zbm2 kol1 preza5 mix

Sastav i stanje bioloških resursa po FAO statističkim zonama

Sjeverozapadni Atlantik (FAO statistička zona 21)

• Ukupna površina iznosi 6,26 milijuna km2, s 1,29 milijuna km2 kontinentalnog šelfa (oko 21%).
• Na ovo područje značajno utječe slatka voda iz rijeke St. Lawrence.
• Glavni ribolovni resursi nalaze se na rubovima šelfa.
• Glavna ribolovna područja nalaze se pod nacionalnom jurisdikcijom Kanade, SAD-a, Grenlanda i Francuske (otoci St. Pierre i Miquelon).
• U zoni djeluju Labradorska struja (hladna, subpolarna) i Golfska struja (topla, tropska). Labradorska struja struji prema jugu, a Golfska struja struji sjeveroistočno
• Veliki dio demerzalnog ribolova je zatvoren ili djeluje pod strogim ograničenjima.
• Jastog (Hommarus americanus) je ekspandirao tijekom 80-ih i bilježi nezapamćene ulove.
• Sjeverna kozica (Pandalus borealis) i snježna rakovica (Chionoecetes opilio) su intenzivirane krajem 90-ih, što dovodi do rekordnih vrijednosti ulova unatoč gubicima u demerzalnom ribolovu.
• Ostali značajni resursi uključuju češljača (Placopecten magellanicus) i haringu (Clupea harengus).
• Ukupni godišnji ulovi u zoni 21 (2019.) iznosili su 1 700 000 t.
• Bakalar (Gadus morhua) je tradicionalno bio najznačajniji ribolovni resurs, ali je postao ugrožen zbog prevelikog ribolovnog napora i nepovoljnih ekoloških uvjeta. Ugroženost je pogoršana snažnijim utjecajem hladne Labradorske struje i smanjenjem brojnosti vrste Mallotus villosus, njegovog najznačajnijeg plijena.
• Početkom 20. stoljeća počelo se s intenzivnijim iskorištavanjem kolje (Melanogrammus aeglefinus), skuše (Scomber scombrus) i američkog jastoga (Homarus americanus).
• Najznačajnije demerzalne vrste uključuju: bakalar (43.000 t), kolja (29.000 t) i srebrni oslić (18.000 t).
• Od pelagičkih vrsta dominiraju haringa (256.000 t), atlantski menhaden (182.000 t), skuša (65.000 t) i kapelin (35.000 t).
• Plosnatice čine značajan dio ulova, pri čemu više od polovice čini grenlandski iverak (halibut) (54.000 t u 2009. godini).
• Do 90-ih najznačajnija vrsta bila Hippoglossoides platessoides (američki list), uslijed prelova
• Beskralježnjaci također pokazuju porast u ulovima, posebice kozice i jastozi.
  • Američki jastog je dominirao u lovinama do 1998., a 2002. godine ulovi snježne rakovice bili su za 30% veći nego ulovi jastoga
  • Ulovi: američki jastog – 101.000 t, američka češljača (281.000 t), ostale vrste školjkaša (289.000 t).
• NAFO (Northwest Atlantic Fisheries Organization) je organizacija koja se bavi upravljanjem i očuvanjem bioloških resursa mora u ovoj zoni.
  • Pod okriljem NAFO-a su ribolovni resursi izvan gospodarskih pojasa zemalja ove zone. Samo 10% zajedničkih i djeljivih stokova love se u internacionalnim vodama. (1977. zemlje su proširile jurisdikciju na 200 milja od obale)

Sjeveroistočni Atlantik (FAO statistička zona 27)

• Ukupna površina iznosi 14,3 milijuna km2, s 2,7 milijuna km2 kontinentalne podine (oko 19%).
• Obilježja uključuju prošireni shelf uz obale sjeverne Europe, poluzatvoreno Baltičko more i ljetni upwelling uz obale Španjolske i Portugala.
• Većina tradicionalnih ribolovnih resursa je potpuno iskorištena, prelovljena ili iscrpljena, unatoč velikim ulaganjima u management.
• Za ovo područje važni su subpolarni i suptropski krug (sustav struja).
• Ukupni godišnji ulovi u zoni 27 (2019.) iznosili su 8 140 000 t.
• Javljaju se velike oscilacije u ulovima tradicionalnih vrsta poput bakalara, kolje i haringe.
• Do 1998. ulovi bakalara su činili najveći udio u ukupnim ulovima vrsta porodice Gadidae i Merlucciidae, a od tada ulov ugotice pućinke (Micromessistius poutassou) sustiže ulove bakalara.
  • Ugotica pućinka dominira u odnosu na ulove bakalara od 1999 do 2008.
  • U 2009. godini bakalar je ponovno na prvom mjestu.
• Velika je varijabilnost zabilježena u ulovima atlantske haringe i kapelina.
• Ammodytes sp. su vrste koje se zakapaju u pijesak, poznate kao "sandeels" ili "pješčane jegulje".
• Najznačajnije vrste riba u zoni: bakalar (823.000 t), ugotica pućinka (635.000 t), haringa (2.254.000 t), skuša (632.000 t), papalina (575.000 t) i kapelin (327.000 t).
• Ukupni ulov plosnatica iznosi 230.000 t, a najzastupljenija vrsta je europski iverak (78.000 t).
• Izlov vrsta roda Ammodytes povećavao se od kasnih 60-ih do kraja 90-ih, a 2009. iznosio je 368.000 t.
• Postoji značajan izlov različitih dubokomorskih i oceanskih vrsta, npr. "Atlantic redfishes" (bodečnjak zlatni ili Sebastes norvegicus i bodečnjak kljunasti).
• U ovoj zoni (Sjeverno more) započele su procjene stockova gospodarski važnih vrsta.
• ICES (International Council for the Exploration of the Sea) osnovan je 1902. godine.

Zapadni dio centralnog Atlantika (FAO statistička zona 31)

• Obuhvaća područje od 15 milijuna km2, od čega 1,9 milijuna km2 otpada na shelf (oko 13%).
• Obuhvaća: jugoistočnu obalu SAD-a, Meksički zaljev, Karipsko more, sjevernu i sjeveroistočnu obalu Južne Amerike.
• Geografski je jedna od najkompleksnijih zona (dubokomorski bazeni ispresijecani plitkim područjima, velike otočne grupe, itd.).
• Struje su anticiklonalne (u smjeru kazaljke na satu) i čine složeni sustav struja (sjeverna ekvatorska, Guaianska, Karipska, Floridska, Antilska i Golfska).
• Pod utjecajem je donosa velikih rijeka (Mississippi, Orinoco, Amazona) i čestih uragana.
• Ukupni godišnji ulovi u zoni 31 (2019.) iznosili su 1 400 000 t.
• Najveći udio u lovinama čini mala pelagička/plava riba.
• Najznačajnija vrsta je golfski menhaden (Brevoortia patronus), s 455.000 t u 2009. godini.
• Atlantski menhaden (B. tyrannus) 2009. < 1000t
• Od malih pelagičkih riba značajni su i ulovi srdele goleme (Sardinella aurita), najviše u Venezueli (37.000 t u 2009. godini).
• Priobalne vrste: ukupno 114.000 t.
• Na mekim dnima najveći udio čine vrste porodice Sciaenidae (weakfishes, whitemouth croaker) (13.000 t) i porodice Ariidae (catfishes) (~ 7.000 t u 2009. godini).
• Na tvrdim supstratima najveći su ulovi vrsta porodice Serranidae (kirnje, Epinephelinae – eng. groupers) naročito vrsta (Epinephelus morio) te vrsta iz porodice Lutjanidae (eng. snappers, jobfishes).
• Ulovi velikih pelagičkih riba su se povećavali do 90-ih, 2009. – 37.000 t
• Od oceanskih vrsta najzastupljenija je žutoperajna tuna (Thunnus albacares), 2009. – 13.000 t
• Od srednje velikih pelagičkih vrsta dominiraju vrste roda Scomberomorus, među njima 2009. najveći ulovi kraljevske skuše (S. cavalla, eng. king mackerel) – 11.000 t Ukupni ulov 2009. – 25.000 t
• Među gospodarski najznačajnijim vrstama su rakovi; primarno karipski jastog (Palinurus argus), 2009. – 24.000 t
• Ulovi raznih vrsta kozica (porodica Penaeidae), 2009. - 50.000 t
• Od kozica najzastupljenija sjeverna smeđa kozica (Farfantepenaeus aztecus), 2009. – 59.000 t
• Među mekušcima najveći ulovi (masa s ljušturom) otpadaju na školjkaša američku kamencu (Crassostrea virginica)
• Od 1950. kontinuirano se povećavaju ulovi hobotnice (Octopus vulgaris) 2009. – 22.000t

Istočni dio centralnog Atlantika (FAO statistička zona 34)

• Pokriva površinu od 14,2 milijuna km2 s uskim shelfom od 0,65 milijuna km2 (oko 5%).
• Obuhvaća umjerena, suptropska, tropska i ekvatorijalna područja, lagune i mangrove, pod utjecajem struja: primarno hladne struje - Kanarska sa sjevera i Benguelska s juga; izražen upwelling.
• U ulovima dominira mala plava riba, najviše srdela (Sardina pilchardus) i druge vrste porodice Clupeidae koje čine preko 52% ukupnih ulova.
• Ulovi su se povećali 18 puta od 1950. do 2019. godine.
• Ulovi su relativno stabilni od 1996. (oko 3,6 milijuna t), a 2009. iznosili su 3,7 milijuna t, nakon čega se povećavaju, te su 2019. dosegli 5,4 milijuna t.
• Udio obalnih zemalja se povećavao u ukupnim ulovima s 43% u 1977. na 80% u 2009.
• Vrste koje čine > 80% ulova (2009.): - srdela (Sardina pilchardus) - 900.000 t, - srdela golema (Sardinella aurita) - 269.000 t, - „bonga shad” (Ethmalosa fimbriata) – 222.000 t - inćun (Engraulis encrasicolus) - 105.000 t
• Značajni su i ulovi saruna (Trachurus spp.) – 258.000 t i lokarde (Scomber colias) –178.000 t
• Ulovi oslića: - senegalski oslić (Merluccius senegalensis) – 13.000 t - europski oslić (Merluccius merluccius) - 9.000 t
• Najznačajnije vrste tuna po ulovima su tunj prugavac (Katsuwomus pelamis) koji se u prosjeku najviše lovi od 90-ih i žutoperajna tuna, koja je dominirala do 90-ih.
• Ulovi 2009.: - tunj prugavac – 125.000 t, - žutoperajna tuna – 95.000 t - velikooka tuna (Thunnus obesus) – 40.000 t
• Rakovi: od 60-ih najznačajnija vrsta južna ružičasta kozica (13.000 t u 2009. godini); druga značajna vrsta je kozica (1.000 t u 2009. godini).
• Glavonošci: izlov hobotnice (8.000 t u 2009. godini); najveći ulovi zabilježeni u Italiji i Španjolskoj.
• Ulovi sipa i bobića (33.000 t u 2009. godini).
• Ulovi lignji pokazuju negativni trend od sredine 90-ih.