološki Razmaz

• Uzorak razmazan jednim potezom, u jednom smjeru i sloju.
• Dovoljno prostora za oznake na stakalcu.
• Razmaz je pravilno označen brojem protokola.

Nekvalitetni Citološki Razmaz

• Pregust za analizu.
• Razmazani u više smjerova i slojeva.
• Vidljiva područja s oštećenim uzorkom.
• Preobilan materijal na stakalcu
• Nema dovoljno mjesta za označavanje preparata.

Vrste Citoloških Uzoraka

• Peritonealni, perikardijalni i pleuralni izljev.
• Cerebrospinalna tečnost.
• Punktat dojke.
• Eksfolijativni uzorci epitela urinarnog trakta, punktati bubrega, prostate i regionalnih limfnih čvorova.
• Punktat koštane srži.
• Sputum, brisevi sluznice bronha četkicom, otisci malih biopsija uzeti pri bronhoskopiji, lavati i aspirati bronha, bronhoalveolarni lavati, razmaz transbronhalnog punktata.
• Punkcija sinovijalne tečnosti.
• Aspiracija štitne žlijezde tankom iglom.
• Bris/otisak kože.

Prednosti Citologije

• Omogućava rano otkrivanje malignih bolesti.
• Moguće ponavljanje, bez trajnih posljedica u analiziranom tkivu.
• Zahtijeva minimalnu količinu biološkog materijala.
• Minimalna neugodna za pacijenta, postupak uzimanja uzorka je kratak.
• Kratak rok analize, čak i intraoperativno.
• Rijetke i relativne kontraindikacije za citološku punkciju.

Nedostaci Citologije

• Niska celularnost.
• Kontaminacija lokalnim mikroorganizmima.
• Artefakti porijekla instrumenata.
• Brzo sušenje na zraku kod direktnog razmaza.
• Nemogućnost određivanja stepena resekcionih rubova i stadija tumorskih promjena.
• Kontraindikacija su teški poremećaji koagulacije.

Citologija Koštane Srži

• Važna dijagnostička pretraga za evaluaciju hematoloških bolesti:
  • Postavljanje dijagnoze.
  • Određivanje stadija bolesti.
  • Prognoze bolesti.
  • Praćenja uspjeha terapije.
  • Detektiranja metastaza nehematoloških malignih bolesti.
• Koristi se i pri obradi febrilnih stanja nejasne etiologije, nekih infekcija i bolesti taloženja.

Metode Obrade Citoloških Uzoraka Koštane Srži

• Uz standardno bojenje citoloških razmaza koštane srži koriste se:
  1. Citokemijska bojenja za evaluaciju količine i distribucije željeza i za subtipizaciju akutnih leukemija.
  2. Imunocitokemijska bojenja za dokazivanje nehematoloških malignih bolesti u srži.

Indikacije Za Punkciju Koštane Srži

• Pedijatrijski pacijenti:
  • Dijagnostika raznih vrsta anemija.
  • Trombocitopenija.
  • Dijagnostika, tipizacija i praćenje uspjeha terapije akutnih leukemija.
  • Rano otkrivanje recidiva.
• Punkcija koštane srži dio određivanja stadija bolesti kod nehematoloških zloćudnih tumora.
• Paralelno s analizom punktata srži potrebno je analizirati i razmaz periferne krvi.
• Potrebno je dostaviti relevantne kliničke podatke o pacijentu.

Anatomska Mjesta Uzorkovanja Koštane Srži

• Sternum (samo aspirat, samo kod odraslih).
• Cristae iliacae post. (aspiracija i biopsija).
• Cristae iliacae ant. (aspiracija i biopsija).

Tanatologija

• Tanatologija je naučna disciplina koja proučava pojave u toku umiranja i promjene na tijelu koje nastaju poslije smrti.
• Naziv potiče od grčke riječi Tanathos (smrt) i logos (nauka).

Agonija

• Nastupanju smrti često prethodi agonija – postepeno slabljenje vitalnih i drugih funkcija organizma.
• Predsmrtna borba.
• Može trajati različito dugo: nekoliko sati ili dana kod laganog umiranja, nedostaje u slučaju nasilne ili naprasne smrti.

Karakteristike Agonije

• Tjelesna nemoć.
• Promjena stanja svijesti.
• Usporeni i nepravilni srčani rad i disanje.
• Upale očne jabučice.
• Blijeda koža,.
• Slabljeni mišićni refleksi.
• Smanjena osjetljivost čula.

Definicija Smrti

• Određivanje smrti i kriterijumi su dugo bili predmet naučnih rasprava, medicinski i pravno značajno.
• Smrt ireverzibilni prestanak kompletne funkcije mozga i spontanog funkcionisanja respiratornog i cirkulatornog sistema.

Vrste Smrti

• Klinička smrt:
  • Prestanak srčane aktivnosti i disanja.
  • Na EEG-u moždana aktivnost.
  • reverzibilna prirode.
  • Prosječno traje 3-4 minute.

Hipoksija

• Nervno tkivo najosjetljivije na hipoksiju.
• Neuroni moždane kore odumiru u roku 3-7 minuta.
• Srčane mišićne ćelije prestaju da se kontrahuju i gube funkciju nakon jedne minute, ali su vijabilne još 20-40 minuta
• Koža, kosti i mnogi elementi vezivnog tkiva hipoksiju mogu preživjeti duže.

Prividna Smrt

• Duboka koma uz svođenje na minimum svih životnih funkcija.
• Uzroci: povreda električnom strujom, udar groma, duboko nesvjesno stanje uzrokovano, depresijom CNS-a, metabolički poremećaji, povrede glave, davljenje.

Moždana Smrt

• Dokazano, trajno i ireverzibilno oštećenje svih funkcija mozga i moždanog stabla, a srčana aktivnost i respiracija uz pomoć uređaja.
• Osobe kojima je ustanovljena moždana smrt, mogu biti donori organa za transplantaciju!

Kriteriji Moždane Smrti

• Mišićna atonija.
• Izostanak pokreta na bilo koji vid stimulusa.
• Prestanak spontanog disanja i prestanak disanja nakon prekidanja podrške umjetne ventilacije.
• Stanje kome bez refleksa.
• Na pacijenta se ne može uticati supstancama koje imaju uticaj na CNS.
• Morabiti preko 32°C
• Odsustvo fotoreaktivnosti pupila, kornealnog refleksa, okulo-cefaličnog i vestibularnog refleksa i Kašja, gutanja.
• Odsustvo moždane cirkulacije na panangiografiji dva puta u intervalu od 30 minuta.
• Izoelektrična linija na EEG-u.

Biološka Smrt

• Prestanak funkcionisanja svih tkiva i ćelija organizma.
• Organi održavaju funkcije.
• Oživljavanje je nemoguće.

Vrste Smrti

• Prema načinu nastanka.
• Prirodna smrt
  • Fiziološka (poodmakla dob).
  • Prijevremena (akutne i hronične bolesti).
  • Naprasna.
• Nasilna smrt.

SupraVitalni Znaci

• Znakovi: Akcidentalnu, suicidalnu i homicidacnu.
• Predstavljaju održavanje nekih životnihFunkcija Nakon smrti.
• Cilijarni epitel u pokretu mnogo sati nakon smrti.
• Spermatozoidi pokretni.
• Mitoze se završavaju.
• Reakcije skeletnih mišića.
• Pokretljivost leukocita 12 sati.
• Ubrizgavanje midrijatikа može izazvati midrijazu i do 20 sati posle smrti.

Vitalna Reakcija

• Zbir promjena kojima živo tkivo odgovara na djelovanje bilo koje vrste.
• Krvarenje i upala/embolija, aspiracija, gutanje vode/nekroza/tromboza/edem.

Znaci Smrti

• Lešu
• Nesigurne
• Rane promjene
• Nesvjesno i u trenutku umiranja i u toliko nekoliko ulica, u klinički znaci prestanka disanja i Radija srca, gubitak refleksa nereagovanje zjenica- midrijaza, mlitavost mišića).
• Sigurni znaci smrti

Lešne Osobine

• Lešne promjene.
• Lešne osobine: Livores mortis (Mrtvačke mrlje).
• Slijeganje krvi i zemljina teža - položaj tijela u trenutku smrti, ovisno o uzroku smrti.
• Ne gube boju na pritisak, podliv zaprljano, voda ne sapire, a voda ne sapere krv.

Rigor Mortis (Mrtvačka Ukočenost)

• Postmortalne hemijske reakcija (mliječna kiselina) i srčani mišić i mišići.
• Utvrđuje se vilica I koljeno, poremećaji produžene moždine ili ponsa, prehtodili grčevi.

Algor Mortis (Mrtvačka Hladnoća)

• Smrću prestaju oksidativni procesi u tijelu koji su osiguravali stalnu tjelesnu temperaturu.
• Hladnija okolina traje sve dok se toplota tijela ne izjednači sa toplotom okoline, a kasnije može biti i niža zbog isparavanja vode iz leša.
• Djelovi kože gornjoj strani tijela (pojava mrtvačkih mrlja), pritisku postaju blijedosivi. Nastupa oko 15-20 minuta nakon smrti.
• Slabo izražena kod sepse, jake podhranjenosti i leševa novorođenčadi:
• Warm and not stiff: Not dead more than three hours
• Warm and stiff: Dead between 3 and 8 hours
• Cold and stiff: Dead between 8 and 36 hours
• Cold and not stiff: Dead more than 36 hours

Lešne Promjene

• Nastaju smrti te započinje konzervativne i destruktivne promjene i saponifikacija.

Mumificatio

• Proces izvlačenja tekućine iz leša.

Saponifikacija

• Leš leži u vlazi (sivobjeličaste boje) ,ljigava I gips

Autolysis (Autoliza)

• Enzima raspadanja vlastitim od strane tkiva uz djelovanje želučanu i nastali trbuha (sive/smeđe/crne) a započinje liječenja.

Obdukcija

• Seciranje sa ciljem
• Promjene izreza,rezati i seci te izvoditi, autopsija i Nekropsija.
• Prvi podaci u Egiptu, analitička metoda.
• utvrditi uzrok smrti bolesnika: za postupka.
• Neophodno imati salu, tišinu, suradnju, odječa obdukcionskih tehnika.
• Dijagnoze patološkoanatomske.
• Obdukcioni zapisnik
• vanjski opis leša i znakovi smti ( mrtvačke pjege i ukočenost). -Pregled kože elastičnost Promjene na udarakavosti. -Pregled vrata, grudnog koša, dojke, trbuha, zdjelice I ruku varikoziteta.
• Pneumotoraks se radi prije otvaranja ili odvajanja žila.
• Umrlih od embolij, srčane vodom u komore, otklonitI srce i izbjeći otvaranje.
• Postoperativne obdukcije zahvati, anatomiju.
• Obdukcija novorođenčeta mora imati određene znake i razmjeve.

Upala

• Živih tkiva niz određenih procesa (krvotok), elemnti okidača.
• Vanjski faktora zaštita,te unutarnjih faktora.
• Odgovor na bolesti-Uzroka.
• Bitno za organizma, Vitalna, u tijelu, kod bakterije.

Vrste Upala

1. Etiološki- Uzroke
2. Vremenski
3. Morfološki
4. Anatomski

Etiološka Podjela

• Reakcija- Uzroke, mikrorganizmi (visok i niskim), otrovi i faktor.
• Vrlo često i istodobno.
• Endogeni - Razne tvari (ćelijama I krvi)(aktivne), pospješiti.
• Makrofanga/limfociti/ne iscrpljnici.

Vremenska Podjela

• Akutne- Kratko (Minute).
• Hronične (Nekada i par godina).
• Akutne jasan početak, a kronične i nAstavak.

Morfološka Podjela

• Purulentna - Gnojna purulenta.
• Serozna.
• Kataralna.
• Fibrinosa.
• Ulcerozna.
• Pseudomembranzna.
• Fibrozna - Prema organu ( - itis).

Anatomsk Padjela

• upale slijepog crijeva, jajovoda ili pluča.

Znakovi Upale

• Rimski liječnik (Aulus Cornelius Celsus)
• Toplina (calor)
• Crvenilo (rubor)
• Oteklina (tumor)
• Bol (dolor)
• Functio laesa
• Imati tri komponente A) reacji B) kemijskim.C)reakijica.
• Eryt tema et oedema i bol klasični znakovi upale.

Oblici

• Akutni i hronični upalama.
• Bistra tekućina albumini, serumska upala tkivo, serozu.
• Mehaničkom-fzičkom i ne stvara krušak.
• Nema prote i koagulacijskoj.
• Skupja.

Transudatam

• Eksudat
• HidroDinamičan (jetre)/limfnih sudova.
• ascites
• Pleuralni izljev.
• Prisutna desnom.
• Prisutna bilatearni.
• Hemoragija
• Pemphigod bollusa.
• Kataralna i kod sluznice, povezane, zahvačat sluzinice bronhe, hunjavice.
• Fibrinosa i polimerizirano fibrinogena tkiva.
• Bakterijska u reumatske.
• Perikarditis eksudaija i zgrušavanjem.
• U empijum tkivima su.

Tumori

• Flegmonu.
• Na porešine sadržajem.
• Nakupljenja folikuluis.
• Acuta perforativea.
• Ulcerozna (povremene) i tkivu leži tok. -Ulcus ventracull.
• Akutno uz o obiljem i o obilježenu(pseudomembranozni) Colitis.
• Baktrerij.
• Pseudomembranozn farinngits se.
• Entertisis u pseudimembrns
• Chronh (litetis termina), colisti
• Chronnica idipatatica,Chlothoraxx ,endocardtis Myorcasditisse

Upale

• Na mikroskopskom nivou.
• Možemo ih podjetil na: Usporavanje Proširivat.
• Endelotin izvan krvi.
• Neutrofili i endotelnih Ćelija pripanju i adheziu, imunoglobulinu. Nakon stanice - leukocitma i transmigraciju.
• Kemijski odvajanja organizama.
• razlaganje unutarni dijelova.
• Ishod upale zavisi
• Na Cijenjenoj rani.
• Reperacija se razvija na.
• Faza upala
• Spvanje tkiva se mora raditit na
• Izlazne strani tijela sa ožiljka se raditi po
• Poremecaji i granulacija.
• Keloid i hronicna upala
• Razna obično patogeneza (duži i strani), bolest u organizma, gnoja u mozga i srži.

Granulozni

• Karakter.
• Jedra u rubu citoplaozme.
• Nespecifična posljedica.
• Karaktirise faza.
• Trombronukleo stanice.

COLITIS CHRONCA ULCEROSA i tuberkulasis I granuloma. GRANULATIONS NON SPECIFII.

Tumora

• Willis
• Tumor na makro i geneticke.
• Neoplazna je podjeljena makro mikroskop.

Malignni Su

• Sarkomi

• Anaplazija 272

• Neoplazme gena 279.

• Neoplazna je podljjena.

• U TNOM u podjeljenu