Uvod u dizajn i izdavaštvo PDF

Uvod u dizajn i izdavaštvo Oblikovanje vizualnih komunikacija i uloga dizajnera Dizajn je sveprisutan. ▪ Dizajn se kao struka pojavljuje u zapadnoeuropskoj kulturi u drugoj polovici 18. stoljeća. ▪ Razvojem industrijske kulture, posebice tijekom 20. stoljeća postaje nezaobilazna metod...

Uvod u dizajn i izdavaštvo Oblikovanje vizualnih komunikacija i uloga dizajnera Dizajn je sveprisutan. ▪ Dizajn se kao struka pojavljuje u zapadnoeuropskoj kulturi u drugoj polovici 18. stoljeća. ▪ Razvojem industrijske kulture, posebice tijekom 20. stoljeća postaje nezaobilazna metoda generiranja novih vrijednosti u stvaranju proizvoda i usluga. ▪ Postoji mnogo definicija toga pojma, od izrazito općenitih do vrlo specifičnih, a jedna od najjednostavnijih kaže da je dizajn način rješavanja problema. Dizajn vizualnih komunikacija ▪ Dizajn povećava vrijednost, utječe na percepciju tvrtke, usluge i proizvoda, unapređuje identitet, komunikaciju, okolinu. ▪ Osnovna podjela dijeli dizajn na produkt (industrijski) dizajn i dizajn vizualnih komunikacija. ▪ Prenosi vizualne i verbalne poruke u kontekstu šire komunikacijske platforme ▪ Interdisciplinarna aktivnost rješavanja problema koja zahtijeva kreativnost i inovativnost te odgovarajuća znanja o poslovnim i tehničkim procesima. ▪ Oblikovanje različitih materijala i proizvoda: knjiga, magazina, vizualnih identiteta, reklamnih i oglašivačkih materijala, ambalaže proizvoda, infografika, uzoraka i tekstura, tipografijom, dizajnom web stranica, aplikacija... Dizajn vizualnih komunikacija ▪ Kompetencija grafičkog dizajnera je primarno komunikacijska. ▪ Grafički dizajner, stručnjak na području vizualnih komunikacija, odgovoran je za cjelokupan proces artikulacije informacije. ▪ Razvojem tehnologije i širenjem kompetencija grafičkih dizajnera, danas se sve češće umjesto termina grafički dizajn koristi termin komunikacijski dizajn. ▪ Komunikacijski dizajn je disciplina koja uključuje strukturiranje i prezentaciju verbalnog i vizualnog sadržaja u svrhu bolje komunikacije među ljudima. Dizajn vizualnih komunikacija Procesi grafičkog dizajniranja ▪ Proces dizajniranja od inicijalnog kontakta s klijentom i definiranja zadatka do konačnog proizvoda uobičajeno prolazi kroz pet standardnih faza: ▪ prikupljanje materijala ▪ analiza ▪ izrada koncepta ▪ dizajn ▪ implementacija Procesi grafičkog dizajniranja Prikupljanje materijala ▪ Faza prikupljanja materijala započinje upoznavanjem s dizajnerskim projektom te potrebama i zahtjevima klijenta. ▪ Tijekom ove faze dizajner se upoznaje s vrstom projekta, ciljnom publikom kojoj je namijenjen, budžetom, rokovima i drugim važnim parametrima. ▪ Također, stječe uvid i u pozadinu projekta: prikuplja informacije o klijentu i njegovim projektima, proizvodima i uslugama te postojećem stanju na tržištu. Procesi grafičkog dizajniranja Analiza ▪ U sljedećoj se fazi analiziraju prikupljeni podaci i definira strategija, odnosno smjer u kojem će se projekt razvijati. ▪ Ova faza rezultira izradom kreativnog briefa, pisanog dokumenta koji predstavlja strateški kreativni radni plan. ▪ Oko kreativnog briefa se trebaju usuglasiti klijent i dizajner, odnosno dizajnerski studio ili marketinška agencija Procesi grafičkog dizajniranja ▪ Briefovi najčešće uključuju : ▪ naziv projekta ▪ informacije o proizvodu ili usluzi i tržištu, ▪ ciljeve komunikacije, ▪ određenu ciljnu skupinu ▪ postojeću percepciju ciljne skupine o brandu, što želimo da ciljna skupina misli i osjeća ▪ specifične misli i informacije ▪ srž branda ▪ što želimo da naši korisnici naprave – poziv na akciju ▪ vrstu i format apliciranog dizajna ▪ medije, zadane parametre, rokove, budžet i sl. Procesi grafičkog dizajniranja Izrada koncepta ▪ Dizajnerski koncept predstavlja kreativno razmišljanje na kojem se zasniva dizajnerska kompozicija. ▪ On je okvir za sve dizajnerske odluke koje će trebati donijeti tijekom realizacije projekta. ▪ Često je najzahtjevniji dio dizajnerskog procesa ▪ Izrada koncepta uključuje više koraka: ▪ definiranje dizajnerskog problema ▪ pripremu – prikupljanje i ispitivanje materijala ▪ generiranje i odabir ideja te verifikaciju ideja Procesi grafičkog dizajniranja Dizajn ▪ Odrabrani koncept dizajnira, odnosno vizualizira. Kreće se s izradom malih, grubih i brzih skica. ▪ Za izradu skica najbolje je koristiti tradicionalne metode – papir i olovku ili flomaster. Izrada velikog broja skica u kratkom periodu ubrzava istraživanje, vizualno razmišljanje i pronalaženje problema ▪ Par najboljih ideja se razrađuje. ▪ Dizajnerski koncept se vizualizira na računalu u proporcijama finalnog proizvoda. ▪ Gotova idejna rješenja prezentiraju se klijentu. ▪ Nakon primanja povratne informacije od strane klijenta, odabrano idejno rješenje se dorađuje te ponovo prezentira. Procesi grafičkog dizajniranja Implementacija ▪ Finalni dizajn odabran od strane klijenta se implementira. ▪ Za tiskane materijale se izrađuje priprema za tisak koja se prosljeđuje klijentu ili odabranoj tiskari u digitalnom obliku. ▪ Dizajner se često uključuje i u provjeru probnih otisaka, kao i u nadgledanje samog tiska. ▪ Sukladno sa implementacijom, izrađuje se i knjiga grafičkih standarda koja sadrži skup standardiziranih smjernica koje je potrebno poštovati. ▪ Smjernice osiguravaju konzistentnu vizualnu komunikaciju prema javnosti te svako odstupanje od navedenih standarda tumači se kao nedosljednost u tržišnom komuniciranju ili predstavljanju vlastitog brenda. Procesi grafičkog dizajniranja ▪ Knjiga grafičkih standarda treba sadržavati: ▪ definiciju logotipa, njegov opis, osnovne verzije i zaštitni prostor ▪ popis mogućih situacija korištenja logotipa i njegovo ispravno korištenje ▪ sustav boja ▪ tipografske elemente ▪ poslovnu dokumentaciju: posjetnice, memorandumi, omotnice i sl. ▪ promotivne materijale Procesi grafičkog dizajniranja Uvod u teoriju dizajna ▪ Svaki dizajn načinjen je od osnovnih elemenata složenih u skladu s određenim principima. ▪ Dobro poznavanje svojstava tih elemenata, kao i dizajnerskih principa pomoću kojih se od njih grade kompozicije, od izrazite je važnosti za svakog dizajnera. ▪ Osnovni elementi dizajna: ▪ linije ▪ plohe ▪ pozitivni i negativni prostori ▪ svjetlina ▪ boja ▪ teksture Uvod u teoriju dizajna Linija ili crta ▪ Linija je putanja koju točka napravi svojim kretanjem kroz prostor. ▪ U teoriji, linija ima samo jednu dimenziju, dužinu, ali iz našeg dugogodišnjeg iskustva znamo da joj i debljina može varirati. ▪ S obzirom na to da linije kreira pokret, bezbrojne su varijacije u kojima ih nalazimo. ▪ Linija ima izrazito sugestivnu moć, čak i u slučajevima kada je potpuno apstraktna i ne opisuje nikakav objekt. ▪ U liniji pronalazimo ekspresivne i emocionalne odlike. Često joj dodijeljujemo epitete: nervozna, ljuta, mirna, zaigrana, slobodna, uzbuđena i sl. Uvod u teoriju dizajna Uvod u teoriju dizajna ▪ Linija ima bitnu ulogu u stvaranju kompozicije i komunikacije. Može biti ravna, zaobljena, oštra te može usmjeravati naš pogled. Uvod u teoriju dizajna ▪ Mogu biti tanke ili debele, glatke ili izlomljene, suptilne ili jake, mogu biti jednake cijelom dužinom ili se mogu mijenjati. ▪ Linije su nam bitne jer njima modeliramo plohe i oblike u kojima prepoznajemo objekte. ▪ Linije mogu biti: ▪ konturne ili obrisne ▪ teksturne ▪ strukturne Uvod u teoriju dizajna ▪ Obrisne linije opisuju neki oblik izvana. Uvod u teoriju dizajna ▪ Teksturnim linijama ispunjavamo i rastriramo površinu. Uvod u teoriju dizajna ▪ Strukturne linije postepeno grade oblik iznutra prema van. Uvod u teoriju dizajna ▪ Linije mogu biti stvarne, implicirane ili psihičke. ▪ Stvarne linije mogu varirati u karakteru, debljini i dužini. ▪ Implicirane linije čine crtice i točkice koje, iako nisu povezane, naše oko automatski povezuje u jednu liniju. Uvod u teoriju dizajna ▪ Kad jedan objekt ukazuje na drugi, oko ih spaja zamišljenom linijom. Iako stvarna linija ne postoji, mi ju osjećamo jer mentalno povezujemo dva elementa.  Uvod u teoriju dizajna ▪ Bitna karakteristika linije je smjer u kojem se proteže. ▪ Horizontalne linije djeluju smireno, opušteno, asociraju na odmor. Naglašavaju širinu, stabilnost i sigurnost. ▪ Vertikalne linije djeluju znatno aktivnije, rastu, uzdižu se, te simboliziraju rast i život te djeluju dostojanstveno. ▪ Dijagonalne linije sugeriraju kretanje, akciju i prostornost. Simboliziraju energiju i dramatičnost. Uvod u teoriju dizajna Uvod u teoriju dizajna Ploha ▪ Ploha je oblik koji ima dvije dimenzije: širinu i dužinu. ▪ Plohu vizualno percipiramo kao područje ograničeno ili linijom ili promjenom u boji, svjetlini i teksturi u odnosu na okolinu. ▪ Plohu definiramo kao zatvoren oblik. Granicu plohe oko čita kao obris ili konturu, te tako svaka ploha ima više ili manje naglašenu obrisnu liniju. ▪ Svaki je dizajn i likovna kompozicija u osnovi sastavljena od različitih ploha. Uvod u teoriju dizajna ▪ Granicu plohe oko čita kao obris ili konturu te tako svaka ploha ima više ili manje naglašenu obrisnu liniju. Uvod u teoriju dizajna ▪ I sam papir, ekran ili bilo koja druga površina na kojoj se nalazi dizajn je ploha. ▪ Iluziju prostora na plohi možemo stvarati upotrebom tonske modelacije i geometrijske perspektive. Uvod u teoriju dizajna ▪ Plohe mogu biti geometrijske (kvadrat, pravokutnik, trokut, krug, elipsa, romb itd.) ili slobodne, odnosno organske. ▪ Organske plohe nemaju pravocrtne i pravilne stranice, već se slobodno razvijaju, bez uočljivog pravila geometrizacije, te imaju element slučajnosti u svojoj građi. ▪ Geometrijski oblici stvaraju osjećaj kontrole i reda, dok organski daju sugestiju spontanosti i prirodnosti. Uvod u teoriju dizajna Pozitivni i negativni prostor ▪ Pozitivni i negativni prostor čine odnosi ploha koje kreiraju objekt i pozadinu, na dvodimenzionalnoj površini. ▪ Postavljanjem istog oblika na različite pozicije unutar formata kreiraju se potpuno drugačiji vizualni efekti. Uvod u teoriju dizajna ▪ Element čini pozitivni, a podloga na koju je postavljen negativni prostor. ▪ U kreiranju dizajnerske kompozicije negativni su prostori jednako važni kao i pozitivni. Uvod u teoriju dizajna Uvod u teoriju dizajna ▪ Negativni prostori su i jako bitan aspekt pri dizajniranju tipografije. ▪ Slovo, broj ili interpunkcijski znak čine pozitivan prostor, dok prostori unutar i između pojedinih znakova čine negativan prostor. Uvod u teoriju dizajna ▪ Podjela na pozitivne i negativne prostore je relativna. ▪ U određenim je slučajevima integracija pozitivnih i negativnih prostora tolika da ih je nemoguće razlikovati. Uvod u teoriju dizajna ▪ Odnos pozitivnih i negativnih prostora ponekad može biti izmjenjiv i dvosmislen. Uvod u teoriju dizajna Uvod u teoriju dizajna ▪ Odnos negativnih i pozitivnih prostora ima posebnu ulogu u oblikovanju logotipa.  Uvod u teoriju dizajna ▪ Svjetlina ili ton predstavljaju količinu svjetlosti odnosno tamnoće nekog elementa, i pomažu nam percipirati sve objekte iz naše okoline. ▪ Svjetlina svake plohe je relativna u odnosu na njezin kontekst. ▪ S obzirom na to da tonovi sive boje na ilustraciji sekvencijalno postaju sve tamniji, kontrast između susjednih kvadratića je male vrijednosti. ▪ Iako je sivi kružić u sredini svakog od kvadratića iste svjetline, nama se čini da se mijenja ovisno o podlozi na kojoj se nalazi i teško nam je povjerovati da su prvi i zadnji kružić identični. Uvod u teoriju dizajna ▪ Svjetlina i boja su povezane. Svaka boja, sama po sebi također ima i određenu svjetlosnu vrijednost. ▪ Slab kontrast između korištenih svjetlosnih nivoa rezultira suzdržanim, suptilnim efektom. Uvod u teoriju dizajna ▪ Jak svjetlosni kontrast stvara dramatičan ugođaj. Osnovni principi dizajna ▪ Svaku dizajnersku kompoziciju gradimo unutar odabranog formata. ▪ Format je područje aplikacije dizajna definirano vanjskim rubovima, a u praksi to može biti komad papira, zaslon računala ili nekog mobilnog uređaja i sl. ▪ Svaki element kompozicije uvijek se nalazi u relaciji s rubovima formata. ▪ Za postizanje kvalitetnih rješenja dizajner mora biti svjestan principa dizajna i koristiti ih u svome radu. Osnovni principi dizajna Ravnoteža ▪ Ravnoteža je stabilnost, odnosno balans vizualnih težina elemenata unutar zadanog formata. ▪ Težina elemenata je količina vizualne snage, odnosno vizualne važnosti i privlačnosti koje svaki pojedini element posjeduje. ▪ Vizualnu težinu određuju veličina, oblik, svjetlina, boja i tekstura elementa. ▪ Isti element postavljen na različitim dijelovima formata neće imati istu vizualnu težinu. ▪ U vizualnom oblikovanju razlikujemo 3 osnovne ravnoteže: simetrična, asimetrična i optička. Osnovni principi dizajna Simetrična ▪ Podrazumijeva raspoređivanje oblika u odnosu na simetralu i najčešće je to zrcaljenje. Ona daje dojam smirenosti, pravilnosti, stabilnosti i čvrstoće. Osnovni principi dizajna Asimetrična ▪ Nastaje upotrebom elemenata nejednake veličine i težine. Označava različitost oblika, položaja, svjetline i boje elemenata u odnosu na centralne osi. Osnovni principi dizajna Optička ▪ Optička se ravnoteža može gledati samo vizualno, ne i matematički ili fizikalno. ▪ Određena je psihološkim dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i njihovom mjestu na plohi. ▪ trokut će djelovati teže od četverokuta. ▪ trokut s vrhom okrenutim nadolje djeluje teži od trokuta okrenutog prema gore. ▪ obli oblici djeluju lakši od uglatih. ▪ primarne boje djeluju teže od sekundarnih, topli tonovi djeluju teže od hladnih, a svjetli od tamnih. Osnovni principi dizajna ▪ Teži oblici postaviti će se u kompoziciji manjima od lakših zbog izjednačavanja ravnoteže. Osnovni principi dizajna Jedinstvo (harmonija) ▪ Jedinstvo znači postojanje sukladnosti, odnosno harmonije između pojedinih elemenata dizajna. ▪ Ako elementi nisu u harmoniji, ako izgledaju odvojeni i nepovezani, kompozicija se raspada i gubi se jedinstvo. Osnovni principi dizajna ▪ Ponavljanje karakteristika kao što su boja, svjetlina, oblik, tekstura, stil i sl. uspostavljamo vizualne veze ili korespondenciju među dizajnerskim elementima te stvaramo slične forme. ▪ Neprekidnost ili kontinuitet posebno su bitni pri dizajniranju vizualnih identiteta i serija proizvoda. Osnovni principi dizajna ▪ Poravnanje je pozicioniranje vizualnih elemenata jednih u odnosu na druge tako da su im rubovi ili osi u liniji. ▪ Grafičke strukture poput mreže (engl. grid) nam pomažu pri poravnavanju elemenata. ▪ Mreža je skup horizontalnih i verikalnih linija koje se međusobno sijeku, dijele stranicu i čine okvire ili područja. ▪ Sustav mreže može ubrzati i poboljšati sam proces dizajna ▪ Djeluje kao vodič koji signalizira i ukazuje najbolje mjesto, položaj i razmjera elemenata koje je potrebno rasporediti unutar određenog formata. Osnovni principi dizajna Osnovni principi dizajna  Osnovni principi dizajna Isticanje (naglašavanje) ▪ Vizualna hijerarhija predstavlja organizaciju, odnosno uređenje svih grafičkih elemenata u skladu s naglaskom koji im dajemo. ▪ Isticanjem, odnosno naglašavanjem, vizualne elemente organiziramo po njihovoj važnosti. ▪ Isticanjem stvaramo točku fokusa, odnosno interesnu točku. ▪ Važno je zapamtiti da je nemoguće istaknuti sve elemente jedne kompozicije. Takav pokušaj može završiti samo u vizualnom kaosu. Osnovni principi dizajna Osnovni principi dizajna ▪ Davanjem važnosti pojedinim informacijama organiziramo kompoziciju i pojednostavljujemo komunikaciju. Osnovni principi dizajna Osnovni principi dizajna Ritam ▪ Ritam je princip dizajna baziran na ponavljanju određenog elementa ili cjeline. ▪ Koncept ritma odnosi se na pokrete oka promatrača, koje usmjerava uspostavljeni uzorak grafičkih elemenata. ▪ Jasan vizualni ritam doprinosi stvaranju stabilnosti i dosljednosti. ▪ Uspostavljanje prepoznatljivog ritma izrazito je važno pri dizajniranju složenijih dizajnerskih kompozicija kao što su na primjer magazini, knjige, web stranice i sl. Osnovni principi dizajna ▪ Ritmom kreiramo povezan i cjelovit tok, te međusobno povezujemo stranice dizajna. Osnovni principi dizajna Razmjeri i proporcije ▪ Razmjer u dizajnu predstavlja veličinu elementa u odnosu na druge elemente i forme unutar odabranog formata. ▪ Veličinu elementa možemo precipirati samo ako se nalazi u međuodnosu s drugim elementima. ▪ Proporcija je odnos veličina pojedinih dijelova cjeline jednih prema drugima kao i prema samoj cjelini. Osnovni principi dizajna Osnovni principi dizajna ▪ Pomoću razmjera možemo dati kontrast, dinamiku i naboj u međuodnose oblika i formi, a njegovom manipulacijom možemo kreirati i iluziju trodimenzionalnosti. Osnovni principi dizajna ▪ Zasigurno najpoznatije i najkorištenije načelo u vizualnom oblikovanju zove Zlatni rez. ▪ Zlatni rez je proporcija i geometrijski odnos dviju dužina. ▪ Dva predmeta su u zlatnom rezu ako se manji dio prema većem odnosi kao veći prema ukupnom. Ova vrijednost se uglavnom izražava brojem 1.6180. Osnovni principi dizajna ▪ Zlatni rez često nailazimo u prirodi, a kada se koristi u vizualnom dizajnu postiže se organska i estetski ugodna kompozicija. Osnovni principi dizajna ▪ Osim zlatnog reza, također poznajemo i kompozicijsku tehniku zvanu Pravilo trećine. ▪ Sliku podjelimo u devet jednakih dijelova, i to dvjema horizontalnim i dvjema vertikalnim crtama jednako razmaknutima. ▪ Time nastaju četiri sjecišta u koja se obično smješta glavni objekt na slici. ▪ Ovakva kompozicija slici daje više energije, interesa i veću napetost, od jednostavnog smještanja objekta u centar, što može djelovati monumentalno, nepokretno i eventualno neinteresantno. Osnovni principi dizajna Boja i tipografija Boja ▪ Boja dizajnu daje dinamiku i privlači pažnju korisnika, te utječe na njegove emocije. ▪ Dizajner može koristiti boju za organizaciju kompozicije kao i naglašavanje pojedinih detalja ▪ Pomoću boje mogu se grupirati elementi, naglasiti značenje te poboljšati estetski doživljaj dizajna. ▪ Neprikladno korištenje boje može ozbiljno narušiti formu i funkciju dizajna. Boja i tipografija ▪ Boja je svojstvo svjetlosti, ali i subjektivni psihofizički doživljaj koji nastaje u oku kao posljedica djelovanja elektromagnetskog zračenja. ▪ Ljudsko oko osjetljivo je samo na valne duljine vidljivog dijela spektra – od 400 nm do 700 nm. ▪ Objekti nemaju svoju boju, već samo svojstvo odbijanja određenih valnih duljina bijele svjetlosti. Boja i tipografija ▪ Spektar je otkrio Isaac Newton u 17. stoljeću razlomivši u trostranoj prizmi bijelu svijetlost. ▪ Beskonačan niz boja spektra razgraničio je u sedam osnovnih (crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan, plava i ljubičasta). ▪ Spajanjem dviju razloženih zraka bijele svjetlosti otkrio je purpurnu (magenta) boju koje nema u spektru. Boja i tipografija Krug (kotač) boja ▪ U tradicionalnoj teoriji boja (slikarstvu) primarne boje su žuta, crvena i plava. ▪ U teoriji sve druge boje možemo dobiti njihovim miješanjem. Boja i tipografija ▪ Tri sekundarne boje dobivamo miješanjem dvije osnovne: miješanjem crvene i žute nastaje narančasta, žute i plave zelena, i plave i crvene ljubičasta. ▪ Šest tercijarnih boja nastaje miješanjem jedne primarne sa susjednom sekundarnom bojom Boja i tipografija ▪ Odnosi osnovnih boja načešće se prikazuju putem kruga (kotača) boja. ▪ Na ilustraciji je prikazan krug boja Johannesa Ittena s početka 20. stoljeća. Boja i tipografija ▪ Krug boja možemo podijeliti na tople i hladne boje. ▪ Boje na krugu od žute do crveno- ljubičaste smatramo toplima, a od ljubičaste do žuto-zelene hladnima. Boja i tipografija Simbolika i psihologija boja ▪ Svaka boja ima psihološki efekt – mentalni i emotivni. ▪ Boje u različitim kulturama imaju različit značaj i dok ista boja u jednoj kulturi izaziva jedan, u drugoj izaziva potpuno drugi suprotan psihološki efekt. ▪ Uz pomoć boja možemo opisati određeni događaj, emociju ili raspoloženje. ▪ Tople boje smatraju se za aktivne i uzbuđujuće, dok hladne boje odaju osjećaj smirenosti, stabilnosti i povjerenja. Boja i tipografija ▪ Crvena je najtemperamentnija boja koja budi najsnažnije osjećaje. ▪ Simbolizira strast, intenzitet, energiju, opasnost, entuzijazam i temperament. Boja i tipografija ▪ Plava je boja neba i boja mora. Često se povezuje s dubinom i stabilnosti. ▪ Simbolzira znanje, povjerenje, preciznost, strpljivost, razumijevanje, suradnju, udobnost i sigurnost. Boja i tipografija ▪ Žuta je stimulirajuća boja. To je boja mentalnih aktivnosti, odražava novo učenje, nove mogućnosti, um i intelekt. ▪ Simbolizira svjetlost, živahnost, radost, kreativnost i smatra se kao najsretnija boja od svih. Boja i tipografija ▪ Zelena je ljudska boja koja simbolizira osjećajnost i suosjećajnost. Zelena je boja eksterijera, prirode – mirna i dinamična u isto vrijeme. ▪ Predstavlja harmoniju, rast, vitalnost, zdravlje, prirodu, osjećaj potpunosti, a stoji iza stvari kao što su mladost, uspjeh, sreća i ljepota Boja i tipografija ▪ Ljubičasta je boja vidovitosti, promišljenosti i duhovnosti. ▪ To je kraljevska boja, simbol moći, strasvenog vjerovanja i mudrosti te zbog izrazito male zastupljenosti u prirodi, označava unikatnost. Boja i tipografija ▪ Narančasta je vesela, radosna, stvaralačka i topla boja koja spaja tjelesnu energiju s umom. ▪ To je boja stvaralaštva i prilagodljivosti, što uključuje i osjećaj dobrog zdravlja i vedrine. Ona je simbol topline i boljitka, kreativnosti, energije i entuzijazma. Boja i tipografija ▪ Bijela, crna i siva nisu prave (kromatske) boje, već tzv. akromatske boje, jer nemaju svoje karakteristično valno područje, već ovise o stupnju osvijetljenosti. ▪ Sve tri boje odaju dojam elegancije, luksuza i formalnosti. Boja i tipografija Svojstva boje ▪ Za užu definiciju svake boje koristimo tri atributa: ▪ ton boje (engl. hue) ▪ zasićenost ili saturaciju (engl. saturation) ▪ svjetlinu ili luminaciju (engl. lightness). Boja i tipografija ▪ Ton boje označava vrstu boje, odnosno boju samu po sebi (npr. žutu, narančatu, crvenu, zelenu, plavu itd.). ▪ Određen je valnom duljinom svjetlosti koja u oku izaziva osjet te boje. ▪ Definira se kao kromatska kvaliteta boje, odnosno kvaliteta kojom se jedna “šarena” boja razlikuje od druge. Boja i tipografija ▪ Zasićenost ili saturacija predstavlja stupanj čistoće boje. ▪ Miješanjem neke kromatske boje s akromatskom bojom jednake svjetline, svjetlina boje ostaje ista, a dolazi do promjene u zasićenosti boje. ▪ Što je manje sive u nekoj boji to je ona čišća, jarkija, odnosno ima veću saturaciju. Boja i tipografija ▪ Svjetlina ili luminacija predstavlja kvalitetu kojom se svijetla boja razlikuje od tamne. ▪ Do promjene u svjetlini, odnosno luminaciji dolazi miješanjem boja s crnom ili bijelom. ▪ S obzirom na to da dodavanjem crne ili bijele nekoj boji istovremeno smanjujemo i zasićenost, svjetlina i zasićenost su međusobno povezane.  Boja i tipografija Kombinacija boja ▪ Boje gotovo nikada ne gledamo izdvojene već u međusobnim odnosima s drugim bojama. ▪ Pri kombiniranju boja važno je voditi računa o harmoniji ili kontrastu koje odabrane boje čine i koja je njihova svrha. ▪ U svrhu stvaranja harmonija koristimo se različitim kolornim shemama. Osnovne kolorne sheme možemo podijeliti na jednostavne, kontrastne i balansirane harmonije. Boja i tipografija Jednostavne harmonije ▪ Akromatska shema uključuje crne, bijele, tonove sive ili izrazito nezasićene tonove boja. ▪ Monokromatska shema boja podrazumjeva korištenje samo jednog tona boja u različitim nijansama. Boja i tipografija ▪ Analogna shema uključuje korištenje sličnih boja, odnosno boja koje se nalaze jedna do druge na krugu boja. ▪ U analognim kombinacijama najčešće prevladava jedna boja. Boja i tipografija Kontrastne harmonije ▪ Komplementarna shema temelji se na korištenju boja koje se nalaze nasuprot jedna drugoj na kotaču boja. ▪ Dvostruka komplementarna shema uključuje dva susjedna komplementarna para i daje veću mogućnost kombiniranja od jednostruke komplementarne sheme. Boja i tipografija ▪ Podijeljena komplementarna shema kombinira jednu boju s dvije boje koje su susjedne njenom komplementu na krugu boja. ▪ Shema toplo / hladno kombinira 4 boje, par susjednih toplih i hladnih boja. Plohe obojene toplim bojama često nam se čine bližima od onih obojenih hladnim bojama. Boja i tipografija Balansirane harmonije ▪ Trijada boja je shema koja kombinira tri boje koje se nalaze na vrhovima istostraničnog trokuta upisanog u krug boja. ▪ Tetrada je shema koja kombinira četiri boje, odnosno dva komplementarna para boja. Boja i tipografija Sustavi boja ▪ Postoje dvije različite vrste boja s kojima se susrećemo: ▪ Boje koje možemo zički “dotaknuti”, i koje nastaju reflektiranjem svjetlosti. Reflektirana boja se također naziva i subtraktivnom. ▪ Boje koje vidimo na zaslonima različitih uređaja kojima se svakodnevno služimo su energija same svjetlosti, odnosno direktno svjetlo. Svjetlo projicirano iz različitih izvora kombinira se aditivnom metodom. Boja i tipografija Boja i tipografija Tekstura i uzorak ▪ Teksture i uzorke često susrećemo kao sastavne elemente dizajnerskih kompozicija. ▪ Tekstura je taktilna kvaliteta površine, odnosno vizualna simulacija ili reprezentacija te kvalitete. ▪ U vizualnim umjetnostima razlikujemo dvije vrste tekstura: taktilne, odnosno stvarne i vizualne. Boja i tipografija ▪ Taktilne ili stvarne teksture imaju stvarnu taktilnu vrijednost i mogu se fizički dotaknuti i osjetiti.  Boja i tipografija ▪ Vizualne teksture su iluzija stvarnih tekstura, a stvaramo ih iz fotografskog ili skeniranog materijala, kao i crtanjem, slikanjem ili drugim načinima. ▪ Vizualne teksture izrazito su raširene u dizajnu korisničkih sučelja. One nam pomaže da dvodimenzionalna iskustva lakše vežemo uz stvarni, trodimenzionalni svijet. Boja i tipografija ▪ Današnji digitalni način dizajniranja otvorio je nevjerovatne mogućnosti i ogromnu količinu kreativne fleksibilnosti. ▪ Međutim digitalni alati mogu s vremena na vrijeme proizvesti estetski hladne i sterilne rezultate. ▪ Teksture igraju važnu ulogu u pronalaženju ravnoteže između dvije krajnosti i u doba digitalnog perfekcionizma mogu pridonjeti većoj vizualnu kvaliteti našeg rada. Boja i tipografija  Boja i tipografija ▪ Uzorak (engl. pattern) je stalno ponavljanje jedne vizualne cjeline ili elementa unutar određenog područja. Uzorci mogu biti jednostavni i složeni. ▪ Uzorak započinje oblikom koji se ponavlja. Većina uzoraka se može svesti na neku vrstu mreže. Boja i tipografija Tipografija ▪ Dizajn slovnih znakova (pisma) kao i njihov razmještaj u prostoru nazivamo tipografijom. ▪ Način na koji dizajner upravlja tipografijom od presudne je važnosti za uspješnu komunikaciju. ▪ Odabir pisma, veličina teksta i način poravnanja moraju biti u skladu s porukom koju dizajn prenosi. ▪ Tipografija je forma i estetski ju vrednujemo s obzirom na oblik, proporcije, ravnotežu itd. ▪ Tipografija mora pažljivo biti integrirana u kompoziciju s ostatkom vizuala. Boja i tipografija ▪ Tekst mora biti čitljiv. ▪ Prijelazi i razmaci između pojedinih slovnih znakova, riječi i odlomaka su od ključne važnosti. Razmaci (engl. spacing) mogu uspostaviti, ali i uništiti komunikaciju. ▪ Tipografiju koju susrećemo unutar svih dizajnerskih kompozicija možemo podijeliti na: ▪ natpise (engl. display) – naslove, podnaslove, zaglavlja i ostale istaknute dijelove ▪ tekst (engl. body copy) – verbalni sadržaj ili knjižni blok, obično u formi odlomaka i stupaca. Boja i tipografija Boja i tipografija Boja i tipografija Osnovni tipografski pojmovi i anatomija ▪ Slovni znak (engl. letterform) – forma svakog pojedinog znaka u nekom alfabetskom pismu. Svako slovo ima svoje jedinstvene karakteristike koje utječu na čitljivost simbola kao reprezentacije govora. ▪ Pismo (engl. typeface) – dizajn jednog seta slovnih znakova, brojeva i interpunkcijskih znakova konzistentnih vizualnih svojstava koja čine prepoznatljiv karakter tog pisma.  Boja i tipografija ▪ Font (engl. type font) – kompletan set slovnih znakova, brojeva i interpunkcijskih znakova u određenom pismu, stilu i veličini. Pojam font koji danas u pravilu koristimo kao zamjenu za pojam pismo potječe iz vremena olovnih slovnih znakova, kad se skupina znakova nekog pisma u određenoj veličini nazivala fontom. ▪ Rez (engl. type style) – stilizacija, odnosno modifikacija pojedinog pisma koja omogućava varijacije u dizajnu uz zadržavanje osnovnih karakteristika pisma. Boja i tipografija ▪ Pismovna obitelj (engl. type family) – skup svih stilskih varijacija (rezova) nastalih iz jednog pisma. Jedno pismo sa svim svojim rezovima čini pismovnu obitelj. Boja i tipografija Tipografske mjere ▪ Tradicionalni tipografski mjerni sustav sastoji se od dvije osnovne jedinice – tipografske točke (engl. point) i cicera (engl. pica). ▪ Tipografskim točkama, pointima (pt), mjerimo visinu slova kao i razmak između redaka. ▪ Jedan point je 1/72 inča (engl. inch), odnosno približno 0,35 mm. Jedan inč iznosi 2,54 cm. ▪ Dvanaest pointa čini jednu picu.  Boja i tipografija Anatomija ▪ Osnovna pismovna linija (engl. baseline) je zamišljena fiksna linija na kojoj sjedi većina slova nekog pisma složena u redak teksta. ▪ x-visina kurentnih (malih) slova (engl. x-height) je visina od pismovne linije do gornjeg ruba glavnog dijela tijela kurentnih slova, odnosno visina kurentnog slova x. Boja i tipografija ▪ Vrh ili kapa slova (engl. cap height) je visina mjerena od pismovne linije do vrha verzalnog (velikog) slova. ▪ Ascender (uzlazni potez) je dio kurentnih slova koji se izdiže iznad x-visine kurentnih slova. ▪ Descender (silazni potez) je dio slova koji se nalazi ispod osnovne pismovne linije. Boja i tipografija ▪ Serif je mali ukrasni potez, odnosno zadebljanje na krajevima slovnih znakova. Pisma čiji slovni znakovi imaju serife nazivaju se serifnim pismima, a pisma bez serifa sans-serifnim pismima. ▪ Povezivanja (ligature) predstavljaju povezivanje više slova. Boja i tipografija Razmaci ▪ Uz veličinu samih slovnih znakova pisma, dizajneru su jako bitni i razmaci (engl. spacing) između pojedinih tipografskih elemenata: slovnih znakova, riječi i redaka teksta. ▪ Razmak među slovima (engl. letterspacing) određuje dizajner prilikom dizajniranja samog fonta. ▪ Podešavanje razmaka između dva pojedina slovna znaka naziva se podrezivanje (engl. kerning). Boja i tipografija ▪ Podešavanje sveukupnog razmaka među slovima (engl. tracking) se često koristi kod teksta napisanog verzalom (velikim slovima) ili malim verzalom (engl. small caps). ▪ Nešto veći razmak među verzalnim slovima djeluje profinjenije. Boja i tipografija ▪ Lagano povećanje trackinga tekstu daje prozračnost. ▪ Negativne vrijednosti trackinga su rijetko poželjne, a koriste se povremeno kako bi podesili jedan ili više redaka obostrano poravnanog teksta. Boja i tipografija ▪ Razmaci između riječi (engl. word spacing) bi trebali uvijek biti jednaki ili, u slučaju teksta koji je poravnan s obje strane, što konzistentniji. ▪ Razmak između redaka teksta (engl. leading) je vertikalni razmak između osnovnih pismovnih linija dva retka teksta. Od izuzetne je važnosti za čitljivost. ▪ U većini programa za prijelom predpodešeni (automatski) razmak između redaka iznosi 120% vrijednosti veličine korištenog pisma. ▪ Optimalna veličina razmaka između redaka ovisi o vrsti i veličini pisma. Boja i tipografija Boja i tipografija Poravnjavanje teksta ▪ Poravnavanje (engl. alignment), definira način na koji su redovi teksta poravnati između sebe, odnosno kako izgledaju lijevi i desni rub odlomka. ▪ Osnovne opcije poravnanja su: ▪ Poravnanje u lijevo (engl. left-aligned) – tekst je poravnat na lijevoj strani dok je desna strana neravna. Lijevo poravnat tekst prati organski tijek jezika, čitljiv je i razmaci između riječi su uvijek jednaki. ▪ Poravnanje u desno (engl. right-aligned) – tekst je poravnat s desne strane, a lijeva strana je neravna. Često može pomoći pri osmišljavanju efektnih naslova, podnaslova, bilješki itd. Boja i tipografija ▪ Puni format (engl. justified) – stupci teksta poravnati su s obje strane. Standardan je za oblikovanje novina i knjiga. ▪ Centrirano (engl. centered) – linije teksta različitih duljina centrirane su između lijevog i desnog ruba stupca. Centralno poravnanje je formalno i klasično, budi asocijacije na povijest i tradiciju. ▪ Asimetrično (engl. asymmetrical) – linije teksta su u asimetričnoj ravnoteži. Tekst djeluje neuobičajeno i dinamičmo. Pomoću asimetričnog poravnanja možemo izraditi efektne natpise. Boja i tipografija Boja i tipografija ▪ Prijelomom teksta reguliramo mjesta na kojima tekst prelazi u novi red. ▪ Cilj prijeloma je postići ujednačene razmake između riječi na stranici ako je tekst poravnan na puni format, odnosno stvoriti što skladnije neravne rubove kod ostalih poravnanja. ▪ U širem smislu, prijelomom nazivamo oblikovanje tekstualnog i slikovnog materijala u smislenu grafičku cjelinu sa svim grafičkim i ostalim elementima te, na primjer, govorimo o prijelomu knjige, magazina i sl. Boja i tipografija Odabir i kombiniranje tipografije ▪ Da bismo pojednostavili odabir pisma i kako bi on bio odgovarajući trebamo voditi računa o više faktora: ▪ Estetici i vizualnom utjecaju – estetskim karakteristikama pisma (proporcije, ravnoteža, vizualna težina, pozitivni i negativni prostori). ▪ Prikladnosti – prije odabira pisma trebamo jasno definirati s kime, o čemu i kako želimo komunicirati. ▪ Jasnoći i čitljivosti – tekst treba biti lako čitljiv kako bi promatrač mogao jednostavno shvatiti sadržaj. Čitljivost ima veze s brzinom prepoznavanja i načinom razlikovanja svakog pojedinog znaka pisma. ▪ Integraciji s vizualom – tipografija treba djelovati u sinergiji s ostatkom vizuala kako bi komunicirala željenu poruku. Boja i tipografija Boja i tipografija Kombiniranje tipografije ▪ U većini slučajeva izbor treba ograničiti na dva pisma. ▪ Kombiniranje fontova unutar pismovne obitelji je dobar izbor. S obzirom na to da su fontovi unutar obitelji varijacija jedne teme, te da dijele istu strukturu njihove kombinacije djeluju skladno. ▪ Kontrast između fontova koje kombiniramo treba biti jak. ▪ Kombiniranje dva pisma pridonosi većoj diferencijaciji i kontrastu u vizualizaciji koncepta. Boja i tipografija Boja i tipografija ▪ Najčešće se koristi jedno pismo za natpise, a drugo za tekst – na primjer, serifno pismo za tekst i sans serifno za natpise. ▪ S obzirom na to da dva pisma koristimo kako bismo naglasili razlike nikada se ne kombiniraju dva slična pisma, već je potrebno naći optimalan kontrast. Boja i tipografija Tipografije na webu ▪ Web-safe pisma su pisma predinstalirana na većini operacijskih sustava. Najčešća takva pisma su: Arial, Verdana, Trebuchet MS, Georgia, Times New Roman i Courier New. ▪ Danas je moguće na web stranicama koristiti ugrađene (engl. embedded) web fontove ili ih pozivati s nekog od web font hosting servisa. ▪ Dva najpoznatija takva servisa su Adobe Typekit i Google Fonts koja uz pomoć HTML i CSS programskih jezika uspješno prikazuju određeno pismo na korisnikovom računalu. Boja i tipografija ▪ Typekit je dio Adobe Creative Cloud softverskog paketa. ▪ Pretplatnici imaju opciju sinkroniziranja Typekit fontova za korištenje u Adobe desktop aplikacijama poput Photoshopa, Illustratora ili InDesigna. Boja i tipografija ▪ Google Fonts je potpuno besplatan servis, što ga čini izvrsnim izborom web programera, a posebice WordPress korisnika i UI dizajnera. Boja i tipografija ▪ Fonts.com također nudi mogućnost korištenja poznatih i kvalitetnih fontova. Više od 3000 pisama s fonts.com web sjedišta moguće je koristiti preko besplatnog računa, dok je za korištenje ostalih pisama potrebno plaćati mjesečnu pretplatu na servis. ▪ FontSquirrel uz mogućnost preuzimanja kvalitetnih besplatnih fontova ima i mogućnost preuzimanja @font-face kita, kao i izrade @fon-face kita iz uploadanih fontova. ▪ @font-face kit uključuje font u svim formatima potrebnim za prikaz u različitim web preglednicima, kao i CSS kod potreban za prikaz odabranih fonotva. Osnove računalne grafike ▪ Za oblikovanje i pripremu grafičkih materijala na računalu pomoću specijaliziranih WYSIWYG (engl. what you see is what you get) programa koristi se pojam stolno izdavaštvo (engl. Desktop Publishing) ili skraćeno DTP. ▪ Stolno izdavaštvo se prema primjeni dijeli na klasično izdavaštvo za tiskana izdanja i digitalno izdavaštvo za prikaz na računalima, tablet i smartphone uređajima. ▪ Klasično izdavaštvo podrazumijeva sve tiskane aplikacije, od knjiga i novina preko brošura, letaka, plakata, sve do etiketa, ambalaže proizvoda itd. ▪ Digitalno izdavašto obuhvaća sve digitalne oblike objave, što uključuje: web stranice i aplikacije, e-knjige i publikacije za tablet i smartphone uređaje, mobilne aplikacije itd. Osnove računalne grafike ▪ Sve češće se iste publikacije istovremeno pripremaju i za tisak i za digitalnu objavu. Osnove računalne grafike Vrste računalne grafike ▪ Računalna grafika dijeli se na dvije osnovne skupine: ▪ Vektorsku ▪ Rastersku (bitmap) Osnove računalne grafike Vektorska grafika ▪ Vektorsku grafiku kreiramo na računalu. ▪ Oblici koje tako stvaramo kombinacija su geometrijskih elemenata (točaka, pravaca, krivulja, poligona), definiranih matematičkim funkcijama (vektorima). ▪ Vektorskoj grafici možemo neograničeno mijenjati veličinu (smanjivati ju i povećavati) bez gubitka kvalitete. ▪ Adobe Illustrator koristi matematički sistem – Bézierovu matematiku – kako bi opisao, odnosno definirao sve linije i oblike. Osnove računalne grafike ▪ Ovaj sistem koristi linijske elmente koji prolaze kroz sidrišne točke (engl. anchor points) kako bi se napravile linijske ilustracije. ▪ Jednostavni oblici nacrtani su pomoću numeričkih parova x,y koordinata, popraćenih instrukcijama o izgledu i vrsti obruba i ispune. Osnove računalne grafike ▪ Za izradu kompleksnijih segmenata uvodi se još jedan element – kontrolne hvataljke (engl. control handle), koje govore programu na koji način krivulja prolazi kroz sidrišnu točku.  Osnove računalne grafike ▪ Par x,y koordinata zajedno s matematičkim uputama za izgled krivulje zove se vektor. ▪ Vektorske se ilustracije u odgovarajućem softverskom programu mogu lako mijenjati i modificirati. ▪ Veličine datoteka vektorske grafike relativno su male i tipične ilustracije u prosjeku imaju po par stotina kilobajta. Osnove računalne grafike Rasterska grafika ▪ Rasterskom grafikom nazivamo slike koje se sastoje od rastera (mreže) piksela. ▪ Piksel (engl. pixel) je zapravo sićušni kvadratić, odnosno najmanji element slike. ▪ Slike snimljene digitalnim fotoaparatom ili skenirane iz dijapozitiva, negativa i ostalih materijala su rasterske slike. ▪ Svaki piksel rasterske slike uz koordinate ima zapisanu i informaciju o svojoj boji. Osnove računalne grafike ▪ Rasterska grafika naziva se još i bitmap grafikom. Taj termin potječe od koncepta digitalne slike sastavljene od više redova piksela posloženih u uzorak načinjen od najmanjih elemenata slike (mapa bitova). Osnove računalne grafike ▪ Kad rastersku sliku povećavamo, piksele koje slici dodajemo softver mora „izmisliti“ te pri većem uvećanju dolazi do vidnoga gubitka kvalitete. Osnove računalne grafike Rezolucija ▪ Dimenzija slike u pikselima predstavlja ukupni broj redova i stupaca piksela na slici. ▪ Rezolucija je parametar koji nam opisuje koliko su gusto ti pikseli na slici raspoređeni. ▪ Piksel po inču (engl. Pixel per inch – ppi) je mjerna jedinica kojom izražavamo rezoluciju i predstavlja broj redova ili stupaca piksela koji se po širini ili visini nalaze unutar jednog inča slike. Što su pikseli slike gušće raspoređeni, sitniji su i mogućnost prikaza detalja je veća. ▪ Rezolucija grafike ovisit će o njezinoj krajnjoj namjeni. Dok god se slika nalazi u virtualnom svijetu, na zaslonu nekog uređaja, važne su nam isključivo njene dimenzije u pikselima. Osnove računalne grafike ▪ Pri dizajniranju web stranica ili mobilnih aplikacija potrebno je postaviti odgovarajuću veličinu slike u pikselima (npr. 1280 x 800 px, ili 480 x 320 px itd. – ovisno o uređaju). ▪ Za kvalitetan otisak rezolucija grafike bi trebala biti oko 300 ppi, ovisno o vrsti tiska i papiru na kojem će biti otisnuta. ▪ Vektorska grafika je rezolucijski neovisna. ▪ Za razliku od vektorske grafike rasterska grafika je ovisna o rezoluciji, odnosno nemoguće joj je bitno promijeniti veličinu bez vidljivog gubitka kvalitete. Osnove računalne grafike Osnove računalne grafike Boja u računalnoj grafici ▪ Direktne boje nastaju aditivnim miješanjem primarnih boja svjetlosti. Sve boje koje vidimo na ekranima uređaja koje svakodnevno koristimo su direktne i nastale su kombinacijom tri izvora svjetlosti: crvenog – R (engl. red), zelenog – G (engl. green) i plavog – B (engl. blue). Osnove računalne grafike ▪ Reflektirane boje nastaju suptraktivnim miješanjem primarnih pigmentnih boja. Boje koje vidimo na različitim tiskanim materijalima dobivene su kombiniranjem četiri primarne boje: cijana – C (engl. cyan), magente – M (engl. magenta), žute – Y (engl. yellow) i crne - K (engl. key). Osnove računalne grafike Kolorni modeli, modovi i dubine boja ▪ Kolorni model je uređen apstraktni sustav koji opisuje boju kako bi ju različiti izlazni uređaji poput monitora ili tiskarskog stroja mogli reproducirati. ▪ Svaki od kolornih modela koristi drugu metodu za opis boje. Većina kolornih modela za definiciju boja koristi vrijednost tri ili četiri komponente. ▪ Kolorni mod određuje koji kolorni model koristimo za prikaz boja u dokumentu na kojem radimo. ▪ Kolorni mod određuje broj kanala slike (engl. channel). Kanali prikazuju primarne boje od kojih je slika sastavljena. Osnove računalne grafike ▪ Slika u RGB kolornom modu ima tri kanala: crveni (R), zeleni (G) i plavi (B). Vrijednost svake od ove tri komponenete može biti od 0 do 255. ▪ Kolorni mod dokumenta ovisi prvenstveno o njegovoj krajnjoj namjeni. ▪ Ako kreiramo dizajnersku kompoziciju za prikaz na ekranu (web stranica, sučelje aplikacije, e-knjiga) kolorni mod dokumenta će biti RGB, a ako kreiramo dokument za tisak (magazin, brošuru, palakat, etiketu) onda će to biti CMYK. Osnove računalne grafike ▪ Dubina boje (engl. color depth) odnosi se na broj bitova kojima je opisana informacija o boji jednog piksela. ▪ Što je više bitova informacije po pikselu, to je moguće prikazati veći broj tonova te je i prikaz boje točniji. ▪ Boja piksela na slici dubine boje od 1 bita može imati samo dvije vrijednosti: crnu ili bijelu. ▪ Boja piksela na slici dubine boje od 8 bitova može imati jednu od mogućih 256 vrijednosti (28 = 2 x 2 x 2 x 2 x 2 x 2 x 2 x 2 = 256). Osnove računalne grafike ▪ RGB slika je sastavljena iz tri kolorna kanala od kojih svaki ima 256 mogućih vrijednosti. Na RGB slici 8-bitne dubine boje po kanalu (8 bitova x 3 kanala = 24 bita informacija po pikselu) možemo imati 28 x 28x 28 = 256 x 256 x 256 = 16,777.216 mogućih kolornih vrijednosti. Osnove računalne grafike Osnove računalne grafike ▪ Slike s 32 bita informacija po kanalu boje nazivaju se high dynamic range (HDR) slikama. ▪ Dinamički raspon (engl. dynamic range) predstavlja odnos između tamnih i svijetlih područja slike Osnove računalne grafike ▪ Osnovni kolorni modovi su: Osnove računalne grafike Prikaz i reprodukcija boja ▪ Gamut je raspon boja koje u određenom sustavu (kolornom modu) mogu biti reproducirane. ▪ Kada pojedine boje koje vidimo na ekranu ne možemo ispisati onakve kakve jesu, kažemo da su izvan gamuta (engl. out-of-gamut). ▪ Slika koja na ekranu izgleda savršeno, može izgledati loše i zagušeno u ispisu. ▪ Svaki od uređaja s kojima radimo ima svoj kolorni prostor (engl. color space) koji ovisi o načinu na koji tinte, boje, pigmenti, svjetlo, filteri i drugi materijali i metode za reprodukciju boje stvaraju određenu boju. Osnove računalne grafike ▪ Niti jedan od ovih sustava ne može se u potpunosti podudarati s drugim. Osnove računalne grafike ▪ Da bismo maksimalno ujednačili prikaz boja na svim uređajima koje koristimo, sve je te uređaje potrebno kalibrirati. ▪ Najpouzdanija, ali i najskuplja metoda kalibracije je kalibracija pomoću uređaja koji se naziva kolorimetar ili kalibrator. ▪ Kolorimetar ili kalibrator je uređaj koji se postavlja na ekran, a odgovarajući softver zatim na ekranu prikazuje pojedine nijanse boja uspoređujući stvarno poslane vrijednosti s onima koje se na monitoru prikazuju. Osnove računalne grafike Osnove računalne grafike Spot boje ▪ Klasičnim četverobojnim CMYK tiskom nije moguće reproducirati sve boje koje vidi ljudsko oko. ▪ Uz standardne četiri (CMYK) komponente koriste se i posebne boje koje se u grafičkoj struci nazivaju spot bojama (npr. zlato, flourscentna zelena i sl.). ▪ Spot boje se osim kao dodatne boje u CMYK tisku koriste i u jednobojnom, dvobojnom ili trobojnom tisku kada je potrebno postići točnu reprodukciju pojedinih boja ▪ Spot boje se rade miješanjem različitih komponenti po točnoj proizvođačkoj specifikaciji. ▪ Najšire prihvaćen standard u Europi i SAD-u je Pantone Color Matching System (Pantone PMS). Osnove računalne grafike ▪ Standardiziranjem boja, različiti proizvođači širom svijeta korištenjem sistema Pantone osiguravaju jednak izgled i reprodukciju boja. Boje Pantone otisnute su na skalama Pantone – kartončićima približne dimenzije 15 x 5 cm, na kojima su s jedne strane otisnuti kvadrati s uzorcima svake boje. ▪ Pantone sistem omogućava tisak velikog broja posebnih boja kao što su flouroscentne ili metalik. Pantone sistem svakoj boji dodjeljuje jedinstveni broj – na primjer Pantone 294C. ▪ Pantone je 2007. uveo Goe System koji se sastoji od 2000 boja u potpuno novom sustavu označavanja i svrstavanja (RGB i Lab). Osnove računalne grafike Osnove računalne grafike ▪ S obzirom da se većina tiskanog materijala proizvodi klasičnim četverobojnim tiskom postoji set boja Pantone koje se mogu reproducirati korištenjem CMYK komponenti – Pantone solid to process skala. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Proces klasične grafičke proizvodnje dijeli se na: ▪ pripremu ▪ tisak ▪ doradu grafičkog proizvoda. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ U grafičkoj pripremi se grafički proizvod osmišljava i oblikuje, izrađuju se ilustracije i obrađuju fotografije. Potom se radi odgovarajuća računalna priprema kojom se izrađuju tiskovne forme koje služe za izradu otiska. ▪ Tisak je proces prenošenja boje na tiskovnu podlogu posredovanjem tiskovneforme u nekoj od tehnika tiska. Papire, polukartone, kartone, ljepenke i slično jednim imenom nazivamo tiskovnim podlogama. ▪ U doradi se grafički proizvod finalizira te on dobiva svoj konačni izgled. Doradni procesi uključuju: rezanje na odgovarajući format, savijanje, perforiranje, plastificiranje, uvez itd. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Priprema za tisak ▪ Nakon što je grafički proizvod oblikovan radi se priprema za tisak. U najvećem broju slučajeva, danas se priprema za tisak isporučuje kao dokument snimljen u PDF formatu. ▪ Različite grafičke proizvode u većini slučajeva oblikujemo u njihovom finalnom formatu ▪ Tiskarski strojevi tiskaju na papiru većeg formata (arku) koji odgovara formatu samog tiskarskog stroja. Stoga se prije samog tiska radi digitalna montaža tj. impozicija pripreme proizvoda na format arka tiskarskog stroja. ▪ U slučaju tiska višestraničnih publikacija radi se montaža većeg broja različitih stranica na format arka, dok se u slučaju tiska jednostraničnih proizvoda radi montaža više jednakih stranica proizvoda na format arka. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Impozicija kataloga od 16 stranica formata A4 koji se tiska na tiskarskom stroju formata B1 i koji će biti uvezan klamanjem. ▪ S obzirom na vrstu uveza stranice treba složiti tako da prva stranica bude povezana sa zadnjom, druga s predzadnjom itd. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Impozicija se danas u većini slučajeva radi u tiskari, pomoću neke od specijaliziranih aplikacija. ▪ Iz montiranih araka izrađuju se tiskovne forme. ▪ Tiskovna forma je element u tiskarskom procesu koji preuzima boju i u dodiru s podlogom uz djelovanje odgovarajuće sile ostavlja na podlozi boju u obliku otiska. ▪ Tiskovnu formu čine tiskovne površine koje prenose boju na podlogu i slobodne površine koje ne sudjeluju izravno u otiskivanju. ▪ Višebojne reprodukcije nastaju otiskivanjem četiri osnovne procesne boje (CMYK – cijan, magenta, žuta i crna). ▪ Za svaku od ovih komponenti radi se posebna tiskovna forma te je stoga potrebno napraviti razdvajanje, odnosno separaciju boja. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Separacija jedne boje je predložak za izradu tiskovne forme te iste boje. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Tiskarski strojevi ne mogu nanositi različite slojeve boja kako bi dijelovi otiska bili više ili manje obojani. Za dobivanje višetonskog otiska provodi se postupak rastriranja (engl. halftoning). ▪ Raster (engl. half-tone dots) je sredstvo pomoću kojeg višetonsku sliku pretvaramo u jednotonsku pomoću rasterskih elemenata. Rastriranje je zasnovano na optičkoj iluziji da se sićušni rasterski elementi u oku promatrača stapaju u višetonsku sliku. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva  Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Rastriranje se može raditi pomoću nekoliko metoda: ▪ Klasični raster (amplitudno modularni – AM) dobiva se variranjem veličine rasterskog elementa, a razmaci između elemenata ostaju jednaki. ▪ Stohastički raster (frekventno modularni – FM) nastaje variranjem udaljenosti između rasterskih elemenata koji su iste veličine. ▪ Hibridni raster nastaje kombiniranjem rasterskih elemenata različitih veličina na različitim udaljenostima.  Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Rasterski sustav čine linijatura, oblik rasterskog elementa i kut rastriranja. ▪ Linijatura je rezolucija rasterske mreže koja se mjeri u linijama po inču (engl. line per inch – lpi). ▪ Rasterski element može biti različitog oblika ovisno o namjeni, originalu i vrsti tiska. Najčešće je rasterski element kružni (točka), a može biti i elitpičnog ili kvadratnog oblika. ▪ Kada bi se linije rasterskih elemenata nalazile pod istim kutom za sve separacije javio bi se moiré uzorak. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Moiré uzorak je neželjeni uzorak naizmjeničnih tamnije i svjetlije obojanih pruga koji nastaje uslijed inteferencije preklopljenih kolornih komponenti. ▪ Iz tog se razloga rasterski elementi separacija tiskaju pod različitim kutovima (cijan – 105°, magenta – 75°, žuta – 90° i crna – 45°). Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Tiskarske tehnike Tiskarske tehnike se dijele u dvije osnovne skupine: ▪ Indirektne tehnike tiska – boja se s tiskovne forme prvo prenosi na posrednika (offsetni cilindar, tampon i sl.), a zatim na tiskovnu podlogu. U indirektne tehnike tiska spadaju offset, suhi offset i tampon tisak. ▪ Direktne tehnike tiska – boja se s tiskovne forme prenosi direktno na podlogu. U direktne tehnike tiska spadaju visoki tisak, duboki tisak, sitotisak, flexo tisak. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Offsetni tisak ▪ Najzastupljenija tehnika tiska u hrvatskoj grafičkoj industriji. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Offsetnom tiskarskom tehnikom tiskaju se različiti grafički proizvodi kao što su: knjige, monografije, novine, časopisi, brošure, plakati do formata B0, letci, poštanske marke, diplome, sklopiva ambalaža, omoti... ▪ Razlog takvoj zastupljenosti je jednostavan pripremni proces i kvalitetna konstrukcija offsetnih strojeva, kojima se postiže kvalitetan višebojni otisak relativno niske proizvodne cijene u kratkom vremenskom roku. ▪ Offsetni tisak svrstavamo u indirektne tehnike plošnog tiska. ▪ S tiskovne forme (ploče) otisak se prvo prenosi na gumenu navlaku offsetnog cilindra, a zatim uz pomoć tiskovnog cilindra na tiskovnu podlogu. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Tiska se uglavnom na tiskovne podloge: papir, polukarton, karton i lim. ▪ U procesu tiska prvo se na tiskovnu formu nanosi otopina za vlaženje, koja se prima na slobodne površine, a zatim boja iz sustava za bojenje koja se prima na tiskovne površine. ▪ Danas je najčešće korištena tiskovna forma za offsetni tisak tanka monometalna aluminijska ploča površinski obrađena i obložena tankim fotoosjetljivim diazo slojem. ▪ S obzirom na to da se radi o indirektnom tisku, tiskovna forma izrađena je u pozitivu. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Flexografski tisak ▪ Fleksografski tisak je tehnika direktnog tiska jer se otisak s tiskovne forme direktno prenosi na tiskovnu podlogu.  Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Fleksografski tisak se prvenstveno koristi za tisak na ambalaži. ▪ Ima mogućnost otiskivanja korištenjem netoksičnih boja. ▪ S obzirom na to da se boja za fleksotisak brzo suši, tiska se i na neupijajućim podlogama poput plastike, metala i stakla. ▪ Tiskovne površine na tiskovnoj formi su uzdignute, dok se slobodne površine nalaze u osnovnoj ravnini. Bojilo se nanosi valjcima ili pritiskanjem ploče preko tampona s bojom na tiskovne elemente, dok slobodne udubljene površine ne prihvaćaju boju. ▪ Kod direktnog se tiska tiskovna forma izrađuje u negativu. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Sitotisak ▪ Propusni tisak ili sitotisak je najsvestranija tehnika tiska koja se uspješno koristi i u drugim industrijskim granama (tekstilnoj, elektroničkoj, auto itd.). Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Sitotiskom je moguće tiskati na različitim oblicima i vrstama tiskovih podloga (drvo, tekstil, staklo, keramika, guma, plastika, koža, juta, karton, papir). ▪ Tiskovna forma sitotiska je fina mrežica napeta preko drvenog ili metalnog okvira. ▪ Mrežice sita izrađuju se najčešće od sintetičkih niti, ali i od žica nehrđajućeg čelika ili svile. Mrežica se pričvršćuje na drveni ili metalni okvir. Zatim se premazuje fotoosjetljivim slojem na koji se montira grafički film i sve skupa se osvjetljava. ▪ Fotoosjetljivi sloj reagira na svjetlo i stvrdnjava se, odnosno zatvara rupice (okanca) na mreži. Mjesta na kojima fotoosjetljivi sloj nije bio osvijetljen se peru i tu ostaju slobodne očice mrežice kroz koje prolazi boja, tj. to postaju tiskovne površine. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Finoća tiska ovisi o gustoći i finoći tkanja sita. Boja se nanosi preko cijelog sita i gumenim rakelom protiskuje kroz tiskovne površine ▪ Sitotisak je jednostavan za uporabu i pogodan za tisak na upojne i neupojne materijale. ▪ Zbog elastičnosti tiskovne forme može se otiskivati na neravnim, hrapavim i oblim površinama. Nedostatak sitotiska je velika potrošnja boje. ▪ Sitotisak je jedina tiskarska tehnika koja nema određene formate tiska.  Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Digitalni tisak ▪ Digitalni tisak je tehnika tiska kojom se izrađuje otisak bez fizičke tiskovne forme. Koristi se za tisak manjih naklada. ▪ Postoji više vrsta digitalnog tiska, no najčešći su: ▪ Inkjet digitalni tisak - tehnika kod koje se uređaj za otiskivanje ne nalazi u direktnom kontaktu s tiskovnim podlogama, što omogućuje otisak na neravnim površinama. Otisak se kreira štrcanjem boje prema tiskovnoj podlozi. ▪ Elektrofotografski (laserski) tiskarski strojevi - mogu tiskati na tiskovne podloge od 70 do 300 g/m2. Nedostatci su relativno mali formati tiskovne podloge, ograničen broj vrsta papira pogodnih za izradu kvalitetnog otiska i nezadovoljavajuća reprodukcija većih jednobojnih površina. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Doradni procesi ▪ Doradnim procesima se grafičkim proizvodima nakon završetka tiska daje njihov konačni izgled. ▪ Oni uključuju različite postupke od rezanja i savijanja, štancanja, uvezivanja, do lakiranja, plastifikacije itd. ▪ Doradni procesi uz finalno oblikovanje proizvoda i dodavanje funkcionalnosti mogu služiti estetskim i dekorativnim svrhama. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Rezanje ▪ Rezanje na finalni format se vrši nakon tiska ili nakon uveza, ako se publikacija uvezuje. Odjednom se reže više araka ili uvezana knjiga. ▪ Ako dizajn otisnutog materijala uključuje grafike koje idu u rez potrebno je u grafičkoj pripremi dodati napust (engl. bleed) izvan linije reza od oko 3-5 mm. ▪ Grafike koje dolaze do ruba formata potrebno je produžiti van formata za vrijednost napusta i napust je važno uključiti pri izradi pripreme. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Savijanje ▪ Savijanje ili falcanje papira vrši se nožem u stroju. Stroj uvlači papir i na određenoj udaljenosti savija ga nožem. ▪ Ovisno o veličini i kompleksnosti stroja, u jednom prolazu papira kroz stroj može se izvršiti više savijanja. Biganje ▪ Biganje se koristi za savijanje debljih papira i kartona. ▪ Za razliku od falcanja, pri biganju alat izradi udubinu u papiru na mjestu na kojem treba doći do savijanja. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Perforiranje ▪ Perforiranje je proces koji postavlja zarezane linije u papiru ili kartonu kako bi se određeni dijelovi materijala mogli odvojiti. Štancanje ▪ Štancanje se koristi za izrezivanje nepravilnih oblika – na primjer: mape, letci i čestitke neuobičajenog formata, složive ambalaže i sl. ▪ Štancanje se također koristi za povećanje dekorativnosti i poboljšanja vizualnog dojma proizvoda. Ako tiskara ne posjeduje već gotov alat za štancanje, potrebno je napraviti pripremu za štancu. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Rundanje ▪ Rundanje je proces zaobljavanja rubova, najčešće na raznim karticama (posjetnicama, iskaznicama, kalendarićima i sl.) bez izrade štance. Ricanje ▪ Ricanje je postupak koji se koristi pri izradi samoljepljivih naljepnica kod kojih se reže samo gornji ljepljivi sloj, a podloga ostaje u jednom komadu. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Uvez ▪ Uvez je proces kojim se sve stranice jedne publikacije na određeni način povezuju i spajaju kako bi činile cjelinu. ▪ Neke od najčešće korištenih vrsta uveza su: ▪ Uvez klamanjem – žičanom spojnicom ▪ Uvez spiralom – plastičnom ili žičanom spiralom ili prstenovima kroz rupe probušene kroz sabrane papire. ▪ Meki uvez ljepljenjem – sabrani papiri ljepilom se povezuju u jednu cjelinu. Ova se vrsta uveza najčešće primjenjuje. ▪ Meki uvez šivanjem i ljepljenjem – savijeni i sabrani arci se prvo šiju pa potom lijepe na korice. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Tvrdi uvez – savijeni i sabrani arci se rastvore te se svaki zasebno šije kroz šivalicu. Sašiveni knjižni blok se zatim uvezuje ovitkom. Koristi se pri izradi monografija i luksuznih izdanja, čiji je rok upotrebe duži. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Plastifikacija i lakiranje ▪ Plastifikacijom i lakiranjem tiskanom materijalu možemo poboljšati izgled i zaštititi ga od vanjskih utjecaja, skidanja boje i habanja. ▪ Plastifikacija je lijepljenje tankog sloja plastike pod visokom temperaturom na otisak kako bi se dobio gladak i nepropustan završni sloj i osigurala dugotrajna zaštita otisnutog materijala. Plastifikacija može biti sjajna, mat ili satinirana, a može imati i teksturu pijeska ili kože. ▪ Lakiranje je nanošenje bezbojnog premaza na tiskani materijal u svrhu zaštite ili poboljšanja izgleda. Lak može biti sjajni, mat, satiniran, neutralan, teksturirani spot UV ili UV. UV lakom se može premazati cijela površina otiska ili samo pojedini elementi (spot UV). Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Termografski tisak ▪ Termografski tisak je doradni proces kojim se termografski puder nanijet na svjež otisak peče na visokoj temperaturi kako bi se dobio reljefan, sjajan i izbočen otisak. Termografskim tiskom obično se tiskaju memorandumi i različite diplome, zahvalnice, pozivnice i sl. Foliotisak ili zlatotisak ▪ Foliotisak ili zlatotisak je proces aplikacije folije (zlatne, srebrne ili u boji) na tiskovnu podlogu pomoću visoke temperature i jakog pritiska. Ugrijana tiskarska forma (kliše) koja se stavlja na poleđinu folije aktivira ljepilo i na podlozi ostavlja tanki sloj folije. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Slijepi tisak ▪ Slijepi tisak je tehnika slična zlatotisku samo bez primjene folije. Otisak je bezbojan, a vidljiv je samo reljef – izdignute ili udubljene forme na papiru prema izrađenom klišeu. Za dobivanje efekta reljefa koriste se matrica i patrica. ▪ Ova tehnika se također zove i čeliko tisak ili blind druck. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Papiri ▪ Papir je tanka, plošna tvorevina dobivena ispreplitanjem vlakanaca najčešće biljnog porijekla, a sadrži i punila, keljiva i boje. ▪ Najčešće je korištena podloga u tisku. ▪ Pod pojmom papir u širem smislu obuhvaćeni su i kartoni i ljepenke. ▪ Pri izradi različitih grafičkih proizvoda, gramatura papira ima veoma važnu ulogu. ▪ Gramatura papira je masa jednog kvadratnog metra papira. Izražava se u gramima po kvadratnom metru (g/m2). Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Površinska obrada papira ▪ Površinska obrada papira provodi se s ciljem poboljšanja površinskih svojstava lista papira. Postupci površinske obrade dijele se na satiniranje i premazivanje. ▪ Satiniranje papira je postupak kod kojeg se papirna traka provlači kroz sustav cilindara koji se vrte različitim brzinama kako bi se izravnala površina papira i dobila odgovarajuća glatkoća i sjaj. ▪ Premazivanje papira je površinsko oplemenjivanje papira jednostranim ili obostranim premazom. Premaz se sastoji od pigmenata, veznih sredstava i drugih kemikalija potrebnih za dobra svojstva premaza. Premaz se na papir najčešće nanosi u tijeku procesa proizvodnje papira. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Premazni papiri mogu imati: ▪ niski nanos premazne mase – za manje zahtjevne poslove (reklamne brošure i sl.), ▪ visoki nanos premazne mase – visokokvalitetni papiri za zahtjevne poslove (ilustrirane knjige, brošure, kalendari i sl.) ▪ Papiri mogu biti jednostrano ili obostrano premazani. ▪ U premazne papire spadaju: strojno premazani papiri, sjajni i mat papiri, papiri za umjetnički tisak, samokopirajući papiri, šareni papiri, kromopapiri i kartoni. ▪ U skupinu nepremazanih papira spadaju: offsetni papiri, reciklirani papiri, tanki listovni papiri, pisaći papiri, knjižni papiri, papiri s vodenim žigom, transparentni papiri, papiri za elektrofotografiju, inkjet papiri. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Formati papira ▪ Dimenzije papira koji se koriste za tisak i izradu grafičkih proizvoda određene su međunarodnim standardom ISO 216:2007. ▪ Temelj standarda je omjer širine i visine stranice arka papira koji iznosi 1:√2 – odnosno kao omjer stranice kvadrata prema njegovoj dijagonali. ▪ Ako prepolovimo jedan ili sastavimo dva arka standardnog formata, dobiti format istih proporcija. Na primjer, ako prepolovimo A4 format dobit ćemo A5, a ako spojimo dva A4 formata dobit ćemo A3. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Standardni formati obuhvaćaju takozvani glavni red A i dopunske redove B, C i D. Svaki od redova papira podijeljen je na formate od 0 do 12. Početni format je 0, a svaki sljedeći dobiva se dijeljenjem duže stranice na pola. ▪ Za tisak na arak danas se najčešće koriste B1 i A1 formati. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Parametri ponude za tisak ▪ Prilikom slanja upita tiskarama u svrhu kalkulacije cijene tiska potrebno je navesti sve relevantne parametre koji utječu na cijenu. To su: ▪ naklada ▪ format ▪ opseg ▪ papiri/materijali ▪ broj boja ▪ dorada Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Naklada je broj otisnutih komada. ▪ Što je naklada veća, jednična cijena tiska po komadu će biti manja, jer se troškovi izrade tiskovne forme i pripreme stroja dijele na veći broj primjeraka. ▪ Format predstavlja finalnu dimenziju materijala. ▪ U slučaju preklopnih brošura, letaka i sličnih materijala potrebno je navesti otvoreni i zatvoreni (sklopljeni) format. Ako se tiskaju materijali koji se sastoje od dijelova različitih formata, svaki od njih je potrebno posebno navesti. ▪ Opseg predstavlja broj stranica. ▪ Ako se materijal sastoji od više dijelova, posebno se navodi opseg svakog dijela. Na primjer, u slučaju tiska knjige navodi se opseg omota i opseg knjižnog bloka. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Papiri/materijali specificiraju vrstu tiskovne podloge. ▪ Neki se proizvodi tiskaju na samo jednoj vrsti papira, dok se kod drugih kombinira više vrsta. ▪ Tisak odnosno broj boja označava broj boja u tisku sa svake strane arka. Označava se sa: x/y – broj boja s jedne strane / broj boja s druge strane arka. ▪ Tako je u slučaju klasičnog četverobojnog obostranog tiska oznaka 4/4, četverobojnog jednostranog tiska 4/0, dvobojnog obostranog tiska 2/2 itd. ▪ Ako se materijal tiska manjim brojem boja ili posebnim spot bojama potrebno ih je definirati. ▪ Dorada obuhvaća sve doradne procese koje je nakon tiska potrebno napraviti: rezanje na format, savijanje ili biganje, štancanje, perforiranje, slijepi tisak, vrstu uveza i sl. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Osnove digitalnog izdavaštva ▪ Pod digitalnim izdavaštvom podrazumijevamo sve dokumente namijenjene pregledu na ekranu. ▪ Objavljivanje sadržaja na web stranicama, portalima, blogovima i društvenim mrežama najčešći je i najrašireniji oblik digitalnog izdavaštva. ▪ Sa stajališta grafičkog dizajnera digitalno izdavaštvo možemo podijeliti u tri osnovne kategorije: ▪ world wide web ▪ e-knjige ▪ digitalne publikacije i aplikacije Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva World Wide Web ▪ Dizajn web stranica, odnosno web dizajn, najstariji je i još uvijek najrašireniji oblik dizajna za digitalno izdavaštvo. ▪ Za razliku od klasičnog izdavaštva, web uključuje i interaktivno iskustvo, odnosno, svako oblikovanje za web je oblikovanje korisničkog sučelja (engl. user interface) i korisničkog iskustva (engl. user experience). ▪ Mogućnosti internetskog marketinga su u današnje vrijeme postale izrazito velike. ▪ Zadatak dizajnera pri izradi i provedbi kampanja internetskog marketinga najčešće podrazumijeva oblikovanje web bannera, slika i grafika za upotrebu na društvenim mrežama (Facebook cover i profil fotografije, Twitter background slike itd.), dizajniranje e-mail newslettera isl. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Elektronske knjige ▪ Elektronske knjige, e-knjige ili digitalne knjige (engl. electronic book, e- book, digital book) su publikacije koje sadrže tekst ili tekst i slikovni materijal (fotografije i ilustracije) oblikovane u obliku knjige i namijenjene pregledu i čitanju na e-čitačima ili tabletima. ▪ One mogu biti digitalna kopija objavljene tiskane knjige, ali mogu biti i isključivo digitalne, odnosno bez svog tiskanog ekvivalenta. ▪ Tiskanim knjigama više ne možemo mijenjati izgled nakon što su otisnute, dok elektronskim knjigama najčešće možemo mijenjati veličinu teksta, vrstu fonta, boju podloge. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Uz navigacijsku tablicu sadržaja, kompletan tekst e-knjiga moguće je elektronski pretraživati, označavati i kopirati te stavljati zabilješke. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Formati elektronskih knjiga ▪ Kroz povijest elektronskog izdavaštva pojavilo se mnoštvo različitih formata za zapis digitalnih knjiga koji su u velikom broju slučajeva bili vezani uz pojedini uređaj. ▪ Nemogućnost čitanja različitih formata na različitim uređajima doprinijela je segmentaciji tržišta e-knjiga i njihovom sporijem prihvaćanju. ▪ Vremenom su se PDF i EPUB nametnuli kao najčešće korišteni formati e-knjiga. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva PDF ▪ PDF format (Portable Document Format) kreirao je Adobe 1993. godine. ▪ Najveći broj digitalnih dokumenata dostupnih na webu je u PDF formatu. ▪ Moguće ga je čitati i printati na gotovo svim uređajima i operativnim sustavima uključujući Windows, Mac OS, Android, iOS itd. pomoću nekog od besplatnih programa za čitanje. ▪ Glavna karakteristika PDF-a je zadržavanje originalnog oblikovanja dokumenta (engl. fixed layout) sa svim korištenim fontovima i slikovnim materijalom, bez obzira koja aplikacija i operativni sustav su korišteni za njegovu izradu te na kojem uređaju, operativnom sustavu i aplikaciji se čita. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ PDF je format u kojem se izrađuje grafička priprema dokumenata namijenjenih tisku, a također je i standard za objavu dokumenata namijenjenih ispisu na webu. ▪ Pri izradi PDF dokumenta slikovni materijal je moguće snimiti sa ili bez kompresije. ▪ Tekst unutar PDF dokumenata je moguće pretraživati. Uz tekst, slike i grafike PDF dokumenti danas mogu sadržavati i interaktivne elemente: gumbe, interaktivne forme za unos i prikupljanje podataka, multimediju, video zapise, 3D, karte i sl. ▪ PDF dokumente je moguće digitalno potpisati te se mogu zaštititi i kriptirati lozinkom ili certifikatom. ▪ Fiksni layout, odnosno zadržavanje originalnog oblikovanja dokumenta, predstavlja nedostatak PDF formata za čitanje dokumenata na uređajima s manjim veličinama ekrana Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva EPUB ▪ EPUB format (skraćeno od engl. electronic publication) načešći je format zapisa e-knjiga. ▪ Stvoren je prije svega kako bi EPUB čitač sadržaj e-knjige mogao prilagoditi bilo kojoj veličini ekrana, od mobilnog telefona do računala (engl. reflowable layout). ▪ EPUB je baziran na web standardima. EPUB dokument je zapravo arhiva, odnosno specijalno konstruiran zip dokument s.epub ekstenzijom, koji sadrži strukturiran i semantički unaprijeđen web sadržaj u jednom jedinom dokumentu. ▪ Sadržaj EPUB publikacija čine XHTML, odnosno HTML5 dokumenti čije je oblikovanje definirano CSS-om. Uz tekst, ove publikacije mogu sadržavati i različite vrste slikovnog i drugog materijala te imati ugrađene fontove. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva Digitalne publikacije i aplikacije ▪ Dok je pojava e-čitača dala zamah razvoju e-knjiga, šire prihvaćanje tablet uređaja potaknulo je razvoj digitalnih publikacija i aplikacija. ▪ Digitalne publikacije distribuiraju se u formi aplikacija namijenjenih tablet uređajima i pametnim telefonima. ▪ Aplikacije mogu sadržavati samo jednu publikaciju ili mogu biti kontejner za više izdanja te uključivati mogućnost nabavke sadržaja kroz samu aplikaciju (engl. in- app-purchase). ▪ Oblikovanje i izrada digitalnih publikacija najvećim se dijelom vrši pomoću posebnih dodataka (engl. plug-in) programima za prijelom i oblikovanje publikacija koji se koriste u stolnom izdavaštvu. U današnje vrijeme je najčešće korišten program za tu svrhu Adobeov InDesign. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Digitalne publikacije mogu sadržavati interaktivne i multimedijske elemente kao što su: audio, video, slideshow, panorame, slike čiji je prikaz unutar okvira moguće povećavati do najsitnijih detalja, 3D objekte koji se okreću pokretima prsta, web sadržaj, HTML5 animacije, linkove itd. Osnove klasičnog i digitalnog izdavaštva ▪ Proces izrade digitalne publikacije u najvećem broju slučajeva je sljedeći: ▪ Izrada layouta u InDesignu ▪ Dodavanje interaktivnog sadržaja ▪ Izrada prototipa aplikacije korištenjem plug-ina ▪ Testiranje aplikacije pomoću posebnog programa za pregled (engl. viewer) na računalu, tablet uređaju i/ili pametnom telefonu. ▪ Najpoznatiji plug-in za digitalno izdavaštvo je Adobeov Digital Publishing Suite dok se prodaja i distribucija digitalnih publikacija obavlja uz pomoć trgovinama aplikacijama (engl. application store) kao što su Apple App store ili Google Play.