Uvod u filozofiju 1. kolokvij Berčić PDF

Pitanja uz poglavlje Smisao života 1. Kako nas pitanje Zašto radiš ovo ili ono? dovodi do pitanja o smislu života? Za svaku radnju tražimo racionalno objašnjenje, smisao zbog čega ju radimo, ponavljanjem tog pitanja dolazimo do sve generalnijih sfera, zadnja od kojih je smisao svega, dakle života, k...

Pitanja uz poglavlje Smisao života 1. Kako nas pitanje Zašto radiš ovo ili ono? dovodi do pitanja o smislu života? Za svaku radnju tražimo racionalno objašnjenje, smisao zbog čega ju radimo, ponavljanjem tog pitanja dolazimo do sve generalnijih sfera, zadnja od kojih je smisao svega, dakle života, koja daje smisao svim prethodnih „smislima“. 2. Što opravdavamo u teorijskom kontekstu, a što u praktičkom? U praktičnom kontekstu opravdavamo razloge za djelovanje, dok u teorijskom razloge za vjerovanje. 3. Izložite argument da sreća ne može biti ono čemu težimo već samo popratna pojava koja se javlja kada uspijemo postići ono čemu težimo! Ako ostvarimo predmet naše želje, javlja se sreća. Ako samo mislimo da smo ostvarili opet se javlja sreća, iako nije ostvaren smisao vezan za predmet želje. Dakle, sreća samo prati uvjerenje da je smisao ostvaren, čak i kada nije. Sreća nije ono čemu težimo. 4. Izložite argument da osjećaj sreće ne može biti cilj djelovanja jer bi tada bilo dovoljno da mislimo da stvari jesu takve kao što želimo da budu! Ako ostvarimo predmet naše želje, javlja se sreća. Ako samo mislimo da smo ostvarili opet se javlja sreća, iako nije ostvaren smisao vezan za predmet želje. Dakle, sreća samo prati uvjerenje da je smisao ostvaren, čak i kada nije. Sreća nije ono čemu težimo. 5. Izložite u obliku Eutifronove dileme pitanje o tome što ovisi o čemu, vrijednosti o sreći ili sreća o vrijednostima! Vrijede li stavri zato što donose sreću, ili donose sreću zato što vrijede? 6. Što je realizam ili objektivizam u pogledu vrijednosti? Navedite definiciju! Objektivno i nezavisno postoje ciljevi vrijedni nešeg zalaganja; možemo ih spoznati; ako se za njih zalažemo, oni donose vrijednost našim životima. 1 7. Je li moguć smislen a nesretan život i sretan a besmislen? Objasnite to na primjeru Sizifa ili na primjeru štakora u laboratoriju! Smislen, a nesretan: Sizif može na vrhu brda sagraditi hram koji će dugoročno pridonijeti kulturi, društvu i sveukupnom životu ljudi, ali da on npr. ne podnosi mnoštvo ljudi bio bi nesretan što je to učinio. Sretan, a besmislen: Sizif može od bogova dobiti jaku želju i sreću kad god gura kamenje, te će cijeli život sretno gurati kamen na brdo, ponovo i ponovo. 8. Bi li otkriće da smo dio nekakvog univerzalnog plana garantiralo smislenost našeg postojanja? Objasnite! Ne bi. Neki univerzalni plan bio bi vanjski razlog, ili bolje rečeno, uzrok našeg postojanja. Kao takav nije naš, a smisao našeg postojanja vezan je za naše razloge, a ne vanjske. 9. Što su unutrašnji a što vanjski razlozi? Unutrašnji razlozi su naši osobni razlozi za djelovanje i vjerovanje, dok su vanjski neki tuđi, koji nemaju veze s našim ostvarivanjem smis(a)la. 10. Pod kojim nas uvjetom može motivirati na djelovanje spoznaja da smo dio neke cjeline? Samo ako vjerujemo da je bolje da ta cjelina postoji i da ima neku vrijednost. 11. Pod kojim je uvjetima naše postojanje apsurdno? Ako je tako da nešto mora biti vječno da bude smisleno, a da mi nismo vječni, slijedi da je naše postojanje apsurdno. 12. Što je pogreška kvantifikatora? Zašto je relevantna u raspravi oko smisla života? Pogreška kvantifikatora je brkanje svi i svaki. Ako za svaku stvar zahtijevamo smisao, ne znači da za sve zahtijevamo isti Smisao. Relevantna je, jer pokazuje da iako nema jednog velikog Smisla svega, postoji puno smisala u životu. 13. Što je instrumentalna racionalnost? Biranje najboljih sredstava za izvršavanje ciljeva. Racionalnost osobe u odnosu na ciljeve i znanje kojim raspolaže. 2 14. Možemo li vrednovati želje? Kako? Možemo. Želje mogu biti primjerene ili ne, moralne ili ne, smislene ili ne, isplative ili ne, ostvarive ili ne, itd... 15. Objasnite stav da je striktna podjela na sredstva i ciljeve neprimjerena i neodrživa! Student koji uči, to radi da bi došao do diplome, ali i da nauči. Sredstvo za neki drugi cilj može biti i cilj po sebi i obratno. Pitanja uz poglavlje Smrt 1. Što je hedonizam? Etička teorija po kojoj je jedino i intrinzično dobro sreća/ugoda, a jedino i intrinzično loše bol/neugoda. 2. Izložite Epikurov argument da smrt ne može biti nešto loše za nas budući da je to stanje u kojem nema nikakvih osjeta! Epikur je bio hedonist. U smrti nema osjeta, pa nema ni boli/neugode, stoga ona ne može biti loša, jer je to jedino što je loše. 3. Što to to znači da je Epikur bio senzualist i subjektivist u pogledu vrijednosti? Subjektivist – za nas može biti dobro/loše samo nešto za što znamo. Senzualist – dobro ili loše može biti samo nešto što izaziva u nama osjet. 4. Što je deprivacijsko objašnjenje i kako ono pokazuje da treba odbaciti Epikurov argument? Deprivacijsko objašnjenje kaže je je smrt loša, jer nas zauvijek lišava mogućnosti i dobrih stvari. Po tome, ono što je loše nije samo bol/neugoda, već i lišavanje sreće/ugode, pa je Epikurova prva premisa neistinita. 5. Što su kinematički a što katastemički užici? Kinematički užici su osjeti, dok su katastemički stanja i raspoloženja. 3 6. Što je negativni utilitarizam? Etička teorija po kojoj je cilj etičkog djelovanja što većem broju ljudi što više smanjiti nesreću. 7. Izložite drugu verziju Epikurovog argumenta da smrt ne može biti nešto loše! Smrt nije promjena stanja, već vrste. Dok smo živi nema smrti, kad nastupi smrt nema nas. Smrt nema objekta, pa nema kome biti loša. 8. Navedite primjere koji pokazuju da nam se i nakon naše smrti mogu događati stvari koje su za nas dobro ili loše! Ako želimo da naša djeca dugo i dobro žive, a neki manijak ubije našu djecu godinu dana nakon naše smrti, to je za nas loše, iako smo mrtvi, jer krši našu kategoričku želju. Ako ta ista djeca ne budu ubijena, već postanu „veliki“ ljudi koji puno pridonesu svijetu, to je za nas dobro. 9. Navedite primjer koji pokazuje da je pojam osobe širi od pojma biološkog organizma! Pojam osobe zavaća i sve što je osoba mogla biti, a ne samo ono što jest i što je bila. Ako uspješni liječnik umre i zato kratko zatim njegova bolnica propadne, bit će nam ga žao, iako je mrtav, jer nam je žao što nema onog mogućeg svijeta u kojem je on nastavio živjeti. 10. Navedite razloge koji pokazuju da su dobre i loše stvari za nas dobre i loše bezvremenski! Ako nam se dogodi nešto dobro/loše jučer, a danas pitamo kada je za nas to dobro/loše, odgovorit ćemo uvijek. Isto tako, ako je smrt dobra/loša, kada je ona za nas dobra/loša? Pa ako je u nekom trenutku, onda je i uvijek. 11. Izložite Lukrecijev argument iz simetrije prošlog i budućeg postojanja! Nema ničeg lošeg u tome da nismo postojali prije rođenja; prijašnje i buduće nepostojanje nemaju nikakvu relevantnu razliku, dakle, nema ničeg lošeg ni u budućem nepostojanju. 12. Jesu li ranije rođenje i kasnija smrt jednako dobri za nas? Zašto? Nisu. Sadašnjosti pridajemo najveću težinu. Budućnost će postati sadašnjost, a prošlost neće. Stoga, koje god dobro bilo u prošlosti, uvijek će biti manje nego ono u sadašnjosti, ili budućnosti. (***iz kolegija Smrt: Ranije rođenje ne može se ni zmisliti, ono bi predstavljalo 4 rođenje nekog drugog, a ne nas samih, dakle destrukcija nas, stoga nikako ne može biti dobro za nas. Kasnija smrt svakako omogućuje još neke dobre stvari, pa je uvijek bolja od ranijeg rođenja.) 13. Je li smisao u kojem nismo postojali prije nego što smo se rodili jednak smislu u kojem nećemo postojati nakon što umremo? Objasnite! Nije. Prije rođenja nije bilo nekoga tko se treba roditi, ali nakon smrti postoji netko tko je umro. 14. Izložite matematički argument protiv straha od smrti! Smrt će sigurno nastupiti. Kako ćemo beskonačno dugo vremena biti mrtvi, ne treba nas biti strah koliko ćemo dugo živjeti tj. kada ćemo umrijeti. Pitanja uz poglavlje Sudbina 1. Što je fatalizam? Fatalizam je filozofska pozicija po kojoj je sve što se događa predodređeno i neizbježno. 2. Izložite metaforu s projekcijom filma u kino dvorani! Sve se u svijetu odvija kao film u kino dvorani, scene su već snimljene i neizbježno takve, samo se trebaju još odviti pred publikom. Gledatelj ne može nikako promjeniti film koji gleda, film je već predodređen. 3. Izložite argument pomorske bitke! (1) Ili će se sutra dogoditi pomorska bitka ili neće. (2) (1) je nužno istinito. (3) Ako je (1) nužno istinito, onda je uvijek istinito. (4) Ako je uvijek istinito, onda je već sada istinito. (5) (1) može biti istinito, samo ako je jedan disjunkt istinit. (6) Iako mi neznamo koji je disjunkt istinit, jedan je već sada. (7) Već je sada istinito hoće li se sutra dogotiti pomorska bitka ili ne. (8) Ako je već sada istina da će se sutra dogoditi pomorska bitka ili ne, onda se ništa više ne može učiniti da se promjeni događaj koji je već određen. 5 4. Što smatra fatalist, imaju li iskazi o budućim kontingencijama već sada istinosnu vrijednost? Da, to je temelj fatalizma. Ako je sve predodređeno, već je sada „zapisano“ (istinito ili ne) što će se dogoditi. 5. Što je Aristotel mislio o budućim kontingencijama? Aristotel je mislio da buduće kontingencije nemaju istinosnu vrijednost već sada. Navodi fatalizam kao apsurdnu teoriju. 6. Ako prihvatimo tezu da iskazi o budućnosti još nemaju istinosnu vrijednost zato što se još nisu dogodili, kako onda trebamo tretirati iskaze o prošlosti? Kako ni prošlost ni budućnost ne postoje sada, u ovom ih se kontekstu oboje tretira isto. Ako iskazi o budućnosti nemaju istinosnu vrijednost, onda nemaju ni oni o prošlosti. 7. Što je realizam a što antirealizam u pogledu prošlosti i budućnosti? Po antirealizmu, istinosnu vrijednost imaju samo oni iskazi čiji se tragovi i dokazi mogu spoznati sada. Po realizmu, istinitost iskaza o prošlosti i budućnosti neovisna je o mogućnosti njihova spoznavanja. 8. Objasnite prigovor da argument pomorske bitke počiva na pogreški neprimjetnog prijelaza s praznih istina na sadržajne! U argumentu se logička nužnost prenosi s praznih, logičkih sudova kao što je P1 (zakon isključenja trećeg) sve do sadržajnih, empirijskih sudova kao što je K. Međutim, formalne istine temelje svoju istinitost na logičkoj formi, dok sadržajne istine na činjenicama u svijetu. Pitanja uz poglavlje Sloboda volje 1. Što je determinizam? Determinizam je filozofska pozicija po kojoj je sve što se događa determinirano poput mehanizma koji je određen strogim zakonima. 2. Kako determinist objašnjava slučaj? Po deterministu, slučaj ne postoji, već je samo odraz da nemamo dovoljno znanje o mehanizmima koji su doveli do tog događaja. 6 3. Što misli determinist, ima li relevantne razlike između unutrašnje i vanjske prisile? Objasnite! Nema. Okolnosti dovode do događaja te ga tako i determiniraju, bile one vanjske ili unutrašnje. Po deterministu zapravo nema razlike između vanjskih ili unutrašnjih prisila. 4. Kako glasi princip kauzalnosti? Sve što se događa događa se s razlogom. 5. Kako glasi princip uniformnosti prirode? Jednaki uzroci u jednakim okolnostima dovode uvijek do jednakih posljedica. 6. Možemo li u potpuno jednakim okolnostima učiniti drugačije nego što smo učinili, što smatra determinist a što libertarijanac? Po deterministu ne možemo, jer su okolnosti te koje determiniraju što ćemo učiniti; po libertarijancu možemo, jer je naša volja slobodna i neovisna od okolnosti. 7. Što je Laplaceov demon? Biće koje može spoznati (izračunati) svu budućnost na temelju dovoljno opsežnog znanja o svim tjelima u svijetu i svim silama koje na njih djeluju. 8. Što su smatrali Demokrit i Leukip? Smatrali su da slučaja nema i da je sve determinirano atomina i zakonima fizike. 9. Što su smatrali Epikur i Lukrecije? Smatrali su da ipak nije sve determinirano i da postoji sloboda volje, te su uveli pojam otklona atoma tj. slučaja, misleći da su time srušili determinizam i omogućili slobodu volje. 10. Može li slučaj objasniti slobodu volje? Zašto? Slučaj ne može objasniti slobodu volje, jer kako god atomi bili posloženi, bilo da su tako posloženi zbog zakona ili slučaja, opet svoji položajem i sa silama determiniraju događaj. 11. Izložite determinističku dilemu! Što ona pokazuje? P1: Ili su naši postupci determinirani ili nisu. P2: Ako su determinirani, onda nema slobodne volje. 7 P3: Ako nisu determinirani, nema slobode volje, jer su slučajni. K: Dakle, slobodne volje nema. Argument ne pokazuje samo da slobodne volje nema, nego i to da je nužno ne može biti. 12. Što je libertarijanizam? Libertarijanizam je filozofska pozicija po kojoj postoji slobodna volja, naši postupci nisu determinirani i uvijek možemo učiniti drugačije. 13. Zašto je libertarijanac dužan tvrditi da između naših razloga i naših postupaka uvijek postoji izvjesni jaz? Zato što kada bi naši postupci bili određeni našim razlozima, onda bi njima i bili determinirani. Libertarijanac prihvaća da razlozi utječu na naše odluke, ali da glavu i zadnju riječ ima naša slobodna volja. 14. Kako libertarijanci shvaćaju slobodu volje? Libertarijanci smatraju da slobodna volja omogućuje slobodu izbora između više otvorenih mogućnosti, ona uzrokuje, ali nije uzrokovana. 15. Što je causa sui? Causa sui žnači uzrok samog sebe ili prvi nepokrenuti pokretač. 16. Zašto je libertarijanizam blizak dualizmu u filozofiji uma? Zato jer sloboda volje po libertarijanizmu postoji neovisno o materijalnom svijetu, jer ona nema uzroka. Prema tome, ona je res cogitans koji može utjecati na svijet, ali svijet ne može utjecati na nj. 17. Što je kompatibilizam? Kompatibilizam je filozofska pozicija po kojoj je determinizam kompatibilan sa slobodom volje i moralnom odgovornošću. 18. Što je inkompatibilizam? Inkompatibilizam je filozofska pozicija po kojoj sloboda volje i moralna odgovornost nisu kompatibilne s determinizmom. 8 19. Kako kompatibilist razumije slobodu volje? Kompatibilist slobodnu volje razumije kao odsustvo prepreka u činjenju onih stvari koje želi učiniti. 20. Što smatra kompatibilist, u čemu je osnovna pogreška inkompatibilizma? Po kompatibilistu, osnovna je greška inkompatibilista što poistovjećuje determinizam i prisilu. 21. U čemu je i pod pretpostavkom determinizma razlika između slobodnih i neslobodnih postupaka? Ako razlikujemo slobodu volje i slobodu čovjeka, sve što se odvija u skladu sa svojom voljom je slobodno, a sve što se odvija protiv svoje volje je neslobodno. 22. Izložite kompatibilistički prigovor da je libertarijanizam zasnovan na pogrešnoj shvaćanju jastva! Libertarijanisti razlikuju sebe od svojih gena, odgoja, karaktera itd... dok bi zapravo, po kompatibilistima, trebali poistovjetiti sebe sa svojim genima, karakterom, odgojem, itd... 23. Zašto kompatibilisti smatraju da je djelovanje moguće samo pod pretpostavkom determinizma? Ako nema determinizma, nema ni uzročno-posljedičnih veza između mojih razloga i mojih postupaka, dakle moji postupci nisu pod mojom kontrolom – to bi bio kraj slobode volje. 24. Koji je osnovni kompatibilistički kriterij slobode volje? Osnovni kriterij je odsustvo prepreka da se učini ono što se želi učiniti. Tj. da nas ništa ne sprječava da učinimo ono što želimo i da nas ništa ne prisiljava učiniti ono što ne želimo. 25. Objasnite što pokazuje Lockova soba? Pokazuje kontrast kompatibilističkog i libertarijanističkog shvaćanja slobode. Ako uzmemo kompatibilističko, onda je čovjek slobodan, jer nema prepreka u tome da ostane u sobi, što i želi, dok ako uzmemo libertarijanističko, čovjek nije slobodan, jer kada bi htio izaći, ne bi mogao. 9 Pitanja uz poglavlje Moralna odgovornost 1. Zašto je uvredljivo za nekoga reći da nije moralni subjekt? Zato, jer moralni subjekt može biti samo biće kao što je čovjek. Reći da netko nije moralni subjekt poistovjećujue tu osobu sa predmetima i lišava ju svega humanoga. 2. Zašto sloboda volje nije ni nužni ni dovoljni uvjet za moralnu odgovornost? Zato što neke osobe i bez moralne odgovornosti maju slobodu volje i obratno. Npr. bebe, luđaci, životinje,... oni imaju određenu slobodu volje, ali nisu i moralno odgovorni. 3. Navedite prinip alternativne mogućnosti? Osoba je odgovorna za svoj postupak samo ako je mogla učiniti drugačije. 4. Izložite Frankfurtov protuprimjer PAP-u! Naručitelj naruči atentat od ubojice. Ubojici ugradi i čip, koji ako primjeti da se ubojica predomisli od atentata odmah vraća ubojici namjeru da počini atentat. Predomislio se ili ne ubojica će izvršiti atentat, dakle, ne može učinit drugačije. Ali, ubojica će biti moralno odgovoran samo ako se ne predomisli, jer inače ubija protiv svoje volje. 5. Zašto bi George Washington i Martin Luther bili protuprimjeri PAP-u? Oboje su ljudi te stoga moralno odgovorni. Neke stvari koje su učinili nisu mogli učiniti drugačije, zbog snažnih moralnih poriva, ali svejedno su moralno odgovorni za te stvari koje su učinili zbog snažne slobodne volje. 6. Kako kompatibilisti opravdavaju kaznu? Kazna je smislena samo ako utječe na ponašanje kažnjenika tako da ga ispravi, poboljša. Ako nema determinizma nema ni uzročno-posljedične veze između kazne i korigiranog ponašanja, pa kazna ne bi imala smisla. 7. Što je retributivizam? Filozofska pozicija po kojoj se kazna temelji na osveti koja je primjerena po principu: Oko za oko, zub za zub; pravedno je vratiti onoliko štete koliko je primljeno. 10 8. Zašto konzekvencijalisti odbacuju retributivizam? Konzekvencijalist smatra da je kazna opravdana na temlju pozitivnih posljedica iste. Prema tome, retributivizam samo udvostručuje štetu i stoga je nehuman i primitivan. 9. Zašto retributivisti odbacuju konzekvencijalizam? Retributivist smatra da je kazna opravdana prijestupom iz prošlosti. Prema tome, konzekvencijalist čini grešku kada ne kažnjava nekog po zasluzi temeljenoj na prošlom prijestupu. 10. Zašto nam činjenica da imamo razum nameće obavezu da razmišljamo o svojim postupcima? Ako netko ima razum ne može reći da nije znao što je učinio. Stoga, tko ima razum ima slobodnu volju i moralnu odgovornost. Stoga treba razmišljati o svojim postupcima. 11. Izložite Platonovu metaforu zaprege! Što ona pokazuje? Duša je cjelina sastavljena od dijelova poput zaprege kočije koju vuku 2 konja, ljubav i požuda. Razum je poput kočijaša koji upravlja zapregom tako što kontrolira konjima. Tako razum treba upravljati dušom tako što će kontrolirati emocije. 12. Kako Wolf definira razum? Razum je sposobnost shvaćanja onoga što je Istinito i Dobro. Spoznaja istinitog je spoznaja činjenica, a spoznaja dobrog je spoznaja vrijednosti. 13. Koje su nam dvije sposobnosti potrebne da bismo imali slobodu volje i moralnu odgovornost? Treba imati razum (sposobnost spoznaje Istine i Dobra) te sposobnost djelovanja u skladu s razumuom (tom spoznajom). Pitanja uz poglavlje Etika 1. Što je konzekvencijalizam? Filozofska pozicija po kojoj je etičko djelovanje opravdano na temelju posljedica naših postupaka. 11 2. Što je utilitarizam? Etička pozicija po kojoj uvijek treba činiti ono što uvećava ukupnu količinu sreće; što većem broju ljudi donijeti što veću sreću. 3. Kako glasi princip najveće sreće? Čini ono što će što većem broju ljudi donijeti što veću sreću. 4. Navedite dva primjera moralno očito ispravnih odluka koje su u skladu s principom najveće sreće! 1) Na vlaku je nuklearna bomba i 100 putnika. Ako vlada ne uništi vlak dok je još u planinama, on će doći u višemilijunski grad gdje će eksplodirati i ubiti milijune ljudi. Vlak ćemo radije uništiti u planinama nego dopustiti da dođe blizu ili u grad. 2) Ako imamo novaca za sagraditi bolnicu u gradu od milijun ljudi ili u gradu od tisuću ljudi, ali ne i u oba dva, a da su jednako ugroženi, sagradit ćemo ju u milijunskom gradu da pomogne većem broju ljudi. 5. Navedite i objasnite elemente računa sreće? Plodnost, opseg, bliskost, intenzitet, čistoća, izvjesnost i trajanje. Plodnost je vjerojatnost da će postupak u više navrata dovesti do sreće, što veća to bolje. Opseg je broj ljudi zahvaćen postupkom, što više to bolje. Bliskost je blizina ili udaljenost u vremenskom smislu, što brže to bolje. Intenzitet je snaga osjeta, što više to bolje. Čistoća je omjer sreće i nesreće kao posljedica postupka, što je veći postotak sreće to bolje. Izvjesnost je vjerojatnost da će postupak uroditi srećom. Trajanje, što duže to bolje. 6. Izložite prigovor da je utilitarizam pretjerano ne-egoistička teorija! Ako se teško razboli naše djete i još deset afričke djece, a možemo otići ili kući ili u Afriku pomagati u lječenju, trebali bi ići u Afriku, jer tamo pomaganjem ostvarujemo 10 puta više sreće. Očito je da je ovakav utilitaristički zaključak pretjeran. 7. Što je deontologija ili deontološka etika? Etička pozicija koja opravdava djelovanje s obzirom na dužnosti ili motive djelovanja. 12 8. Kako deontolog definira ispravno i neispravno, dobrog i lošeg čovjeka? Po deontologu onaj tko je djelovao u skladu s moralnim dužnostima je djelovao ispravno i dobar je čovjek, bez obzira na posljedice djelovanja. Onaj tko nije je djelovao neispravno i loš je čovjek. 9. Objasnite tvrdnju da „deontolog gleda unatrag dok konzekvencijalist gleda unaprijed“! Deontolog se u opravdanju postupaka poziva na činjenice iz prošlosti, dok konzekvencijalist na činjenice iz budućnosti. 10. Što pokazuje primjer obećanja umirućem na pustom otoku? Taj primjer je kritika deontologije u kojemu se vidi da je prekršaj obećanja (dužnosti) poželjniji i bolji od ispunjenja obećanja. U okviru deontologije ga možemo shvatiti kao sukob dužnosti i postoji opravdanje za nastalu moralnu gorčinu, dok u konzekvencijalizmu nema opravdanja, jer bi ispuniti obećanje bilo iracionalno. 11. Kako Pufendorf dijeli dužnosti? Dijeli ih na 1. dužnosti prema bogu koje su teorijske i praktične, 2. dužnosti prema sebi koje su prema umu i tijelu, te 3. dužnosti prema drugima koje su apsolutne i kondicionalne. 12. Koje dužnosti navodi Ross? Dužnosti ispunjenja prešutnih obećanja(vjerodostojnost), dužnost nadoknade počinjene štete, dužnost zahvalnosti drugima na uslugama, dužnost pravedne distribucije dobara po zasluzi, dužnosti dobročiniteljstva prema drugim ljudima, dužnost etičkog i intelektualnog samousavršavanja te dužnost ne činjenja štete drugima. 13. Kako nam distrinkcija između prima facie dužnosti i dužnosti sans phrase pomaže u rješavanju moralnog konflikta? Dužnosti prima facie su one koje izviru iz nekih karakteristika situacije, dok iz ukupnosti situacije izviru dužnosti sans phrase. Spoznajemo koje su koje moralnom prosudbom. Sans phrase trebamo činiti, dok su prima facie one koje je poželjno učiniti. Sans phrase imaju prioritet nad prima facie dužnostima. 13 14. U čemu je razlika između savršenih i nesavršenih dužnosti? Slično poput prima facie i sans phrase, tako imamo i nesavršene i savršene dužnosti. Nesavršene bi bolje ispuniti, dok su one savršene te koje moramo ispuniti. Savršene imaju prioritet nad nesavršenima. Netko od nas može zahtijevati da slijedimo savršene dužnosti, ali ne može zahtijevati da činimo nesavršene. 15. Izložite primjer hitnog trakta i objasnite što on pokazuje! Na hitnom traktu umire 6 ljudi, ali puno je lakše spasiti njih 5 nego onog šestog. Konzekvencijalističko rasuđivanje je u redu i žrvtvovat ćemo jednog da spasimo njih 5. No, ako imamo situaciju da 5 ljudi umire i treba organe, a ušetao je zdrav čovjek koji ima potrebne organe, njega nećemo ubiti i uzeti mu organe i ponašati se konzekvencijalistički, jer ima dužnosti koje ne smijemo prekršiti ma do kakvih dobrih posljedica dovodili. 16. Izložite primjer jurećeg tramvaja i objasnite što on pokazuje! Tramvaj juri, a vozaču je pozlilo. Ako nastavi prugom ubit će 5 ljudi koji na njoj rade, a ako ga vi skrenete, ubiti će samo 1 radnika. Pošto se ne smije ubiti čovjeka, prema deontologiji ne smijete skrenuti tramvaj, a prema konzekvencijalizmu treba skrenuti tramvaj da umre 4 čovjeka manje. Primjer pokazuje razliku u deontološkom i konzekvencijalističkom rezoniranju te dilemu između to dvoje. 17. Što je aretička etika ili etika vrlina? Etička pozicija po kojoj prioritet u vrednovanju imaju karakterne osobine, a ne dužnosti, ili posljedice naših postupaka. 18. Što nam kažu konzekvencijalistička i deontološka etika a što nam kaže aretička etika? Aretička etika za razliku od konzekvencijalističke i deontološke kaže nam kakvi trebamo biti, a ne što trebamo činiti. 19. Prema zastupnicima aretičke etike, zašto je laž loša a poštenje dobro? Laž je loša, a poštenje dobro, jer nas laž čini lažovom, a poštenje, poštenim čovjekom. To se opravdava time što vrline i mane kao karakterne osobine imaju prioritet u vrednovanju. 14 20. Je li točna teza da je u aretičkoj etici čovjek okrenut sebi a u ostalim etikama nije! Objasnite! Nije. U deontologije mnoge su dužnosti usmjerene prema sebi poput samousavršavanja, dužnosti prema svome tijelu itd... u utilitarizmu vlastita sreća vrijedi jednako kao i tuđa. Također, čak i aretička etika i vrline su često usmjerene prema drugima poput u prijateljstvu, požrtvovnosti, darežljivosti,... 21. Kako zastupnici aretičke etike objašnjavaju moralno učenje? Po aretičaru moralno učenje se objašnjava oponašanjem moralnih uzora. 22. Kako deontolog i konzekvencijalist objašnjavaju moralne uzore? Po njima moralni uzori aretičara predstavljaju, redom, dužnosti koje (ne)treba ispunjavati ili posljedice koje su (ne)poželjne. Pitanja uz poglavlje Društveni ugovor 1. Što su teorije društvenog ugovora? To su sve one teorije u etici ili filozofiji politike koje moralne norme i društveni poredak opravdavaju i objašnjavaju na temelju eksplicitnog ili implicitnog dogovora među pojedincima. 2. Zašto nam prema teorijama društvenog ugovora razum nalaže da se pridržavamo moralnih normi? Zato što nam razum nalaže da će nama, a i drugima biti bolje ako se svi pridržavamo moralnih normi. Jednostavno nam je u interesu, jer inače ne bi mogli živjeti u društvu. 3. Kakvi trebaju biti ljudi koji sklapaju ugovor da bi ugovor bio pravedan? Moraju biti slobodni (svojom voljom se udružuju) i jednaki(ugovor nije nepošteno namješten da više pogoduje jednoj strani). 15 4. Objasnite tvrdnju da prirodno stanje nije povijesno razdoblje nego hipotetičko stanje! Nikad se u povjesti nisu sreli svi ljudi, koji su nakon toga bili u zajednici, i dogovorili se da će i kako će organizirati zajednicu i moralne norme. No, kad bi se to bilo desilo bio bi se sklopio ugovor koji bi proizveo sadašnje stanje, a to je stanje zajednice i postojanih moralnih normi. 5. Što znači da zakoni vrijede in foro interno, a što znači da vrijede in foro externo? In foro interno znači da vrijede pred unutarnjim, sudom savjesti i moramo ih se uvijek pridržavati, dok in foro externo znači da vrijede pred vanjskim, sudom objektivnih okolnosti i trebamo ih se pridržavati samo ako ih se i drugi pridržavaju. 6. Izložite Hobbesov argument u obliku tablice s poretkom isplativosti! drugi pridržavaju se izbjegavaju ja izbjegavam 1 3 pridržavam se 2 4 7. Što je Hobbesova budala? Zašto je ona problem za kontraktarianizam? To je čovjek koji bi izbjegavao pridržavati se zakona, nadajući se da će se svi ostali pridržavati i da ga nitko neće skužiti. On je problematičan, jer bi takvo ponašanje dovelo da toga da se svi ponašaju poput njega pa bi se završilo u društvu gdje se nitko ne pridržava zakona, što je sveukupno najgori slučaj. 8. Što pokazuje mit o Gigu? Mit o Gigu pokazuje da iako se moralnost ne može reducirati na racionalnost, da to znači da se treba zasnovati na nečemu drugom. Također, pokazuje da je u ljudskoj prirodi da se ponaša nemoralno, te da se čovjek ponaša moralno samo zato da bi izbjegao kazne. 9. Što je tragedija zajedničkoga! To je tenzija interesa u situacijama gdje se pojedincima isplati činiti nešto, ali svima zajedno se više isplati činiti nešto drugo. 16 10. Izložite zatvorenikovu dilemu, nacrtajte tablicu i uvrstite vrijednosti! Dva su čovjeka optužena za zločin. Detektiv ih je odvojio i svakome kaže da tko prvi izda drugog odlazi slobodan, a drugi odslužuje kaznu 12 godina. Kako se ne mogu dogovarati, ali i da bi mogli, zatvorenici su u dilemi. Svakome pojedinačno se više isplati izdati drugoga, dok je sveukupno najbolje da oboje šute pa će svaki dobiti samo 2 godine zatvora. Ako se oboje izdaju, oboje odslužuju 10 godina. drugi ne izdaje izdaje jedan izdaje 1. (0,12) 3. (10,10) ne izdaje 2. (2,2) 4. (12,0) 11. Što je višekratna zatvorenikova dilema? To je zatvorenikova dilema koja se ponavlja periodički, dakle više puta. Između dvije dileme mogući su dogovori, zahvalnost i/ili odmazde među zatvorenicima. Svaka dilema i ponašanje pojedinog zatvorenika u njoj ima utjecaj na daljnja zbivanja u i izvan budućih dilema. 12. Što je TIT FOR TAT? Najuspješnija od strategija koje kažu kako se trebamo ponašati za ostvariti maksimalnu moguću vlastitu korist. TIT FOR TAT funkcionira kao milo za drago – ako igraš prvi surađuj, a nakon toga čini isto što i drugi igrač prije tebe. 13. Što znači da bismo se trebali dogovarati iza vela neznanja? Da bi dogovor bio prevedan mora biti pošten, da bi bio pošten treba biti nepristran, a takav će biti samo ako je dogovoren iza vela neznanja. Ako dogovaratelji ne znaju svoju buduću poziciju unutar dogovora i onoga što iz dogovora proizlazi. Ali, dogovaratelji bi trebali imati opće znanje o ljudskom društvu, o činjenicama itd... 14. Što iza vela neznanja ne bi smio znati nacist, što ne bi smio znati rasist? Nacist ne bi smio znati hoće li u društvu kojeg pravi biti nijemac ili židov, rasist isto tako hoće li biti svoje rase ili one koju ne podnosi. 17 15. Što je maksimin? Nastojanje da se maksimizira vlastiti interes koje kaže da biramo ono društvo u kojemu će pojedinac koji prođe najlošije proći najbolje u odnosu na pojedince koji prođu najlošije u drugim društvima. 16. Što smatra Rawls, kada je nejednakost opravdana? Nejednakost je opravdana kada je bolje da postoji i kada je zbog nje svima (ili najlošijima) bolje. 17. Navedite Rawlsove principe pravednosti! 1) Princip jednake slobode: Svaka osoba treba imati pravo na najširi sustav osobnih sloboda kompatibilan s jednakim sustavom za druge. 2) Princip razlike: Socijalne i ekonomske nejednakosti trebaju biti uređene tako da su u interesu svih i tako da su vezane za dužnosti i položaje otvorene za sve. 18. Kakvu poreznu stopu nameće princip razlike? Princip razlike nameće progresivnu poreznu stopu, jer se vodi time da boljitak nekih, mora biti i boljitak drugih. 19. Što je laissez-faire? Pozicija po kojoj se država ne smije uplitati u funkcioniranje tržišne ekonomije. 20. Kako glasi Nozickov slogan pravednosti? Pravedna je ona distribucija dobara koja je rezultat poštene tržišne utakmice. 21. Navedite Nozickove principe pravednosti! 1)Ako je netko nešto stekao na pravedan način ima pravo vlasništva nad time. 2)Ako netko nešto stekne od drugog pravednim transferom, pod uvjetom da je taj drugi imao pravo vlasništva nad tim posjedom, onda ima pravo vlasništva nad tim posjedom. 3)Pravo vlasništva je isključivo moguće primjenom ili 1) ili 2). 22. Što smatra Nozick, zašto je redistributivno oporezivanje nepravedno? Po Nozicku svako je oporezivanje pa i redistributivno krađa, jer oduzima nekome nešto što je njegovo vlasništvo, a to je nepravedno. 18 23. Što znači tvrdnja da je pravednost kao ovlaštenje historijska teorija? To znači da Pravednost kao ovlaštenje ne slijedi neki obrazac raspodjele, nego u prvi plan stavlja način na koji je postignuta trenutna raspodjela dobara u društvu. 24. Zašto su prema Nozicku sve teorije obrasca nužno pogrešne? Prema Nozicku sve ostale teorije su nužno pogrešne, jer se zasnivaju na obrascima raspodjele, ujedno zaboravljajući da su sva dobra u društvu nečija i da su već proizvedena i stečena po pravilima. Svaka teorija obrasca pokušat će preraspodjeliti već stečena dobra, što je po Nozicku nepravedno, jer je nepravedno nekome uzimati što je već njegovo stečeno vlasništvo. 25. Izložite primjer Wilta Chamberlaina! Što se tim pirmjerom nastoji pokazati! Wilt Chamberlain je omiljeni sportaš ljudi. Publika na jednu njegovu utakmicu dođe i daruje mu određeni iznos novca svojom slobodnom voljom. S primjerom se nastoji pokazati Nozickomo rezoniranje kako je nepravedno oporezivati nekoga komu ljudi jednostavno žele dati svoj novac, kako je svaka raspodjela po obrascu nepravedna, jer bi onemogućila ljudima da daju i uzimaju dobra svojom slobodnom voljom. Međutim, kada bi se u pravila stjecanja ubacilo princip (obrazac) razlike, tada bi Wilt trebao platiti porez na ostvareni prihod što je očito pravedno svakom razumnom, informiranom i nepristranom čovjeku. Pitanja uz poglavlje Vrijednosti 1. Što je semantičko, što ontološko a što epistemološko pitanje o vrijednostima? Semantičko je pitanje „O čemu zapravo govorimo kada govorimo o vrijednostima, govorimo li o emocijama, stavovima, činjenicama i sl...“ Ontološko pitanje je „Na koji način postoje vrijednosti, subjektivno, objektivno i sl...“ Epistemološko je pitanje „Možemo li spoznati vrijednosti i kako?“ 2. Što znači tvrdnja da iskazi mogu imati i činjeničnu i vrijednosnu komponentu? Navedite primjer! To znači da iako se činjenice i vrijednosti uvijek javljaju zajedno, ne znači da su one jedno te isto. Mi možemo razlikovati činjenicu i za nju vezanu vrijednost. Također, ista činjenica može na sebe vezati više različitih vrijednosti i obratno. Npr. Nože može biti loš na više načina, tup, savitljiv, hrapav, hrđav,... ili ako je napuknut može biti nepraktičan, nesiguran, nepodoban,... 19 3. Što je emotivizam? Meta-etička teorija po kojoj vrijednosni sudovi nisu ništa drugo do izraz naših emocija. 4. Objasnite tvrdnju da emotivizam ima uporište u verifikacionizmu! Po verifikacionizmu su sudovi smisleni u onoj mjeri u kojoj su empirijski provjerljivi. Vrijednosni sud nije empirijski provjerljiv pa je besmislen. Smislen može biti samo u izražavanju emocija, te tako dolazimo do emotivizma. 5. Vrijedi li u etici de gustibus? Objasnite! Ne. U etici uvijek treba opravdati svoje odluke, treba navoditi razloge. Kad bi emotivizam bio istinit, onda ne bi bila moguća etička argumentacija. 6. Da li pod pretpostavkom emotivizma u etici vrijedi zakon bivalencije? Objasnite! Ne. Zakon bivalencije kaže da između dviju opcija p i ne-p ne možemo birati oboje, već je moguća ili jedna ili druga. Po emotivizmu, opravdanja odluka ne treba biti, pa je moguće uzeti i p i ne-p istovremeno i besmisleno je pitati tko je u pravo, naprosto se nekome sviđa jedan odgovor, a drugome drugi. 6. Zašto činjenica da emocije mogu biti primjerene i neprimjerene potkopava emotivizam? Emotivizam se temelji na nekognitivizmu prema kojemu vrijednosni sudovi nemaju spoznajnu vrijednost, dakle nema nikakve moralne stvarnosti koju odražavaju. Međutim, ako kažemo da emocije mogu biti primjerene i neprimjerene, što se vidi iz života, već smo pretpostavili neki oblik kognitivizma, jer smo prihvatili da vrijednosni sudovi odražavaju neku etičku stvarnost. 7. Izložite u obliku Eutifronove dileme argument protiv emotivizma! Je li nešto dobro zato što u nama izaziva pozitivne emocije, ili u nama izaziva pozitivne emocije, jer je dobro? 8. Što je intuicionizam? Intuicionizam je meta-etička teorija po kojoj moralne istine spoznajemo direktnom intuicijom. 20 9. Zašto činjenica da opravdanje mora negdje stati podržava intuicionizam? Direktne intuicije moralnih istina su nešto što naprosto prihvaćamo kao istinito. Prema tome, to je zadnja stepenica u opravdavanju, jer dalje ne moramo opravdavati. 10. Objasnite Mooreovu analogiju dobroga i žutoga! Moralne istine kao što je dobro i boje kao što je žuto su slične po tome, što ih se ne mora, ni ne može opravdavati, ili ih se vidi, ili ne. 11. Što misle inuticionisti, zašto konzekvencijalisti griješe? Konzekvencijalisti griješe kada kažu da prihvaćaju moralne principe na temelju posljedica, već ih treba prihvatiti na temelju toga što su istiniti, a to jednostavno vidimo direktnom intuicijom. 12. Objasnite tvrdnju da je fenomenologija morala često bliža kvaziperceptivnom nego intelektualističkom modelu! Po fenomenologiji morala koja uključuje direktne intuicije, moralne istine češće su stvar percepcije, nego li intelektualnog izračuna. 13. Zašto nam intuicionizam ne ostavlja prostora za razlikovanje moralnih istina od zatucanih predrasuda? Slično kao i kod emotivizma, intuicijama vjerujemo da su istinite i ne treba ih opravdavati. Ali, ako ne treba opravdavati intuicije, tada ni one intuicije poput rasističkih i sličnih predrasuda ne bi trebalo opravdavati, te ne bismo znali razlikovati dobre moralne istine od zatucanih predrasuda. 14. Što je teorija pogreške? Teorija pogreške je meta-etička teorija po kojoj vrijednosti ne postoje i svi su vrijednosni sudovi pogrešni. 15. Što znači tvrdja da je naš moralni diskurs realistički? To znači da vrijednosne sudove vidimo samo kao iskaze koji nešto tvrde ili poriču, koji činjenicama pripisuju moralna svojstva, ali kako ta svojstva ne postoje, moralni je diskurs sustavno neistinit. 21 16. Kako teoriju pogreške možemo primijeniti na neke druge teorije ili domene diskursa? Navedite dva primjera! Kako je teorija pogreške primarno realistička, sve što postoji nominalistički je po njoj sustavno neistinito. Npr. psihoanaliza je sustavno neistinita, jer ne postoje ego, id i superego po kojima se objašnjava. Marksizam je također onda sustavno neistinit, jer realistički ne postoje klase. Matematika je sustavno neistinita, jer matematički diskurs koji govori o objektivnoj matematičkoj stvarnosti zapravo ne postoji. Itd... 22